Ljubav i mržnja prema Allahovom Poslaniku s.a.v.a.

 

Ja ću u nastavku dokazati čitaocu da je hadis jedan od najaktuelnijih problema među ostalim problemima muslimana sve do danas, a naročito danas zbog vehabijskih univerzitetskih doktora koji doktoriraju na polju hadisa,

Naći ćete ih da memorišu mnoštvo hadisa koji su u duhu njihove škole mišljenja, većina tih hadisa su plod umajadskih radionica laži, njihovih prethodnika (selefa) koji su nastojali da utrnu svijetlo orginalne poruke islama i da portretišu Poslanika, s.a.v.a., kao slabo pamtećeg klauna koji ne zna šta govori, koji nije svjestan kontradiktornih hadisa i dijela čija bi protuvriječnost bila smješna i ludaku.

Unatoč naporima učenika i istraživača ehli sunneta da očiste hadise, na veliku žalost, ima još mnogo hadisa u autentičnim i pouzdanim sunnitskim knjigama koji su u najmanju ruku čudni i kontradiktorni, kao što i šiitske hadiske knjige nisu lišene fabrikovanih i izmišljenih hadisa. Međutim, šiije priznaju da oni nemaju potpuno autentičnih knjiga osim Kur'ana.

Osim toga sve te knjige sadrže elemente i materijale koji naginju i protežiraju mišljenje “svoje” škole mišljenja. Pošto ehli sunnet vel džema'at tvrdi da su Buharija i Muslim najutentičnije, čak potpuno pouzdane njihove knjige, u skladu s tim ja ću pokušati da prezentiram čitaocu nekoliko primjera iz Buharije i Muslima koje sadrže to što sadrže, tj. negiranje svetosti velikog Poslanika, s.a.v.a., i njegove porodice Ehli-bejta.

 

 

Poslanik obmanjuje

 

 

U “Knjizi o traženju dozvole” i “Knjizi o odštetama” u “Poglavlju o tome ko god viri u tuđu kuću ako mu se izbije oko nema otkupa (nadoknade) za njega”, Buhari u svom Sahihu prenosi sljedeći hadis (isto prenosi i Muslim u svom Sahihu u “Knjizi o klevetanju” u “Poglavlju o zabrani provirivanja u nečiju kuću”) od Enesa ibn Malika:

“Čovjek je provirivao u dio Poslanikove sobe. Poslanik je ustao i uzeo vrh strijele, i ja sam gledao kako želi da zavara tog čovjeka kako s mjesta odakle ga ovaj ne vidi udari.”

_______

sahih Buhari,vol4,6242

Izvor na engleskom:

https://amrayn.com/bukhari:6242

______

 

Najuzvišeniji karakter se ne može uporediti sa ovakvom vrstom ponašanja, naročito ne od Poslanika koji je bio blag i samilostan prema vjernicima. Moglo se pretpostaviti da Poslanik želi otići kući rečenom čovjeku i podučiti ga da je takvo ponašanje suprotno ljudskom i islamskom ponašanju.

A ne da uzme strijelu i da ga pokuša udariti ili mu izbiti oko njom. Možda je čovjek imao neku dobru namjeru jer spomenuta soba nije bila soba njegovih žena. Dokaz za to je da Enes ibn Malik bio u njoj. Kakva optužba na Poslanika Allahova, kao da ga se želi optužiti da je on čovjek zao i onaj koji ne prašta, koji napada bez upozorenja i to tako kao da mu želi izbiti oko.

Dovoljno je spomenuti da je komentator Buharije tretirao to kao nemilosrdan čin i kazao: “Jahtiluhu” to znači da ga je htio iznenaditi, zavarati i napasti s mjesta odakle ga ne vidi. Ovo je to kako su oni objasnili. Napad s varkom u ovakvom slučaju je nešto što je daleko od Poslanika i njegovog odnosa prema ljudima. 

 

 

Božiji Poslanik bezdušno kažnjava i sakati muslimane

 

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o medicini“, svez. 7., str. 13., u “Poglavlju o liječenju devinim mlijekom”, također i u “Poglavlju o liječenju devinom mokraćom”: “Sabit nas je izvjestio od Enesa, da su neki ljudi koji su bili bolesni kazali:

“O Božiji Poslaniče, daj nam hranu i utočište.” Božiji Poslanik je naredio da slijede njegova čobana (od deva) i da piju njihovo mlijeko i njihovu mokraću, dok se njihova tijela ne oporave. Potom su oni ubili čobana i odveli deve.

Kada je vijest stigla Poslaniku on je poslao nekoliko ljudi u potjeru za njima. Kada su dovedeni pred njega on im je odsjekao ruke i noge, a potom im usijanim željezom povadio oči. Vidio sam jednog od njih kako liže zemlju jezikom dok nije umro.”

Može li neko povjerovati da je Allahov Poslanik koji je i sam zabranio sakaćenje lično svojom rukom sjekao njihove ruke, noge, vadio njihove oči zato što su oni ubili njegovog čobana?! Da je prenosilac hadisa kazao da su oni sakaćenjem ubili njegovog čobana još bi se našlo neko opravdanje za istovrsan postupak prema njima. Međutim, to nije bio slučaj, pa kako je onda moguće zamisliti Poslanika da ih ubija na ovako svirep način i to bez prethodne istrage da bi se ustanovilo koje od njih ubio čobana, tako da samo ubica bude ubijen. Možda neki žele reći da su svi oni učestovali u ubistvu, čak i da je tako nije li Božiji Poslanik mogao oprostiti njima s obzirom da se radilo o muslimanima, što se vidi iz njihovih riječi: “O Poslaniče Božiji!”

Zar misle da Božiji Poslanik nije čuo Allahove riječi: “Ako ih kazniš kažnjavaš na isti način kako si ti kažnjen. A ako se strpiš to je bolje za ove koji se mogu strpjeti.”

 

Ovaj ajet je bio objavljen Poslaniku onda kada je njegovo srce bilo u najvećoj boli za njegovim amidžom Hamzom prvakom šehida, čiji stomak su rasporili i grizli njegovu džigericu i odsjecali dijelove njegova tijela.

Poslanik je bio preneražen ovim činom kad je to vidio, i kada je rekao: “Kada bi mi Allah dao da ovladam njima, ja bi ih 70 osakatio.”, našto mu je objavljen ajet i on je na to kazao: “Ja ću biti strpljiv moj Gospodaru.” On je potom oprostio Vahšiju koji je ubio Hamzu, kao i Hindi, majci Muavijinoj, koja je masakrirala tijelo Hamzino i jela njegovu džigericu. Ovo je bio istinski karakter Božijeg Poslanka, s.a.v.a.

 

Ono što dokazuje manjkavost ove predaje je i to da se sam prenosilac gnušao od ovoga pa je tome dodao: “Katkada je kazao: Muhamed ibn Sirin me obavjestio da se ovo dogodilo prije nego je objavljen ajet o legalizaciji kažnjavanja...” Ovaj dodatak je imao za cilj da donekle amnestira Poslanika za počinjeno dijelo. Daleko je Poslanik od toga da nešto uradi po svom sudu, a da mu Allah nije pojasno tu stvar.

Ako nije presuđivao po svome sudu u trivijalnim stvarima, kako bi onda presuđivao u stvarima koje se tiču zločina proljevanja krvi i ubijanja? Veoma je jasno iz same ove materije, ako se ona pažljivije razmotri, da je predaja došla iz Umajadske tvornice laži potaknuta od samih Umajada ili njihovih sljedbenika koji su se dodvoravali svojim vladarima, jer ovi se nisu ustezali da ubiju nevine ljude na bazi sumnji ili optužbi, i koji se nisu ustezali od tajnog masakriranja ljudi.

Dokaz za ovo je ono što je Buharija donio na kraju predaje:

“Salem je rekao: Saznao sam da je Hadžadž rekao Enesu: ‘Reci mi koju je to najtežu kaznu Poslanik dodjeljivao.’ Kada je Hasan saznao za ovo rekao je: ‘Bilo bi mi draže da ovo nije rekao."

(Sahih Buhari, svez. 7., str. 13.)

Hadis ima miris rukotvorine koja treba da zadovolji Hadžadža Sakafija koji je proizvodio haos u zemlji i pobio hiljade nevinih sljedbenika Ehli-bejta, masakrirajući ih. On je uobičavao da im odsjeca ruke, noge i povadi oči, ili da iščupa jezik iza zuba ili pak da žrtve razapne i da ih ostavi tako da umru na žegi.

Ovakvi rivajeti imaju za cilj da amnestiraju njihova dijela, jer oni su ovim nalazili ispriku tobože slijedeći Božijeg Poslanika.

“I vi imate u Allahovom Poslaniku divan uzor.” (Kur'an)

Nema moći ni snage osim kod Allaha. Kao rezultat ovoga Muavija je postao ekspret u kažnjavanju i masakriranju muslimana koji su bili sljedbenici h. Alija. Koliko je njih samo spaljeno na smrt?

Koliko ih je razapeto na granama njihovih palmi? Jedna od umjetnosti koju je smislio Amr ibn As bila je masakriranje Muhameda ibn Ebu Bekr, potom odjevanje njegovog tijela u kožu od magarca, a onda ga je takvog bacio u vatru. A da bi opravdali svoje razvratno i ludo ponašanje sa robinjama i ženama inovirali su nove hadise, evo nekih od njih.

Poslanik opsjednut seksom U “Knjizi o kupanju” u poglavlju pod naslovom “Ako neko ima seksulani odnos pa to ponovi, i kada neko seksualno obiđe sve svoje žene i potom se samo jednom okupa”, Buhari prenosi u svom Sahihu da je Muaz ibn Hišam rekao:

“Moj otac me obavjestio preko Katade koji je kazao: Enes ibn Malik je rekao: ‘Božiji Poslanik bi obišao sve svoje žene (sa njima općio) noću ili danju u roku od jednog sata, a broj njegovih žena bio je 11.’ Ovaj je rekao: ‘Tako sam kazao Enesu: Da li je bio toliko potentan?’ Enes je odgovorio: ‘Mi smo rekli da je on bio potentan kao tridestorica."

 

Ovo je očigledno lažni hadis smišljen s ciljem da devalvira veličinu Božijeg Poslanika, s.a.v.a. Ovaj hadis ima za cilj da amnestira hareme Haruna el Rašida, postupke Muavije i djela razbludnog Jezida. Kako je Malik ibn Enes mogao znati da se Božiji Poslanik u jednom satu sastajao sa jedanest žena?!

Da li ga je Poslanik obavjestio o tome, ili je on prisustovao tamo? Utječem se Bogu od ovolikih laži. A kako je to on znao da je Poslanik imao seksulanu moć koliko tridesetorica?

Ovo je klevetanje Božijeg Poslanika koji je proveo svoj život u borbi, molitivi i podučavanju ummeta. Šta misle ove neznalice kada prenose ovakve besčasne stvari. Biće da su njihove razvratne misli bile opsjednute njihovim životinjskim porivima. Oni su uobičavali da se ponose i hvališu svojim sekusalnim moćima.

Kao drugo, ovi rivajeti su smišljeni da bi opravdali vladare i halife čiji su dvorci bili puni žena i robinja, čiji broj nije imao nikakva ograničenja. Što bi rekao Enes ibn Malik prenosilac ovog hadisa kad se suočio s Ummul mu'minin Aišom, ženom Poslanika koja bi govorila da je Poslanik u seksu kao i bilo koji drugi muškarac.

 

Muslim prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o čišćenju”, u “Poglavlju o upotrebi vode i propisu pri kupanju kada se polni organi sklope”, od Ebu Zubejra preko Džabira ibn Abdullaha, a ovaj od Ummi Kulsum, a ona od Aiše žene Poslanikove da je rekla:

“Čovjek je pitao Poslanika o osobi koja ima spolni odnos sa ženom pa bude lijen, da li njih dvoje treba da se okupaju?” Aiša je sjedila pored Božijeg Poslanika kada je on kazao: “Ja to činim s ovom ovdje (Aišom) i tada se mi obadvoje okupamo.”

Tada komentator hadisa dodaje na margini Sahiha Muslimovog “pa bude lijen“ znači u el-Misbahu (poznatom riječniku) od “Aksala mujami” da kada se on povuče bez uspješne ejakulacije zbog slabosti ili drugih razloga. Šta znači onda ona tvrdnja da on ima moć koliko tridesetorica? Ovo je samo još jedan dokaz da je rečeni hadis izmišljen od strane lažova, neka ih Allah uništi i poveća im kaznu.

Inače kako razum uopće može prihvatiti takve hadise o donosiocu Božije Poruke, od onoga od koga je otklonjena svaka sumnja i pogreška, da govori takve stvari u prisustvu svoje žene koje bi se posigurno obični vjernik stidio reći?! Nekoliko hadisa o pravdanju plesanja i pjevanja što je bilo svojstveno vremenu Umajada 

 

 

Božiji Poslanik uživa u gledanju plesa i pjevanju

 

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o braku” u “Poglavlju o udaranju u bubanj u toku vjenčanja ili proslave”, Bisr ibn Mufadal nam je kazao da je Halid ibn Dikvan rekao:

“Božiji Poslanik mi je došao nakon završene ceremonije vjenčanja i sjeo na moj krevet kao što ti sjediš sada, i mala djevočica je počela da svira na tanburi i stala pjevati tužnu pjesmu o mom ocu koji je poginuo u bici na Bedru. Tada je jedna od djevojaka kazala: “Ovdje je Poslanik među nama i on zna šta će se dogoditi sutra.” Božiji Poslanik je na to kazao: “Ostavi se te priče, nego ti nastavi ono što si počela prije (pjesmu).”

Buhari također prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o borbi” u “Poglavlju o tamburi”, kao i Muslim u “Knjizi o dvije bajramske molitve” u “Poglavlju o dozvoli igara u kojima nema grijeha”, od Aiše se prenosi da je kazala:

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., je došao u moju odaju dok su dvije djevojke pjevale pored mene pjesmu o Bu'asu (priča o ratu između dva ensarijska plemena Hazredža i Evsa). On se naslonio na krevet i okrenuo glavu na drugu stranu. Ebu Bekr je došao i napao me riječima: “Šejtanski insturment u prisustvu Božijeg Poslanika?” Božiji Poslanik, s.a.v.a., se okrenuo prema njima i rekao: “Pusti ih!” Kada je postao nepažljiv, ja sam signalizirala dvjema djevojkama da idu i one su otišle.”

 

Prenosi se preko Aiše koja je kazala:

“To je bio dan bajrama kada su crnci uobičavali da igraju sa kožnim kostimima i kopljima. Ja sam upitala Božijeg Poslanika ili je on mene upitao: “Da li bi željela da vidiš ovu igru.” Ja sam odgovorila: “Da.” Tada me je uzeo iza sebe, naslonio moj obraz na svoj obraz i počeo recitovati. Kada sam se umorila, on me je upitao: “Je li bilo dovoljno?” Odgovorila sam: “Da.”, i on je kazao: “Idemo!”

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o braku”, u “Poglavlju o ženi koja gleda etiopljane i druge bez obzira”, da je Aiša rekla:

“Vidjela sam Poslanika kako me pokriva svojim gornjim ogrtačem dok sam je posmatrala etiopljane kako igraju na dan bajrama (tj. plešu) u džamiji i Božiji Poslanik me je pozvao, stavio moju glavu na njegovo rame i ja sam počela da gledam njihove igre i gledala sam se dok se nisam nasitila gledajući ih.”

 

Buhari također prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o braku”, u “Poglavlju o ženi i djeci koja idu na vjenčanje”, od Enesa ibn Malika da je rekao:

“Božiji Poslanik je vidio neke žene i neku djecu kako idu na vjenčanje, zatim je ustao i žustro rekao im: “Tako mi Boga vi ste mi najdraži od svijeta.”

Komentator Buharije je kazao: “Mumetinan”, označava da je on ustao brzo i žustro zbog njegove radosti u njima.Da bi rečeni glavaši opravdali svoje navike i sklonost ka vinu i alkoholu evo nekoliko hadisa: 

 

 

Poslanik pije “nabiz” (vino)

 

 

U “Knjizi o braku” u “Poglavlju o ženi koja stoji i uslužuje ljude na svadbenom veselju” i u “Knjizi o sušenom voću i pijenju onoga što ne opija na svadbi”, Buhari prenosi od Ebu Hazina, a ovaj od Sehla:

“Kada je se Ebu Usejd el-Sa'idi oženio, on je pozvao Poslanika, s.a.v.a., i njegove ashabe. Niko nije pripremio i servirao im hranu do lično njegova žena Umm Usajd. Ona je pokiselila nekoliko datula u vodu u zemljeni lonac preko noći. Kada je Božiji Poslanik završio sa jelom ona ga je poslužila s tim pićem.” Jasno je iz ovog da su oni namjeravali s ovim pokazati kako je Božiji Poslanik pio “nabiz”.

Moguće je da nabiz označava arapski običaj potapanja hurmi u vodu radi otklanjanja neprijatnih mirisa. Međutim, ovdje nije u pitanju taj nabiz. Muslim prenosi predaju u “Knjizi o pićima” u “Poglavalju o dozvoljenosti pijenja nabiza koje nije fermentirao niti poprimilo oblik alkohola”. Odavde, dakle, nabiz počinje da se koristi kao piće, pa su tako vladari i halife počeli da piju vino tvrdeći da je ono dozvoljeno sve dok ne opija.Da bi se amnestirali potupci Umajada i Abasida evo još nekoliko hadisa. 

 

 

Poslanik i ponižavanje

 

 

U “Knjizi o hadžu” u “Poglavlju o povjesti na dan kurban-bajrama” Buhari prenosi u svom Sahihu da je Aiša kazala:

“Mi smo učinili hadž s Poslanikom i krenuli smo u skupinama na dan bajrama. Safiju je snašla menstruacija i Poslanik je želio od nje što čovjek poželi od svoje žene, tako da sam mu rekla: ‘Božiji Poslaniče ona ima mestruaciju."

Kako je čudno to da Božiji Poslanik želi da ima spolni odnos sa svojom ženom i da to obznjanjuje svojoj ženi, a da ga ova druga informiše da ona prva (Safija) ima menstruaciju, dok ona s kojom je treba spavati nema ni habera o tome. 

 

 

Poslanik se ne stidi

 

 

Muslim prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o vrlinama” u “Poglavlju o vrlinama Osman ibn Affana”, od Aiše i od Osmana da su oboje kazali:

"Ebu Bekr je tražio dozvolu da uđe kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., dok je on ležao u svom krevetu, a na sebe je navukao Aišin ogrtač. Dozvolio mu je da uđe, a on (Poslanik) je ostao u istom položaju. Ebu Bekr je završio svoj posao i izašao.” Osman kaže: “Omer je tada zatražio dozvolu i ušao, a Poslanik je i dalje ostao u istom položaju. On je zavrsio svoj posao s Poslanikom i otišao.”

Osman kaže: “Tada sam ja zatražio dozvolu da uđem, na što je on sjeo i rekao Aiši: ‘Omotaj svoju odjeću oko sebe!’ Ja sam završio svoj posao sa njim i otišao. Aiša je kazala: ‘O Božiji Poslaniče, kako to da te ne vidim da se stidiš Ebu Bekru i Omera, a stidiš se Osmana?’ Božiji Poslanik, s.a.v.a., je na to rekao: ‘Uistinu Osman je sramežljiv čovjek i ja sam se bojao ako bih mu dao dozvolu da uđe i zatekne me u ovom stanju da mi on ne bi kazao razlog svog dolaska."

 

Kakav je to Poslanik koji dočekuje svoje ashabe ležeći u svome krevetu prekriven odjećom svoje žene, sa njom pored sebe i koja je u raskopčanoj odjeći i to tako da je ustao tek kada je Osman ušao, i tek tada joj je naredio da se zaodjene kako treba?!

 

 

Poslanik pokazuje svoje intimne organe

 

 

U “Knjizi o namazu” u “Poglavlju o preziranju namaza razodjeven”, Buhari u svom Sahihu prenosi hadis koji je Muslim, također, prenosi u “Knjizi o menstraciji” u “Poglavlju o vođenju računa o pokrivanju svojih stidnih mjesta”, od Džabir ibn Abdullaha:

“Božiji Poslanik je nosio kamenje za gradnju Kjabe odjeven u ‘izar’, dugačka košulja. Njegov amidža Abbas mu je kazao: ‘O moj bratiću! Bilo bi ti bolje ako skineš ‘izar’ i staviš je na svoje rame ispod kamena.’ Tako je on skinuo svoju dugu košulju i stavio je pod kamen, ali je osjetio nesvjest i više nikada nije viđen go.”

 

Pogledaj dragi čitaoče ove podmetnute navode o Božijem Poslaniku, onome koji je stid i sramežljivost postavio temljom vjere. On je bio više stidan nego djevica u svojoj skrovitoj odaji. Nisu se zadovoljili svojim predajama o njegovoj bestidnosti i izlaganju svojih butina pred ashabima, pa ga sada optužuju u ovom falsifikovanom hadisu za pokazivanje njegovih stidnih mjesta pred drugima.

U njihovim očima Poslanik je bio umno nestabilan pa je imao potrebu da ga savjetuje njegov amidža i da slušajući ga prikaže svoje stidne organe pred drugima? Tražim utočište kod Allaha Uzvišenog od ovih satanskih kleveta i laži protiv Božijeg Poslanika. Čak ni pred njegovim najbližima ni pred njegovim ženama on nije pokazivao svoje intimne dijelove tijela iako to tada dozvoljeno.

Štaviše, prenosi se od Ummul-mu'minin Aiše da je kazala:

“Ja nikada nisam pogledala niti vidjela stidne organe Božijeg Poslanika.”

(Ibn Madže, svez. 1., str. 619.)

Ako je Poslanik imao ovakvo ponašanje sa svojim ženama koje bi se kupale s njim u istoj posudi gdje bi on skrivao stidna mjesta i one ga nikad nisu vidjele gola kako je onda mogao da se tako ponaša u prisustvu svojih ashaba i običnog svijeta?

Posigurno, sve su ovo Umjadske bezočne izmišljotine kojima ništa nije prijeporno. Njihove unutarnje boleštine su se raširile tako da je postala normalna stvar danas među ljudima od ugleda da ne vode nikakva računa o moralu, stidu, i ćudoređu. Danas se to izrodilo u tako odrvatne stvari da na svakom mjestu imamo tkz. nudističke skupove gdje se zajedno okupljaju goli muškarci i žene.

O Bože, ti si nas stvorio kao ljude, a dokle smo dogurali! Da bi opravdali svoju igru s vjerom i šerijatskim zakonima, evo nekoliko predaja u nastavku koji to pokazuju.

 

 

Poslanik zaboravlja u molitvi

 

 

U “Knjizi o etiketama” u “Poglavlju o tome šta je dozvoljeno radi podsjećanja ljudi”, Buhari prenosi hadis u svom Sahihu, kao i Muslim u “Knjizi o džamijama i mjestima za molitvu” u “Poglavlju o zaboravu u molitvi i sehvi sedždi”, od Ebu Hurejre koji je kazao:

“Božiji Poslanik, s.a.v.a., je predvidio podne namaz i nakon dva rekjata predao selam. Zatim je otišao do komada drveta ispred džamije i stavio svoje ruke na njega.Među svijetom u tom trenutku su bili Ebu Bekr i Omer. Oni su se bojali da mu bilo šta kažu i ljudi su otišli u žurbi. Oni su rekli: ‘Namaz je skraćen.’ Među ljudima je bio čovjek koga je Poslanik zvao ZulJadejn.

On je kazao: ‘O Božiji Poslaniče! Jesi li ti zaboravio ili je namaz skraćen?’ Poslanik je odgovorio: ‘Nisam zaboravio, niti je namaz sraćen.’ Oni rekoše: ‘Sigurno si zaboravio Allahov Poslaniče!’ On reče: ‘Zul-Jadejn je rekao istinu.’

On je tada ustao i otklanjao dva rekjata, predao selam i kazao: ‘Allahu ekber!’, pa je učinio sehvi sedždu istu kao i normalnu sedždu ili nešto malo dužu. Potom je digao glavu izgovarajući ponovo ‘Allahu ekber!’ i ponovo čineći sedždu istu kao i prvu, a potom digao glavu izgovarajući ponovo ‘Allahu ekber!"

(Sahih Buhari i Sahih Muslim u “Knjizi o školjkama i koralima”, svez. 1., str. 115.)

 

Bože oprosti, Poslanik, s.a.v.a., zaboravlja u svom namazu i još ne zna koliko je rekjata otklanjao, i kada mu se kaže da je skratio svoj namaz, on odgovora: “Nisam zaboravio niti sam skratio.” Ovo je laž koja treba da amnestira njihove halife koje su na namaz često dolazili pijani i nisu znali koliko su rekjata klanjali.

Dogodovština njihovog vođe koji je predvodio jutarnju molitvu od četiri rekjata i tada im se okrenuo i upitao: “Da li sam trebao još dodati ovome ili vam je ovo dovoljno?”, čuvena je u njihovim historijskim knjigama i dovoljno ilustrativna.

 

Nadalje u “Knjizi o ezanu” u “Poglavlju o čovjeku koji stoji lijevo od imama džemata’, Buhari u svom Sahihu prenosi od Ibni Abbasa da je kazao:

“Spavao sam u sobi od Mejmune i Poslanikov red je tu noć bio kod nje. On je uzeo abdest, potom ustao da klanja, ja sam stao na njegovu lijevu stanu. On me je uzeo i pomjerio na desnu stranu i onda klanjao 13 rekjata.

Potom je zaspao, da bi počeo hrkati, jer on bi obično hrkao kada bi spavao. Tada mu je došao muezin i on je izašao vani i predvodio namaz, a da nije uzeo ponovo abdest. Amr je rekao: “Ja sam obavjestio Bukejra o tome i on je kazao: ‘Kurejb me izvjestio o tome.’”

 

 Sa ovako smišljenim predajama protiv Allahovog Poslanika Umajadski i Abesidski emiri i sultani su pravili igrariju sa namazom, abdestom i sa svakom drugom vjerskom stvari da bi poslije došlo do izreke: “Namazi Emira su petkom i na dane bajrama.” 

 

 

Poslanik se zaklinje i potom to isto krši

 

 

Buhari u svom Sahihu u “Knjizi o ratnim pohodima”, u priči u vezi s Amonom u “Poglavlju o prispjeću Asarija i ljudi Jemena”, prenosi od Ebu Kilaba iz Zahedana:

“Kada je Ebu Musa stigao u Kufu kao Guverner on je počastio svojom posjetom porodicu Džarm. Ja sam sjedio blizu njega, a on je jeo pile za ručak. Tu je bio neki čovjek koji je sjedio među ljudima. On je pozvao tog čovjeka da jede, ali je ovaj odgovorio: ‘Vidio sam da pile jede nešto pogano i ne želim jesti to pile jer ga držim nečistim.’ Ebu Musa je kazao: ‘Dodi ovamo! Vidio sam Poslanika kako ga jede.’ No, čovjek je odgovorio: ‘Ali ja sam se zakleo da ga neću jesti!’ Ebu Musa mu reče:

‘Dođi, reći ću ti nešto u vezi tvoje zakletve. Mi, grupa Ensarija smo otišli Poslaniku, s.a.v.a., da nam da nešto za jahanje i on je odbio, pa smo ga isto pitali po drugi puta i on je ponovo odbio kuneći se da nam neće dati ništa za jahanje.

Nešto iza toga 5 deva od ratnog plijena je dovedno pred Božijeg Poslanika i on ih je dao nama. Kada smo ih preuzeli rekli smo: ‘Učinili smo da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., zaboravio svoju zakletvu, možda nećemo imati hajra u ovome nakon ovoga.’ Tako sam je otišao Poslaniku i rekao mu: ‘O Božiji Poslaniče! Ti si se zakleo da nam nećeš dati jahalice, pa si nam dao.‘ On reče: ‘Da, ako se zakunem na nešto i poslije vidim bolje riješenje od toga ja postupam po ovom boljem riješenju."

 

Pogledajte ovakvog Poslanika, koga je Allah poslao da podučava ljude da se drže svojih zakletvi i da ih ne krše osim s otkupom, a on ovdje naređuje nešto i ne slijedi to. Allah kaže: “Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno.

Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao - neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujete kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni.” (5:89) “Ne kršite svoje zakletve nakon što ste se obavezali na njih.” (16:91) 

 

 

Aiša oslobađa 40 robova za otkup svoje zakletve

 

 

Kakav je status Božijeg Poslanika, s.a.v.a., naspram njegove žene Aiše, koja je ponudila 40 robova da bi se otkupila za kršenje svoje zakletve? Je li ona bila pobožnija od Božijeg Poslanika? Buharija u svom Sahihu u “Knjizi o moralu” u “Poglavlju o prekidu odnosa i govoru Poslanika: ‘Nije dozvoljeno čovjeku da ne priča sa bratom više od 3 dana’”, svez. 7., str. 90., prenosi:

“Aiša je kazala da joj je rečeno da je Abdullah ibn Zubejr čuvši da ona prodaje nešto što joj je dato kao poklon, rekao: ‘Tako mi Allaha, ako Aiša ne odustane od ovog, ja ću objaviti da je nekompetentna da raspolože svojim vlasništvom. Ona je pitala: ‘Da li je on rekao tako?’ Oni su kazali: ‘Da.’ Ona je kazala: ‘Ja se kunem Allahom da neću govoriti s tobom Zubejre."

Pošto je ovo trajalo dugo, Abdullah ibn Zubjer je tražio posredovanje kod nje, ali ona je kazala: “Tako mi Boga, ja neću prihvatiti posredovanje bilo koga s njim, i neću prekinuti moju zakletvu.” Kada se ovo oteglo za Ibni Zubejra, on je kazao Misvaru ibn Muhrami i Abdurahmanu ibn Evsedu, koji su bili iz plemena Benu Zuhra: “Obraćam vam se tako mi Allaha da mi dopustite da uđem kod Aiše, jer za nju je nezakonito da se zakune da prekine sve veze sa mnom.”

Tako su Misvar i Abdurahman zaogrnuli svoje ogrtače oko sebe tražeći Aišinu dozvolu riječima: “Neka je mir i Allahova milost na tebe! Možemo li ući?” Aiša je rekla: “Uđite.” Oni rekoše: “Svi mi?” Ona je kazala: “Uđite svi.”, neznajući da je Ibn Zubejr bio među njima. Tako kada su oni ušli, Ibn Zubejr je ušao iza pregrade i počeo moliti njen oprost pri čemu je i plakao. Misvar i Abdurahman su počeli insistirati kod nje da progovori s njim i da prihvati njegovo pokajanje.

Oni su joj tada kazali: “Božiji Poslanik je zabranio, kao što znaš, prekid odnosa za svakog muslimana duže od tri noći.” Nakon njihovog insistiranja ona im je stala govoriti plačući: “Ja sam se zaklela, a pitanje zakletve je teška stvar.” Oni su ustrajali u svom apelovanju dok nije progovorila s Abdulahom ibn Zubejrom i zato je oslobodila 40 robova kao otkup za svoju zakletvu. Toliko je plakala da je njen veo postao mokar od suza.”

 

Mada njena zakletva nije bila zakonita, jer je Božiji Poslanik zabranio muslimanu da ne govori sa muslimanom duže od tri dana, ona je ipak odbila da govori s njim dok nije dala otkup za kršenje zakletve, oslobađanjem 40 robova. To nije lahka stvar. Historija ne pamti da je Božiji Poslanik u toku cijelog svog života oslobodio toliko robova. No, oni nisu ostavili niti jedno zlo ni mahanu, a da je nisu pripisali Božijem Poslaniku. A sve su to činili da bi opravdali nedjela svojih vođa. Allah ih uništio zbog njihovih laži! Donosimo još nekoliko primjera hadisa koji su na tragu toga da opravdaju greške vladara. 

 

 

Poslanik se poigrava s Božijim zakonima kako mu se prohtije

 

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o postu” u “Poglavlju o kupanju onoga ko posti”, kao i Muslim u svom Sahihu u “Knjizi o postu”, “Poglavlje o strogoj zabrani seksualnih odnosa u toku dana u mjesecu ramazanu, i nužnost glavnog otkupa za to, tj. obaveznog otkupa za bogate i siromasne”, od Ebu Hurejre koji je rekao:

"Dok smo sjedili sa Poslanikom došao je jedan čovjek i kazao: ‘O Božiji Poslaniče ja sam uništen.’ On je upitao: ‘Šta se dogodilo?’ On je odgovorio: ‘Imao sam seksualni odnos s mojom ženom za vrijeme posta.’ Božiji Poslanik ga je upitao: ‘Možeš li osloboditi jednog roba.’ Odgovorio je: ‘Ne.’ Poslanik reče: ‘A možeš li postiti dva mjeseca uzastopno?’ ‘Ne.’, odgovorio je. Poslanik reče: ‘A možeš li nahraniti 60 siromaha?’ ‘Ne.’, odgovorio je. U tom trenutku je donesen pun sepet hurmi Poslaniku.

On je upitao: ‘Gdje je pitalac?’

Čovjek je odgovorio: ‘Evo me.’ Poslanik mu reče: ‘Uzmi ovo i daj to kao sadaku.’ Čovjek je pitao: ‘Da li bi trebao dati nekom siromašnijem nego što sam ja? Tako mi Boga nema niko u dolini Medine između njena ova dva brda siromašniju porodicu od moje porodice.’ Božiji Poslanik se tada nasmijao da su mu se ukazali njegovi bijeli zubi, pa je rekao: ‘Nahrani svoju porodicu s tim."

 

Vidite kako se tretiraju zakoni i pravila Božija, koja su data za oslobađanje robova i ljudski prosperitet. Što se tiče onih koji su nemoćni da oslobode roba, njima je samo da nahrane 60 siromaha. Ako ni to nije moguće, onda jedino preostaje post od dva mjeseca. Ovo je propisana norama za siromašne koji nisu toliko imućni da bi oslobodili roba ili da bi nahranili 60 siromaha.

Ali ovaj hadis odbacuje Allahove granice predviđene za njegove robove. Zar je dovoljno prestupniku da kaže riječi Poslaniku koje će ga zasmije toliko da on Poslanik zanemario Božiji zakon i dozvolio da mu uzme sadaku za sebe i svoju porodicu. Ima li gora potvora na Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.a., od toga da se prekršiocu dopusti da griješi namjerno, umjesto da bude kažnjen?

Ima li većeg ohrabrenja za neposlušne i pokvarene koji će se uhvatiti za takve lažne hadise i igrati se sa propisima. Zbog ovakvih hadisa, Allahova vjera i Njegovi zakoni su postali dio igre i zabave. Sada se bludnici ponose svojom pokvarenošću. Šta više, nazivajući sebe preljubnicima oni pjevaju pjesme o tome na svadbenim zabavama, upravo kao što onaj ko ne posti prkosi onima što poste.

Buhari je također prenio u svom Sahihu u “Knjizi o vjeri i zakletvama” u “Poglavlju o tome ako neko prekrši svoju zakletvu zbog zaborava”, od Ata preko Ibn Abaza koji je rekao:

"Jedan je čovjek rekao Poslaniku, s.a.v.a.: ‘Ja sam prije bacanja kamena napravio tawaf oko kuće Allahove.’ Božiji Poslanik je rekao: ‘Nema štete u tome.’ Drugi čovjek je rekao: ‘Ja sam obrijao svoju glavu prije klanja kurbana.’ Poslanik reče: ‘Nema štete u tome.’ Jedan drugi je kazao: ‘Ja sam zaklao kurban prije bacanja kamena.’ Božiji Poslanik reče: ‘Nema štete u tome."

 

Od Abdullaha ibn Amr ibn Asa se prenosi da je jedan čovjek dok je Poslanik držao hutbu na dan Bajrama, otišao do njega i rekao mu:

“O Allahov Poslaniče, ja sam smatrao to i to prije toga i toga.” Na to ustade druga osoba i reče: “Ja sam smatrao ovo i ovo kao dio toga (brijanje glave, klanje kurbana i bacanje kamena).” Božiji Poslanik je rekao: “Činite to! Nema nikakve štete ni u čemu od njih danas.” I što god je upitan toga dana on je odgovorio: “Činite to, činite to, nema nikakve štete u tome.”

 

Tako onome ko čita ove izmišljenje predaje i poslije se suoči s pokvarenim ljudima, oni mu veoma lahko mogu prigovoriti postavkom da Božija vjera znači olakšicu a ne teret, baš u duhu ove Poslanikove: “Olakšaj te, a ne otežavajte.”

To je uistinu istinita izjava koja se može lažno intrepretirati. Jer, uistinu Allah želi da nam olakša i ne želi nam nikakve tegobe u vjeri. Međutim, Božiji zakoni i propisi koje nam je On objavio i nametnuo putem časog Kur'ana i čistog Poslanika (sunneta) donose stanoviti stepen olakšanja za razne otežavajuće okolnosti.

Naprimjer, tejemmum kod nepostojanja vode u blizini, ili kod straha od upotrebe hladne vode (za kupanje), ili za obavljanje namaza u sjedećem položaju kada je to nužno, prekidanje posta i skraćivanje namaza na putu itd. Sve je ovo istina, ali nama se nije dala takva olakšica ili sloboda da mi upražnjavamo tejemmum kada nam padne na pamet, ili da peremo ruke prije lica, noge prije glave i sl., sve to nije dozvoljeno.

No, kovači laži su željeli prikazati Božijeg Poslanika kako je on odbacivao sve živo samo da bi oni našli olakšicu kao što mnogi ljudi kažu danas (kada diskutujete s njima o ostalim stvarima zakona): “Nema teškoće za tebe brate! Samo je važno da klanjaš! Klanjaj kako ti se sviđa!” Čudno je, također, da je sam Buharija prenio ovo na istoj strani gdje se nalaze riječi Poslanikove: “Činite to! Nema nikakve štete za vas u tome.”, i riječi koje su krajnje stroge i oštre.

On je preko Ebu Hurejre prenio da je čovjek ušao u džamiju da klanja dok je Poslanik bio u uglu džamije. Čovjek je došao i poselamio ga. Potom mu je Poslanik kazao:

“Povrati se, i klanjaj, ti nisi klanjao!” Tako se čovjek povratio nazad, klanjao i ponovo ga poselamio. Poslanik mu ponovo reče: “Povrati se i klanjaj, ti nisi klanjao!”

Čovjek je klanjao tri puta i kada se isto ponovilo rekao je: “Poduči me, o Božiji Poslaniče! Tako me je podučio da se umirim na ruku i na sedždi.”

On je kazao: “Potom se pogni (na ruku) dok se ne umiriš, zatim uspravi svoju glavu dok se potpuno ne uspraviš, potom padni na sedžu dok se potpuno ne umiriš, zatim ustani u sjedeći položaj dok se ne umiriš, zatim idi na sedždu dok se ne umiriš, tada ustani u potpuno uspravan stav. Čini to tako u cijelom namazu.”

 

U svom Sahihu, Buhari prenosi u “Knjizi o tevhidu”, u “Poglavlju o Allahovim riječima: ‘Učite iz Kur'ana ono što vam je lahko.’”, od Omera ibn Hattaba koji je rekao:

“Čuo sam Hišam ibn Hakim kako uči suru el-Furkan još za života Resulullaha, s.a.v.a. Tako sam ja slušajući njegovo učenje sure el-Furkan uočio da je ne uči na način kako sam ja naučio od Božijeg Poslanika, s.a.v.a. Skoro da sam ga zgrabio u toku namaza, ali sam ga ipak sačekao da dovrši i predao selam. Tada sam ga potegao za njegov ogrtač i rekao mu: ‘Ko te je podučio da tako učiš ovu suru?’

On odgovori: ‘Podučio me Poslanik Božiji da učim ovako.’ Rekoh mu: ‘Slagao si, on je mene podučio drugačije nego što ti učiš.’ Tako sam izašao sa njim i otišli smo do Poslanika i ja sam kazao: ‘Čuo sam od njega da drugačije uči suru el-Furkan od onoga kako si ti mene podučio.’ On reče: ‘Uči Hišam!’

Potom je on učio onako kako sam ga čuo, na što je Božiji Poslanik rekao: ‘Upravo je tako objavljeno.’ Zatim Božiji Poslanik reče: ‘Uči ti Omere!’ Ja sam učio na način kako me je on podučio, i on reče: ‘Upravo je tako objavljeno. Zaista je ovaj Kur'an objavljen na nekoliko različitih načina učenja. Učite ga zato na koji god vam je način lakše."

 

Ne ostaje li imalo mjesta sumnji, nakon ove predaje da su falsifikatori bili toliko bezočni da su osim devalviranje digniteta Resulallaha udarili i na svetost Kur'ana, izmisljajući da je Poslanik, s.a.v.a., učio ashabe različitim vrstama učenja i svakom od njih govorio da je upravo tako i objavljeno?! Da nije postojala velika razlika u učenju Kur'ana Omer ne bi bio toliko uznemiren da je čak bio spreman da i namaz prekine, i ne bi Hišamu nakon molitve tako prijetio.

Ovo me podsjeća na učenjake ehli sunneta koji insistiraju na jedinstvenom učenju i ne dozvoljavaju ikome da uči različito. Jednog dana ja sam učio: “Uzkuru ni'mati el-ati an'amitu 'alejkum (sjetite se moje blagodati koju sam vam podario)” Jedan od njih me oštro izgrdio riječima: “Ne uništavaj Kur'an, ako ne znaš učiti” Rekao sam: “Kako ja mogu uništiti Kur'an?” On reče: “Uzkuru ni matija”, a ne “ni'meti”.

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u svez. 3., str. 88., u “Knjizi o posuđivanju i vraćanju duga” u “Poglavlju o preporuci” od Abdul Malika ibn Mejsera koji me je izvjestio, on je kazao:

“Čuo sam Nazala, čuo sam Abdullaha da kaže: Čuo sam čovjeka da uči ajet koji sam čuo od Poslanika, s.a.v.a., različito od onog što ja znam. Tako sam ga odveo do Poslanika koji je rekao: “Obadva ste u pravu.”

Suba je rekao: “Mislim da je kazao: ‘Ne sporite se, jer oni koji su bili prije vas (bivši narodi) su se sporili pa su propali." Neka je hvala i slava Allahu! Kako može Poslanik Allahov prihvatiti njihova razmimoilaženja i reci: “Odreda ste u pravu i ne tražeći od njih da usaglase jedinstveno učenje (kiraet), eliminišući time sporove?” Nadalje, nakon toga on im kaže: “Nemojte se razilaziti bićete uništeni.”

 

Nije li ovo dvoje u suprotnosti? O sluge Božije! Dajte mi svoje mišljenje, neka se Allah smiluje na vas. Ne razilaze li se baš oni na osnovu njegova ohrabrenja i podsticanja na to da se razilaze? Sigurno ne? Daleko bilo od Allahova Poslanika, s.a.v.a., da uzrokuje i promoviše kontradikcije i sporenja. Ovo je daleko od zdravog razuma. Zašto se oni ne obrate na Kur'an koji kaže:

 

“A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allah, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.” (4:82)

Da li je veće razilaženje pogodilo islamski ummet od brojnih različitih načina učenja (kirajeta) koja su unekoliko izmjenila značenje Kur'ana donoseći sa sobom takve interpretacije i gledanja da su čak i jasni ajeti postali nejasni (kao npr. ajet o abdestu).

 

 

Poslanik se ponaša kao dijete

 

 

Buhari u svom Sahihu u “Knjizi o vojnim pohodima“ u “Poglavlju o bolesti i smrti Poslanika”,kao i Muslim u svom Sahihu u “Knjizi o miru” u “Poglavlju o odbojnosti prema lijeku nametnutom silom”, izvješćuje od Aiše koja je rekla:

“Mi smo sipali lijek u jedan kraj Poslanikovih usta (Ibn Menzur u svom djelu Lisanul Arab vezano za el-ludd kaže: uzeti jezik od djeteta i natjerati ga u jedan kraj usta, a zatim napuniti drugi kraj držeći pritom razmaknuti jezik i vilicu podsredsvom ubačene stvari između njih.) u toku njegove bolesti i on je počeo pokazivati na nas htijući reći: ‘Ne stavljajte mi lijek u moja usta.’ Mi smo kazali:

‘Bolesnikovo je da ne voli lijek.’ Kada se oslobodio toga rekao je: ‘Nisam li vam zabranio da sipate lijek u moja usta?’ Mi smo kazali: ‘Mislili smo da je prirodno da bolesnik ne voli lijek.’ On reče: ‘Neka se sada svima u kući saspe lijek u usta, a ja ću gledati, izuzev Abbasu koji nije prisustvovao ovom činu."

 

Čudan je odista slučaj ovako naprasnog Poslanika, koga su lažovi načinili poput djeteta koga se tjera da proguta gorki lijek, koji ono ne prihvata. On im signalizira da mu ne daju lijek, ali ga oni prisiljavaju u tome, unatoč njegovog protesta. Kada se povratio on im kaže: “Nisam li vam zabranio da sipate lijek u moja usta?”

Oni se opravdavaju riječima da su mislili da je njegovo odbijanje razultat odbojnosti pacijenata prema lijekovima, potom on zapovjeda da se svima njima stavi lijek usta da bi zadovoljio svoju sujetu, i nikoga u tome nije isključio osim svog midže Abbasa, budući da on nije bio prisutan kada su ga kljukali lijekom.Aiša nije ni dovršila ovu priču da li je Poslanikova direktiva ispoštovana i na kome je ona izvršena, da li i na prisutnim muškarcima i ženama? 

 

 

Poslanik zaboravlja kur'anske ajete

 

 

U “Knjizi vrline Kur'ana” u “Poglavlju o zaboravnosti Kur'ana”, isto tako u “Poglavlju o onome koji ne vidi problem u govoru sure te i te”, Buhari prenosi sljedeći hadis, isto tako i Muslim u svom Sahihu u “Knjizi o namazu putnika i skraćivanju istog” u “Poglavlju o naredbi o postupanju po Kur'anu i neprijatnosti govora ‘zaboravio sam taj i taj ajet’”, Ebu Usama nas je izvjestio preko Hišama ibn Urve, a on od svog oca, a ona od Aiše koja je rekla:

“Jedne noći, Poslanik Božiji je čuo čovjeka kako uči odjeljak Kur'ana, pa je rekao: ‘Moj Bože smiluj se na njega, on me podsjetio na taj i taj ajet koji sam zaboravio iz te i te sure." Slično ovome u drugoj predaji Buhari prenosi od Ali ibn Musiri od Hišama, a ovaj od svog oca, on od Aiše koja je rekla: “Neka mu se Allah smiluje, podsjetio me na taj i taj ajet koji sam zaboravio iz te i te sure.”

 

Ovo je Poslanik koga je Allah, neka je sva slava Njemu, poslao sa Kur'anom, vječnom mudžizom, kojeg je on pamtio od prvog dana njegove objave, ajet po ajet, dok ga nije kompletirao. Uistinu Allah mu je garantovao:

“On je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih, donosi ga povjerljivi Džibrili na srce tvoje, da opominješ na jasnom arapskom jeziku. Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova.” (26:196)

Ali lažovi, obmanjivači i kovači laži neće se smiriti dok mu ne pripišu laž, glupost, legende koje ni jedan normalan razum ne može prihvatiti. Pravo je muslimanskih učenjaka da očuvaju čast Poslanika od lažnih stvari koje mu se pripisuju, naročito one koji se nalaze u hadiskim knjigama kojima se pristupa kao “Sahih”.

Ništa do sada nismo prenijeli osim iz knjiga Buharije i Muslima koje ehli sunnet vidi kao najpouzdanije knjige poslije Kur'ana. Ako je status Sahiha takav da oni udaraju na dignitet i bezgriješnost Poslanika. Kakva je situacija sa drugim (njihovim) hadiskim knjigama ne treba ni pitati.

Sve su to kalemljenja i iterpolacije Allahovih neprijatelja, neprijatelja Njegova Poslanika koji su se ulagivali Umajadskim vladarima od Muavije pa onima nadalje, dok nisu napunili svezke i tomove izmišljenih hadisa, kroz koje su se zalagali za degradaciju donosioca Božije Poruke, jer nisu vjerovali u sve što je Allah objavio.

To je jedina strana kampanje, a druga strana je amnestiranje svi ružnih postupaka i nedjela njihovih vladara, koje je historija revnosno zabilježila i pobrojala. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je ukazao na njih i od početka svoje misije upozoravao na njih, čak ih je progonio iz Medine i proklinjao ih.

 

U svojoj historiji Taberi kaže:

“Božiji Poslanik je ugledao Ebu Sufjana kako mu prilazi na magarcu, sa Muavijom koji je vodio magarca i Jezidom (sinom njegovim) koji ih je pratio. Božiji Poslanik je tada rekao: ‘Neka Allah prokune vodiča, jahača i pratioca.”

(Tarih Taberi, svez. 11., str. 37.)

 

Imam Ahmed Hanbel u svome Musnedu preko Ibn Abasa prenosi:

“Bili smo na putovanju s Allahovim Poslanikom kada je on čuo dva čovjeka da pjevaju, pri čemu je jedan drugom odgovarao kroz stihove, Božiji Poslanik je rekao: ‘Pogledajte ko su ovi!’ Ljudi su rekli: ‘Muavija i Amr ibn As.’ Božiji Poslanik je podigao ruke i učio: ‘O Allahu! Ponizi ih i strpaj ih u vatru!"

(Musned, Imam Ahmed, svez. 4., str. 421.)

 

I od Ebu Zera koji je rekao Muaviji:

“Čuo sam Božijeg Poslanika kada si ti prolazio pored njega gdje kaže: ‘O Allahu prokuni ga i napuni njegov stomak prašinom!"

( Musned Imam Ahmed, svez. 4., str. 421.; Lisnaul Arab, svez. 7., str. 404)

 

Imam Ali je poslao pismo u Irak slijedećeg sadržaja:

“Tako mi Allaha! Kada bi ih sreo sam, a da oni svojom brojnošću napune zemlju ne bi ih se bojao. Ja sam siguran da su oni skrenuli s puta istine na osnovu onoga u šta su se dali. Pravi put na kojem smo mi je čist, jasan, neporečan, osvjetljen i pouzdan. Ja čeznem da sretnem svoga Gospodara i ja očekujem obilatu nagradu.

Doista me je tuga poklopila i žalost oprhvala. Stvar ummeta će biti prepuštena budalama i pokvarenjacima. Oni će Allahovo vlasništvo tretirati kao svoje vlastito, a Allahove sluge kao svoje vlastite robove. Oni će se boriti protiv pravednih, a one koji su zalutali uzimaće u svoju družinu.”

(Ibn Kutejbe, el-Imama vel Sijasa, svez. 1., str. 137. )

 

Pošto ih je Poslanik Božiji prokleo, kao što ste vidjeli, i oni nisu našli hadisa koji bi bio krivotvoren, oni su kasnije inovirali hadise da bi zamjenili istinu i laž. Tako su od Božijeg Poslanika napravili sliku običnog čovjeka opsjednutu zovom džahilijetskog vremena, sklon pretjeranoj svađi koji ponižava i napada one koji to ne zaslužuju. A sve to da bi odbranili svoje vođe proklete od strane Poslanike.

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o dovama” u “Poglavlju o Poslanikovom govoru: ‘Kome god sam ja načinio nepravdu dajte mu milostinju i blagoslov’”, Muslim je također zabilježio u svom Sahihu u “Knjizi o ljubaznosti, ljutnji i dobrom ahlaku” u “Poglavlju o tome koga god je Allahov Poslanik uvrijedio, napao ili molio protiv njega, a on to nije zaslužio to mu je milostinja, nagrada i milost”, od Aiše se prenosi da je kazala:

“Dva čovjeka su pozvala Božijeg Poslanika i govorila mu o nečemu što ja ne znam. Oni su ga razljutili i on ih je napao i prokleo. Kada su oni otišli, ja sam rekla: ‘O Allahov Poslaniče! Što god dođe dobro, to neće dopasti ovu dvojicu.’ On reče: ‘Ti ne znaš šta sam ja zaiskao od Allaha kada sam rekao: O Allahu ja sam pravedan čovjek, zato svakom muslimanu kojeg sam ja uvrijedio i napao učini to milostinjom i nagradom njima!"

 

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik, s.a.v.a., rekao:

“O Allahu! Ja sam načinio ugovor s Tobom koji nikada neće pući. Jer ja sam čovjek pa ako sam bilo kojem vjerniku učinio nepravdu, napao ga, uvrijedio ga, ošinuo ga (bičem), učini da mu to bude milostinja i molitva kroz koje ćeš ih približiti sebi na dan Sudnji.”

Zahvaljujući takvim lažnim hadisima, Poslanik se ljuti i za stvari koje ne znače potoporu Allahovoj Istini. On napada, on vrijeđa. Šta više, on proklinje i udara bičem onoga koji to ne zaslužuje. Kakav mi je to Poslanik kojeg obuzima sotona, da on čini stvari koje su nerazumne? Je li dozvoljeno ijednoj religioznoj osobi da postupa tako i da mu takvi čini nisu odvratni?

Zahvaljujući ovakvim hadisima Umajadski vladari, koje je Allah prokleo, molili su (dove) protiv nekih, bičevali nekoliko njih pred masom za navodna nedjela, da bi ih masa tretirala kao velike griješnike. No oni su prije bili čestiti i oni nad kojima se čini nasilje, a sve Allaha radi.

Ovi krivotvoreni hadisi sami sebe negiraju, jer Božiji Poslanik nije bio onaj koji napada, vrijeđa, niti proklinje, a ni onaj koji upotrebljava nedostojne riječi. Bože oprosti, Bože oprosti! Zaista su ružne riječi koje izlaze iz njihovih usta, to su riječi koje izazivaju Allahovu srdžbu, zbog kojih je Allah prokleo i pripremio za njih groznu patnju.

Za odbacivanje navednih lažnih predaja navodimo predaju koju donose i Buharija i Muslim preko Aiše, koja nam je sasvim dovoljna.

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o etiketama” u “Poglavlju o tome da Poslanik, s.a.v.a., nikada nije učinio ružno dijelo niti izgovorio nedostojnu riječ”, od Aiše:

“Neki Jevreji su došli Poslaniku i kazali: ‘Essamu alejkum! (smrt na tebe)’ Aiša potom pripovjeda: “Ja sam rekla: ‘Neka je na vas smrt i prokletstvo Allahovo.’” Poslanik je odgovorio: ‘Lakše Aiša! Budi mekša, ne budi gruba ni od djela nedostojnog.’ Rekoh: ‘Pa zar nisi čuo šta su rekli? Ja sam im samo odgovorila i moja kletva na njih je izazvana, a njihova kletva protiv mene je bila neizazvana."

Muslim također prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o ljubaznosti, ljutnji i klevetanju”, da je Božiji Poslanik zabranio ljudima proklinjanje. On je čak zabranio proklinjanje zvijeri i stoke. Kada mu je rečeno:

“O Poslaniče prokuni mnogobošce!” On je odgovorio: “Nisam poslan da proklinjem, poslan sam kao milost.”

 

Ovo potpuno odgovara uzvišenom karakteru i njegovoj suštini što je naročito odlikovalo Allahova Poslanika. On ne bi proklinjao, napadao, vrijeđao niti bičevao one koji to ne zaslužuju. Kada bi se ljutio, to bi činio jedino radi Allaha. Ako bi proklinjao, to bi činio samo prema onima koji to zaslužuju Ako bi bičevao to bi, također, činio samo da izvrši kaznu kao Allahov propis.

Nikada ne izbičevao nekoga niti mu učinio bilo šta nažao ako za to ne bi postajali jasni dokazi, svjedočenja i potvrde. Oni se gube i njihova srca sagorijevaju kada vide širenje hadisa u kojima se proklinju Muavija i Umajadi. Oni su izmislili ove lažne hadise da bi načinili konfuziju među ljudima i da bi uzdigli status Muavije.

Kao rezultat toga naći ćete u Muslimovom Sahihu da nakon predaje o Poslanikovom proklinjanju Muavije donosi predaja gdje se sve to (proklinjanje) pretače u milosrđe, milostinju, blagost i medij za postizanje Allahove bliskosti.

 

Primjera radi pogledajmo sljedeći hadis od Ibn Abasa:

“Ja sam se igrao s dječacima i kada je došao Božiji Poslanik ja sam se sakrio iza vrata. On je došao, našao me i rekao: ‘Idi i pozovi mi Muaviju.’ Kada sam se vratio rekao sam mu: ‘On jede.’ Ponovo sam otišao, vratio se i rekao: ‘On jede.’ Poslanik na to reče: ‘Allah mu ne zasitio stomak!’”

Nalazimo u historijskim knjigama da je Imam Nesa'i nakon pisanja knjige o odlikama koje karakterišu h. Alija, došao u Siriju. Ljudi Sirije su ga izgrdili i pitali ga zašto on ne bilježi Muavijine odlike.

On je odgovorio:

“Ja ne znam nijednu njegovu vrlinu izuzev za dovu u kojoj je Božiji Poslanik, s.a.v.a., zamolio da mu Allah ne zasiti stomak.”

Nakon toga oni su ga toliko pretukli da je umro od toga. Historičari prenose da je se dova Poslanikova ostvarila. Muavija bi jeo i jeo i umorio bi se jedući, ali njegov stomak bi mogao još.

(Sahih Muslim, svez. 8., str. 27. )

 

Uistinu ja nisam bio svjestan ovih predaja koje proklestvo tretiraju kao blagoslov i zbližavanje s Allahom dok me jedan od šejhova u Tunisu nije obavjestio o tome. On je tretiran kao čovjek od znanja i ugleda. Sjedili smo tako na jednoj sjedaljki i diskutovali o hadisima dok nije iskrslo pitanje Muavije ibn Sufjana.

Rečeni šejh je spominjao Muaviju s ushićenjem, govoreći o njegovoj oštroumnosti, razboritosti i vještini u vođenju politike. Govorio je o njegovoj politici i njegovoj pobjedi nad našim vođom h. Alijem (neka Allah prosvjetli njegovo lice). S mukom sam se uzdržavao, ali kada je prešao mjeru rekao sam mu da Božiji Poslanik nije volio Muaviju, da je učio dovu protiv njega i da ga je prokleo.

Oni koji su sjedili okolo bili su iznenađeni ovim, a neke je to oneraspoložilo. Ali šejh mi je s potpunom smirenošću odgovorio da mi vjeruje što je izazvalo još veće iznenađenje. Oni mu rekoše: “Mi tek sada ništa ne razumjemo. Najednoj strani ga hvališ i uzdižeš, a na drugoj se slažeš da je proklet od Resulullaha, kako to može biti u redu?” I ja sam se također zajedno sa njima pitao kako to može biti.

Šejh nam je odgovorio na način da je prihvatanje toga izazvalo dvojbe i poteškoće. On je rekao: “Koga god je Poslanik prokleo to je za njega milostinja, blagoslov, približavanje Allahu, neka je sva slava Njemu.”

Svi su pitali: “Kako je to moguće” Odgovorio je: “Zato što je Božiji Poslanik rekao: ‘Ja sam samo smrtnik kao i ostali ljudi i tražio sam od Allaha da učini moje kletve i dove blagoslovom i zekjatom.’”

Pa je dodao: “Čak onaj koga je Božiji Poslanik ubio ide s ovog svijeta ravno u Džennet!”

Prišao sam mu nasamo kasnije i pitao za izvor hadisa koji je on spomenuo. On me je uputio na Sahih Buhariju i Muslima. Nakon što sam prostudirao ove hadise došao sam do još čvršćeg uvjerenja o spletkama koje su Umejadi skovali da bi prikrili istinu i skrili svoju pokvarenost na jednoj strani i da bi uništili Poslanikovu bezgriješnost na drugoj strani.

Konsekvetno tome i ja sam našao nekoliko predaja koje vode istom cilju. Da bi se smirili, krivotvorci lažnih hadisa su izmislili čak i više od toga, pripisujući to Gospodaru svjetova.

Buhari je prenio u svom Sahihu, u “Knjizi o tehvidu” u “Poglavlju o Allahovom govoru: ‘Oni žele da izmjene Allahove riječi’”, od Ebu Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik kazao:

“Čovjek koji nikada nije učinio neko dobro djelo rekao je da kada umre da ga spale i da polovicu pepela bace na zemlju, drugu polovicu u more, jer tako mi Allaha ako bi ga Allah zadržao, on bi mu priredio tolike patnje kakve nije priredio nikome na svijetu. Ali Allah je naredio moru da sakupi ono što je u njemu (od pepela) i isto je naredio zemlji da skupi ono što je na njoj. A onda mu je Allah rekao: ‘Zašto si učinio tako?’ Pa će čovjek odgovoriti: ‘Ja sam se prepao Tebe, a Ti to znaš bolje.’ Na to mu je Allah oprostio.”

 

Na istoj stranici se prenosi od Ebu Hurejre:

“Čuo sam Božijeg Poslanika da kaže: Ako neko učini grijeh i tada kaže: ‘O moj Gospodaru! Ja sam pogriješio oprosti mi!’, njegov Gospodar kaže: ‘Moj sluga je znao da ima Gospodara koji oprašta grijehe i kažnjava za njih i Ja sam mu zato oprostio.’ Potom on određeno vrijeme ne čini nikakav grijeh, pa ponovo učini grijeh i kaže: ‘O moj Gospodaru, ja sam ponovo učinio grijeh oprosti mi!’

A Allah kaže: ‘Moj sluga je znao da on ima Gospodara koji oprašta grijehe i kažnjava za njih i Ja mu zbog toga opraštam.’ On ponovo određeno vrijeme ne učini nikakav grijeh, pa ga ponovo učini i kaže: ‘O moj Gospodaru, ja sam ponovo počinio grijeh, molim Te oprosti mi!’ A Allah kaže: ‘Moj rob je znao da ima svoga Gospodara koji oprašta i kažnjava, Ja sam mu zato oprostio njegov grijeh i sada može da čini što god želi"

 

Kakva je ovo vrsta Gospodara, o robovi Allahovi?! Iz prvog slučaja vidimo da je sluga Božiji znao da ima Gospodara koji oprašta grijehe, iako njegov Gospodar nije bio svjestan ove činjenice pa je u svakom navedenom slučaju mogao pitati: “Da li moj rob zna da on ima Gospodara koji oprašta grijehe?”

Kakva je to vrsta Gospodara koji zbog ponavljanja grijeha i ponavljanja oprosta postaje umoran i kaže svom robu: “Čini sada šta hoćeš, ostavi Me na miru pa ću i Ja tebe ostaviti na miru.” “Uistinu su ružne riječi koje izlaze iz njihovih usta. Oni ne izgovaraju ništa osim laži, ti se možda ubijaš zbog njih, a oni opet neće da vjeruju u ovaj govor.” Da odista!

 

Oni tvrde da je Allahov Poslanik rekao Osmanu:

“Čini šta hoćeš jer ništa ti od danas ne može naškoditi, ma šta činio.”

Ovo se dogodilo kada je Osman značajno pomogao u pripremanju vojske koja je trebala krenuti za Tebuk. Ono što oni kažu, je upravo u skladu sa otkupom od grijeha koje čine kršćanski monarsi kada prodaju ulaznice za Raj. Stoga i ne čudi što je Osman počinio tako ružna dijela koja su dovela do pobune i ustanka protiv njega, njegovim ubistvom, kao i njegovoj sahrani u nemuslimansko mezarije bez gasula i ćefina. “Reci: ’Donesite vase dokaze ako ste uistinu iskreni.’” 

 

 

Poslanik protuvriječi sebi

 

 

U “Knjizi o raskolima” u “Poglavlju o tome ako se dva muslimana susretnu sa sabljama” u svez. 8., str. 92., Buhari je zabilježio u svom Sahihu od Abdullaha ibn Abdulrehaba koji je rekao:

“Hammad nas je informirao preko čovjeka kojeg nije imenovao, da je Hasan rekao: ‘Izašao sam sa mojim oružjem u toku noći pobune. Ebu Bekr me sreo i kazao mi: ‘Gdje ideš?’ Odgovorio sam: ‘Želim da pomognem amidžiću Resulullahovom.’ On reče: ‘Božiji Poslanik je kazao: Ako dva muslimana ustanu jedan protiv drugog sa sabljama, oba će biti stanovnici Vatre.

Bit će rečeno: ‘Ovo je ubica, ali šta je sa ubijenim?’ On će odgovoriti: ‘On je također želio ubiti svog druga." Hamid ibn Zijad je rekao: “Spomenuo sam ovaj hadis Ejubu i Junus ibn Zejd je rekao: ‘Spomenuo sam ovaj hadis Ejubu i Junusu ibn Ubejdu, jer sam želio da me informišu o tome. Oni su kazali: ‘El-Hasan je prenio ovaj hadis od Arfana ibn Kajsa, a on od Ebu Bekra.’”

 

Slično tome, Muslim prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o raskolu i znakovima Časa” u “Poglavlju o tome ako dva muslimana susretnu jedan drugoga sa sabljama”, od Ebu Bekra od Ahnafa ibn Kajsa, koji je upitao:

“Gdje idete?” Ja sam odgovorio: “Ja idem da pomognem ovom čovjeku.” On je rekao: “Vrati se nazad, jer ja sam čuo Božijeg Poslanika da kaže: ‘Ako se dva muslimana sretnu sa sabljama (u sukobu), ubica i ubijeni idu u Vatru.’” Rekao sam: “O Božiji Poslaniče! Ovaj je ubica, a šta je s ubijenim?” On reče: “On je namjeravao da ubije svog druga.”

 

Buhari, također, prenosi ovaj hadis u “Knjizi o vjerovanju” u “Poglavlju o neposlušnosti iz perioda džahilijeta”. Iz ovih lažnih rivajeta, čitalac jasno može razaznati razloge za njihovo fabrikovanje. Tu se pokazuje Ebu Bekrovo neprijateljstvo prema Poslanikovu amidžiću, kako je on djelovao u udaljavanju drugih od Alija.

On nije bio zadovoljan samo sa time. On pored toga što je spriječio eminentne ashabe koji su željeli pomoći istinu protiv laži, produkovao takve hadise čiju smislenost razum ne može prihvatiti i koje ne poznaje niti Kur'an niti istinska Poslanikova praksa.

Jer Allahove riječi:

“Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni.”Hudžurat, 9 , jasno daju zapovjest za borbu protiv onih koji su prvi otpočeli sukob i koji su nasilnici.

Kao rezultat, kometator Buharije je na margini napisao: “Ispitaj ovaj hadis, ima li ikakav dokaz za borbu protiv pobunjenika (krivaca), jer Allahova zapovjest je: ‘borite protiv one koja je učinila nasilje (koja je kriva).’ Te ako hadis kontrira Allahovoj Knjizi, tada je on lažan i treba ga odbaciti.” Što se tiče ispravne Poslanikove prakse, njegove riječi u vezi s Alijem su: “Kome god sam ja vođa, Ali je također njegov vođa. Moj Gospodaru! Budi prijatelj onima koji su njemu prijatelji i budi protivnik onome ko bude njemu protivnik, i pomozi onome ko njemu pomogne, napusti onoga ko njega napusti, i neka istina bude njegov saputnik gdje god da bude.” Jer, prijateljstvo s Alijem je prijateljstvo s Poslanikom. Pomaganje vođe pravovjernih je dužnost svakog vjernika, a napuštanje njega je napuštanje istine i pomaganje laži.

Ako se zamislite nad hadisom iz Buharije, naći ćete u lancu prenosilaca nepoznatu osobu čije ime nije spomenuto kao što je rečeno: “Hamad nas je izvjestio preko čovjeka kojeg nije imenovao...” Ovo jasno pokazuje da je taj neimenovan čovjek bio iz reda munafika, koji su mrzili Alija i koji su nastojali da izbrišu njegove vrline ili bolje rečeno da ubiju njega i pomen na njega, koliko god više mogu.

Sad ibn Vekas koji je odustao od pomaganja istine je kazao: “Dođite pa mi recite: ovo je isitna, a ovo je neistina, da bi se borio protiv nje.” U duhu te logike, istina je izmješana s lažima, a jasan put je izgubljen, on je zamjenjen s tminom. Također, nalazimo u pouzdanim knjigama ehli sunneta da je Allahov Vjerovjesnik navijestio dobre vijesti za mnoge ashabe, a naročito za onih deset poznatih, za koje je vec osiguran Džennet. Ahmed Hanbel, Tirmizi i Ebu Davud su prenijeli od Poslanika da je rekao:

“Ebu Bekr je u Džennetu, Omer je u Džennetu, Osman je u Džennetu, Alija je u Džennetu, Talha je u Džennetu, Zubejr je u Džennetu, Abdurahman ibn Avf je u Džennetu, Sad ibn Vekas je u Džennetu, Said ibn Zejd je u Džennetu, Ebu Ubejde je u Džennetu.”

(Musned Ahmed, svez. 1., str, 193.; Sahih Tirmizi, svez. 13., 183.; Sunen Ebu Davud, svez. 2., str. 246.)

 

Potvrđeno je od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Obradujete svoju porodicu Jasirovu, njihovo mjesto je u Džennetu” Kao i njegove riječi: “Džennet žudi za četvoricom: Alijem, Ammarom, Salmanom i Mikdadom.” Muslim je prenio u svom Sahihu da su Abdullah ibn Selmanu date radosne vjesti o Džennetu od Allahova Poslanika i potvrđeno je da je on rekao:

“Hasan i Husejn su prvaci dženetskih mladića.”

Potvrđeno je, također, da Džafer ibn Ebi Talib leti u Džennetu s melecima, kao i to da je Fatima-Zehra prvakinja žena u Džennetu i da je njenoj majci Hatidži najavljeno preko Džibrila kuća od zlata i srebra i Džennetu. Također je tačno da je Poslanik rekao:

“Suhejb je prvi od Rimljana (Vizantijaca) u Džennetu, Bilal prvi od Etijopljana i Selman prvi od Perzijanaca u Džennetu.”

 

No, osvrnimo se na činjenicu zašto je hadis o radosnim vijestima redukovan na samo 10 osoba? Nećete naći skupinu koja sijeli i govori o dženetlijama, a da neće odmah spomenuti ašure-mubešere (10 obradovanih), dok se ostali obradovani gotovo nigdje i ne spominju. Mi im ne zavidimo u ovome, niti ograničavamo Božiju milost kada ona obuhvata sve, ali samo podcrtavamo da su ovi hadisi u koliziji i neskladu s hadisom koji kaže:

“Ako se dva muslimana susretnu (sukobe) sa svojim sabljama, tada je mjesto i ubici i ubijenome u Vatri.”

Jer ako povjerujemo u ovo, tada hadis o destorici obradovanih postaje ništavan, jer većina od ove desetorice obradovanih su se borili, ratovali, i ubijali međusobno. Talha i Zubejr su ubijeni u bitci oko deve koja je vođena od strane majke pravovjernih Aiše protiv Imama Ali ibn Ebi Taliba. Njihove sablje su bile podignute u međusobnom sukobu i k tomu još, to je bilo razlogom pogibije na hiljade drugih muslimana. Slično tome, Ammar ibn Jasir je ubijen u bici na Siffinu, bici koju je zapodjenuo Muavija ibn Ebi Sufijan.

 

Ammar je bio prisutan sa svojom sabljom uz Ali ibn Ebi Taliba, a ubili su ga pobunjeničke snage. Božiji Poslanik je to najavio isto kao i za prvaka džennetskih mladića h. Husejna i njegovu porodicu koja je bila prisutna sa svojim sabljama naspram Jezida ibn Muvije. Oni su svi ubijeni izuzev Ali ibn Husejna. U skladu s riječima ovih lažova tada su svi oni u vatri, ubice i ubijeni, jer su se oni sukobili sa sabljama. Jasno, ružno je i nekorektno pripisivati nešto kao hadis onome koji nikada nije izgovorio a da to nije nadahnuće od Svevišnjeg.

Jer takvi hadisi su u sukobu s logikom, razumom i oni protuvrječe Božijoj Knjizi i Poslanikovom sunnetu. Ovdje se nameće pitanje, da li su Buharija i Muslim bili toliko umorni, pa su im promakle tolike laži? Ili njihova škola mišljenja vjeruje u takve predaje? 

 

 

Kontradikcije u vezi s vrlinama

 

 

Medu kontradiktornim hadisima naći ćete i one o superiornosti Božijeg Poslanika, s.a.v.a., nad svim drugim Božiji poslancima i druge hadise koje izdižu Musa'a iznad njega. Uvjeren sam da su Jevreji koji su konvertirali u islam u vrijeme Omera i Osmana poput Kabul-Ahbara, Tamin Daria, Vahb Manubika ti koji su izfabrikovali ove hadise, pripisujući ih nekim ashabima koju su ih simpatisali poput Ebu Hurejre, Enes ibn Malika i drugih.

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o tevhidu” u “Poglavlju o Allahovim riječima:

"Allah je razgovarao s Musaom.’”, od Enesa ibn Malika dugu predaju o ‘noćnom putovanja’ (isra') Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kada se on ispeo na sedam nebesa, potom do udaljenog drveta (sidretul-munheta) i predaju o 50 obaveznih namaza koji su bili zapovjeđeni Muhammedu i njegovom ummetu i koji su zahvaljujući Musaovoj milosti redukovani na pet poznatih."

 

U ovom hadisu se provlače čiste laži i neutemeljena vjerovanja da je sveobuhvatni Stvoritelj sišao dole toliko da se približio Muhammedu koliko dva lakta i slične legende.

No ono što je za nas važno jeste da kada je Muhammed, s.a.v.a., stigao na sedmo nebo, gore je našao Musa'a. Musa je postavljen na sedmo nebo, u ovoj legendi, zato što je razgovarao s Allahom. Musa je kazao:

“Moj Gospodaru, ja sam mislio da niko neće stići na veću visinu nego ja.”

Muslim prenosi u “Knjizi o vjerovanju” u “Poglavlju o početku objave Resulullahu”, kao i Buhari u svom Sahihu u “Knjizi o počektu stvaranja” u “Poglavlju o spomenu o melecima” bilježe drugu anegdotu koja liči prvoj, govoreći o noćnom putovanju, gdje tvrde da je Musa, a.s., na šestom a Ibrahim, a.s., na sedmom nebu.

 

Ono što je nama zanimljivo je sljedeći pasus:

“Božiji Poslanik je rekao: ‘Došli smo do šestih nebesa i bi rečeno: ‘Ko je to?’ ‘Džibril.’ ‘A ko je s tobom?’ On reče: ‘Muhammed.’ Bi rečeno: ‘Je li njemu stiže objava?’ On odgovori: ‘Da.’ Bi odgovoreno: ‘Dobro došao on! Kakva je divna osoba stigla!’ Ja sam otišao do Musa'a i poselamio ga, a on mi reče: ‘Dobro došao Poslaniče i moj brate!’ Kada sam otišao on je ostao plačući. Bi mu rečeno: ‘Šta te je ražalostilo da plačeš?’ On reče: ‘O Bože! Sljedbenici od ovog mladića koji je došao nakon mene ući će u Džennet u većem broju nego moji sljedbenici."

 

Muslim prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o vjerovanju” u “Poglavlju o tome da će na dnu Dženneta biti kuća”, od Ebu Hurejre da je kazao:

“Ja ću biti prvak za sve ljude na Sudnjem danu, a da li znate zašto? Oni koji su došli prije i oni koji su došli poslije bit će sabrani u dolini el-Dai u jedan saf pa će onaj ko ih je povezao sve njih čuti i vidjeti. Sunce će se spustiti tako nisko da će se oni suočiti s takvom tugom i slabošću da će se jedva držati na nogama. Ljudi će tada reći: ‘Ne vidite li šta vas je pogodilo? Nećete li tražiti ko će posredovati kod vas i Gospodara vašeg?’ Na to će neki reći idite Ademu.

Oni će otići Ademu i reći mu: ‘Ti si otac čovječanstva, Allah te je stvorio Svojim rukama i udahnuo u tebe od Svog Duha i nagradio melecima da ti učine sedždu, pa posreduj za nas kod našeg Gospodara, ne vidiš li naše uslove, ne vidiš li šta nas je snašlo?’ Adem će reći: ‘Danas je moj Gospodar ljut toliko kao nikada prije. Poslije ovoga on se nikada neće rasrditi ovoliko. On mi je zabranio približavanje onom drvetu i ja nisam poslušao. Ja sam se zabavio sobom! Sobom! Sobom! Idite nekom drugom! Idite Nuhu!"

 

Predaja je jako duga i mi ćemo je skratiti samo na ono što nas trenutno zanima. Dakle, ljudi idu Nuhu, potom Ibrahimu, Musau, Isau, i svaki od njih je rekao:

“Ja sam se zabavio sobom! Sobom!” Svi spominju svoje greške izuzev Isa'a koji bez iznošenja ičega kaže: “Zabavio sam se sobom! Sobom! Sobom! Idite nekom drugom! Idite Muhammedu!” Božiji Poslanik Muhammed je tada rekao:

“Tako su mi oni došli. Ja sam otišao gore ispod prijestolja (arša) i pao na sedždu ispod mog Gospodara, Moćnog i Uzvišenog. Tada mi je Allah iz Svoje milosti, veličine i dobročinstva dozvolio nesto što nije dozvolio nikome prije mene. Pa mi bi rečeno: ‘O Muhammede! Digni glavu! Zaišti i biće ti dato.

Posreduj i tvoje posredovanje će koristiti!’ Ja sam podigao glavu i rekao: ‘Moj ummet Gospodaru, moj ummet Gospodaru!’

Tada će Allah reći: ‘O Muhamede Ja ću dozvoliti ulaz iz tvog ummeta onima koji neće polagati račun, na glavnu kapuju, a ostali će sa drugim svijetom na druge kapije.’ Potom mi on reče: ‘Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, razlika između dženntskih stepeni je poput udaljenosti između Meke i Humjera ili između Meke i Basre."

 

U ovom hadisu Poslanik, s.a.v.a., kaže da je on prvak ljudi na Sudnjem danu, i kaže da je Musa, a.s., kazao: “O moj Gospodaru ja sam mislio da niko drugi neće biti uzdignut iznad mene.” I kaže kada je otišao od Musa'a, da je on ostao plačući, a govoreći:

“O Bože! Sljedbenici ovog mladića koga si poslao poslije mene, ući će u Džennet u većem broju nego moji sljedbenici.”

 

Mi smo citirali dijelove iz ovih hadisa iz kojih se vidi da će se svi najodabraniji Božiji Poslanici od Adema, Nuha, Ibrahima, Musa'a, Isa'a uzdržati od posredovanja kod Allaha, na Dan svođenja računa, i da će umjesto njih Allah ograničiti pravo posredovanja samo na Muhammeda, s.a.v.a. Mi, također, vjerujemo u to i vjerujemo u Muhammedovu superiornost nad svim ljudima.

Međutim Izraelćani, tj. oni koji su ušli u islam i širili legende, odnosno hadise poznate kao israilijate i njihovi pomagači među Umajadima nisu mogli podnjeti prvestveno Muhammeda, pa su tako izmišljali hadise u prilog superiornosti Musa, a.s. Već smo vidjeli u prethodnoj diskusiji riječi Musa'a upućene Muhammedovom Ummetu u vezi 50 namaza, na što mu je Musa rekao: “Ja priznajem ljude bolje nego ti.”

 

Ovo im nije bilo dovoljno pa su izmislili i druge hadise koji govore o njegovoj (Musaovoj) supreriornosti nad Muhammedom. U nastavku ćemo navest još nekoliko sličnih hadisa.

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o tevhidu” u “Poglavlju o Allahovoj volji i vi nećete željeti ništa osim ako to Allah bude želio”, od Ebu Hurejre koji je rekao:

“Musliman i Jevrej su se prepirali i musliman mu je rekao: ‘Tako mi Onoga koga je Allah odlikovao nad svim u Univerzumu!’, na što je Jevrej rekao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Musa'a nad svim Univerzumu!’

Na ovo je musliman digao ruku i ošamario Jevreja. Potom je Jevrej otišao Muhammedu, s.a.v.a., i požalio mu se za ono što mu se dogodilo. Muhammed, s.a.v.a., mu je rekao: ‘Ne dajite meni prvenstvo nad Musaom, jer ljudi će se onesvjestiti na Dan sudnji, i ja ću biti prvi koji će se osvjestiti.

Vidjet ću Musa'a da stoji pored Arša. Ja neću znati je li on bio među onima koji su izgubili svijest i prije se osvjestili ili ga je Allah izuzeo od toga." U drugoj Buharijinoj predaji stoji da je on rekao: “Jevrej koji je bio ošamaren došao je Vjerovjesniku i rekao: ‘O Muhammede! Tvoj ashab ensarija me je ošamario.’ On reče: ‘Dovedi mi ga!’ On ga dovede i Poslanik ga upita: ‘Zašto si ga ošamario?’

Ashab objasni: “Prolazio sam pored tog Jevreja i čujem ga kako kaže: ‘Tako mi Onoga koji je odlikovao Musa nad svim ljudima.’ Rekoh mu: ‘Nad Muhammedom?!’ Zato sam se razljutio i ošamario ga.” Vjerovjesnik mu na to reče: “Ne dajite meni prednost na poslanicima, jer ljudi će se onesvjestiti na Sudnjem danu i ja ću biti prvi koji će se osvjestiti i vidjet ću Musa'a kako se drži za jedan stub od Arša i ja neću znati je li se on ranije osvjestio ili mu je nadoknađeno za ono onesvješćenje kada se brdo srušilo pred njim.”

 

Također, Buhari prenosi u “Knjizi o tefsiru Kur'ana sure Jusuf” u “Poglavlju o Njegovim rječima: ‘I kada je Vjerovjesnik došao njemu...’”, od Ebu Hurejre da je rekao:

”Božiji Poslanik je rekao: ‘Bože moj podari Svoj blagoslov Lutu, a.s.! Da je on želio mogao je imati moćnu podršku. Da sam ja ostao u zatvoru koliko Jusuf, a.s., ja bi se sigurno odazvao pozivu, jer mi imamo više prava da sumnjamo nego Ibrahim, a.s., kada mu je Allah rekao: ‘Zar sumnjaš?’ Ibrahim je rekao: ’Ne ja samo želim da mi se uvjerenje pojača."

 

Sve ove tvrdnje im nisu bile dovoljne dok nisu napravili i to da Božiji Poslanik, s.a.v.a., čak sumnja u svoje stajanje pred svojim Gospodarom. On ovdje nema pravo posredovanja, niti uglednije pozicije. Nema prednosti nad drugim poslanicima i nema radosnih vijesti za svoje ashabe, jer ni sam ne poznaje svoj status na Sudnjem danu. Čitajte zajedno samnom ovu predaju iz Buharije i mislite što god hoćete.

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Poglavlju o pogrebu” i u “Knjizi o pomračenju” u svez. 2., str. 71., od Haris ibn Zejd Sabita:

"Ummul 'Ala, žena Ensarijka dala prisegu vjernosti Poslaniku, s.a.v.a., i rekla mu da su muhadžiri žrijebali (bacanjem kocke) i palo je na Osmana ibn Mez'una, tako smo ga uzeli u svoju porodicu. On se razbolio bolešću koja je uzrokovala njegovu smrt. Kada je ogasuljen i zamotan u ćefine došao je Vjerovjesnik, s.a.v.a.

Ja sam rekao: ‘Neka se Allah smiluje na tebe o Ebul Sa'ib, jer ja svjedočim da te je Allah volio!’ Vjerovjesnik je kazao: ‘Kako ti znaš da ga je Allah volio?’ Na to sam rekao: ‘Neka moj otac bude žrtvovan za tebe Božiji Poslanice, pa koga je onda Allah volio?’ On odgovori: ‘Što se tiče njega smrt mu je došla i tako mi Allaha ja mu želim dobro. Tako mi Allaha, ja ne znam šta će biti sa mnom, Božijim Poslanikom.’

Rekoh: ‘Tako mi Allaha, nikome više neću pripisati dobročinstvo nakon ovoga."

 

Ovo je, tako mi Allaha, iznenađujuća stvar. Ako se Božiji Poslanik, s.a.v.a., kune Allahom da ne zna šta će biti sa njim, šta ostaje nakon toga?! I ako Allah, Uzvišen je On, kaže: “Svaka osoba je svjesna sebe.”, i ako Allah kaže Svom Poslaniku: “Mi smo ti dali jasnu pobjedu, da bi Allah oprostio prošle grijehe i kasnije da bi ispunio Svoju blagodat prema tebi i da bi te uputio na Pravi put i da te pomogne snažnom potporom.”

 

I ako muslimanima ulaz u Džennet ovisi od slušanja i vjerovanja u njega (Poslanik) kako onda možemo vjerovati u citirani hadis.

Tražimo utočište kod Allaha od vjerovanja u Benu Umejje koji nisu iskreno vjerovali nijedan dan da je Muhammed Božiji Poslanik, već su umjesto toga vjerovali da je on kralj koji je ovladao ljudima zahvaljujuci svojoj snalažljvosti. To je bilo vjerovanje Ebu Sufjana, Muavije, Jezida i drugih njihovih halifa i vladara kao što su to oni sami jasno pokazali. 

 

 

Poslanik u kontradikciji s medicinskom naukom

 

 

Nauka je jasno utvrdila da se neke bolesti prenose infekcijom. I to je poznato većini ljudi, čak i onima koji nisu obrazovani. Međutim, ako bi neko na Univerzitetu rekao studentima medicine da je Allahov Poslanik porekao ovo oni bi ga ismijali i to uzeli kao dobar materijal da omalovaže i njega i islam, naročito evropski profesori koji traže takvu priliku.

Na veliku žalost Buharija i Muslim im daju takvu priliku svojim prenošenjem hadisa protiv postojanja infekcije. Kada smo naslovili ovo poglavlje “Poslanikove kotradikcije”, naravno da ne mislimo da je Poslanik protuvriječio samom sebi nikada ni u riječi ni u djelu, nego to činimo da privučemo pažnju čitaoca na izmišljene hadise koji su fabrikovani zato da degradiraju i ponište Poslanikovu bezgriješnost. Ovo se čini i zato da bi čitalac mogao znati da je naš cilj kod navođenja takvih hadisa da odbranimo Poslanika, s.a.v.a., od takvih nasrtaja i da mu damo pravo mjesto u sistemu edukacije u kojem je on prednjačio u odnosu na bilo kojeg modernog učenjaka.

Jer nema istinske naučne teorije koja protuvriječi sa autentičnim Poslanikovim hadisima. Ako se to dogodi mi znamo da je u tom slučaju taj hadis konfliktan u svojoj nutrini na jednoj strani ili je u protivrječju sa drugim autentičnim hadisom, na drugoj strani, koji je suglasan s naučnom teorijom. Kao što je jasno, potrebno je prihvatiti ovaj drugi hadis, a odbaciti onaj prvi. Navodimo primjer hadisa u vezi infekcije.

 

Ovo je važno i stoga, jer nam nudi istinsku sliku o disharmoniji među ashabima, prenosiocima hadisa i onih koji su izmišljali hadise. Ovo ne implicira kotradikciju u samom donosiocu Božije Poruke. Buhari je prenio dva hadisa u svom Sahihu. Ja ću ograničiti sebe na njegovu knjigu, pošto se ona kod ehli sunneta drži najautentičnijom knjigom, tako da oni iz različitih škola koji u interpretiranju hadisa ne kažu da Buhari misli da je hadis autentičan, dok drugi (hadiski učenjak) misli za suprotan hadis u njegovoj zbirci hadisa da je njegov hadis ispravan.

Međutim, ja ću se ovdje u mojoj knjizi ograničiti sada na konfliktnost Buharijinih hadisa.

 

U “Knjizi o medicini” u “Poglavlju o ne ‘Hama-i’ Buhari prenosi od Ebu Hurejre:

“Vjerovjesnik, s.a.v.a., je rekao: ‘Nema infekcije, ni ‘safara’ niti ‘hama'a’ (Ptica grabljivica koja vreba noću).” To jest: Nijedan čovjek ni životinja ne mogu prenjeti bolest na drugog čovjeka i životinju. Jedan beduin je ustao i kazao: “Šta je onda s mojim devama. One se ponašaju poput srna na pijesku. Kada se jedna od njih ošuga i pomješa se sa drugima, sve se od nje ošugaju.” Poslanik je odgovorio: “Ko je onda zarazio onu prvu?”

 

Pogledajte ovo, jedan beduin sa svojim prirodnim instiktom zdravo rezonuje da se bolest putem infekcije prenijela s jedne životinje na druge, dok Poslanik daje neumoljiv odgovor kojim se i sam pretvorio u pitaoca: “A koje inficirao onu prvu? Ovo mi liči na doktora koji je pitao majku koja je njemu donijela svoje dijete oboljelo od boginja: “Ima li iko u kući ili u susjedstvu da boluje od ove bolesti?” Majka je odgovorila: “Ne.” Doktor je nastavio: “Možda se zarazilo u školi?” Majka je odlučno odgovorila: “Posigumo ne, jer ono još nije ni krenulo u školu svega mu je 5 godina.” “Možda je u obdaništu?”, insistirao je doktor. Ne uopće ne ide u obdanište. “Možda si ga ti vodila kod nekog rođaka ili je neki rođak dolazio kod tebe koji ima virus.” Majka je negirala i to, da bi doktor izjavio: “Onda su virusi došli vazduhom.”

 

Sigurno vazduh prenosi viruse i infektivne bolesti i cijelo selo ili grad mogu biti tako zaraženi. No i za to ima riješenje. Pronađeni su preparati u vidu injekcija koji sprečavanju širenja infekcije ili epidemije. Kako da onda ovo ne bude jasno onome (tj. Poslaniku) koji nikada ništa nije rekao ‘po svom hiru’? On je Poslanik svjetova svoga Gospodara, Onoga od koga ništa nije skriveno ni na nebesima ni na Zemlji.

I On je Onaj koji sve čuje sve zna. Zbog toga mi odbacujemo ovaj hadis koji nikako ne može biti prihvaćen. Umjesto toga prihvaćamo drugi hadis koji je Buharija lično zabilježio na istoj stani. U tom hadisu se prenosi da je Ebu Salime čuo Ebu Hurejru da je kasnije rekao da je Božiji Poslanik kazao: “Ne izlažite bolesnog čovjeka (tj zaraženog) u blizini zdravog čovjeka.” Mi kažemo: Nisi li ti, Ebu Hurejre, prenio da nema infekcije? On je kazao nešto na nerazumljivom etiopskom jeziku. Ebu Selema je potom kazao: “Nisam ga vidio nikada do sada da je zaboravio ijedan drugi hadis.”

Naveli smo dva kontradiktorna hadisa “Nema infekcije” i “Ne izlažite bolesnog čovjeka u blizini zdravog”. Muslim je također prenio u svom Sahihu u “Knjizi o miru” u “Poglavlju o nepostojanju infekcije, hama i ‘safara’, da nijedna zvjezda ne predskazuje kišu, da nema ‘ghoula’ i da bolesna osoba ne bi trebala biti izložena u blizini zdrave osobe”. Kroz provjere ovih hadisa mi smo ustanovili da je hadis: “Ne izlažite bolesnu osobu zdravoj” ispravan, jer on između ostalog ne protuvriječi nauci. Što se tiče hadisa: “Nema infekcije”, on je lažan jer protuvriječi i logici elementarnog znanja iz prirode. Kada su ashabi uhvatili Ebu Hurejru u kontradikciji i sa time ga upoznali, on se razljutio i pribjegao govoru na etiopskom jeziku.

A komentator Buharije je napisao: “On je rekao nešto u ljutnji što je nerazumljivo.” Ono što uvećava našu uvjerenosti u ispravnost drugog hadisa je i to da je Božiji Poslanik anticipirao stvari koje je moderna nauka kasnije potvrdila, kada su u pitanju infektivne bolesti kao što su kuga, lepra i druge epidemije.

 

Buharija prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o poslanicima” u poglavlju naslovljenom “Kuga, uroci, magija”, od Usame ibn Zejda koji kaže da je Poslanik, s.a.v.a., rekao:

“Kuga je pošast koja je pogodila jedno pleme od Benu Israila ili one prije vas. Stoga ako čujete za nju u nekoj području ne prilazite joj i ako pogodi područje u kojoj ste vi ne bježite iz nje.” A u drugoj predaji stoji: ”Ne napuštajte je osim bježeći.”

 

Ovaj hadis je potvrđen od strane Poslanika hadisom sljedećeg značenja: “Bježite od lepre kao što bježite od lava.”, kao i hadisom: “Ako pijete, ne dišite u sud iz kojeg pijete.”, također i sljedećim hadisom: “Ako se pas napije iz vaše posude operite je 7 puta, a jedanput potarite zemljom.” Sve je ovo kazao s ciljem da poduči svoj ummet čistoći i urednosti, kao i preventivi kod bolesti.

Ustanovili smo očigledne kontradikcije čak i u onome što se odnosi na “hama” što su Arapi smatrali kao zlosutnu pticu koja leti noću. Kaže se da je to sova, a to je objašnjenje Malik ibn Enesa. Ako je Vjerovjesnik, s.a.v.a., kazao: “Nema ‘hama’”, kako je on onda mogu protuvriječiti sebi i tražiti zaštitu od toga?

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o početku stvaranja” u “Poglavlju o onima koji idu brzo”, u svez. 4., str. 119., od Said ibn Džubejra, od Ibn Abbasa da je rekao: “Poslanik bi tražio utočište za Hasana i Husejna i kazao bi:

‘Vaš otac bi tražio utočište od toga za Ismaila i Ishaka, a ja tražim utočište kod Allaha kompletnim riječima od svakog šejtana, ‘hama’ i od pogleda.”

U ovom poglavlju, mi smo željeli prikazati i povezati nekoliko primjera kontradiktornih hadisa koji se pripisuju Resulullahu, s.a.v.a., mada je on nevin od svega toga. Postoji na stotine drugih problematičnih hadisa koje su Buhari i Muslim prenijeli u svojim zbrikama. Mi smo nekima od njih posvetili poseban prostor po našoj ustaljenoj praksi i koncizno ih predstavili sa potrebnim obrazloženjima.

Na čitaocima je da to prostudiraju jer može Allah učiniti da kroz njih pročisti sunnet Poslanikov i da ih nagradi obilno zato što su bili sredstvo pomoću koga se razdovojila istina od laži. Oni će možda moći novoj generaciji dati pisane materijale koji će doprinjeti da se poruka islama integralno razumije.

 

“O vjernici ne budite kao oni koji su Musa'a uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio od onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa. O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. On će vas za dobra djela vaša nagraditi a grijehe vam oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku njegovu bude pokoravao postići će ono što bude želio.” (33:69-71)