Imam Husejn – Hasanov nasljednik (dio III)

 

Hazreti Husejn se uputio u Kufu, znajuci sta ga tamo ceka. Drugi, narocito rodbina, bili su zabrinuti za njegovu sudbinu. Mada je on sam od pocetka znao da je smrt neizbjezna, njegovi prijatelji i rodjaci su mislili da on nije bio svjestan opasnosti. Zbog toga su ga nastojali odvratiti od njegovog nauma. Jedan od njih je bio i Abdullah b. Dzafer, bratic i zet hazreti Alija. Kada je hazreti Husejn napustio Meku i uputio se ka Iraku, Abdullah mu je poslao pismo po svoja dva sina, Auna i Muhammeda. U tom pismu je molio Husejna da se vrati.

 

U pismu je takodjer stajalo: “Bojim se da ces zajedno sa svojim prijateljima biti ubijen. A ako se to desi svjetlo (upute) ce nestati sa zemlje. Preko tebe narod se upucuje i svi iskreni vjernici se oslanjaju samo na tebe. Zato nemoj zuriti, jer cu ti se pridruziti poslije ovoga pisma.” Onda je Abdullah, zajedno sa bratom Amra b. Saida, upravnika Mekke, krenuo da se sretne sa hazreti Husejnom. Nosili su upravnikovo pismo u kojem se Husejnu savjetuje da se vrati u Mekku i obecava mu se puna sigurnost. Kao odgovor on im je rekao: “Vidio sem djeda, Bozijeg Poslanika, u snu i on mi je savjetovao da nastavim sa svojom misijom.” Kada je Abdullah izgubio nadu da ce nagovoriti hazreti Husejna da odustane od svog poduhvata, ostavi svoja dva sina s njim i vrati se u Medinu.

 

Husejn nastavlja svoje putovanje koje ga je vodilo sve blize Kufi. Ne znajuci jos za smrt Muslima b. Akila, napisa pismo svojim podrzavaocima i posla ga po Kajsu b. Masaru Sejdaviju. U pismu je stajalo: “Primio sam Muslimovo pismo u kojem me je obavijestio o vasoj iskrenoj podrsci i odlucnosti da se borite na Allahovom putu. Molim Allaha da ne obustavi svoju dobrotu prema nama i da vas nagradi za vasu iskrenost i odlucnost. Napustio sam Mekku u cetvrtak 8. zil hidze i krenuo da vas sretnem. Kada vam moj vijesnik stigne ubrzajte pripreme, i ako Bog da, i ja cu vam se ubrzo pridruziti.” Kajs je uzeo pismo i krenuo ka Kufi. Medjutim, na ulazu u grad biva uhapsen i doveden pred Ubejdullaha ibn Zijada. Ovaj mu naredjuje da se popne na mimber i da se javno odrekne Husejna i osudi njegov postupak. Kada je Kajs sjeo zahvalio se Allahu i onda rekao: “O narode, Husejn, sin Fatime, kcerke vaseg Poslanika s.a.v., najbolje je stvorenje koje zivi u nasem vremenu. On me je poslao vama da vas pozovem da mu se pridruzite. Svi bi mu se trebali odazvati i pomoci mu.” Poslije je prokleo Ubejdullaha i njegovog oca i zatrazio da Allah podari svoju dobrotu hazreti Aliju b. Ebi Talibu. Kajs je ovim rijecima sam sebi presudio. Da bi ga kaznio razjareni Ubejdullah naredjuje da se baci sa krova najvise zgrade.

 

U medjuvremenu je hazreti Husejn nastavio prema Kufi. Tek kada je stigao do mjesta Zurud saznao je o pogibiji Muslima b. Akila i Hanija b. Urve. Sada je trebao da obavijesti o ovim novim dogadjijama sve one koji su ga pratili. Uradio je to ovim rijecima: “Oni koji su nam prije izrazavali podrsku napustili su nas. Svako ko zeli da ode neka to odmah ucini.” Poslije ovog govora napusti ga i vecina onih koji su bili s njim do ovog trenutka. Uskoro zatim obratio se preostalim prijateljima rijecima koje su jasno izrazavale motiv njegovog ustanaka i spremnost da se bori do posljednjeg daha: “Vidjeli ste sta se desilo. Narod je postao nevjeran i nemilostiv. Njihova dobrota je nestala. Zivot brzo prolazi i nista osim necega sitnog i nevaznog od njega ne ostaje. Zivot u ovom vremenu je kao pasnjak u kojem nista ne raste osim opore trave….”

 

Zasto je hazreti Husejn ovako govorio o vremenu u kojem je zivio? Zasto se zalio na njega? On sam daje odgovor u sljedecim recenicama u kojima ne govori o zivotnim teskocama ili nesigurnosti vremena u kojem je zivio. Stvari koje su cinile Husejnov zivot neprijatnim i neizdrzljivim su bile potpuno druge prirode od stvari koje su zagorcavale zivote drugih ljudi. Ono sto je njega boljelo je bilo izrazeno u sljedecoj recenici: “Danasnje stanje muslimana je takvo da se istina ne slijedi a neistina se ne napusta.”

 

Ovim je hazreti Husejn mislio reci da je stanje takvo da neko sposoban i spreman da se zrtvuje, kao sto je sam to bio, mora ustati. Kada je rekao da se istina ne slijedi nije mislio reci da su ljudi poceli lagati jedni drugima ili da niko ne govori istinu. Takav grijeh je uvijek bio prisutan u manjoj ili vecoj mjeri. Ono sto je pod tim mislio bila je cinjenica da su muslimani sada imali vladara kojem nikako ne prilici da bude na mjestu nasljednika Bozijeg Poslanika s.a.v.. Taj vladar ne slijedi Sunnet i napustio je principe pravde i istine; on tlaci i podrzava tlacitelje. Poslije ovoga hazeti Husejn je rekao: “U takvim okolnostima pobozan covjek zeli smrt i u ovako zalosnom stanju vjernik izabire sehadet i susret sa Allahom.”

 

Prvog dana mjeseca muharrema 61. p.H. Hur b. Jezid Rijahi, po naredjenju Ubejdullaha b. Zijada, sa svojom vojskom presrece hazreti Husejna. Bilo je vrijeme za podne namaz. Nakon sto je Hadzdzadz b. Masruq Dzuafi proucio ezan, hazreti Husejn se obratio pridoslicama. “Ljudi, moj svjedok je Allah, kao i vi sami, da nisam dosao u Irak bez razloga. Vasi predstavnici su mi dolazili, a i vi sami ste mi pisali da nemate imama i trazili ste od mene da vam dodjem da bi vas mozda Allah uputio preko mene. Zato sam dosao. Ako ste spremni da me uvjerite i ponovo mi obecate pomoc i obavezete mi se na vjernost, spreman sam da dodjem u vas grad. Ako niste spemeni na to, i ako vas je moj dolazak uznemirio, spreman sam da se vratiom odakle sam i dosao.” Hur i njegovi prijatelji mu nista ne odgovorise.

 

Poslije toga proucen je ikamet i hazreti Husejn je predvodio podne namaz za sve prisutne. Poslije toga se ponovo obratio Huru i njegovoj grupi. “Ljudi, ako se bojite Allaha i ako ste uvidjeli prave ljude kojima pravo (na vlast) pripada, Allah ce biti zadovoljan s vama. Mi, clanovi Poslanikove porodice, smo najzasluzniji da vama vladamo, nama pripada autoritet u vasim vjerskim i ovosvjetskim stvarima. Oni koji danas vladaju vama su tlacitelji i ne zasluzuju vlast. Takve osobe ne mogu biti priznate kao nasljednici Bozijeg Poslanika, zastitnici islama niti cuvari Kurana. “

 

Na ovo je Hur rekao: “Kunem se Allahom da ne znam ni za kakva pisma niti poruke upucene tebi.” Hazreti Husejn je zatrazio od Ukbe b. Samana da donese torbu sa pismima i pokaze je Huru. Kada je to bilo uradjeno Hur rece: “Niko od nas nije nista pisao. Necemo te pustiti sve dok ne podjes s nama Ibn Zijadu.” Na ovo je Husejn rekao: “To nece biti moguce prije smrti.” Onda su svi uzjahali i uputili se stazom koja nije vodila ni ka Kufi na ka Medini. Uz put se Hur obratio Husejnu dobronamjerno. “U ime Allaha te molim da se ne opires jer ces biti ubijen.”

 

Ove rijeci uznemirise hazreti Husejna. “Da li mi to prijetis smrcu? Da li ce te moja smrt uciniti sretnim? Odgovoram ti rijecima kojima je covjek plemena Avs odgovorio rodjacima koji su ga upozoravali da ce izgubiti glavu ako se bude borio uz Poslanika s.a.v.: Izabrao sam svoj put. Za hrabrog covjeka dobrih namjera, koji je ispunjen duhom islama, koji ne mari za zivot u pruzanju pomoci dobrim ljudima, koji izbjegava ljude niskog karaktera i ne druzi se s pokvarenim, casno umrijeti nije sramota. Ako prezivim ni za cim necu zaliti, a ako umrem niko me nece moci okriviti. Niskoca covjekovog karaktera lezi u izabiranju zivota u niskoci i sramoti.”

 

Kada su dosli u mjesto zvano Bejza, gdje je bilo odluceno da se odmore, hazreti Husejn je ponovo govorio: “Jezid je halifa tiranin. On dopusta stvari koje je Allah ucinio zabranjenim. On je prekinuo Allahov ugovor, radi suprotno Poslanikovom sunnetu i tlaci narod. Poslanik s.a.v. je rekao da u tom slucaju ako se onaj ko je u stanju ne podigne protiv njega, Allah ce ga smjestiti tamo gdje i tiranina. Znajte da su oni koji stoje uz danasnju vlast sljedbenici sejtana koji vjerno izvrsavaju njegove naredbe. Tako se oni u istoj mjeri suprotstavljaju Allahu i cine zlocine.

 

Prisvojili su imovinu koja pripada svim muslimanima i trose je u zadovoljavanju svojih niskih strasti. Ucinili su dopustenim ono sto je Allah zabranio i zabranjuju ono sto je On dozvolio. Ko je vise duzan od mene da promijeni ovo stanje i odstrani uzroke nazadovanja muslimana? Ja sam Husejn ibn Ali, Fatimin sin; za mene je tathir ajet objavljen i na mene se ajet o mubahili odnosi. Moj ucitelj je bio imam Ali, vodja vjernika.”

 

“Kod mene su vasa pisma u kojima ste mi obecali da cete biti cvrsti na putu istine. Pisali ste mi da me necete napustiti ni pod kojim uslovima. Ako budete drzali do svojih rijeci i pruzili mi pomoc, uspjeh vam je garantovan, jer cu ostati s vama do kraja. Ja sam sin Alija i Fatime; moje zene i moja djeca ce dijeliti sudbinu vasih zena i vase djece. Ne prilici vam da drzite do zivota vasih zena i vase djece vise od zivota moje familije. Kada sam ja spreman zrtvovati vlastiti zivot i zivote svojih najmiliji, vi bi, takodjer, trebali biti spremni da zrtvujete svoje zivote i zivote svojih najmilijih.”

 

Hazreti Husejn je odrzao ovaj govor pred vise od hiljadu muslimana, ali je on djelovao na samo nekolicinu od njih. Jedan iz te nekolicine bio je i Hur ibn Jezid Rijahi koji je nakon nekoliko dana pokazao da je razumio sta je Husejn htio reci. U jutro dana asure otisao je do Umara b. Seada i upitao ga: "Da li ces zaista napasti Husejna ibn Alija?” Umar je odgovorio: “Kunem se Allahom da cu ga napasti i da ce borba biti zestoka.” Na ovo je Hur upitao: “[ta ti fali da prihvatis jednu od njegovih ponuda cime bi izbjegli prolijevanje krvi?” Umar mu je odgovorio: “Da se ja pitam prihvatio bih bilo koju, ali Ubejdullah ibn Zijad ne zeli da prihvati ni jednu.” Ovo je bio trenutak kada se Hur poceo dvoumiti.

 

Rekao je jednom od svojih sluga: “Allaha mi, dosao je trenutak kada treba da izaberem izmedju dzenneta i dzehennema; Allaha mi, da me kidaju na komade i pale nekoliko puta necu izabrati nista do dzennet.” Poslije ovoga Hur se uputio ka Husejnovom taboru. Kada ga je sreo rekao je: “Svemoguci Allah zna da sam mislio da ova stvar nece dovde doci. Kajem se, ali ne znam da li ce Allah prihvatiti moje pokajanje.” Husejn mu rece: “Allah ce prihvatiti tvoje pokajanje i oprostice ti.” Pitao ga je za ime . Kada je rekao da se zove “hur” (slobodan), hazreti Husejn mu je rekao: “Ti si slobodan covjek, bas onako kako ti je majka nadila ime. Slobodan si u ovom zivotu kao i u onom buducem. Sjasi, dobro si nam dosao.” Hur je rekao: “Zar ne bi bilo bolje da napadnem one konjanike i sa konja sidjem onda kada sehid postanem?” “Neka ti se Allah smiluje; uradi kako zelis,” Husejn mu je rekao.

 

Hur se vratio ljudima kojima je sve do ovog trenutka komandovao. “O ljudi Kufe, da Bog da vas ne bilo! Pozvali ste ovog Bozijeg roba da vam dodje, a kada je to uradio okrenuli ste mu ledja. Vi, koji ste ga juce uvjeravali da ste spremni poloziti vlastite zivote za njega, danas ste ga opkolili i zelite da ga ubijete. Vas obruc je takav da mu ne dozvoljavate da dise. Udarate ga sa svake strane ne zeleci ga pustiti da zajedno sa familijom potrazi utociste negdje drugdje. Ucinili ste od njega vaseg bespomocnog zarobljenika. Sprjecavate njega, njegovu djecu i drugove da piju vodu Eufrata koju slobodno koriste svi muslimani i nemuslimani, i u kojoj se ptice iz Iracke pustinje brckaju. Zedj ih je gotovo oborila s nogu. Samo kako ste se lose ponijeli prema Poslanikovim potomcima! Ako se ne pokajete sada i napustite namjeru da ga ubijete, Allah nece ugasiti vasu zedj na Sudnjem danu.”

 

Ovo su bile rijeci sretnog covjeka koji se prvo bio poprijecio na Husejnovom putu, prestravio njegove zene i djecu, zaustavio ih u sred pustinje, daleko od ljudskih naselja i koji je sve do desetog muharrema bio na strani njegovih smrtnih neprijatelja. Ali za manje od pola sata njegova dusa se promijenila toliko da je vidio sehadet u odbrani Poslanikovog unuka jedini spas od dzehennemske vatre i ulaz u vjecni zivot u dzennetskim bascama. Allah kaze u casnom Kuranu:

 

“Allah je zastitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo.” (K.2:257)