Usamina ekspedicija

Poslanik je, sa samrtne postelje, organizovao novu vojsku za napad na Siriju. Za generala ove vojske imenovao je Usamu, mladića od 18 godina, i sve svoje ashabe stavio je pod njegovu komandu. Njegova naređenja ovoj vojsci bila je da odmah napuste Medinu. Ali ashabi nisu htjeli napustiti Medinu, i nisu - sve dok Poslanik nije umro.

Ali nakon smrti Poslanika, kada se Ebu Bekr osjećao sigurnim na vlasti, pokazao je veliku zelju da posalje Usaminu vojsku u Siriju. Rekao je da nije mogao 'odbiti' naređenje svog pokojnog gospodara.

Ebu Bekr se prikljucio Usaminoj vojsci iduci pjeske kako bi neko vrijeme stekao "povjerenje" za sebe. Kada je pomislio da je stekao dovoljno zasluga, zatražio je dozvolu od generala da se vrati u grad. Također je zatražio od generala da dozvoli Omeru da ostane s njim (s Ebu Bekrom) u Medini jer će mu trebati njegov savjet u vođenju vlade.

Usama je odobrio oba zahtjeva i Ebu Bekr i Omer su se vratili u Medinu.

Konačno je Usama napustio Medinu i krenuo prema sjeveru na čelu svoje vojske, bez Ebu Bekra i Omera. Ali njegova vojska je izgubila elan. Sada nije znao šta da radi, te se vratio u Medinu nakon dva mjeseca odsustva.

Sir John Glubb

U septembru 632. godine, nakon dvomjesečnog odsustva, Usama se vratio u Medinu s opljačkanim ovcama i devama, iako je sačuvano malo detalja o njegovim operacijama. Izgleda da je napadao beduinska plemena, a ne bizantske trupe.

(Velika arapska osvajanja, 1963.)

Usama bin Zayd bin Hariss, Muhamedov miljenik i general ekspedicije u Siriju, ubrzo nestao iz historije; vrlo malo se o njemu zna nakon što se vratio iz kampanje. Moguće je da je učestvovao u kampanjama Ebu Bekra i Omera u nekom manjem svojstvu.