Božiji Poslanik (s.a.v.s.) imao je dva sina i jednu čerku,Fatimu s.a. sa Hatidžom (a.s.),
Sinovi su bili Kasim i Abdullah a.s.
Trećeg sina, Ibrahim,imao je od Marije Al-Qibtiyyah. Svi su umrli u djetinjstvu. Qasim i Abdullah su umrli u Meki, a Ibrahim je umro u Medini.
Jedina preživjela biološka kčerka Božijem Poslaniku s.a.v.a. od Hatidže s.a. bila je Fatima selamulahi alejha.
Imao je i tri usvojene,kćeri,
- Ruqayyu, rođena 20 godina prije hidžre ,umrla u drugoj godini nakon hidžre;
- Zeynab, koja je rođena 23 godine prije hidžre, umrla 8 godina nakon hidžre, i
- Umm Kulthum, koja je rođena 19 godina prije hidžre i umrla u devetoj godini nakon hidžre.
Ove tri usvojene kćeri, spominju se u historijskim knjigama kao kćeri A'atike bint Khowailid,sestre Hatidže (a.s.).
Hatidža (a.s.) i Časni Poslanik (a.s.) brinuli se o njima i odgajali ih kao sopstvene kćeri, zbog čega su, prema arapskoj tradiciji, bile poznate kao kćeri Časnog Poslanika (a.s.),jer su djecu na usvajanju nazivali sinovima i kćerima, poput Zaida, koji je bio Poslanikov (a.s.) usvojeni sin, iako se zvao Zaid Ibn Muhammed (a.s.) (sin Muhameda).
Nakon smrti svojih sinova Muhammed s.a.v.a. i Hatidža s.a. usvojili su Alija kao petogodišnje dijete i od tog trenutka nikada se nisu odvajali jedan od drugog.
Ali a.s. je tako popunio prazninu u njihovim životima. Ali Muhammed, budući poslanik, imao je i drugi razlog za usvajanje Alija. Izabrao je Alija da ga odgoji, obrazuje i pripremi za veliku sudbinu koja ga je čekala u budućnosti.
Dr. Taha Husein iz Egipta kaže da je sam Božiji Poslanik postao Alijev vodič, učitelj i instruktor, i to je još jedna odlika koju on uživa, a koju niko drugi ne dijeli s njim (Alijem).
Postoji priča da je jednom u Meki i okolnim područjima vladala glad, te da je Ebu Talib, koji se u to vrijeme nalazio u teškoj situaciji, teško mogao izdržavati veliku zajednicu. Muhammedu je palo na pamet da bi trebao pokušati ublažiti dio tereta odgovornosti svog ujaka, te je stoga bio potaknut da usvoji Alija.
Istina je da je Muhammed usvojio Alija, ali ne iz razloga gore navedenog. Prvo, Ebu Talib nije bio u tako teškoj situaciji da ne bi mogao prehraniti petogodišnje dijete; bio je čovjek visokog ranga i imućnosti, a njegove karavane su putovale između Hidžaza i Sirije ili između Hidžaza i Jemena. Drugo, hranjenje petogodišnjeg djeteta teško da bi ikakvu razliku napravilo čovjeku koji je hranio čak i strance ako su bili gladni.