Bitke islama

Muhammed Mustafa, Božiji Poslanik, morao je voditi niz bitaka u odbrani islama iz svog novog doma u Medini. One bitke u kojima je lično predvodio vojsku islama nazivaju se "Gazva", a one ekspedicije koje je slao iz Medine pod komandom bilo kojeg od svojih ashaba nazivaju se "Sarija".

Grubo govoreći, Poslanik je pokrenuo 80 kampanja tokom deset godina, od svoje migracije 622. godine nove ere do svoje smrti 632. godine nove ere. Neke od ovih kampanja nisu bile ništa više od izviđačkih misija.

Broj učesnika u njima bio je zanemariv, a sve što su radili bilo je posmatranje kretanja nekog klana ili plemena. Neke su bile misionarske ekspedicije. Mnogi drugi su bili manji okršaji. Neki su pak bili zanimljivi samo zbog nekog posebnog događaja koji se s njima veže. Dat ću kratak pregled manjih kampanja, a zatim ću se usredotočiti na glavne bitke islama.

Mnogo prije islama, Grci i Rimljani su naučili da bitka može promijeniti sudbinu naroda. Među pohodima Poslanika, postoji pet bitaka za koje se može reći da su promijenile sudbinu naroda. To su bitke kod Bedra, Uhuda, Handaka, Hajbera i Hunejna.

Ove bitke su bile neizbježne. Kurejšije iz Mekke su vjerovale da bi, ako svi Arapi prihvate islam, to za njih (Kurejšije) značilo gubitak svih prihoda od hodočasnika i gubitak privilegija koje su uživali kao čuvari idola. Trijumf islama su ispravno predvidjeli kao smrtonosni udarac privilegijama. Upravo je taj strah, strah od gubitka ekonomske i političke moći i prestiža, izazvao rat između njih i muslimana.

Od emigracije muslimana iz Meke, između njih i Kurejšija postojalo je de facto ratno stanje. U ranim danima u Medini, muslimani se nisu usudili skinuti oklop ni u jednom trenutku. Svake noći su po gradu postavljani stražarski stražari kako bi upozorili građane u slučaju iznenadnog napada neprijatelja.

Apostol nije mogao spavati noću bojeći se napada u bilo koje vrijeme. U tim okolnostima morao je poduzeti neke obrambene mjere za sigurnost Medine. Kao poglavar novonastale države, njena sigurnost bila je njegova prva odgovornost.

U interesu sigurnosti, muslimani su morali pratiti kretanje neprijatelja, njegovih prijatelja i saveznika.

Poslanik je poslao prvu ekspediciju u devetom mjesecu prve godine po Hidžri, pod komandom svog ujaka, Hamze ibn Abdul Muttaliba. U njoj je učestvovalo trideset muhadžira. Njihov cilj je bio presresti karavan Kurejšija. Ali jedno pleme, prijateljski nastrojeno prema objema stranama, umiješalo se između njih. Nije bilo borbe i ekspedicija se vratila u Medinu.

Sljedećeg mjeseca, Poslanik je poslao šezdeset muhadžira pod komandom svog rođaka, Obaide ibn al-Haritha, u Rabigh, blizu Crvenog mora. Susreli su se s karavanom Kurejšija. Obje strane su ispalile nekoliko strijela jedna na drugu, ali nije bilo žrtava. Dva mekanska trgovca napustila su svoj karavan, prešla na muslimansku stranu, prihvatila islam i pratila ekspediciju kada se vratila u Medinu.

Kaže se da je Obaida ibn al-Harith odapeo strijelu na neprijatelja. To je bila prva strijela ispaljena za islam.

Sir William Muir

Obaida se u tradiciji ističe kao onaj koji je tom prilikom "ispalio prvu strijelu za islam". (Život Muhameda, London, 1877)

U preostalom dijelu prve godine po Hidžri nije bilo više kampanja.