Ali je rođen 13. redžeba 30. godine slona (600. godine nove ere). Njegov rođak, Muhammed, tada je imao 30 godina. Alijevi roditelji bili su Ebu Talib ibn Abdul Muttalib i Fatima, kćerka Asada, oboje iz klana Hashima.

Ali je rođen unutar Kabe u Meki. Veliki historičar Masoodi, Herodot Arapa, piše na 76. stranici drugog toma svoje knjige Murooj-udh-Dhahab (Zlatne livade) da je jedno od najvećih priznanja koje je Ali uživao to što je rođen u Allahovoj kući. Neki od drugih autoriteta koji su potvrdili Alijevo rođenje u Kabi su:

 

1. Muhammad ibn Talha el-Shafei u Matalib-us-saool , stranica 11.

2. Hakim u Mustadraku , stranica 483, svezak III.

3.El-Umari u Sharh Ainia , strana 15.

4. Halabi u Siri , stranica 165, svezak I.

5. Sibt ibn al-Jauzi u Tadhkera Khawasil Ummah , strana 7.

6. Ibn Sabbagh Maleki u Fusoolul Mohimma , strana 14.

7. Muhammad bin Yousuf Shafei u Kifayet al-Talibu , strana 261.

8.Shablanji u Nurul Absar , strana 76.

9. Ibn Zahra u Ghiyathul Ikhtisar , strana 97.

10. Edvi u Nafhatul Kudsija , stranica 41.

 

Među modernim historičarima, Abbas Mahmood al-Akkad iz Egipta u svojoj knjizi Al-'Abqarriyet al-Imam Ali (Kairo, 1970) piše da je Ali ibn Abi Talib rođen unutar Kabe.

Drugi savremeni istoričar, Mahmood Saeed al-Tantawi, iz Vrhovnog vijeća za islamska pitanja, Arapska Republika Egipat, piše na stranici 186 svoje knjige, Min Fada-il al-'Ashrat al-Mubashireen bil Janna , koju je 1976. objavio Matab'a al-Ahram, Egipat: Cairi

 

„Neka se Bog smiluje Aliju ibn Ebi Talibu. Rođen je u Kabi. Svjedočio je usponu islama; svjedočio je da'vi Muhameda i bio je svjedok Wahija ( Objave Kur'ana el-Madžida). Odmah je prihvatio islam iako je još bio dijete i cijeli se život borio da Allahova riječ bude vrhovna.“

 

Arapski pjesnik je sastavio sljedeći distih o Alijevom rođenju:

On (Ali) je taj za koga je Allahova kuća pretvorena u porodilište; I on je taj koji je izbacio idole iz te kuće; Ali je bio prvo i posljednje dijete koje se ikada rodilo u Kabi.

 

Arapi su imali običaj da se dijete, kada se rodi, stavlja pred noge plemenskog idola ili idola, čime se simbolično "posvećuje" paganskom božanstvu. Sva arapska djeca su bila "posvećena" idolima osim Alija ibn Abi Taliba. Kada bi se rodila druga arapska djeca, neki idolopoklonik bi došao da ih pozdravi i uzme u naručje.

Ali kada se Ali rodio, Muhammed, budući Božiji poslanik, došao je u predvorje Kabe da ga pozdravi. Uzeo je dijete u svoje naručje i posvetio ga službi Allahu. Budući prorok je morao znati da će dijete u njegovom naručju jednog dana biti neprijatelj svih idolopoklonika i politeista, kao i njihovih bogova i boginja. Kada je Ali odrastao, svojim je mačem iskorijenio idolopoklonstvo i politeizam iz Arabije.

Rođenje u Kabi bilo je samo jedno od mnogih priznanja koje je Bog podario Aliju. Još jedno priznanje koje je uživao bilo je to što nikada nije obožavao idole. To ga opet čini jedinstvenim jer su svi Arapi obožavali idole godinama prije nego što su se odrekli idolopoklonstva i prihvatili islam.

 

Zbog toga se naziva "onim čije je lice Allah poštovao." Njegovo lice je zaista poštovao Allah jer je to bilo jedino lice koje se nikada nije poklonilo ni pred jednim idolom.

Ali je bio najmlađe dijete u porodici. Od trojice njegove braće, Talib i Akil, bili su mnogo stariji od njega; Džafer je bio deset godina stariji.

Alijevo rođenje ispunilo je srce budućeg apostola bezgraničnom srećom. Dijete je za njega bilo neko "poseban". Uostalom, Muhammed je imao mnogo drugih rođaka i oni su imali svoju djecu, a i sam Ali je imao tri starija brata; ali nije pokazivao nikakav interes ni za jednog od njih. Ali i samo Ali bio je u središtu njegovog interesa i ljubavi.

 

Kada je Ali imao pet godina, Muhamed ga je usvojio i od tog trenutka se nikada nisu rastali jedno od drugog.

Postoji priča da je jednom u Meki i okolnim područjima vladala glad, te da je Ebu Talib, koji se u to vrijeme nalazio u teškoj situaciji, teško mogao izdržavati veliku zajednicu. Muhammedu je palo na pamet da bi trebao pokušati ublažiti dio tereta odgovornosti svog ujaka, te je stoga bio potaknut da usvoji Alija.

Istina je da je Muhammed usvojio Alija, ali ne iz razloga navedenog gore. Prvo, Ebu Talib nije bio u tako teškoj situaciji da ne bi mogao prehraniti petogodišnje dijete; bio je čovjek visokog ranga i imućnosti, a njegove karavane su putovale između Hidžaza i Sirije ili između Hidžaza i Jemena. Drugo, hranjenje petogodišnjeg djeteta teško da bi ikakvu razliku napravilo čovjeku koji je hranio čak i strance ako su bili gladni.

 

Muhammed i Hatidža su usvojili Alija nakon smrti svojih sinova. Ali je tako popunio prazninu u njihovim životima. Ali Muhammed, budući prorok, imao je i drugi razlog za usvajanje Alija. Izabrao je Alija da ga odgoji, obrazuje i pripremi za veliku sudbinu koja ga je čekala u budućnosti. Dr. Taha Husein iz Egipta kaže da je sam Božiji Poslanik postao Alijev vodič, učitelj i instruktor, i to je još jedna odlika koju on uživa, a koju niko drugi ne dijeli s njim (Alijem).

O islamu se kaže da je od svih univerzalnih religija, on jedina koja je rasla u punom svjetlu historije i da nijedan dio njegove historije nije u zaboravu.

 

 

Bernard Lewis

 

 

U eseju o Muhamedu i porijeklu islama, Ernest Renan primjećuje da je, za razliku od drugih religija koje su bile obavijene misterijom, islam rođen u punom svjetlu historije. „Njegovi korijeni su na površini, život njegovog osnivača nam je jednako dobro poznat kao i život reformatora šesnaestog stoljeća“. (Arapi u historiji, 1960.)

GE Von Grunebaum

Islam predstavlja spektakl razvoja svjetske religije u punom svjetlu historije. (Islam, 1969)

Slično tome, može se reći da je od svih prijatelja i ashaba Muhameda, Poslanika islama, Ali jedini koji je odrastao u punom svjetlu historije. Ne postoji nijedan dio njegovog života, bilo da se radi o njegovom djetinjstvu, dječaštvu, mladosti, muževnosti ili zrelosti, koji je skriven od reflektora historije. Bio je u središtu svih očiju od rođenja do smrti.

 

S druge strane, ostali ashabi Poslanika dolaze do pažnje proučavatelja historije tek nakon što prihvate islam, i do tada se o njima zna malo, ako išta, zna.

Aliju je bilo suđeno da postane desna ruka islama, štit i oslonac Muhameda, Božijeg poslanika. Njegova sudbina bila je neraskidivo povezana sa sudbinom islama i životom njegovog Poslanika. Bio je prisutan na svakoj prekretnici u historiji novog pokreta i odigrao je zvjezdanu ulogu u njemu.

To je, usput rečeno, bila uloga koju je samo on mogao odigrati. On je odražavao "sliku" Muhameda. Sama Božija Knjiga ga je u 61. ajetu trećeg poglavlja nazvala "dušom" ili alter egom (drugim ja) Muhameda i proslavila njegovo slavno ime preko horizonta historije.

 

U godinama koje su uslijedile, kreativna sinergija Muhameda i Alija – učitelja i učenika – trebala je postaviti „Kraljevstvo nebesko“ na mapu svijeta.