Zaključak

 Nakon ovakvih i sličnih bajki kojih imao puno u Buhariji, može li istraživač, mislilac ostati miran i ništa ne progovoriti? Neki će možda reći: “Zašto se ovaj okomio samo na Buhariju? Jer, u drugim knjigama ima mnogo više hadisa nego u Buhariji.”

To je tačno. Međutim, mi smo Sahih Buhari podvrgli kritici zato što se on tretira slavnom i neprikosnovenom knjigom, dotle, da je gotovo na razini Božije Knjige kod učenjaka ehli sunneta, kao da joj je svaka laž bila nepristupačna, s prijeda i od pozada. Jer sve što je napisano u njoj ne podliježe nikakvoj sumnji. A izvori svih ovih iluzija i tzv. svetosti potiču od vladara i kraljeva, naročito iz vremena Abasija, kada su oni bili glavni ministri, savjetnici, učenjaci i astronomi.

Ebu Fars je rekao o tome: Prenesi poruku Benu Abasijama. Oni ne trebaju isticati svoje pravo na ovo kraljevstvo. Jer stvarni kraljevi su arapi. Kakvi uzvišeni kvaliteti su ostali u vašim kućama i zbog toga vaši neprijatelji upravljaju vama.

Perzijanci su učinili najveći trud i upotrebili su svoje resurse dok zbirka Buharija nije dostigla najveću poziciju poslije Kur'ana i dok Ebu Hurejere nije postao najveći Imam, iznad ostale trojice Imama. Da nije bilo straha od Perzijanaca od nacionalističke arapske agitacije oni bi uzdigli Buhariju većim od samog Kur'ana, a Ebu Hanifu iznad samog Božijeg Poslanika, s.a.v.a.

Ja sam čitao neke od njegovih pokušaja u tom pogledu. Oni su jasno tvrdili da hadis presuđuje Kur'anu. Pritom su, naravno, mislili na Buharijine hadise. Slično, oni su tvrdili ako je hadis sačinjen ličnim mišljenjima Ebu Hanife treba dati prednost sudovima Ebu Hanife. Oni su ovo pravdali time da hadis može sadržavati nekoliko različitih značenja. Ovo je tako ako je hadis potvrđene autentičnosti po spomenutim kriterijima, ali ako ima sumnje u smisao hadisa to nema problema.

Islamsko carstvo je raslo postupno, ali procesi u njemu se se uvjek odvijali kontrolisano, njegovo ustrojstvo je diretkno podređeno potrebama i željama kraljeva, sultana, stranaca, perzijanaca, memluka, robova, mongola, turaka, franucuskih, engleskih, italijanskih i portugalskih kolonijalista. Većina učenjaka je stajala iza aktuelnih vladara i težila je da im se umili i dodvori izdvajajući tako fetve i propise, žudeći za njihovim blagom i slavom.

Uvijek su ovi vladali po principu “zavadi pa vladaj” na tragu sukoba između sunnija koji su predstavljali većinu u islamskom bloku i šiija koji su činili manjinu. Ovi prvi su bili nosioci mišljenja, klase na vlasti, a drugi su trebali biti uništeni. Ehli sunnetska ulema se zabavila time i ušli u političke igre i spletkarenja u kritiziranju i potvaranju šiija kao otpadnika (rafidija), odbijajući njihove dokaze korištenjem svih vrsta argumenata i sredstava.

Tako je protiv njih napisano hiljade knjiga, hiljade nevinih ljudi je ubijeno, ni zbog kojeg razloga osim zbog prijateljstva s potomcima Poslankovim, s.a.v.a., i zbog njihovog odbijanja da prihvate one koji su vladali ummetom snagom sile. I evo nas danas u eri slobode, progresa, znanja.

Kako se to voli reći u dobu natjecanja nacija da osvoje što više prostora na Zemlji i izvan nje. Pa ipak ako se neko oslobođen predrasuda slijepog oponašanja nađe da napiše nešto pozitivno o Ehli-bejtu, vidiš ih kako pobjesne, kako ulažu maksimalne napore da ga označe i etiketiranju kao otpadnika i izroda.

Ni zbog čega drugog osim što je oponirao onome što je napisano u njihovim knjigama, ali ako bi se poduzeo da napiše knjigu o Sahih Buhriji, veličajući je, on bi dobio tretman uglednog učenjaka i oni bi ga obasuli hvalama i nagradama sa svih strana. Ljude ni njihov post ni namaz ne bi spriječio od dodvoravanja i umiljavanja i saginjanja pred njima.

Kada razmisliš o svim ovim faktorima koji su odveli većinu Allahovih robova na strpamputicu i razloga koji su doveli do njihove devijacije, Kur'an časi nas informiše o tajni toga kroz dijalog koji se vodio između Svevišnjeg Gospodara i prokletog šejtana.

“Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” - upita On. - “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače” - odgovori on. “E onda izlazi iz Dženneta” - reče On - “ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista od onih prezrenih!” “Daj mi vremena do dana njihova oživljenja!” - zamoli on. “Daje ti se vremena!” - reče On. “E zašto si odredio pa sam u zabludu pao” - reče - “kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” “Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!” - reče On. “Tobom i svima onima koji se budu povodli za tobom doista će Džehennem napuniti!” (7:12-18)

“On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da dobro rade. A kada urade neko ružno djelo, govore: “Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio.” Reci: “Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela! Zašto o Allah ugovorite ono što ne znate?” Reci: “Gospodar moj naređuje - pravednost. I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživjeti. O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji vjeruju.” (7:26-30)

Stoga ja kažem svoj muslimanskoj braći: “Prokunite šejtane i ne dajete mu pristupa ni pod kakvim uslovima sebi. Dođite na akademsku raspavu o islamu koji je ustanovljen na temelju Kur'ana i autentičnog sunneta. Dođite da se dogovorimo da nađemo zajedničku riječ između vas i nas. Nije li Božiji Poslanik kazao: “Moj Ummet se neće ujediniti na greški?” Ono što je istina i ispravno i na čemu vlada koncenzus između nas i vas, šiija i sunnija, samo ćemo to prihvatiti. Laž ja pak ono u čemu se mi razilazimo.

Ako podignemo ovaj stub, samo čistoća, sloga i zadovoljstvo će nas obasuti i mi ćemo s Božijom pomoći biti ponovo ujedinjeni, Božija pomoć i pobjeda će doći. Blagoslov s neba i Zemlje će nas sustići. Za vrijeme koje dolazi, mi nećemo imati puno vremena na raspolaganje za čekanje, prije dana dolaska h. Mehdija, jer naše i vaše knjige se prepiliću s vjestima o radosnom nagovještaju Mehdijevog dolaska. Nije li ovo dovoljan dokaz o jednistvenosti našeg puta? Jer šiije nisu nista drugo do vaša braća i Ehli-bejt nije eksluzivno samo naš.

Muhammed i članovi njegove porodice, Ehli-bejt, su Imami svih muslimana. Mi šiije i sunnije smo saglasni oko hadisa o dvije vrijedne stvari i riječi Poslanikovih: “Ostavio sam među vama nešto ako se uz njeg budete čvrsto držali nikada nećete zalutati to su: Allahova Knjiga i moja porodica (Ehli-bejt).” Mi smo ranije već pojasnili da ovaj hadis ni na kakav način ne protuvriječi “Kur'an i moj sunnet”.

Jer Knjiga Božija i sunnet Poslanikova trebaju valjano tumačenje. A Poslanik nas je podučio da će najbolji tumači Kur'ana i sunneta biti njegova porodica Ehli-bejt, tj. Imami Ehli-bejta. Svi muslimani su posvjedočili da oni imaju u znanju i djelu prednost na drugim muslimanima. I Mehdi je od potomstva Ehli-bejta. Nije li to drugi dokaz? Vrijeme tiranije i nasilja prema Ehli-bejtu, vrijeme u kojem niko nije tlačen kao Ehli-bejtu je daleko iza nas. Oni su bili proklinjanji sa mimbera, ubijani, a njihove žene i djeca uzimani za ratne zarobljenike i sve to pred očima i ušima muslimana.

Napokon je došlo vrijeme da uklonimo svu nepravdu s članova Poslanikovog Ehli-bejta, jer ummet će se vratiti pod njihovu zaštitu i njima u zagrljaj, pa će biti obasut milošću i blagoslovima, znanjem i dobrim dijelima. Vrijeme je ummetu da se vrati pod ovo blagoslovljeno stablo, ispunjenjo s visokim vrlinama i ponosom. Jer Allah i Njegovi meleci šalju selame njima, i on je naredio muslimanima da to čine u svakoj prilici, upravo kao što nam je naredio da ih volimo i držimo svojim prijateljima.

Nadmoćnost Ehli-bejta je nešto što ne može poreći niti ijedan musliman. Pjesnici su tokom prošlih vremena pjevali stihove u pohvali i odličnosti njihovoj.Farazduk je rekao o njima:

“Ako se pobožni ljudi pobroje, oni će biti njihovi Imami. Ako se upita ko je najbolji na Zemlji biće rečeno - oni. Oni su odabrana grupa, ljubav prema njima je vjera, a mržnja prema njima je otpadništvo. Blizina njihova je utočište i sigurno prebivalište. Njihov spomen ima poslije Božijeg spomena prednost u svakom dobrom djelu, a govori se pečate svojim sjećanjima.”

I Ebu Faras, slavni pjesnik, uzdizao je Ehli-bejt, a kritikovao Abasije u svojoj čuvenoj odi zvanoj Safi'a.

Evo nekoliko njegovih stihova:

“Prodavaci vina prestanite sa svojom nabusitošću i pokrijte se onima koji su najčuveniji kada se upitaju za nešto i najučinkovitiji sprovodnicima onoga što znaju.

Oni koji ne postaju ljuti izuzev Allaha radi kada su ljuti i ne napuštaju zakon Allahov kada sude, u njihovim kućama se Kur'an uči jutrima, a u vašim kućama odjekuju pjesme i muzički instrumenti. Njihova mjesta su u ruknul-jemani i u Kjabi i njenom prekrivaču i u Zemzemu u Safi u Hadžerul-esvedu u islamskom svetištu. Nema zakletve u Kur'anu koju mi poznajemo osim njih i bez sumnje oni su prava zakletva.”

Zamahšeri, Bejheki i Kastalani, svi su oni prenijeli sljedeće stihove od Imama Ebu Abdullaha Muhammeda ibn Alija Ensari-Setibija. (Bejhaki, el-Mahsin vel Musavi, svez. 1., str. 50.; Zamahšeri u Rabiul-Abar; El-Kastalani u Mezahibul-dinijja.) Neki kršćani su napisali brojne knjige o kvalitetu i odlikama i vrlinama Ali ibn Ebi Talibu i Ehli-bejta uopćeno. Ovo je ono na što je Satabi mislio.