Proglašenje sure Bara'ah ili Al -Tawbah

 

Kada je počela sezona hadža 9. godine po Hidžri, Muhammed, Božiji Poslanik, imao je mnoštvo hitnih obaveza koje su zahtijevale njegovu hitnu pažnju, tako da nije mogao napustiti Medinu. Stoga je poslao Ebu Bekra u Meku kao vođu grupe od tri stotine hodočasnika da obave obred hadža.

To je bila Abu Bakrova prva prava, otvorena liderska uloga.

 

Ebu Bekr i hodočasnici su napustili Medinu. Dan nakon njihovog odlaska, Poslanik je s Neba primio novu objavu nazvanu Bara'ah ili Al-Tevba (Imunitet ili Pokajanje) – deveto poglavlje Kur'ana, i bilo mu je posebno naređeno da je objavi u Meki ili lično ili da delegira ovlaštenje za to nekome iz svoje porodice, ali nikome drugom.

U skladu s ovom Nebeskom naredbom, Muhammed Mustafa je pozvao svog rođaka, Ali ibn Ebi Taliba, dao mu svog konja da jaše i naredio mu da odnese novu objavu u Meku i da je tamo objavi u skupu hodočasnika - muslimana i pagana.

 

 

Muhammed ibn Ishak

 

 

Kada je Al-Tevba sišla Poslaniku, nakon što je poslao Ebu Bekra da nadgleda hadž, neko je izrazio želju da je pošalje Ebu Bekru. On je rekao: "Niko je neće prenijeti od mene osim čovjeka iz moje kuće." Zatim je pozvao Aliju i rekao: "Uzmi ovaj dio s početka Al-Tevbe i objavi ga ljudima na dan žrtve kada se okupe na Mini." (Život Božijeg Poslanika)

 

 

Washington Irving

 

 

Muhammed je poslao Ebu Bekra kao zapovjednika hodočasnika u Meku, jer je i sam bio previše zauzet javnim i domaćim brigama da bi napustio Medinu.

Nedugo zatim, Muhamed je pozvao svog zeta i odanog učenika Alija, posadivši ga na najbržu od svojih deva i nagovorivši ga da što prije požuri u Meku, kako bi tamo pred mnoštvom hodočasnika okupljenih iz svih krajeva objavio važnu suru Kur'ana, upravo primljenu s neba.

Ali je izvršio svoju misiju sa svojom uobičajenom revnošću i vjernošću. Stigao je u sveti grad u jeku velikog vjerskog festivala. Ustao je pred ogromnim mnoštvom okupljenim na brdu Al-Akaba i proglasio se poslanikom od Poslanika, koji nosi važnu objavu. Zatim je pročitao suru čiji je bio nosilac; u kojoj je vjera mača proglašena u svoj svojoj strogosti.

Kada su se Ebu Bekr i Ali vratili u Medinu, prvi je izrazio iznenađenje i nezadovoljstvo što nije postao objavljivač tako važne objave, jer se činilo da je povezana s njegovom nedavnom misijom, ali ga je umirilo uvjeravanje da sve nove objave mora objaviti sam Poslanik ili neko iz njegove uže porodice. (Život Muhameda)

 

 

Sir William Muir

 

 

Pred kraj hodočašća, na veliki dan žrtvovanja, na mjestu bacanja kamenja blizu Mine, Ali je naglas pročitao nebesku zapovijest mnoštvu koje se okupilo oko njega u uskom prolazu.

Nakon što je završio s recitiranjem ovog odlomka, Ali je nastavio: „Naređeno mi je da vam objavim da nijedan nevjernik neće ući u raj. Nijedan idolopoklonik nakon ove godine neće obavljati hodočašće; i niko neće obilaziti Svetu Kuću gol. Ko god ima ugovor s Poslanikom, on će se poštovati do njegovog isteka. Svakom plemenu je dozvoljeno četiri mjeseca da se vrati na svoje teritorije u sigurnosti. Nakon toga prestaje obaveza Poslanika.“

Ogromna grupa hodočasnika mirno je slušala dok Ali nije završio. Zatim su se razišli i svako otišao svojoj kući, objavljujući svim plemenima širom poluotoka neumoljivu naredbu koju su čuli iz Alijevih usana. (Život Muhameda, London, 1877)

 

 

Muhammad Husayn Haykal

 

 

...Nakon što je (Ali) završio učenje Kur'ana, nastavio je svojim riječima: „O ljudi, nijedan nevjernik neće ući u Džennet; nijedan mnogobošac neće obavljati hadž nakon ove godine; i nijednoj goloj osobi neće biti dozvoljeno da obilazi Kabu. Ko god je sklopio savez s Božijim Poslanikom - neka je Božiji mir i blagoslov na njega - imat će svoj savez ispunjen sve dok traje.“

Ali je objavio ove četiri upute narodu, a zatim je svima dao četiri mjeseca općeg mira i amnestije tokom kojih se svako mogao sigurno vratiti kući. Od tada nijedan idolopoklonik nije obavljao hodočašće, niti je iko gol obilazio Kabu. Od tog dana nadalje, osnovana je Islamska Država. (Život Muhameda, Kairo, 1935.)

Ali ibn Ebi Talib je "uvježbavao Božije znakove" u Mini, predstavljajući Božijeg Poslanika. Čitalac treba imati na umu da je "uvježbavanje Božijih znakova" najvažnija funkcija. Ona je, u stvari, toliko važna da ju je sam Bog preuzeo. U Kur'anu čitamo:

Ovo su Allahovi znakovi: Mi ti ih istinito kazujemo: ti si, zaista, jedan od poslanika. (Poglavlje 2; ajet 252)

Ovo ti Mi objašnjavamo od znakova i poruku mudrosti. (Poglavlje 3; ajet 58)

Ovo su Allahovi znakovi: Mi ti ih istinito kazujemo. A Allah ne želi nepravdu učiniti nijednom od Svojih stvorenja. (Poglavlje 3; ajet 108)

 

Prema ovim ajetima, Bog je sam ponavljao Svoje znakove Muhammedu, Svom Poslaniku, a ovaj ih je (nakon što ih je čuo) ponavljao ostatku čovječanstva. Ponavljanje Božjih znakova bila je jedna od njegovih najvažnijih dužnosti. Važnost ove dužnosti istaknuta je sljedećim ajetima iz Kur'ana el-Madžid:

 

Gospodaru naš! Pošalji im jednog njihovog Poslanika koji će im Tvoje znakove objašnjavati i Knjizi i mudrosti ih poučiti i posvetiti ih, Ti si, zaista, Silni, Mudri. (Poglavlje 2; ajet 129)

Sličnu (blagodat ste već primili) time što smo vam poslali jednog vašeg Poslanika da vam objašnjava Naše znakove i da vas posvećuje, i da vas u Knjizi i mudrosti, i novom znanju upućuje. (Poglavlje 2; ajet 151)

 

Bog je učinio veliku milost vjernicima kada im je poslao Poslanika, između njih samih, koji im je ponavljao Božije znakove, posvećivao ih i poučavao ih Knjizi i mudrosti, dok su prije toga bili u očiglednoj zabludi. (Poglavlje 3; stih 164)

On je Taj koji je poslao nepismenima Poslanika, između njih samih, da im objasni Njegove znakove, da ih posveti i da ih pouči Knjizi i mudrosti, – iako su i prije bili u očiglednoj zabludi. (Poglavlje 62; ajet 2)

Prema ovim ajetima, Muhammed, Božiji Poslanik, imao je sljedeće dužnosti:

1. Prenošenje Božjih znakova ljudima;

2. Poučavajući ih Svetom pismu i mudrosti;

3. Posvećujući ih;

4. Upućivanje ih u nova znanja.

 

 

Među svim proročkim dužnostima prvo treba spomenuti "uvježbavanje Božjih znakova". Toliko je važno da ima prednost nad svim ostalim dužnostima Proroka.

Uvježbavanje Božijih znakova također je pojedinačno spomenuto u Kur'anu u sljedećim ajetima:

Tako smo poslali među narod prije kojeg su (drugi) narodi (otišli i) prošli; da bi im ponavljao ono što ti objavljujemo s nadahnućem... (Poglavlje 13; ajet 30)

...I naređeno mi je da budem od onih koji se u islamu klanjaju Allahovoj volji – i da učim Kur'an: A ko prihvati Uputu, čini to za dobrobit svojih duša, a ko skrene s puta, neka kaže: "Ja sam samo Upozoritelj." (Poglavlje 27; stihovi 91-92)

...Allah vam je zaista poslao poruku – Poslanika, koji vam objašnjava Allahove znakove s jasnim objašnjenjima, da bi izveo one koji vjeruju i čine dobra djela iz tame na svjetlo... (Poglavlje 65; ajeti 10-11)

 

Također, u Kur'anu el-Madžidu nalazi se sljedeće upozorenje:

...Oni koji odbacuju vjeru u Allahove znakove, imat će najtežu kaznu (na Ahiretu) i Allah je Uzvišen, Gospodar odmazde. (Poglavlje 3; ajet 4)

Upravo je tu dužnost – ponavljanje Allahovih znakova – Ali ibn Ebi Talib bio pozvan da izvrši.

Kao što je gore navedeno, tokom zil-hadža 9. godine po Hidžri, Muhammed, Božiji Poslanik, bio je previše zauzet da posjeti Meku kako bi obavio hadž i objavio novoobjavljenu suru Bera'ah. Stoga je, po izričitoj Božijoj naredbi, morao odabrati drugog čovjeka da obavi ovu dužnost. Izabrani čovjek bio je Ali ibn Ebi Talib.

Godine 8. po Hidžri (630. godine), prilikom osvajanja Meke, Ali i njegov gospodar, Muhammed Mustafa, očistili su Allahovu kuću (Kabu) od arapskih idola. Ali je razbio te idole u komade i bacio ih iz Kabe. Godine 9. po Hidžri (631. godine), očistio je Kabu od samih idolopoklonika objavivši im da im se više nikada neće dozvoliti ulazak u njene svete prostore.

Hadždž sezona 9. godine po Hidžri bila je posljednji skup idolopoklonika Arabije u području Kabe ili u Meki.

Bog je odabrao Alija ibn Abi Taliba da obnovi Njegovu Kuću (Kabu) u stanje njene prvobitne čistoće i poslao je posebnu naredbu Muhammedu Mustafi, Svom Poslaniku, da mu (Aliji) objavi Svoju namjeru. Ali, Božiji rob, vratio je tu Uzvišenu i Blagoslovljenu Kuću u isto stanje u kojem su je poslanici, Ibrahim i Ismail (a.s.), ostavili mnogo vijekova ranije.

 

Proglašavajući na Mini 9. godine po hidžri državnu politiku islamske vlade, Ali je bio "instrument" Božiji, baš kao što je 7. godine po hidžri bio "ruka" Božija koja je osvojila Hajber za islam i postavila temelje Nebeskog kraljevstva na Zemlji.

Priča o objavi i proglašenju sure Bara'ah (deveto poglavlje Kur'ana) dokazuje da:

 

 

1. Ali ibn Abi Talib je član porodice Muhammeda, Mustafe, blagoslovljenog Božijeg Poslanika.

 

2. Dužnosti Muhameda, Božijeg Poslanika, u njegovom odsustvu može obavljati samo Alija, i niko drugi.

3. Predstavnika ili nasljednika Muhameda, Božijeg Poslanika, može izabrati samo Bog sam ili Njegov Poslanik, ali ne muslimanska umma (zajednica, narod).

4. Ali je najkvalifikovanija osoba da predstavlja Božijeg Poslanika, i nema nikog kvalifikovanijeg od njega.

5. Najvažnija funkcija Poglavara Islamske Države je da objavi Božije zapovijedi na ovoj Zemlji. Iako je Ebu Bekr bio prisutan na licu mjesta u Meki, nije mu bilo dozvoljeno da objavljuje Božije zapovijedi; objavio ih je Ali ibn Ebi Talib.

 

 

Marmaduke Pickthall

 

 

Iako je Meka bila osvojena i njeni stanovnici su sada bili muslimani, službeni redoslijed hodočašća se promijenio; paganski Arapi su ga obavljali na svoj način, a muslimani na svoj način. Tek nakon što je karavan hodočasnika napustio Medinu u devetoj godini hidžre, kada je islam bio dominantan u sjevernoj Arabiji, objavljena je Deklaracija o imunitetu , kako je nazvana.

Poslanik je poslao kopiju ovog teksta po glasniku Ebu Bekru, vođi hadža, s uputom Aliju da ga pročita mnoštvu u Meki . Svrha je bila da nakon te godine samo muslimani trebaju ići na hadž, s izuzetkom onih idolopoklonika koji su imali ugovor s muslimanima i nikada nisu prekršili njihov ugovor niti podržavali ikoga protiv njih.

Takvi su trebali uživati privilegije svog ugovora dok je on trajao, ali kada im ugovor istekne, bit će kao i drugi idolopoklonici. Ta proklamacija označava kraj idolopokloništva u Arabiji 

. (Uvod u prijevod Časnog Kur'ana, Lahore, Pakistan, 1975.)

Allahovo je zadovoljstvo bilo da Njegov omiljeni rob, Ali ibn Ebi Talib, čitajući Njegovu Objavu, zauvijek okonča idolopoklonstvo u Arabiji.