Obavezne radnje kod svakog namaza su:
1.) Nijjet (namjera)
2.) Kijam (stajanje)
3.) Tekbiretul ihram (reći 'Allahuekber'na početku namaza)
4.) Ruku (pregibanje)
5.) Dvije sedžde (stavljanje čela na zemlju)
6.) Kira'et (učenje sure el-Hamd i druge sure)
7.) Zikr (spominjanje i veličanje Allaha u ruku-u i sedždama)
8.) Tešahud (svjedočenje poslije druge sedžde u drugom i zadnjem rekatu).
9.) Selami (pozdrav)
10.) Tertib (redosljed)
11.) Muvalat (neprekidnost
Neke od obaveznih radnji spadaju u elementarne dijelove namaza ili rukn. To znači da, ako osoba koja klanja izostavi jednu od njih, namjerno ili u zaboravu, njen namaz postaje batil. Druge obavezne radnje ne spadaju u elementarne dijelove namaza, pa ako ih osoba izostavi greškom, njen namaz ne postaje batil. Postoji pet elementernih ili rukn dijelova namaza, a to su:
1.) Nijjet ili namjera
2.) Tekbiretul ihram (reći ''Allahuekber'')
3.) Stajanje prije ruku-a
4.) Ruku
5.) Dvije sedžde
1.) Nijjet ili namjera
· Trebamo početi namaz s namjerom da se približimo Allahu, izvršimo obavezu i priznamo Allaha kao Onoga kome se klanja i čini sedžda. U svakom slučaju, nije neophodno nijjet izgovoriti u ovom ili bilo kojem drugom obliku.
· Treba se biti svjestan nijjeta od početka do kraja namaza. Ako za vrijeme klanjanja postanemo toliko zanešeni i izgubljeni da, ako bi bili upitani šta radimo, ne bismo bili u stanju odgovoriti, namaz je batil .
· Treba se klanjati samo da bi se izvršila Allahova naređenja i jedino zbog Njegovog zadovoljstva. Ako neko klanja s namjerom da se pokaže pred drugima, njegov namaz je batil. Čak mu je namaz neispravan i u slučaju da mu je nijjet pomiješan s željom da se pokaže pred drugima.
2.) Tekbiretul Ihram ili reći ''Allahuekber''
· Reći ''Allahuekber'' na početku svakog namaza je obavezno.
· Kada se izgovara tekbiretul ihram tijelo se ne smije micati. Ako se izgovori Allahuekber dok se još mičemo, tekbir je batil.
· Mustehab ili preporučeno je za vrijeme izgovaranja prvog tekbira, kao i svih tekbira u namazu, ruke podignu paraleno sa ušima.
3.) Kijam (stajanje)
· Stajati uspravno dok kažemo tekbiretul ihram i stajati prije prelaska u ruku (pregibanja) je rukn (elementarni dio) namaza.
· Nema problema ako se osoba koja klanja u zaboravnosti pomjeri ili se nagne na stranu, ili se osloni na nešto.
· Nema problema ako se ruke ili prsti pomjere dok se uči sura el-Hamdulillah, mada se iz predostrožnosti preporučje da se to izbjegne.
· Ako osoba nije u stanju da stoji, treba sjesti, a ako nije u stanju ni da sjedi onda treba leći. Sve dok se tijelo potpuno ne smiri, ne treba učiti obavezni zikr (spominjanje Allaha).
· Mustehab je za osobu koja klanja da stoji uspravno, opuštenih ramena, s rukama niz tijelo sa skupljenim prstima, pogledom na mjesto sedžde, raspoređenom težinom tijela na obe noge, držati oba stopala u liniji.
4.) Kira'et (učenje) sure el-Hamd i druge kur'anske sure.
U dnevnim vadžib namazima se treba proučiti suru el-Hamdulillah (fatiha) u prvom i drugom rekatu poslije koje se treba proučiti jedna cijela sura.
U mustehab (sunnet) namazima nije neophodno učiti drugu suru poslije el-Hamdulillah. Za određene sunnet namaze, gdje se preporučuju posebne sure, osoba može, ako želi, da slijedi pravilo i da prouči i drugu suru.
Vadžib ili obavezno je za muškarca da prouči suru el- Hamdulillah i drugu suru glasno, kod fedžra (sabaha), magriba (akšama) i iša (jacije). Također je vadžib za muškarca i za ženu da prouče suru el-Hamdulillah i drugu suru tiho, kod zuhr-a (podne) i asr-a (ikindije)
Ženi je dozvoljen izbor da prouči el-Hamdulillah i drugu suru kod sabaha, akšama i jacije glasno ili tiho.
Ako osoba namjerno uči glasno ondje gdje treba učiti tiho, ili namjerno uči tiho tamo gdje treba učiti glasno, onda je njen namaz batil. Ako se to čini nenamjerno ili u neznanju pravila, namaz je u redu.
Ako se glas pri učenju sura podigne neobično visoko, tako da to prelazi u galamu namaz je batil.
U trećem i četvrtom rekatu može se učiti sura el- Hamdulillahi ili tesbihat arb'ah tj. Subhanallahi vel hamdu lillahi ve la ilahe illellahu vallahu ekber, što može biti proučeno jednom, ali je bolje ako se prouči tri puta. U ovim rekatima sve što se uči treba biti učeno tiho.
Mustehab je da se u prvom rekatu prije sure el-Hamd prouči E'uzu billahi mineš šejtanir radžim (Kod Allaha tražim zaštitu od prokletog Šejtana) i da se kod zuhr-a i asr-a (podneva i ikindije) Bismillahir rahmanir rahim prouči glasno. Mustehab je da se sura el-Hamd i druga sura prouče jasno, sa malom pauzom na kraju svakog ajeta, i da se obrati pažnja na njihovo značenje. Mustehab je da imam ili osoba koja sama klanja kaže Elhamdulillahi rabbil 'alemin poslije učenja sure el-Hamd, a poslije učenja sure Kul huvallahu ahad kaže 'Kezalikellahu rabbi' (Takav je Allah, moj Gospodar), jednom, dva puta ili tri puta. Takođe je mustehab da se napravi mala pauza poslije proučene sure, pa da se onda kaže tekbir (Allahuekber), prije prelaska u ruku ili učenja kunut -a (dove);
Mekruh ili nepoželjno je ne proučiti sure Kul huvallahu ahad bar u jednom od pet dnevnih namaza.
Također je mekruh proučiti sure Kul huvallahu ahad u jednom dahu.
Sedžda znači stavljanje čela na zemlju na određen način s namjerom pokornosti i poniznosti pred Allahom, subhanehu ve te'ala. Osoba koja klanja treba u svakom rekatu poslije učinjenog pregibanja (ruku) učiniti dvije sedžde. Kada se čini sedžda,obavezno je da oba dlana, oba koljena i oba velika nožna prsta budu položeni na tlo. (Sedam tačaka na tijelu moraju dodirivati tlo kada smo u sedždi)