Objavljivanje Kur'ana i njegovo širenje

 

Kur'anske sure i ajeti nisu svi odjedanput objavljeni. Pored historije koja tvrdi da je objava Kur'ana trajala 23 godine i sami sjeti svjedoče o tome.

Uzvišeni Allah kaţe:

“I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.” (El-Isra, 106)

 

Kur'anske sure i ajeti, nesumnjivo, nisu objavljeni onim redom kako ih danas u Kur'anu čitamo, prvo sura El-Fatiha pa El-Bekare pa Ali „Imran pa En-Nisa itd. To pored historijskih izvora potvrđuje i sam sadržaj kur'anskih ajeta. Neke sure i ajeti svojim sadržajem odgovaraju početnom periodu objave, a nalaze se na kraju Kur'ana kao sura El-„Alek i En-Nun", a neke pak odgovaraju vremenu poslije Hidžre i kasnom periodu Poslanikove misije a nalaze se na početku Kur'ana kao sure El-Bekare, Ali'Imran, En-Nisa, El-Enfal i Et-Tewbe.

 

Različitost sadržaja sura i ajeta i njihova potpuna povezanost sa događajima koji su se desili tokom vremena pozivanja obavezuju nas da tvrdimo da je Kur'an objavljivan 23 godine u periodu Poslanikove misije.Ajeti koji pozivaju mušrike da prihvate islam i odbace idole odgovaraju mekanskom periodu,prije Poslanikovog preseljenja u Medinu, kada je on i bio pogođen idolopoklonstvom. Ajeti koji pozivaju na borbu i izražavaju propise, objavljeni su u Medim kad se islam počeo širiti, kada je Medina predstavljala vrhovnu islamsku vlast.

Na osnovu prethodne analize kur'anski ajeti i sure se dijele prema lokalitetu i vremenu objave

i prema njenim povodima i uvjetima.

 

1) Neke mekanske sure i ajeti, a i neke medinske, ako su objavljene prije Poslanikove hidžre smatraju se mekanskim. Tu je najveći dio sura i posebno kratke sure. One sure koje su objavljene poslije Poslanikove hidžre nazivaju se medinskim pa ako su objavljene i van Medine, pa čak ako su objavljivane i u Mekki.

 

2) Neke sure i ajeti su objavljeni na putovanju, a neke u mjestu boravka. Pored toga, Objava se dijeli na onu koja je došla noću i ona koja je došla danju, na onu koja je objavljena u ratu i ona koja je objavljena u miru, na onu koja je objavljena na Zemlji i onu koja je objavljena u nebeskim sferama, na onu koja je objavljena među ljudima i onu koja je objavljena u stanju osame. O značaju spoznaje ovih oblika objave raspravljajmo u poglavlju "Povodi objave".

 

3) Objava nekih sura je ponovljena kao npr. sura El-Fatiha koja je objavljena i u Mekki i u Medini. I neki ajeti su objavljeni više puta kao ajet "Pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete" koji je u suri Er-Rahman ponovljen trideset puta.

 

Isti je slučaj i sa ajetom "To je zaista pouka, i većina njih nisu bili vjernici, a Gospodar tvoj je,doista, Silan i Milostiv", koji je u suri Eš-Šu'ara ponovljen osam puta.

Neki ajeti su ponovljeni u više različitih sura kao ajet: "Oni govore: Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite", koji je ponovljen u šest različitih sura.

 

Pored toga u Kur'anu nalazimo rečenice koje su cjeloviti ajeti na jednom mjestu, a na drugom mjestu nalazimo samo njihove dijelove kao kod ajeta: "Allah je — nema boga osim Njega —Živi i Vječni", koji se nalazi kao cjelina na početku sure Ali "Imran, a u suri El-Bekare dio je ajeta o Prijestolju".

 

Bez obzira na sve kazano najveći broj ajeta objavljen je samo jedanput. Razlog ovom odstupanju je potreba jačeg objašnjenja, upozorenja i skretanja pažnje.

 

Slična ovim odstupanjima su i odstupanja između dugih i kratkih sura i ajeta. UZ suru El-Kewser, najkraću u Kur'anu, nalazimo suru El-Bekare koja je najduža, kao i ajet koji je najkraći uz 282. ajet o dugu u suri El-Bekare koji je najduži u Kur'anu.

Sva ova odstupanja imaju sasvim određen smisao. On se možda najbolje otkriva u dva energična ajeta, u 20. i 21. ajetu sure "Pokriveni". Prvi ajet je samo jedna rečenica, a drugi ima više od petnaest rečenica.

 

Jedan od vidova razlika koje pronalazimo pri usporedbi sura i ajeta jeste svakako razlika u jezgrovitosti, kratkoći i opširnosti u izrazu među pojedinim ajetima što se jasno vidi kod poređenja sura El-Fadžr i El-Lajl sa surama El-Bekare i El-Maide. Većina mekanskih sura su jezgrovite i kratke dok su medinske opširne i duge.

 

Na osnovu ovakvih razmatranja utvrđeno je da je prva Objava koju je dobio Muhammed s.a.v.a., bila sura El-'Alek ili prvih pet ajeta ove sure, a posljednja sljedeće riječi Uzvišenog

Allaha:

I bojte se Dana kad ćete se svi Allahu vratiti, kad će se svakome ono što je zaslužio isplatiti,nikome krivo učinjeno neće biti." (El-Bekare, 281)

 

 

 

Već smo kazali da je mnogo sura i ajeta vezano za događaje i zbivanja iz vremena Poslanikove misije kao sure El-Bekare, El-Hašr i El-'Adijat, (El-Bekare je objavljena u prvoj godini po Hidţri. Mnogo njenih ajeta prekorava ţidove koji su stajali na putu napretka islama. Ostali ajeti se odnose na zakonodavstvo i neke propise kao što su promjena kible, propisivanje posta, hadţa i ostalog) ili su objavljene kao nužni propisi i islamski zakoni kakav je slučaj sa surama En-Nisa, El-Enfal, Et-Talak i drugim. (Sura En-Nisa govori o bračnim propisima i nasljedstvu ţene. Sura El-Enfal govori o ratnom plijenu i zarobljenicima, a sura Et-Talak govori o propisima pri razvodu braka.)

 

Ovi razlozi koji su uvjetovali objavu sura ili ajeta nazivaju se "povodi ili uvjeti objave". Njihovo poznavanje uveliko pomaže razumijevanju ajeta i njihovih unutarnjih značenja i tajni. Muhadisi (prenosioci i sakupljači Poslanikovih izreka) iz generacije Poslanikovih drugova i sljedbenika zainteresirali su se za hadise koji govore o povodima objave i prenijeli

veliki broj ovih hadisa.

 

Kod sunija ima jako mnogo hadisa koji govore o povodima objave, možda nekoliko hiljada, a kod šija ih je malo, ne više od nekoliko stotina. Kod svih hadisa ove vrste primjetno je da nemaju potpun sened, lanac prenosilaca, i da nisu pouzdani i vjerodostojni. Oni su nepotpuno tradirani i u analizi pobuđuju sumnju u vjerodostojnost iz sljedećih razloga:

 

Prvo:

Kontekst velikog broja ovih hadisa upućuje da pripovjedači povode ne prenose usmenim putem, neposrednim preuzimanjem i prenošenjem, nego prenose neka kazivanja o tome, zatim ajete dovode u vezu s tim događajem i to kategorički povezuju. Povod objave koga spominju je, u stvari, rezultat njihovog slobodnog rasuđivanja i zaključivanja, a nikako njihovo osobno viđenje i sigurno osjvedočenje.

 

Potpora ovome što tvrdimo su brojne protivrječnosti u ovim hadisima. Za jedan ajet se navodi nekoliko hadisa o povodima njegove objave koji su međusobno protivrječni i među kojima se nikako ne može postići saglasnost. Za neke ajete čak jedna osoba, kao Ibn Abbas npr., navodi više povoda objave koji se međusobno ne mogu usaglasiti.

 

Pojavljivanje ovih protivrječnih i slabih hadisa može se razumjeti na jedan od dva načina: ili su oni plod slobodnog rasuđivanja i nisu neposredno usmenim putem preneseni, pa je svaki muhadis pokušavao napraviti vezu između ajeta i njegovog povoda objave ne imajući činjenice u stvarnosti, ili su svi ovi hadisi, ili veći dio, ubačeni, apokrifni i nemaju veze sa stvarnošću.

 

Pojavom ovih mogućnosti pada i sama svrha razmatranja povoda objave. Na osnovu prenosilaca) valjan, jer valjanost seneda, istina, isključuje laž i slabost prenosilaca, ali mogućnost krivotvorenja i specifičnog odnosa prema hadisu sama po sebi ostaje.

 

Drugo:

Historijski je utvrđeno da je u doba hilafeta bilo zabranjeno pisanje hadisa i sve što je bilo zapisano na pločama i listovima, a bilo je hadis, spaljeno je. Ova zabrana je trajala do kraja prvog stoljeća Hidžre, ili otprilike 90 godina.

 

Zabrana je otvorila mogućnost prenošenju hadisa po smislu. Postojala je opasnost izmjene hadisa svaki put kad je jedan prenosilac pričao drugom tako da hadisi u prenošenju izgube svoj oblik. Ovo je sasvim jasno onome ko je proučavao prenošenje hadisa različitim putevima. Možda čovjek prisustvuje kazivanju dva hadisa u jednoj prčci i u nekom detalju ne može da ih sastavi. Širenje prenošenja hadisa po smislu, na sumnjiv način, jedan je od faktora

koji je prouzrokovao umanjivanje vrijednosti hadisima o povodima objave.

 

Raširenost krivotvorenja u hadisu, laganje na poslanika, ulazak israilijeta (Israilijati predstavljaju ţidovsko uplitanje u teorijska pitanja islamskog vjerovanja. Israilijatima su najviše izloţeni hadis i tefsir) u proces prenošenja i ono što su učinili kritičari i ljudi različitih interesa uz prenošenje hadisa po smislu, o čemu je već govoreno, sve su to činioci koji su umanjili vrijednost hadisa o povodima objave i oborili im značaj.

 

 

 

U prethodnim poglavljima naveli smo da hadis traži da bude podržan Kur'anom. Na osnovu toga hadis je potrebno izložiti pred Kur'an kao što je izneseno u hadisima Božijeg Poslanika i njegove porodice s.a.v.a. Povode objave za neke ajete, ako hadisi nisu – tradirani neprekinutim slijedom, treba uporediti sa Kur'anom. Prihvaća se samo onaj sadržaj hadisa koji odgovara ajetu, a ono što u hadisu odstupa od ajeta, odbacuje se. To znači da se hadis uvijek poredi prema Kur'anu, a nikako Kur'an prema hadisu.

Ovom metodom se obara najveći broj hadisa o povodima objave, s tim što ostatak sadrži punu pouzdanost i značaj. Treba znati da visoki kur'anski ciljevi koji su vječne spoznaje (o čemu ćemo raspravljati u sljedećem poglavlju) ne trebaju mnogo, ili uopće ne trebaju povode za objavu.

 

 

Nema nikakve sumnje da kur'anske sure i ajeti u Kur'anu nisu ustanovljeni onim redom kako su objavljivani Poslaniku, s.a.v.a. Stara ulema islama, a posebno oni od sunija, utvrđivali su redosljed sura i ajeta onim redom kako su oni prvotno objavljeni. Jedan od stavova na kome se temelji ovaj redosljed jeste hadis koga prenosi Ibn Abbas, a on glasi: (Sujuti, El-Itkan, 1/10)

 

Sura El-Fatiha je objavljena u Mekki i zapisana u Mekki zatim je Allah dodao ono što je htio. Prvo što je objavljeno od Kur'ana bilo je:

 

 

1. Al-Alaq – Ugrušak

2. Kalem – Pero

3. Muzzemmil – Umotani

4. El-Muddesir – Pokriveni

5. El-Laheb – Plamen

6. Et-Takvir – Prestanak sjaja

7. El-A'la – Svevišnji

8. El-Lajl – Noć

9. El-Fedžr – Zora

10. Ed-Duha – Jutro

11. El-Inširah – Širokogrudnost

12. El-'Asr – Vrijeme

13. El-Adijat – Oni koji jure

14. El-Kevser – Mnogo dobro

15. Et-Tekasur – Nadmetanje

16. El-Ma'un – Davanje u naruč

17. El-Kafirun – Nevjernici

18. El-Fil – Slon

19. El-Felek – Svitanje

20. En-Nas – Ljudi

21. El-Ihlas – Iskrenost

22. En-Nedžm – Zvijezda

23. Abese – Namrštio se

24. El-Kadr – Noć Qadr

25. Eš-Šams – Sunce

26. El-Buradž – Sazvjezđa

27. Et-Tin – Smokva

28. El-Kurejš – Kurejšije

29. El-Kari'a – Smak svijeta

30. El-Kijame – Smak svijeta

31. El-Humeze – Klevetnik

32. El-Murselat – Poslani

33. Qaf – Qaf

34. El-Beled – Grad

35. Et-Tarik – Danica

36. El-Kamer – Mjesec

37. Sad – Sad

38. El-'Araf – Bedemi

39. El-Džinn – Džini

40. Ya-sin – Jasin

41. El-Furkan – Furkan

42. El-Fatir – Stvoritelj

43. Merjem – Merjema

44. Ta-ha – Ta-ha

45. El-Vakia – Događaj

46. Eš-Šu'ara' – Pjesnici

47. En-Neml – Mravi

48. El-Kasas – Kazivanje

49. El-Isra' - Noćno putovanje

50. Yunus – Junus

51. Hud – Hud

52. Yusuf – Jusuf

53. El-Hidžr – Hidţr

54. El-An'am – Stoka

55. Es-Saffat – Redovi

56. Lukman – Lukman

57. Sebe' – Saba

58. Ed-Dehr – Vrijeme

59. El-Mu'min – Vjernik

60. Es-Sedžde – Padanje ničice

61. Eš-Šura – Dogovaranje

62. Ez-Zuhruf – Ukras

63. Ed-Duhan – Dim

64. El-Džasije – Oni koji kleče

65. El-Ahkaf – Ahkaf

66. Ez-Zarijat – Oni koji pušu

67. El-Gašije – Teška nevolja

68. El-Kehf – Pećina

69. En-Nahl – Pčela

70 Nuh – Nuh

71. Ibrahim – Ibrahim

72. El-Enbija' – Vjerovjesnici

73. El-Mu'minun – Vjernici

74. El-Džasije - Teška nevolja

75. Et-Tur – Gora

76. El-Mulk – Vlast

77. El-Hakka - Čas neizbjeţni

78. El-Me'aridž – Stepeni

79 En-Nebe' – Vijest

80. En-Nazi'at – Oni koji čupaju

81. El-Infitar – Rascjepljenje

82. El-Inšikak – Cijepanje

83. Er-Rum – Bizantinci

84. El-'Ankebut – Pauk

85. El-Mutaffifun – Oni koji pri mjerenju zakidaju

 

Prema Ibn Abbasu ovaj dio Kur'ana je objavljen u Mekki, a ono što slijedi u Medini.

 

86. El-Bekare – Krava

87. El-Enfal – Plijen

88. Ali 'Imran – Imranova porodica

89. El-Ahzab – Saveznici

90. El-Mumtehane – Provjerena

91. En-Nisa' – Ţene

92. Ez-Zilzal – Zemljotres

93. El-Hadid – Gvožđe

94. Muhammed – Muhamed

95. Er-Ra'd – Grom

96. Er-Rahman – Milostivi

97. El-Insan – Čovjek

98. Et-Talaq – Razvod braka

99. EI-Bejjine – Dokaz jasni

100. El-Hašr – Progonstvo

101. En-Nasr – Pomoć

102. En-Nur – Svjetlost

103. El-Hadž – Hadţ

104. El-Munafikun – Licemjeri

105. El-Mudžadele – Rasprava

106. El-Hudžurat – Sobe

107. Et-Tahrim – Zabrana

108. El-Džumu'a – Petak

109. Et-Tegabun – Samoobmana

110. Es-Saff – Bojni red

111. El-Feth – Pobjeda

112. El-Maide – Trpeza

113. Et-Tevbe – Pokajanje" 

 

 

Preneseni hadis od Ibn Abbasa određuje broj sura u Kur'anu na 113 i među njima ne spominje suru El-Fatiha. U drugom hadisu koga prenosi El-Bejheki (El-Itkan, 1/10.) od 'Ikrime tvrdi se da Kur'an ima 111 sura, a među njima nisu spomenute sure El-Fatiha, El-'Araf i Eš-Šura.

 

On prenosi i drugi hadis od Ibn Abbasa u kojem se tvrdi da Kur'an ima 114 sura s tim što postoje dvije predaje:

Prema prvoj predaji sura El-Mutaffifin se ubraja u medinske sure što je u suprotnosti sa prethodnim hadisom koji je smatra mekanskom. Prema drugoj predaji redoslijed sura je kao i u prethodno citiranom hadisu.

 

Prenosi se i drugi hadis od Ali ibn Ebi Talhe (El-Itkan, 1/10.) u kojem se tvrdi:

“U Medini su objavljeni sure:

 

• El-Bekare,
• Ali-Imran,
• En-Nisa',
• El-Maide,
• El-Enfal,
• Et-Tewbe,
• El-Hadždž,
• En-Nur,
• El-Ahzab,
• El-Kafirun,
• El-Feth,
• El-Hadid,
• El-Mudžadele,
• El-Hašr,
• El-Mumtehane,
• Es-Saff,
• Et-Tegabun,
• Et-Talak,
• Et-Tahrim,
• El-Fedžr,
• El-Lajl,
• El-Kadr,
• El-Bejjine,
• Ez-Zilzal i
• En-Nasr, a sve ostalo u Mekki.”

 

U hadisu koga prenosi Qatade (El-Itkan, 1/11.) tvrdi se:

“U Medini su objavljene sure:

 

• El-Bekare,
• Ali Imran,
• En-Nisa',
• El-Maide,
• Et-Tewbe,
• Er-Ra'd,
• En-Nahl,
• El-Hadždž,
• En-Nur,
• El-Ahzab,
• Muhamed,
• El-Feth,
• El-Hudžurat,
• El-Hadid,
• Er-Rahman,
• El-Mudžadele,
• El-Hašr,
• El-Mumtehane,
• Es-Saff.
• El-Džumu'a,
• El-Munafikun,
• Et-Tegabun,
• Et-Talak,
• Et-Tahrim,
• a sure El-Zilzal i En-Nasr kao i preostale objavljene su u Mekki.”

 

Ovaj hadis je oprečan prethodnim hadisima, a posebno jednom drugom hadisu koga prenosi sam Qatada u pogledu sure El-Mutafifin, El-Insan i El-Bejjine. Na ove hadise se nemoguće na bilo koji način osloniti jer nemaju niti vjersku niti historijsku vrijednost.

Vjersku vrijednost nemaju zbog toga što njihov sened, lanac prenosilaca, ne dopire do Poslanika, s.a.v.a., i nije poznato da je Ibn Abbas, na primjer, redosljed objave Kur'ana čuo od Poslanika, s.a.v.a., ili od neke druge osobe, ili je pak slobodnim rasuđivanjem došao do toga. U historijskom smislu nisu valjani zato što je ibn Abbas zapamtio samo jedan mali period Poslanikova života i nije stalno bio s njim kako bi saznao redosljed objave sura i ajeta. Ako on sam svojim rasuđivanjem nije došao do ovakvog redoslijeda objave, onda je to morao preuzeti od nekog drugog, a mi toga ne znamo. 

 

Historijsko preuzimanje koje ne navodi izvor nema vrijednost po principu provjere. Pretpostavka tačnosti i pouzdanosti ovih hadisa temelji se na snazi samo jedne obavijesti, a u osnovama islamskog prava utvrđeno je da samo jedna obavijest ne čini dokaz. Dakle, jedini način da saznamo koje su mekanske, a koje medinske sure jeste pažljivo razmatranje ajeta i njihovog toka koji odgovara onome stoje došlo prije Hidžre i poslije Hidžre. Ova metoda je samo donekle korisna za razlikovanje mekanske i medinske objave. Sadržaj sura El-Insan i El-Mutafifin potvrđuje da su one medinske uprkos tome što se u nekim hadisima tvrdi da su one mekanske sure.