Pismo 3 (pitanje)

7. Zu-l-ka'de, 1329. godine po Hidžri

 

Zašto šije ne postupaju u skladu sa većinskim mezhebom, tj. ehli sunnetom?

Kada pitam šta je uzrok da vi, šiije, ne postupate u skladu sa većinom muslimana, mislim na eš'arijski mezheb u usulu/načelima vjere i četiri mezheba u furu'u/ograncima vjere. A selefu salih vjerovahu u njih, vidjevši ih najboljim i najumjerenijim mezhebima, usaglasivši se da služe Bogu u skladu sa njima na svakom mjestu i u svako vrijeme, složivši se u pravednost imama tih mezheba, njihov idžtihad, bogobojaznost, suzdržanost, poštenje, čednost, lijepi metod, grandioznost u znanju i djelu.

 

 Potreba za slāganjem.

 

Danas je zarad našega slaganja i ujedinjenosti ogromna potreba da i vi postupate u skladu sa spomenutim mezhebima, slijedivši većinsko muslimansko mišljenje. Jer neprijatelj vjere, netrpeljivo gleda na nas, trudeći se na svaki nam način nanijeti štetu. Oni su svoj um i srca održali budnim, a muslimani su usnuli, ravnodušno utonuli u neznanje. Sami su pomogli svoje neprijatelje da im budu od štete. Jer su su ljudi usljed pristrasnosti međusobno razišli, rasuli se. Jedni druge  optužuju da su zalutali, međusobno se odričući. I zbog toga i tome sličnoga napadaju nas vukovi a vrijebaju nas psi. 

 Ovaj se raskol ne može srediti osim većinskim mezhebom.

Zar je drugačije nego što sam rekao, Allah vas uputio, da se ovaj raskol riješi. Reci da čujemo, kaži da se povinujemo i nek je selam na tebe.

– S –

 

 

Pismo 4 (odgovor)

8. Zu-l-ka'de, 1329. godine po H.

 

Šerijatski dokazi nalažu mezheb Ehli bejta, a.s.

To što u služenju Bogu u načelima vjere ne postupamo u skladu Eš'arije, a u ograncima u skladu sa četiri mezheba, nije zbog pristrasnosti ili netrpeljivosti, niti zbog sumnje u idžtihad imama četiriju mezheba, niti zbog toga što im nedostaje poštenja, pouzdanosti, čestitosti ili naučne i praktične grandioznosti. Već su nas šerijatski dokazi uputili da Bogu služimo u skladu sa mezhebom vjerovjesnikovog Ehli bejta, koji je središte poslanstva, mjesto dolaska meleka i spuštanja Objave.

 

Zato, samo se njima priklonismo u ograncima vjere i akidi, te u metodologiji islamskoga prava i njenim propisima, shvatanju sunneta i Knjige, etike i načina kretanja ka Bogu i edeba, kako bismo u skladu sa onim što argumenti presuđuju Bogu služili u skladu sa sunnetom sejjida vjerovjesnika i poslanika, s.a.v.a. Ukoliko bi nam dokazi dali za pravo da postupimo suprotno od Imama Ehli bejta Muhammedova, s.a.v.a., ili ukoliko bismo naišli na mogućnost proizašlu iz namjere približavanja Bogu da prakticiramo u skladu sa nekim drugim mezhebom mimo njihovog, činili bismo u skladu sa većinom, zarad potvrđivanja prijateljstva i utvrđivanja faktora bratstva; međutim, bezuvjetni dokaz, nameće se između vjernika i smjera kretanja, i postavlja se između njega i njegovih pretenzija. 

 

 Nema dokaza da se mora postupati u skladu sa brojnijim mezhebom.

 

Kada već većinska skupina muslimana ne posjeduje argument o prioritetnosti bilo kojeg mezheba, pa šta reći o njihovoj obaveznosti? Mi smo veoma pažljivo i precizno, istraživali i diskutovali o dokazima muslimana, ali u njima nismo našli nešto što bi moglo ukazati na tu prioritetnost, osim onog što ste vi spomenuli u vezi sa idžtihadom imama tih mezheba, pouzdanošću, pravednošću i grandioznošću. Međutim, vi dobro znate, da idžtihad, pouzdanost, poštenje i grandioznost nisu ograničeni na njih, kada je već tako kako je moguće reći da su njihovi mezhebi obavezni i to specifičnom odredbom?

Sumnjam da iko ima hrabrosti kazati kako su oni bolji od naših Imama, u znanju i djelu, jer oni su čisti Imami, lađe spasa ummeta, kapije oprosta, njegova sigurnost od raskola u vjeri, bajraci su upute, i skupocjenost Poslanikova, s.a.v.a., i uspomena na njega u ummetu. Poslanik, s.a.v.a. je rekao:

“Ne  idite ispred njih pa da propadnete, ne napuštajte ih pa da stradate, i ne učite ih, jer zaista oni su učeniji od vas.”

فلا تقدموهم فتهلكوا، ولا تقصروا عنهم فتهلكوا، ولا تعلموهم فإنهم أعلم منكم

 

Međutim to je politika, a koliko znaš o tome šta se zbilo na početku islama. Čude me tvoje riječi da su selefu salih (dobri prethodnici) vjerovali po ovim četirima mezhebima, vidjevši ih najpravednijim i najboljim mezhebima, složivši se da u skladu sa njima služe Bogu na svakom mjestu i u svako vrijeme. Kao da ne znaš da su nasljednici i dobri prethodnici šiije Ehli bejta Muhammedovog, s.a.v.a. Dakle oni su vjerovali samo po mezhebu Imama Ehli bejta ustrajavši u tome, i u tom su mezhebu od vremena Alija i Fatime, a.s., pa sve do danas, a tada, kao što nikome nije sakriveno, niti je bilo Eš'arije niti ijednog od četiri mezheba, niti njihovih očeva.

 

Ljudi koji su živjeli prva tri stoljeća za njih nisu znali.

 

Pored ovoga, ljudi koji su živjeli u tri stoljeća, (Tri stoljeća podrazumjevaju vrijeme Poslanika, s.a.v.a., vrijeme ashaba i vrijeme tabi'ina. U ova tri stoljeća, nije bilo pomena o Eš'ariji ili četiri mezheba.) apsolutno nisu imali uvjerenje ovih mezheba, gdje su ti mezhebi bili u ta tri stoljeća (a to bijahu najbolja stoljeća).

 

1. Ebu El-Hasan Ali ibn Ismail, El-Eš'ari rođen je 270. godine po H. a umro je 330 i neke. po H.
2. Ibn Hanbel je rođen 164. godine po H. a umro 241. godine po H.
3. Šafija je rođen 150. godine po H. a umro je 204. godine po H.
4. Malik je rođen 95. godine po H. a umro je 179. godine po H.
5. Ebu Hanifa je rođen 80. godine po H. a umro je 150. godine po H.

 

A šiije vjeruju u mezheb Ehli bejta, a.s., (a članovi kuće najbolje znaju šta je u kući). Oni koji nisu bili šiije radili su u skladu sa mezhebom učenih ljudi od ashaba i tabiina. Pa šta je to što je učinilo obaveznim svim muslimanima (nakon tri stoljeća) baš te mezhebe a ne neke druge koji su bili uobičajeni prije njih? Šta je to što njih čini Božijim predstavnicima, koji su poput Božije knjige, kada je riječ o obaveznosti postupanja u skladu sa njihovim riječima, te ih odvojilo od neprocjenjivo vrijednih dragulja Poslanika, s.a.v.a., onih koji čuvaju tajnu, onih koji su lađa spasa ovog ummeta, onih koji su predvodnici, koji su za njih sigurnost i kapije oprosta? 

 

 

Idžtihad je moguć.

 

 

Šta je to zatvorilo vrata idžtihada pred licima muslimana, nakon toga što su tri stoljeća bila širom otvorena?

To nije vječna nemoć, ni sigurna lijenost, ni zadovoljenje beznađem, ni uvjereno neznanje?

Ko je taj što je zadovoljan da kaže, svjesno ili nesvjesno, da je Allah, s.v.t., poslao najboljeg vjerovjesnika i poslanika, s najboljom vjerom i vjerozakonom, objavio mu je najbolju Knjigu, s najboljim zakonima i odredbama, i da mu je usavršio vjeru, i da mu je upotpunio svoju blagodat, i da ga je naučio onome što je bilo i onome što će biti, sve to samo zarad toga da bi se stvar okončala na predvodnicima spomenutih mezheba (eš'arijski i četiri mezheba) kako bi oni to sebi uzeli, a druge spriječili da istome priđu. I to na način kao da je islam i Kur'an i sunnet i ostali vjerski nauk i dokazi njihovo privatno vlasništvo, a oni ne daju dozvolu da se isto koristi mimo njihovog mišljenja.

 

Dakle, da li su samo oni nasljednici Poslanika, ili je pak Uzvišeni s njima završio pitanje naslijeđa i predvodništva, poučivši ih znanju o onome što je bilo i što će biti, naučiviš ih onome što nikoga na svijetu naučio nije? Naravno da ne! Već i oni bijahu kao i drugi alimi, koji su uvažavali znanje, koji su mu služili i pozivali njemu, i daleko od toga da  pozivatelj znanju zatvori vrata koja vode znanju ili stavi zapreku na putu kojim se stiže do njega. Nisu bili takvi da sputaju ruke umu i znanju, da oslijepe vid pronicljivosti, ili da ljudima navuku zastor na srca, ili im začepe uši, a prekriju oči, zatvore usta, okuju ruke i vratove, te sputaju noge. Neće im pripisivati takve stvari niko osim onog ko ih kleveće, a takve njihove tvrdnje su svjedoci ovoga što kažemo. 

 Rješenje ovog raskola dešava se uvažavanjem mezheba Ehli bejta.

 

Pređimo na važno pitanje koje ste nam spomenuli u vezi okončanja raskola među muslimanima. Moje je mišljenje da se to pitanje ne temelji na odricanju šiija od svoga mezheba, niti pak sunija od svoga mezheba. A obvezivanje šiija na to ali ne i drugih znači potencirati na nečemu bez ikakvog razloga, šta više upirati prstom na onoga koji to ne zaslužuje, čak to znači zadužiti nečim što se ne može izvršiti, kako smo već ranije istakli.

 

Okončanje raskola i uvođenje reda sagledano je u davanju slobode mezhebu Ehli bejta, u tome da ovaj mezheb prihvatite kao jedan od svojih mezheba, tako da kada na šiiju gleda jedan šafija ili hanefija, malikija ili hanbelija, treba biti kao da gleda jednog od pripadnika nabrojanih mezheba, na taj će način raskol muslimana biti okončan, i tako će biti postignuto zbližavanje. Razlike između sunijskih mezheba nisu ništa manje od njihove razlike sa šiijama. Hiljade knjiga napisanih o načelima i ograncima vjere ovih dvaju grupa svjedoče o tome. Pa zašto vi prigovarate šiijama zbog razlike sa sunijama, ali ne prigovarate samima sebi zbog razlikovanja sa šiijama, kao što ne prigovarate ni za međusobne razlike.

 

Kako se može kazati da je postojanje četiri mezheba u skladu sa jedinstvom muslimana, ali ukoliko bude samo jedan mezheb više, tada nastaje raskol među muslimanima? 

 

I kamo sreće da kada ste nas pozvali na mezhebsko jedinstvo da ste isti poziv uputili i pripadnicima četiri mezheba. Jer to vam je lakše.

 

Zašto ste striktno nama uputili taj poziv?

 

 

Da li smatrate slijeđenje Ehli bejta povodom rezanja užeta zajedništva i razlogom razilaženja  zajednice, dok slijeđenje drugih mimo njih gledate povodom zbližavanja srca i ujedinjenja volja, iako postoji razlika u mezhebima i mišljenjima, i brojnost pravaca i težnji?

Ne mislim da si to učinio, niti je to znano tvojoj ljubavi prema Ehli bejtu. Nek ti je selam.