Oproštajno hodočašće
U zul-kidi (11. mjesec islamskog kalendara) 10. godine po Hidžri, Muhammed Mustafa, Božiji Poslanik, najavio je da će posjetiti Meku kako bi obavio hadž. Vijest se proširila zemljom i ogroman broj muslimana okupio se u Medini da ga prate u Meku. Njihov broj se procjenjuje na više od 100.000.
Prije odlaska, imenovao je Ebu Dudžanu Ensarija za guvernera Medine tokom svog odsustva. 25. zul-kide napustio je Medinu u pratnji svih svojih žena.
Muslimani su ovom prilikom posmatrali svaki pokret, svaki čin i svaki gest Poslanika, i sve što je učinio postalo je presedan za sva vremena, koji će svi muslimani oponašati.
Maxime Rodinson
Nakon pada Meke, Muhammed je (po drugi put od svoje emigracije) obavio obred umre , ritualne procesije oko Kabe i putovanja između Safe i Merve (udaljene 400 metara). Ali nije učestvovao u hadžu... Možda je imao neku ideju o depaganizaciji hadža.
Nakon osvajanja Meke, u narednom mjesecu Zul-hidže, Attab, guverner kojeg je Muhammed postavio u Meku, vodio je ceremoniju; učestvovali su i muslimani i pagani.
Sljedeće godine, Zul-hidže 9. godine (mart-april 631.), Muhammed je i dalje oklijevao da se pridruži hadžu. Još nije bio usavršio svoje učenje o svakom detalju hodočašća i nije bio voljan obavljati obrede u društvu pagana. Poslao je Ebu Bekra da predsjedava ceremonijama. Na putu ga je sustigao Ali, koji je bio nosilac potpuno nove objave s neba, koju je trebao provesti u djelo.
Pagani uglavnom nisu trebali dalje učestvovati u hodočašću. Po isteku svetog primirja od četiri mjeseca, svi koji nisu bili preobraćeni ili nisu sklopili poseban sporazum s Muhamedom, smatrali bi se neprijateljima. Ovo je bila posljednja godina kada je paganima bilo dozvoljeno da se pridruže hadžu.
Godinu dana kasnije, tokom zul-hadža 10. godine (mart 632.), Poslanik je najavio da će lično voditi ceremoniju, sada kada su hram i svetišta očišćeni od svakog paganskog prisustva. Stigao je u Meku 5. zul-hadža (3. marta). Ceremonije su počele 8. zul-hidže. Sve oči su bile uprte u Poslanika jer će njegovo ponašanje tokom obreda postati zakon. (Muhammed)
Devetog zil-hadža 10. godine po hidžri, Poslanik je održao historijski govor na ravnici Arafat u kojem je sažeo glavne tačke svojih učenja. Poslanik je prvo zahvalio Bogu na Njegovim bezbrojnim milostima i blagoslovima, a zatim rekao:
„O muslimani! Slušajte me pažljivo. Ovo bi mogla biti posljednja prilika da sam s vama i možda neću biti živ da obavim još jedan hadž.“
Bog je Jedan i On nema partnera. Ne pridružujte Mu nikoga i ništa. Obožavajte Ga, bojte se Ga, pokoravajte Mu se i volite Ga. Ne propuštajte obavezne molitve (namaz). Vjerno obavljajte mjesec posta. Redovno plaćajte zekat (porez na siromahe) i posjećujte Božiju kuću kad god možete.
Zapamtite da je svako od vas odgovoran Bogu za sve što čini na ovoj zemlji i da ćete se vrlo brzo naći u Njegovom prisustvu.
Ukidam sve običaje, prakse i tradicije Vremena Neznanja. Odričem se prava na odmazdu za krv mog rođaka, Ibn Rabije; i odričem se kamate na zajmove koje je dao moj ujak, Abbas ibn Abdul Muttalib.
Pozivam vas sve da pokažete poštovanje prema časti, životu i imovini jedni drugih na isti način kao što pokazujete poštovanje prema svetosti ovog dana. Svi vjernici su braća jedni drugima. Ako nešto pripada nekome od njih, drugima je zabranjeno da to uzmu bez njegove dozvole.
Budite iskreni u svojim riječima i djelima, budite iskreni jedni prema drugima i ostanite ujedinjeni u svakom trenutku.
Imate prava u odnosu na žene; tako imate i dužnosti prema njima. Postupajte s njima s ljubavlju, ljubaznošću, poštovanjem i naklonošću.
Robove koje posjeduješ također je stvorio Bog. Ne budi okrutan prema njima. Ako pogriješe, oprosti im. Daj im da jedu ono što ti jedeš i daj im da nose istu vrstu odjeće kao što ti nosiš.
Članovi moje porodice su poput Sjevernjače. Oni će dovesti do spasenja sve one koji im se pokoravaju i slijede ih. Ostavljam vam zajedničko naslijeđe – Božiju Knjigu (Kur'an) i članove moje porodice. Oboje se međusobno dopunjuju i neodvojivi su jedno od drugog. Ako se pokoravate oboma, nikada nećete zalutati.
I zapamtite da sam ja posljednji Božiji poslanik čovječanstvu. Nakon mene neće biti drugog Božijeg poslanika ili poslanike.
Muhammed Mustafa je završio svoj govor još jednom kratkom molitvom zahvale svom Stvoritelju i pozvao Ga da bude Svjedok da je izvršio svoju dužnost, ispunio svoje obaveze i prenio poruku islama svom narodu.
Ovaj govor, kao i svi drugi govori Poslanika, izuzetan je zbog svoje jasnoće i praktičnog zdravog razuma. U njemu je sažeo svoja učenja tako da će se zauvijek urezati u srca i umove njegovih slušalaca.
Poslanik je pokazao muslimanima kako obavljati obrede hadža i uklonio je ostatke paganizma.
U svom govoru, Poslanik je također nagovijestio da mu možda nije ostalo još dugo života. Otprilike u to vrijeme objavljeno je 110. poglavlje Kur'ana pod nazivom "Pomoć" (sura Nasr), koje glasi:
Kada dođe Božija pomoć i pobjeda, i vidiš ljude kako u mnoštvu ulaze u Božiju vjeru, slavi hvalu Gospodaru svome i moli Ga za oprost! On se, uistinu, često vraća.
Imam Buhari prenosi da je, kada je ovo poglavlje objavljeno, Omer bin el-Hattab upitao Abdullaha ibn Abbasa da li bi mu mogao objasniti njegovo značenje. Ibn Abbas je rekao: „Ovi ajeti znače da se približava vrijeme da se Božiji Poslanik rastane od nas.“
Mnogi noviji historičari Istoka i Zapada tvrdili su da je Poslanikova smrt bila iznenadna i neočekivana. Ali njegova smrt nije bila ni iznenadna ni neočekivana. U stvari, on sam je bio prvi koji je govorio o toj temi, i kada je otkriveno poglavlje pod nazivom "Pomoć", u mislima glavnih ashaba nije ostalo mnogo sumnje da se njegova zemaljska služba bliži kraju. Nagovještaj smrti nalazi se u trećem ajetu u kojem je pozvan da "moli za Njegov oprost", a ljudi od pronicljivosti su brzo shvatili poruku.
Marmaduke Pickthall
Tokom tog posljednjeg hodočašća objavljena je sura pod nazivom "Pomoć" , koju je on (Muhammed) primio kao najavu skorog kraja smrti. (Uvod u prijevod Časnog Kur'ana, Lahore, Pakistan, 1975.)