Osnove vjere

Prije nego se detaljno pozabavimao korjenima i načelima vjere, mogli bismo naše proučavanje šiizma podijeliti na osnovu pet principa:

1. Znanja o Bogu

2. Identiteta Njegovog Poslanika

3. Obredoslovlja

4. Činjenja dobra i izbjegavanja zla

5. Vjerovanja u proživljenje (Sudnji dan), nagrade i kazne .

Vjera se sastoji iz dva dijela – teorijskog i praktičnog – ili, tačnije, vjerovanja u Boga i nevidljivi svijet i dnevnih aktivnosti koji se temelje na tom vjerovanju. Tewhid (monoteizam), poslanstvo i proživljenje (Sudnji dan) tri su osnovna stuba islama. Poricanjem bilo kojih od njih, prestaje se biti musliman i vjernik (mu'min). Vjerovanjem u njih osoba se svrstava među muslimane, kao što Svemogući Bog kaže u Kur'anu - 'Onome koji vjeruje u Boga, Njegovog Poslanika i Sudnji dan' – pripadaju sva prava muslimana.' Prema kur'anskom ajetu musliman je 'onaj ko vjeruje u Boga, Njegovog Poslanika i čini dobra djela'. Iman (vjera) muslimana se odnosi na 'vjeru njegovog srca, verbalnog svjedočenja i obavljanja osnovnih radnji'. Na ova tri može se dodati još jedan 'rukn' (stub), a to su obavezne radnje koje su dio islamskog način života. Tih obaveznih radnji je pet:

(1) namaz,

(2) post,

(3) zekat ili islamski sistem oporezivanja,

(4) hadž i

(5) džihad (borba sa samim sobom ili borba za islam)

Objasnimo razliku između islama i imana kao različitim stepenima. Prema Allahovim riječima u suri 'hudžurat', arapi su kazali: 'Mi imamo iman!' Reci im (o Muhamede): „Vi nemate iman, nego recite 'prihvatili smo islam' (eslamnaa – pokorili smo se), jer iman još nije ušao u vaša srca.“

Radi daljeg pojašnjenja u drugom ajetu kaže:

'Zaista su vjernici oni koji su prihvatili vjeru u Boga i Njegova Poslanika i poslije toga nikada više nisu posumnjali; na Božijem putu bore se svojim životima i imetkom – to su pravi vjernici.'

Iman predstavlja kombinaciju svjedočenja vjere i djelovanje u skladu s njom. To su osnovna vjerovanja svih muslimana. Šije imaju još jedan 'rukn', pa ih je ukupno pet. Taj peti stub je vjerovanje u imamet.

 Prema šijama imamet, kao i poslanstvo spada u domen Božijeg. Baš kao što je Bog taj koji između Svojih robova bira jednog koji će imati položaj poslanika ili vjerovjesnika, na isti način On bira i imame. Sam Bog je naredio Svome Poslaniku da proglasi imamet (duhovno vodstvo) odabrane osobe prije svoje smrti. Poslanik je, u skladu sa Božijom naredbom, odabrao vođu muslimana da bi zaštitio i usavršio vjeru. Jedina razlika između poslanika i imama je što Poslanik prima 'vahj' (objavu), dok imam prima naredbe od poslanika.

Tako je poslanik Božiji vjerovjesnik, a imam poslanikov. Imamet uključuje dvanaest savršenih osoba, i svaki Imam imenuje svog nasljednika preciznim nagovještajem (znakom, ukazom, ar. nass). Kao i poslanici, i imami su također savršenih ljudi. Za njih je nemoguće da griješe kao obični ljudi. O bezgriješnosti Imama postoji jasan dokaz u Kur'anu:

„Ja sam te zaista učinio imamom. On (Ibrahim) reče: „I moje potomke?“ „Moje obećanje se ne odnosi na grešnike.“

Imam je superiorniji od svih ljudi u pogledu znanja i karaktera, jer je cilj imameta uzdignuti čovječanstvo na najviši nivo, ukrasiti ga znanjem i dobrim djelima putem ugledanja na Imame. Ono što je u Kur'anu rečeno o Poslaniku (da su poslanici poslani ljudima kao Njegovi znakovi, da ih pouče knjizi i mudrosti) vrijedi i za Imame, jer onaj ko nije savršen ne može drugog dovesti do 39 savršenstva. Šta čovjek može dati drugome, ako sam ništa ne posjeduje? Onaj ko je zalutao ne može nikoga uputiti. Prema tome, Imam je ispod Poslanika, ali iznad svakog drugog ljudskog bića.

 Onaj ko vjeruje u imamet, u šitskoj terminologiji je mu'min (čovjek od vjere i povjerenja). Onaj ko potvrdi četiri glavna temelja u koja vjeruju svi muslimani, smatra se muslimanom i mu'minom u općem smislu. Kao što smo ranije naveli, svi islamski zakoni ga štite: njegov život i imovina su sveti i obaveza ga je poštovati i ukazivati mu čast. Ako osoba odbije priznati imamet, ne može bit isključena iz islama. Naravno, na Sudnjem danu, kao i na stupnjima blizine Bogu, pokazaće se prednost onog ko je šija musliman nad onim ko je samo musliman u smislu položaja u džennetu.

Svi muslimani svijeta su jednaki i braća, ali će na budućem zasigurno postojati razlike u položajima. Svakome će biti dodijeljen položaj u skladu s njegovim djelima i namjerama. Konačna odluka je u Božijim rukama, i za nas je bolje da se time ne bavimo. Objasnili smo da je ono po čemu se vjera šija razlikuje od suni muslimana, njihovo vjerovanje u imamet dvanaest Imama, zbog čega ih zovu još i imamije. Riječ šija se odnosi još i na Zejdije, Ismailije, Vakifije i Fethije.

To su grupacije koje se smatraju muslimanima. Pažljivim proučavanjem drugih sekti, zaključićemo da postoje mnoge koje potpuno izlaze iz okvira islama, ali se ipak nazivaju šijama kao npr. Kitabije koji se dijele na stotine i više grupa, i ne mogu se smatrati muslimanima. No, kad danas kažemo šije, to se odnosi na imamije, koji, nakon sunija, predstavljaju najbrojniju skupinu muslimana.

Prema islamskom učenju, vjerovanje u dvanaest Imama nije ništa novo. Ono se pominje u svim pouzdanim i autentičnim knjigama muslimanskih autora. Imami Muslim i Buhari u svojim Sahih zbirkama navode predaje o dvanaest Imama na različite načine. Ovdje ćemo ih navesti nekoliko:

1. Džabir ibn Semurah je rekao: „Jednog dana sam s ocem bio kod Božijeg Poslanika (s.a.v.a.) i on je tada rekao: 'Kraj svijeta se neće desiti sve dok se ne pojavi svih dvanaest halifa.' Nakon toga Poslanik je nešto tiho rekao, što nisam čuo. Pitao sam oca šta je to Poslanik (s.a.v.a.) rekao. Odgovorio mi je: 'Poslanik (s.a.v.a.) je rekao da će svi oni biti iz plemena Kurejš.'

2. Druga predaja kaže: 'Muslimana će biti dok je dvanaest poglavara.'

3. I opet: 'Dok je dvanaest halifa, biće sjaja i veličine islama.' Bog zna ko su ovih dvanaest halifa. Izjava Božijeg Poslanika 'poslije mene halifat će potrajati trideset godina, a onda će postati predmetom prevare i obmane', dobro je poznata i šijama i sunijama. U vezi ove teme ne želimo dalje raspravljati. Onaj ko želi dokaze o postojanju dvanaest Imama, na raspolaganju mu je na stotine tomova knjiga posvećenih ovoj temi.