Hidžra (Migracija)

 

Kada je većina muslimana napustila Meku i naselila se u Jasribu, idolopoklonicima je palo na pamet da ako islam pusti korijenje u oazi na njihovom sjeveru i postane održiv, to će predstavljati prijetnju njihovim komercijalnim interesima u Siriji.

 

Islam su vidjeli kao novu "opasnost" koja se pojavljuje na sjeveru. Stoga su sazvali sastanak u svojoj gradskoj vijećnici na kojem su razmatrali najefikasniji način sprječavanja ove "opasnosti". Nakon kraće rasprave, složili su se, konsenzusom , da je jedini način sprječavanja ove nove opasnosti ubijanje njenog autora - samog Muhameda - dok je još bio u Meki.

 

Ova odluka pokrenula je još nekoliko pitanja, poput toga ko će ga ubiti, kako, kada i gdje. Dalje su raspravljali o ovim pitanjima, razmatrali brojne opcije i konačno odlučili, opet konsenzusom , da će biti odabran po jedan ratnik iz svakog klana svakog plemena koje živi u Meki i njenoj okolini; svi oni će istovremeno napasti Muhammedovu kuću i ubiti ga neposredno prije zore sljedećeg dana. Bili su uvjereni da će takva usklađena akcija "imobilizirati" Banu Hašim, koji se ne bi mogao boriti protiv svih klanova istovremeno kao odmazdu za Muhammedovo ubistvo.

Međutim, Poslanik je bio spreman da se suoči sa ovakvom hitnošću. Na vrijeme saznavši od tajnog obraćenika o planu Kurejšija da ga ubiju, pozvao je svog odanog rođaka, Alija ibn Abi Taliba, koji mu je otkrio plan Kurejšija i svoj vlastiti plan da ih nadmudri. Njegov plan je bio da Alija stavi u vlastiti krevet, a zatim da se iskrade iz kuće u pogodnom trenutku.

 

Kurejšije, vidjevši Alija pokrivenog ogrtačem, pomislile bi da Muhammed spava, objasnio je. Također je zatražio od Alija da vrati sve paganske depozite njihovim vlasnicima, a zatim da napusti Meku i sastane se s njim u Jasribu. Ali je sve razumio, a Poslanik ga je preporučio Božjoj zaštiti.

 

 

Muhammad Husayn Haykal

 

 

Mladići koje su Kurejšije pripremile za izvršenje Muhammedovog atentata blokirali su njegovu kuću tokom noći kako ne bi pobjegao. U noći hidžre, Muhammed je povjerio svoj plan Aliju ibn Abi Talibu i zamolio ga da se pokrije Poslanikovim zelenim ogrtačem i da spava u Poslanikovom krevetu. Nadalje ga je zamolio da ostane u Meki dok ne vrati sve dragocjenosti pohranjene kod Muhameda njihovim vlasnicima. (Muhammedov život, Kairo, 1935.)

 

 

Marmaduke Pickthall

 

 

Ubice su bile pred njegovom (Muhammedovom) kućom. Dao je svoj ogrtač Aliju, naredivši mu da legne na krevet kako bi svako ko pogleda unutra pomislio da Muhammed leži tamo. (Uvod u prijevod Časnog Kur'ana, Lahore, 1975)

Mušrici su opkolili Muhamedovu kuću. Zavirili su unutra i ugledali ležeći lik prekriven ćebetom, te su bili zadovoljni što je njihov "plijen" siguran. Pogodan trenutak za apostola da pobjegne došao je negdje poslije ponoći kada su stražare zadrijemale. Tiho je prošao kroz njih i izašao iz kruga svoje kuće.

Paganske stražare su bile zatečene nespremne, a Božji Poslanik je uspio izbjeći njihov nadzor!

 

Ali je cijelu noć spavao u Poslanikovom krevetu. Neposredno prije zore, paganski lovci na glave upali su u kuću s izvučenim sabljama da ubiju Poslanika. Ali njihovo iznenađenje i užas nisu imali granica kada su primijetili da je u krevetu spavao Ali, a ne Muhammed. Uhvatili su Alija na ispitivanje, a moguće i na mučenje.

Ali kapetan stražarskih redova im je rekao da Muhammed nije mogao otići predaleko i da bi ga ipak mogli uhvatiti ako ne izgube dragocjeno vrijeme ispitujući Alija, nakon čega bi ga pustili. Ovaj događaj se u historiji islama slavi kao Hidžra ili Seoba naroda.

M. Shibli, poznati indijski historičar islama, piše u svojoj biografiji Božijeg Poslanika:

...pagani Mekke mrzili su Muhameda, ali su mu vjerovali. Ko god je imao dragocjenosti, on ih je donosio i polagao kod njega. On je bio njihov "bankar". Znao je za planove Kurejšija da ga ubiju. Stoga je pozvao Aliju i rekao: "Allah mi je naredio da idem u Jasrib. Spavaj u mom krevetu, a sutra im vrati sve depozite Mekkanaca."

Ovo je bila situacija puna najveće opasnosti. Ali je također znao da su Kurejšije odlučile ubiti Božijeg Poslanika te noći i da je spavanje u njegovom krevetu značilo spavanje u raljama smrti. Ali kada se Ali ikada bojao smrti? Osvajač Hajbera spavao je u raljama smrti tako čvrsto kao nikada u cijelom svom životu. (Život Božijeg Poslanika, Azamgarh, Indija, 1976.)

 

Poslanik nije imao vremena da Aliju detaljno objasni koliko depozita ima i kome ih treba predati. Bilo mu je dovoljno da kaže Aliju da vrati sve depozite njihovim (paganskim) vlasnicima, i on (Ali) je to i učinio. Bilo je baš kao i na praznik Zul-Ašira kada je sve što je Poslanik trebao učiniti bilo da zamoli Alija da pozove na večeru starješine klana Banu Hašim.

 

Nisu bile potrebne detaljne instrukcije. Ali je instinktivno razumio šta njegov gospodar očekuje od njega. To što mu je povjereno vraćanje depozita Mekkanaca dokaz je da je Ali bio povjerenik i "privatni sekretar" Poslanika islama čak i prije seobe u Jathrib.

Ako Hidžra ističe Alijevu bezuvjetnu odanost njegovom gospodaru, Muhamedu, to također pokazuje njegovu nevjerovatnu hrabrost. Neprijateljske stražare su ga mogle ubiti ili vjerujući da je Muhammed, ili nakon što bi otkrile da to nije, iz čiste frustracije. On je to savršeno razumio, ali za njega nijedan rizik nije bio prevelik ako je mogao spasiti život Božijeg Poslanika.

Upravo ta odanost i hrabrost donijele su mu priznanja Al-Qur'an al-Majid. Kur'an je odao počast njegovoj odanosti i hrabrosti koju je pokazao u sudbonosnoj noći Hidžre (Seobe) na sljedeći način:

 

A među ljudima ima i onih koji prodaju svoj život da bi stekli Allahovo zadovoljstvo. Allah je veoma ljubazan prema...Njegovi sljedbenici. (Poglavlje 2; stih 207)

 

Razi, poznati komentator Kur'ana, u svom Tefsiru Kabir (tom II, stranica 189) kaže da je ovaj ajet izričito objavljen u znak priznanja Alijeve velike i slavne službe u noći Hidžre kada je omogućio Muhamedu, Božijem poslaniku, da napusti Meku. Zahvaljujući Aliju, mogao je otići u sigurnosti.

 

Te historijske noći, dogodila se neobična i misteriozna poslovna transakcija, prva i posljednja te vrste u cijeloj historiji stvaranja. Bila je to kupoprodajna transakcija između Allaha i jednog od Njegovih robova. Dotični rob bio je Ali ibn Abi Talib.

U tihoj noći bez mjeseca, Allah je došao na "pijacu" kao "kupac". Došao je kupiti određenu robu. Njegov rob, Ali, došao je na "pijacu" kao "trgovac". Njegova misija: prodati robu koju je Allah tražio. Ta "roba" je bila njegova duša, njegov život!

Allah, "Kupac", je razmotrio kvalitet "robe" i smatrao je izvrsnom. Stoga je odlučio da je odmah kupi. Platio je "cijenu" "trgovcu" i "roba" je promijenila vlasnika, baš kao i u bilo kojoj drugoj poslovnoj transakciji. Od tog trenutka, "roba" - Alijev život - prestala je biti njegova i postala je posebno vlasništvo Allaha. Kupoprodajna transakcija između Gospodara i roba je tako završena, na potpuno zadovoljstvo obje strane.

 

Bilo je i "svjedoka" ove transakcije. Bili su to anđeli i zvijezde - bezbroj njih - koji su posmatrali iz svojih nebeskih "galerija". U tihom čuđenju i tihom divljenju posmatrali su kako Ali prodaje svoj život Allahu. Al-Qur'an al-Majid postao je njihov "glasnogovornik" smrtnicima na ovoj zemlji i zabilježio je ono što su oni - svjedoci - vidjeli te nezaboravne noći.

"Zapis" ove transakcije, kako ga je sačuvao Kur'an, sada je s nama, neprolazan je i neuništiv. Trajat će na ovoj zemlji sve dok ti anđeli i zvijezde - "svjedoci" transakcije - budu trajali na Nebu!

 

Ali je prodao "robu" Allahu. Sada oslobođen "tjeskobe" za sigurnost te "robe", mogao je spavati, i zaspao je - u krevetu Muhammeda Mustafe, Allahovog Poslanika. Te Sudbinske noći, uspavao se u besmrtnost. U zoru, kada se probudio, ili bolje rečeno, kada ga je probudila zveckanje i tutnjava kopalja i mačeva lovaca na glave, koje su Kurejšije poslale da ubiju Muhammeda, postao je besmrtan!

Od svih Svojih robova, Allah je odabrao Alija da provede Njegov Plan. Taj Plan je bio da zaštiti Njegovog Poslanika od njegovih neprijatelja. Potonji je razradio plan za uništenje islama. Vjerovali su da će, ako ubiju Muhameda, islam biti uništen. Stoga su planirali i skovali zavjeru da ubiju Muhameda. Ali nisu znali da Allah ima Svoj plan - Protuplan - spreman za ovu priliku. Bio je to Allahov Protuplan koji je trebao matirati Kurejšije spašavajući život Njegovog Poslanika. Kur'anska referenca na Allahov Protuplan javlja se u sljedećem ajetu:

 

I (nevjernici) su smišljali i planirali, a i Allah je smišljao, a Allah je najbolji od onih koji smišljaju. (Poglavlje 3; ajet 54)

 

Ali ibn Abi Talib bio je "ključna komponenta" u Allahovom protu-planu. Alijeva uloga garantirala je uspjeh Hidžre (Seobe) Muhameda, a sam uspjeh Hidžre omogućio je rođenje političke države Medine. Da je Hidžra propala, država Medina nikada ne bi nastala. Država Medina bila je fizički aparat prvog i posljednjeg Nebeskog kraljevstva na Zemlji. Allah je svog roba, Alija ibn Abi Taliba, učinio instrumentom putem kojeg je uspostavio to Kraljevstvo na ovoj zemlji.

Kada je Muhammed izašao iz svoje kuće, otišao je do kuće Ebu Bekra i rekao mu da mu je Bog naredio da iste noći napusti Meku. Pošto nisu imali vremena da se zadržavaju, odmah su napustili grad i otišli u pećinu zvanu Saur na jugu Meke. Stigli su do pećine i ušli u nju dok je još bio mrak.

Skrivali su se u pećini kada su, nekoliko sati kasnije, lovci na glave također stigli u njihovu potjeru. Prema predaji, pauk je ispleo svoju mrežu preko ulaza u pećinu, a ptica je snijela jaje na njega. Lovci na glave su tvrdili da bi, ako bi iko ušao u pećinu, mreža i jaje bili razbijeni, ali budući da su oba bila netaknuta, niko nije ušao u nju. Uvjereni da bjegunci nisu u pećini, odustali su od lova i vratili se u Meku.

 

Dok su lovci na glave raspravljali o tome da li da uđu u pećinu kako bi uhvatili bjegunce koji se možda kriju u njoj, Ebu Bekra je obuzela panika i rekao je Poslaniku: „Nas je samo dvojica, a naših neprijatelja je mnogo. Kakve šanse imamo da spasimo živote ako oni uđu u pećinu?“ Poslanik je rekao: „Ne. Nismo dvojica. S nama je i Treći, a On je Allah.“ Ovaj događaj je opisan u Kur'anu el-Medžid na sljedeći način:

I Bog je pomogao Poslaniku Svome kada su ga nevjernici prognali. A kada su bili u pećini, rekao je drugom od dvojice: "Nemoj biti tužan, Bog je s nama." I Bog mu je (Poslaniku Svome) dao Svoj mir. (Poglavlje 9; ajet 40)

 

Poslanik i Ebu Bekr proveli su tri dana u pećini. U Meki je za to vrijeme interes za hvatanje Poslanika opao. Četvrtog dana, Abdullah, sin Ebu Bekra, doveo je sa sobom dvije deve da ih jašu. Ebu Bekr je ponudio jednu od deva Poslaniku, ali on je odbio da je primi kao poklon i platio je prije nego što ju je zajahao. On i Ebu Bekr su zatim uzjahali te deve i, zaobilazeći Meku sa sjevera i istoka, jahali su prema Jasribu na sjeveru.

 

 

Muhammed ibn Ishak

 

 

Kada je Ebu Bekr doveo dvije kamile Poslaniku, ponudio mu je bolju i pozvao ga da je jaše. Ali Poslanik je odbio jahati životinju koja nije bila njegova, a kada mu je Ebu Bekr htio dati kamilu, on je zahtijevao da zna koliko je platio za nju i kupio ju je od njega. (Život Božijeg Poslanika)

 

Dva putnika su prešla udaljenost između Meke i Jasriba za devet dana, a desetog dana stigli su u Kubu, mjesto dvije milje južno od Jasriba, gdje su odsjeli u kući Kulsuma bin Hinda, kao njegovi gosti. Poslanik je odlučio sačekati Alijev dolazak iz Meke prije ulaska u Jasrib. U međuvremenu, postavio je temelje džamije u Kubi. Bila je to gruba građevina za koju se kaže da je za njen završetak trebalo četrnaest dana.

Božiji Poslanik je stigao u Kubu u ponedjeljak. U četvrtak je stigao i Ali. Vratio je novac, nakit, dokumente i druge dragocjenosti Mekkanaca. Njegov gospodar je bio oduševljen što ga je vidio i zahvalio je Bogu koji ga je sigurno izveo iz Meke.

 

 

Muhammed ibn Ishak

 

 

Ali je ostao u Meki tri dana i noći dok nije vratio depozite koje je Poslanik imao. Nakon toga, pridružio se Poslaniku i boravio s njim u Kulsumovoj kući. (Život...Božiji Poslanik)

 

 

S. Margoliouth

 

 

U ponedjeljak, 8. Rabi-I godine 1. AH, što odgovara 20. septembru 622. godine nove ere, Poslanik je stigao u Kubu, sada odlično mjesto za vrtove i voćnjake. Gostoprimstvo mu je ponudio ostarjeli obraćenik, Kulthum, sin Hinda, čije ime roba "Uspjeh" Poslaniku se činilo kao dobar znak (Isabah, iii, 1138).

Prihvaćeno je, iako se za prijeme kuća drugog obraćenika pokazala pogodnijom. U Kubi je Poslanik odlučio ostati dok mu se Ali ne pridruži, što se dogodilo u četvrtak; s njim je bio Suhaib ibn Sinan, koji je bio prisiljen predati svoju ušteđevinu Korejcima. U petak je Poslanik jahao iz Kube prema Jatribu i, kaže se, obavio službu u Wadi Ra'uni. (Muhammed i uspon islama, London, 1931)

Ruta je bila obrubljena veselim mnoštvom Jatriba koji su nosili svoju najbolju prazničnu odjeću. Žene i djeca pjevali su pjesme dobrodošlice s krovova svojih kuća. To je bio prizor koji se teško mogao izmisliti u mašti. Muhammed, Božiji poslanik, mora da je bio duboko dirnut takvim dočekom.

 

Svaki (arapski) građanin Jatriba želio je postati domaćin Poslaniku islama koji je ulazio u njegov grad kao gost. Ali, ne želeći razočarati ni najskromnijeg građanina, ispustio je uzde svoje deve i izjavio da će ostati gdje god se ona zaustavi. Deva je prošetala pored mnogih kuća, a zatim se zaustavila ispred kuće Ebu Ajjuba, nakon čega je postao ponosni domaćin Božijem Poslaniku. Ebu Ajjub je bio ugledni građanin Jatriba i pripadao je klanu Banu Nedždžar. I Amina, majka Poslanika, i majka njegovog djeda, Abdul Mutaliba, pripadale su ovom klanu.