Hamza prihvata islam

Hamza prihvata islam - 615. godine nove ere

Muhammed, Božiji poslanik, iako siguran pod zaštitom svog ujaka, Ebu Taliba, nije bio imun na uznemiravanje od strane mušrika. Kad god bi pronašli priliku da ga uznemiravaju, nisu je propustili.

Jednom prilikom, Ebu Džehl ga je zatekao samog i koristio je mnogo vulgarnog i uvredljivog jezika prema njemu. Iste večeri, kada se njegov ujak, Hamza ibn Abdul Mutalib, vratio kući iz lova, njegova robinja mu je ispričala priču o Ebu Džehlovoj bezrazložnoj drskosti prema Muhamedu i njegovom strpljenju, čemu je bila očevidac.

Hamza je bio ratnik, lovac i sportista i nije ga mnogo zanimala svakodnevna zbivanja u gradu. Ali Ebu Džehlovo ponašanje prema njegovom nećaku toliko je izazvalo njegov gnjev da je zgrabio svoj luk i otišao u skup Kurejšija gdje je (Ebu Džehl) prepričavao događaje tog dana svojim saborcima. Hamza ga je udario lukom i lukom u glavu, uzrokujući krvarenje, i rekao: "I ja sam postao musliman."

Ovo je bio izazov za Ebu Džahla, ali je on shvatio da je šutnja bolji dio hrabrosti i nije se sukobljavao s Hamzom, čak je i obuzdavao njegove prijatelje koji su željeli ustati u njegovu odbranu.

Betty Kelen

Muhamedov ujak, Hamza, čovjek njegovih godina, bio je poznat kao najjači i najaktivniji među Kurejšijama, njihov prvak u ratu i sportu. Većinu vremena provodio je loveći u brdima. Jednog dana, kada se vratio iz lova s lukom i strijelom koji mu je visio s ramena, njegova robinja mu je ispričala kako je Ebu Džehl vrijeđao njegovog nećaka.

Hamza se našao na kraju strpljenja. Volio je Muhameda, iako ga nije razumio (sic). Potrčao je do džamije, gdje je vidio Ebu Džehla kako sjedi među svojim prijateljima. Podigao je svoj teški luk i snažno ga udario po glavi. 'Hoćeš li ga uvrijediti kada se pridružim njegovoj vjeri?', vikao je, pokazujući svoje velike mišiće pod nosom Kurejšija.

Hamza je postao musliman i to je učvrstilo njegovu vjeru. Neki Kurejšije su bili pažljiviji u nazivanju Muhameda pjesnikom. (Muhammed, Božiji poslanik, 1975)

Hamza je postao pobožan musliman i zagovornik islama. Bio je saborac svog drugog nećaka, Alije, i obojica su ubili većinu vođa Kurejšija u bici kod Bedra, koja se odigrala nekoliko godina kasnije.

U bici kod Uhuda, Hamza je ubio drugog stjegonošu pagana, a kada su oni napali muslimanski red, probio se među njih. Probijao se kroz njihove redove kada ga je pogodio koplje koje je bacio Wahshi, abesinski rob. Wahshija su upravo u tu svrhu angažovale Hinda, supruga Ebu Sufjana i majka Muavije, te još jedan idolopoklonik iz Meke. Hamza je pao na zemlju i odmah umro.

Nakon što su muslimani tog dana pobijeđeni, Hinda i ostale harpije iz Meke unakazile su tijela ubijenih muslimana. Rasjekla je Hamzin trbuh, iščupala mu jetru i sažvakala je. Također mu je odrezala nos, uši, ruke i stopala, nanizala ih u "ogrlicu" i ušla u Meku noseći je kao ratni trofej.

Muhammed Mustafa je bio duboko ožalošćen smrću i sakaćenjem tijela tako nepokolebljivog islamista kao što je Hamza. Dodijelio mu je titule "Božji lav" i "Poglavar mučenika".

Hamza je primio islam pete godine Proklamacije.