Potreba za međusobnim upoznavanjem

 

U časnom Kur'anu se kaže:

“Mi smo vas stvorili od muška i ženska, i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.” (49/13)

Kada je islam spušten, narodi su bili toliko razjedinjeni da su jedni druge zanemarivali. Pored toga, upuštali su se u međusobno sukobljavanje i prepiranje. Kada se islam proširio među tim ljudima, neznanje jednih o drugima pretvorilo se u međusobno poznavanje, rivalstvo se pretvorilo u saradnju, a distanciranje u uzajamne odnose. Ova promjena predstavlja jednu od blagodati monoteističke pouke islama koja je bila ključni motiv za pojavu velikog i ujedinjenog Ummeta, a koji je svijetu donio veličanstvenu kulturu i zaštitio ljude od zla ugnjetača i tiranina, te stekao uvažavanje u očima svijeta, dok je u očima svih despota i uobraženih moćnika postao predmetom strahopoštovanja.

 

Ova promjena pripisuje se jedinstvu i prisnim odnosima unutar ovog Ummeta, koji je nadilazio etničke razlike te razlike u mišljenjima, kulturama, običajima ili tradicijama. Zajednički stav koji su postigli o principima, osnovama, obaveznim praksama i dužnostima doprinio je postizanju jedinstva. Nesumnjivo je da je u jedinstvu moć, dok je u razjedinjavanju slabost. Ovaj novi razvoj trajao je određen period. Nakon toga, jedinstvo i poznanstvo preobrazili su se u razdor, tako da su ljudi počeli da se udaljavaju jedni od drugih, razumijevanje se pretvorilo u neprijateljstvo, a različiti pravci su započeli kampanje protiv nekih drugih pravaca.

 

Kao rezultat, Ummet je izgubio moć, njegova snaga je iščezla, a tirani su omalovažavali Ummet koji je nekada uživao status preteče i predvodnika. Ovakvo stanje omogućilo je lisicama i vukovima da se slobodno kreću u njihovim zemljama; dok su tuđinci koje je Svemogući Allah prokleo, a ljudski rod odbacio stekli kontrolu nad različitim dijelovima njihove zemlje. Tako su postignuća Ummeta oteta, njegova svetost narušena, a njegova čast postala predmetom samilosti nemoralnih. Posljedice su se očitovale u neprekidnim kolapsima, porazima i unazađivanju koji su u prošlosti pogodili Andaluziju, Buharu, Semerkand, Taškent i Bagdad, a danas pogađaju Palestinu i Afganistan. Kao posljedica ovoga, vapajima Ummeta više se niko ne odaziva, a njegovi pozivi u pomoć ostaju bez odgovora, jer bolest je jedno, a lijek je nešto drugo.

 

Svemogući Allah je predodredio da se ništa ne događa bez uzroka i “posljednji posao ovog Ummeta može biti riješen samo ako se riješi njegov prvi posao”.

Zar nije sada, kada se muslimanska zajednica suočava sa najgnusnijim i najžešćim kampanjama koje za metu imaju njeno postojanje, doktrine i jedinstvo, koristeći sredstva koja imaju za cilj da naštete intelektualnoj koegzistenciji i uzajamnom prilagođavanju različitih islamskih pravaca, pravo vrijeme kada muslimani svijeta trebaju da se ujedine i osnaže međusobne odnose?

Različite škole u islamu imaju zajedničke principe i smatraju časni Kur'an i časni Sunnet (“Časni Sunnet” odnosi se na riječi, djela, i potvrde Poslanika Muhammeda, s.a.v.a) izvorima prava te vjeruju da je Svemogući Allah Jedan i Jedini Gospodar, da je Muhammed, s.a.v.a., (Akronim s.a.v.a. označava “sallallahu ‘alayhi wa alihi”, a u ovoj knjizi se koristi pored imena časnog Poslanika te ima značenje “neka je blagoslov Allahov na njega i njegovu porodicu”. ) njihov Poslanik, te da je Budući svijet konačno odredište. Pored toga, svi muslimani obavljaju iste vjerske obrede poput namaza, posta, hodočašća u Svetu Kuću Božiju u Mekki, davanja milostinje, borbe protiv neprijatelja islama te pridržavanja onoga što se smatra dozvoljenim, a napuštanja onoga što je islamom zabranjeno, svi dijele ljubav prema časnom Poslaniku i njegovoj porodici – mir neka je na njih – i svi se udaljavaju od neprijatelja, iako jačina njihovih osjećaja po ovom pitanju može biti različita.

 

Dakle, različiti pravci u islamu su poput prstiju jedne ruke koji, iako različite dužine, širine, i oblika, formiraju jednu cjelinu; ili su poput tijela koje ima mnogo svojih dijelova različitih oblika i formi, ali svi ti dijelovi sarađuju da bi potakli fizičku aktivnost čovjeka.

 

Poređenje islamskog Ummeta sa rukom ili tijelom može se smatrati pokazateljem gore navedene činjenice.(Ovo je aluzija na poznato kazivanje časnog Poslanika: “Muslimani su kao jedno tijelo; kada jedan organ osjeća bol, drugi organi dijele tu bol nesanicom i groznicom.” (Riyad al-Salihin, str. 167) Zabilježeno je da je on – mir neka je na nj i njegovu porodicu – također rekao: “Zaista, muslimani su kao jedna ruka protiv svojih neprijatelja.” (Bihar al-Anwar, 28:104) )

 

U prošlosti su učenjaci različitih škola i tokova u islamu živjeli jedni pored drugih bez ikakvih nesuglasica.

 

• U mnogim prilikama su sarađivali;
• objašnjavali su jedni drugima svoje teološke knjige ili knjige pravnih znanosti;
• prisustvovali predavanjima jedni kod drugih; aplaudirali jedni drugima;
• međusobno su se podržavali;
• dozvoljavali su jedni drugima da prepričavaju svoje izvještaje;
• tražili su jedni od drugih dozvolu da citiraju predaje iz njihovih knjiga;
• obavljali su molitvu zajedno;
• jedni druge predvodili u namazu;
• priznavali su pobožnost jedni drugih;
• te su priznavali međusobno različita stajališta.

 

Pored toga, sljedbenici različitih pravaca u islamu živjeli su zajedno, u prijateljskim odnosima, kao da među njima nisu postojala neslaganja, a kada bi učenjaci koji pripadaju jednom pravcu kritizirali one druge, nerijetko bi to činili sa krajnjim poštovanjem, uvažavajući pravila naučne i objektivne diskusije.

Postoje mnogobrojni neosporivi historijski dokazi takvih istinskih saradnji kroz koje su muslimanski učenjaci uspjeli obogatiti islamsku kulturu te pružiti izvrstan primjer slobode različitih pravaca kojom su privukli pažnju i zavrijedili poštovanje cijelog svijeta.

 

Štaviše, nije bilo nemoguće za učenjake muslimanske zajednice da održavaju zajedničke sastanke i razmjenjuju gledišta smireno, objektivno, iskreno i sa dobrim namjerama, te da raspravljaju o međusobnim neslaganjima i da u tom smislu dobro poznaju dokaze i svjedočenja iz drugih pravaca.

 

Također je dobro i razumno da svaka škola u islamu predstavi svoja uvjerenja i ideje slobodno i otvoreno, tako da lažne optužbe i argumenti izazvani protiv bilo kojeg pravca mogu biti svima poznati te da svi mogu uvidjeti sličnosti i razlike kako bi shvatili da imaju mnogo toga zajedničkog i da tačke neslaganja ne mogu utjecati na jedinstvo niti im spriječiti međusobno zbližavanje. Djelo koje je pred vama jedan je korak na tome putu.

Nadamo se da će ono biti dobar pokazatelj istine u njenom pravom smislu, tako da svi mogu spoznati istinu onakvom kakva ona jeste.

Svemogući Allah je zaštitnik svakog uspjeha.