Posljednja ekspedicija
Nakon osvajanja Meke, mnoga paganska plemena su dobrovoljno postala muslimanska, dok su druga prihvatila islam kada je Poslanik, s.a.v.s., poslao svoje misionare k njima da ih pouče o doktrinama i praksama vjere. Jedan od njegovih misionara bio je Ali ibn Abi Talib. Njegov gospodar ga je poslao u Jemen 10. godine po Hidžri da pozove jemenska plemena u islam.
Iako je posljednja ekspedicija koju je Poslanik organizirao bila ona koja je trebala biti poslana na sirijsku granicu pod komandom Usama bin Zayda bin Harithe, ona nikada nije napustila Medinu za njegovog života. Stoga je ekspedicija iz ramazana 10. godine po Hidžri, koju je poslao u Jemen pod komandom Alije, bila posljednja koja je zapravo napustila Medinu dok je još bio živ.
Ali je stigao u Jemen sa svojom konjicom sredinom zime i pozvao je plemena Madhhaja da prihvate islam, ali su mu oni odgovorili rafalom strijela i kamenja, nakon čega je on također dao znak svojim trupama da jurnu. Napali su plemena i porazili ih, ali ih nisu progonili jer je Alijeva misija bila mir, a ne rat. Njegova naređenja trupama bila su da se bore samo u samoodbrani.
Mezhedži su zatražili mir koji im je Ali rado odobrio i ponovo ih je pozvao da prihvate islam. Ovaj put su se oni, kao i pleme Hamdan, odazvali njegovom pozivu i prihvatili islam. Alijeva misija je bila uspješna. Cijeli Jemen je postao musliman zahvaljujući njegovim naporima. On je svoju misiju, kao i uvijek, izvršio sa sjajnom sposobnošću i samopouzdanjem, te pokazao da je misionar islama par excellence.
M. Šibli
Najmoćniju i najutjecajniju grupu u Jemenu činili su pripadnici plemena Hamdan. Krajem 8. godine po Hidžri, Poslanik je poslao Halida bin Velida da ih pozove u islam. Halid je proveo šest mjeseci među njima propovijedajući islam, ali nije uspio pridobiti nijednog obraćenika, te je njegova misija bila neuspješna. Bio je general i osvajač, ali ne i propovjednik i misionar. Konačno ga je Poslanik pozvao u Medinu i umjesto njega poslao Alija ibn Abi Taliba.
Ali je okupio pleme Hamdana na jednoj ravnici, pročitao im poruku Božijeg Poslanika i predstavio im islam. Ovaj put su odgovorili – prihvatanjem islama. Cijelo pleme je postalo muslimansko.
Ali je poslao izvještaj o ishodu svoje misije Poslaniku u Medini. Kada je ovaj pročitao izvještaj, zahvalio je Bogu na Njegovoj milosti i, podigavši pogled prema Nebu, prizvao blagoslov na pleme Hamdan. To je učinio dva puta. (Sira-tun-Nabi, svezak II, deseto izdanje, 1974, objavila štamparija Ma'arif, Azamgarh, Indija).
Tokom posljednjih deset godina svog života, Poslanik islama je organizovao osamdeset ekspedicija koje su napustile Medinu u raznim misijama - neke ratne, a druge mirne. Alijeva ekspedicija u Jemen je od posebnog interesa jer je bila posljednja od svih. Nijedna druga ekspedicija nije napustila Medinu za života Poslanika.
Godina 10. po hidžri (631. godine nove ere) naziva se Godinom delegacija. Mnoga arapska plemena poslala su delegacije u Medinu kako bi prihvatila islam i dala Muhamedu Mustafi zakletvu vjernosti kao svom vremenskom vladaru.
U prvoj godini hidžre (622. godine nove ere) Medina je imala status grada-države, ali je u roku od deset godina izrasla u glavni grad "nacionalne" države. Cijelo poluostrvo je priznalo njenu duhovnu i svjetovnu vlast. Muhammed Mustafa, neka Bog blagoslovi njega i njegov dom, uspostavio je unutrašnji mir u cijeloj zemlji i poduzeo efikasne korake kako bi zaštitio "nacionalne" interese muslimanskog ummeta . Nije bilo prijetnje sigurnosti Islamske države od bilo kakve vanjske agresije.
Jevreji i kršćani su plaćali poreze ili danak (džizju). Uživali su sva prava građanstva Islamske države i uživali su punu vjersku slobodu. Arapi, od kojih je većina sada prešla na islam, bili su na pragu snažne "nacionalne" renesanse. Ovo su bili samo neki od bezbrojnih blagoslova koje je islam donio Arapskom poluotoku.