Sahrana Allahovog Poslanika s.a.v.a.

Tijelo Poslanika islama oprano je u utorak. Na njegovoj sahrani bilo je prisutno samo šest muškaraca. To su bili:

Ali ibn Abi Talib

Abbas ibn Abdul Muttalib

Fadl ibn Abbas

Katm ibn Abbas

Usama bin Zayd bin Haritha

Aus bin Khuli Ansari

Usama, general ekspedicije u Siriju, bio je u Jorfu, još uvijek čekajući svoje pratioce. Neki od njih su mu poslali vijest da Poslanik umire i da se treba vratiti u Medinu. Vratio se, a nekoliko trenutaka kasnije, njegov gospodar je umro.

Ali je oprao tijelo Poslanika dok je Usama polijevao vodom. Kada je tijelo oprano, Ali ga je pokrio pokivačem i klanjao za njega. Zatim je izašao i rekao muslimanima koji su bili u džamiji da uđu u odaju i klanjaju dženazu. Banu Hašim su prvi klanjali dženazu, a zatim su muhadžiri i ensarije obavili tu dužnost.

U Medini su bila dva grobara. Bili su to Ebu Obaida bin el-Džarrah i Ebu Talha Zejd bin Sahl. Pozvani su, ali samo je ovaj drugi bio dostupan. Došao je i iskopao grob. Ali je ušao u grob da ga poravna. Zatim je podigao tijelo sa zemlje i nježno ga spustio u grob, uz pomoć svog ujaka i rođaka. Grob je zatim prekriven zemljom, a Ali ga je posipao vodom.

Dok su Ali i drugi članovi Benu Hašima bili zauzeti sahranom Poslanika islama, Ebu Bekr, Omer, Ebu Obaida bin el-Džarrah i neki drugi bili su zauzeti u Sakifi polažući pravo na hilafet, Ebu Bekr se, kako se ispostavilo, pokazao kao uspješan kandidat. Kada je dobio zakletvu vjernosti od ensarija u Sakifi, on i njegovi prijatelji su se vratili u Poslanikovu džamiju. Zatim se popeo na Poslanikovu propovjedaonicu kako bi uzeo istu zakletvu od drugih ljudi.

U ponedjeljak navečer i cijeli utorak, ljudi su dolazili u džamiju da mu polože zakletvu vjernosti. Polaganje zakletve završeno je kasno u utorak navečer, i tek je u srijedu novoizabrani halifa našao malo vremena da posveti pažnju svom pokojnom gospodaru i da obavi dženazu-namaz na njegovom grobu.

Muhammed, Božiji Poslanik, Vladar svih muslimana i najveći Dobročinitelj čovječanstva, nije imao državnu sahranu. Šačica ljudi - njegovih bliskih rođaka - ga je sahranila. Mnogi od onih koji su tvrdili da su mu drugovi i prijatelji, napustili su ga u času njegove smrti. Njihovo odsustvo sa njegove sahrane bio je najvažniji sporedni događaj njegovoj sahrani.

Ibn Saad u svom djelu Tabqaa t kaže da je Ali ibn Ebi Talib platio sve dugove Muhameda, Poslanika islama. Poslao je glasnika po gradu u Medini, a tokom hadža poslao je glasnika u Meku da objavi da će on (Ali) platiti sve Muhamedove dugove i da ko god ima bilo kakav zahtjev, može doći k njemu i naplatiti ga. Platio je podnosiocima zahtjeva bez postavljanja ikakvih pitanja i bez traženja ikakvog dokaza da im Muhammed išta duguje, i to je radio do kraja svojih dana.