Predaje koje unizuju autoritet Ehli-bejta a zadovoljavaju Buharijine kriterije

 

Krajnje je žalosno da je Imam Buhari izabrao svoj put tačno po obrascu škole halifa koja je uspostavljena od strane vladajuće garniture, i da su upravo Buharija i njemu slicnih udarili stubove jednog sistema koji je trebao da konsoliduje i propagira njihovu moć i njihov sistem mišljenja i da potvrdi vjerodostojnost hilafetske škole mišljenja, narocito u vrijeme halifa iz Ummajada i Abasija, koji su za uzvrat nudili sve osvosvjetske pogodnosti za sve učenjake koji bi se uključili u taj ciklus.

 

Dvorski učenjaci bi se tako u cilju pomoci podrške halifama dali u natjecanje u izmišljanje i interpretaciju hadisa i predaja koji bi posvjedočili valjanost politike akutelnog režima. Sve ovo je činjeno da se pridobije zadovoljstvo i blagoslov vladara. Čineci tako oni su prodavali onaj za ovaj svijet, i ta trgovina im neće biti od koristi, na Dan suđenja oni će biti među gubitnicima.

 

Ljudi su ljudi i vrijeme je vrijeme, i vi vidite i danas isti metod i istu politku. Koliko mnogo je velikih učenjaka bilo stavljeno u kućni pritvor i ljudi nisu znali za njih, a koliko je mnogo “učenjaka” džahila duboko dobila priliku da se popne na mimbere da vazi hutbe, da predovodi skupne namaze, džume i da presuđuje muslimanima.

 

Ovo je zbog toga što su oni stekli naklonost i bliskost aktuelnih vladajućih autoriteta. Inače, recite mi tako vam Boga, kako je moguće objasniti Buharijinu odbojnost prema Ehli-bejtu (onima od kojih je Allah otklonio svaku nečistoću i očistio ih potpunim čišćenjem)?! Kako objasniti Buharijino neprijateljstvo prema pravovjernim Imamima, od kojih su neki od njih bili njegovi suvremenici?!

 

On nije prenio nista o njima osim izfabrikovanih stvari kojim nije cilj ništa drugo do devalirati visoki rejting i neprikosnovenu potvrđenu čistoću Ehlibejta. Evo primjera za ovo: Potom Buhari se okrenuo prema nasibijama (koji su mrzili Ehli-bejt) i haridžijama koji su vodili ratove protiv Ehli-bejta i ubijali ih.

 

Vidjet ćete da on prenosi hadise od Muavije, Amr ibn Asa, Ebu Hurejre, Mervan ibn Hakima, Mukataba ibn Sulejman, koji je poznat kao prevarant, od Imama Ibn Hatana neprijatelje Imama Alija i Ehli-bejta, i pjesnika Hardžija i njegove govore u kojima bi recitovao hvalospjeve na račun Ibn Mudžema ubice h. Alija.

 

Buharija je uzimao kao valjane hadise od Haridžija, Murdžija, Mudžesima i nepoznatih osoba čije postojanje historija nije zabilježila. U svom Sahihu, k tomu još, on osim laži i izmišljotina već okarakterisanih ovdje, on donosi i neke glupe i neprihvatljive hadise.

 

Primjer ovog je ono što je prenio u svom Sahihu u “Knjizi o braku” u “Poglavlju koje žene su zakonite, a koje nezakonite i Allahovim ajetima ‘Vaše majke su vam nedozvoljene...’ do kraja ajeta”.

Na kraju poglavlja on je kazao o Allahovim riječima: “I dozvoljene su vam sve druge osim tih.”, Ikrime je preko Ibn Abasa prenio:

 

“Ako je čovjek počinio blud sa sestrom svoje žene, njegova žena mu nije zabranjena.”

Također je prenio od Jahja el-Kindija preko Sabija Džafera, da ako neko poželi jednog dječaćića i s njim bude imao spolni odnos, tada on ne može oženiti njegovu majku.”

 

Komentator Buharije je ovo u fusnoti prokomentarisao:

“Bolje bi bilo za učenjake da održe svoj nivo učenjaka i da se kane pisanja i govorenja ovako ružnih riječi.”

 

Buhari je, također, izvjestio u svom Sahihu u “Knjizi komentar Kur'ana” u “Poglavlju o tome da su vaše žene vaše njive”, preko Nafi koji je kazao:

 

“Kada bi Ibn Omer čitao Kur'an on bi govorio dok ne bi završio tako sam mu otišao jednom a on je učio suru Bekare i stao je na tačci i rekao: ‘Da li vi znate u vezi čega je ovo objavljeno?’ Rekoh: ‘Ne!’ On reče: ‘U vezi toga i toga...!’ Pa je nastavio.”

I od Nafi od Ibn Umera:

“Pa prilazite svojim njivama kako hoćete”, on je rekao: “On joj prilazi...”, brisanjem prijedloga, tj. ustvari pridjeva koji označava čmar. Rečeno je: “Autor je izostavio ovo zbog svog gađenja, međutim, jasno je na šta se misli."

(Sahihul Buhari, svez. 5., str. 160. )

 

Jednog dana bio sam na Univerzitetu Sorboni u Parizu i govorio sam o ahlaku Pejgamberovom, s.a.v.a., njegovom visokom karakteru o kojem Kur'an govori i da je Poslanik, s.a.v.a., bio poznat po svojim karaternim vrlinama čak i prije poziva za poslaničku misiju, zbog čega je još tada prozvan “iskreni i povjerljivi”.

 

Predavanje je trajalo oko pola sata. U toku predavanja ja sam pojasnio da Vjerovjesnik nikada nije inicirao rat, nikada kršio ljudska prava, niti je širio svoju vjeru silom kako mu to imputiraju orjentalisti. U toku diskusije kojoj je prisutvovala i grupa predavača, inače doktora specijalizovanih za islam i muslimansku historiju od kojih su većina bili orjentalisti, ja sam u jednoj mjeri ispao pobjednik nad mojim protivnicima koji su izražavali određene sumnje.

 

Međutim, jedan od njih arapski kršćanin, stariji čovjek (mislim da je libanac), prigovorio je na opasan, ali mudar način, i gotovo da je pretvorio moju gotovu pobjedu u sraman poraz. Ovaj doktor je rekao na čistom arapskom jeziku da je ono što sam ja govorio u mom referatu puno pretjerivanja narocito ono o bezgriješnosti Poslanika, s.a.v.a., jer kako je istakao ni sami muslimani nemaju konsenzus oko toga.

 

On je tako spomenimo da su muslimani zabilježili mnoštvo slučajeva iz kojih se vidi da je on običan smrtnik koji je sklon pogreškama, u knjigama koje ovdje ne želi iznositi. Potom je rekao: “Što se tiče ratnih pohoda slušateljstvo se može obratiti historiji. Uistinu, dovoljno je pogledati historiju koja se tiče muslimanskih ratnih pohoda za vrijeme vjerovjesnika Muhammeda, a potom isti put pravovjernih halifa nastavljen poslije njegove smrti sve dok nisu stigli u Poiter, grad u zapadnoj Francuskoj.

 

U svakoj bici ono su nametali svoju vjeru argumentom sile ili sabljom.” Slušatelji su prihvatili njegove riječi s aplauzom i podržali njegov govor. Ja sam pokušao sve da ih uvjerim da ono što je rekao kršćanski doktor nije tačno čak i ako je to zapisano tako u muslimanskim knjigama. Veliki smjeh, začinjen sprdnjom i ironijom odjekivao je salom. Kršćanski doktor ubacio se još jednom tvrdeći da ono što je objavio nepotiče ni iz jedne upitne knjige nego iz muslimanskih Sahiha Buharije i Muslima.

 

Ja sam pribjegao objašnjenju da su to knjige koje su validne samo kod ehli sunneta, ali im šije ne daju nikakav krediblitet, a da sam ja od šiija. On odgovori: “Mi ne marimo za stavove šiija koji se smatraju nevjernicima od većine muslimana. Sunniti muslimani su deset puta brojniji od šiija i oni ne obraćaju nikakvu pažnju na šiitska mišljenja.” Pa je dodao: “Da ste vi muslimani mogli uvjeriti jedni druge u nepogriješivost Poslanika, s.a.v.a., mogli bi ste tada i nas uvjeriti.” (Ovo je rekao ciničnim tonom).

 

Potom se okrenuo prema meni i rekao: “A što se tiče besprijekornog morala i karaktera, ja te molim da uvjeriš slušateljstvo kako je moguće to da je Muhammed s pedest godina oženio Aišu sa samo 6 godina?” Podrugljiv smijeh je ponovo prasnuo u sali i svi su digli vratove da vide moju reakciju. Ja sam pokušao sve da pojasnim da se brak kod arapa odvijao u druge dvije faze.

 

Prva faza je bio ugovor i potvrda braka, i druga faza je zajednički život. Poslanik, s.a.v.a., je oženio Aišu kada joj je bilo 6 godina, ali nije spavao s njom dok nije dostigla 9 godina, jer kao što smo svi vidjeli mnoge ruske i rumunske gimnastičarke na TV ekranima nemaju ni 11 godina, a već imaju razvijeno tijelo.

 

Nema sumnje Vjerovjesnik nije sa njom krenuo u spolni život dok nije dosegla pubertet i dobila mjesečnicu. Jer, islam ne tvrdi da zrelost počinje sa 18. godina kao što je to pravilo u Francuskoj. Islam smatra osobu zrelom kada krene s mensturalim ciklusom kod žene i izlučivanjem sperme kod muškarca. I svi od nas znaju da ima muškaraca kad kojih se pojavila sperma u desetoj godini, a među ženskim osobama onih kod kojih je mjesečni cikulus počinjao i ranije od deset godina.

 

U vezi ove tačke ustala je gospođa i rekla: “Uz pretpostavku da je to što ste rekli tačno, što je naučno gledano moguće, kako vi tretirate tu stvar da je čovjek u starijim godinama oženio djevojčicu u prvom stadiju života?” Rekoh: “Muhammed je bio vjerovjesnik Božiji i ništa ne bi poduzimao bez nadahnuća od Boga. Nema nikakve sumnje da je mudrost u svemu što je Allah dao, makar ja ne bio svejstan te mudrosti.”

 

Kršćanski doktor dodade: “Ali muslimani su to uzeli kao stalnu praksu. Koliko je mnogo djevojaka bilo udato prisilno čovjeku koji je bio ravnih godina kao i njen otac. Nažalost, ovaj fenomen je ostao do danas.” Dograbih se prilike i rekoh: “Kao rezultat toga ja sam napustio sunnijski mezhebi prihvativši šiitski mezheb, jer on daje pravo ženi da se uda za onog ko se njoj sviđa, a ne za onog koga je prisiljavaju njeni staratelji.”

 

On reče: “Ostavimo se rasprave šiije i sunije, vratimo se braku Muhammedovom sa Aišom.” Okrenuo se potom publici i sa ciničnim smjehom je rekao: “Muhammed je bio Poslanik i oženio se u dobi od preko 50 godina s djevojčicom nesvjesnom braka. Buhari nas informiše da je ona bila u muževljevoj kući igrajući se s lutkama. Ovo potvrđuje njenu djetinjastost i ifativnost. Je li taj bajni karakter Poslanikov o kojem ti pričaš?” Pokušao sam ponovo uvjeriti slušatelje da Buhari nije mjerodavan dokaz protiv Poslanika. Ali bez uspijeha.

 

Kršćanin se igrao s njihovim mislima kako je htio, za mene nije bilo nikakva izlaza osim da obustavim debatu ističući da mi ne razgovaramo na istim talasnim dužinama. Jer, oni su htijeli da razgovaraju sa mnom na temelju Buharije, a ja nisam imao povjerenja u mnogo onoga što je preneseno u Buhariji. Izašao sam ljut na muslimane koji su snabdjeli ove prijatelje islama materijalom i učinkovitim oružjem kojem su uspiješno ratovali protiv nas, a na čelu ovih je bio Buhari.

 

Vrativši se bijesan kući odmah sam uzeo Buhariju i počeo pretragu poglavlja o Aišinim vrlinama, kad zaista, morao sam reći: “Sva hvala Allahu, dž.š., koji je otvorio moje oči, inače ja bih ostao u konfuziji u mojim mislima. Bože oprosti!” Stoga je apsolutno nužno da prenesem neke predaje preko kojih sam prošao u toku moje debate, tako da čitaocu bude jasno da upućene kritike nisu bile prazne već da su se bazirale na našim vlastitim Sahihima i da su jako dobro upotrebljene protiv nas.

 

U “Knjizi o početku stvaranja” u “Poglavlju o ženidbi Poslanika s Aišom, njegovo prispjeće u Medinu i njegovo uzimanje stana za nju”, Buhari izvješćuje preko Aiše koja je rekla:

 

“Poslanik me oženio kada sam imala 6 godina. Otišli smo u Medinu i odsjeli u kući Benu Haris ibn Hazredža. Tada sam obolila i moja kosa je spala s moje glave. Poslije mi je kosa narasla i moja majka Umm Ruman mi je došla dok sam se ja igrala na ljuljaški s mojim prijateljicama djevojčicama. Ona me je pozvala i ja sam otišla i ne znajući šta će samnom. Ona me je uzela za ruku i stavila me da stojim na vratima kuće.

Ja sam teško disala i kada mi se disanje povratilo ona me posula sa nešto vode po glavi i po licu. Potom me uvela u kuću. Tamo sam vidjela neke ensarijske žene koje su rekle: “Sve najbolje, Allahov blagoslov i sa srećom.” Potom me je ona povjerila njima i one su krenule s pripremom za moj brak. Neočekivano Božiji Poslanik mi je došao prije podne i moja mati me predala njemu, u to vrijeme ja sam imala 9 godina.”

 

Ostavljam ti dragi čitaoče da razmisliš o ovakvim predajama. Slično ovome, sve što je Buhari prenio u “Knjizi o ponašanju” u “Poglavlju o bivanju sretan s ljudima”, od Aiše koja je rekla: “Ja bi se igrala sa lutkicama u prisustvu Resulullaha. Imala sam neke drugarice koje su se igrale sa mnom, a kada bi Božiji Poslanik ušao one bi prestale sa igrom, ali bi ih on hrabrio da dolaze meni, i one bi mi dolazile da se igraju sa mnom.”

 

Komentator Buharije je napisao:

“Igranje sa luktama znači zamišljanje živih stvorenja koje se zovu (lutke).”

 

Kada čitate ove rivajete u Buhariji preostaje li vam ikakva primjedba ili kritika na račun orjentalista, ako ste sami objektivni? Reci mi, tako ti Boga!, kada čitaš Aišine riječi upućene Allahovom Poslaniku:

“Ja ne shvatam tog Gospodara izuzev da On ubrza ispunjavanje tvojih požuda.”

(Sahih Buhari, svez. 6., str. 24., “Kitabul Kur'an”, “Poglavlje o riječima Uzvišenog: ‘Ti se možeš pustiti koju god hoćeš od njih i prihvatiti onu koja ti se sviđa, nećeš biti ukoren zbog toga.’” )

 

Da li vam ostaje ikakav respekt i poštovanja prema ženi poput ove, koja sumnja u Poslanikovu čistoću? Ne čini li vas to da osjećate da je njeno ponašanje primjereno adolescentu i nezreloj osobi?

 

Nakon ovoga, mogu li nepriajtelji islama biti kritikovani, tj. oni koji postavljaju pitanje o Muhammedovoj ljubavi prema ženama i njegovoj žudnji za njima? Ako oni čitaju u Buhariji da je Allah ubrzavao ispunjenje njegovih požuda i ako oni čitaju u Buhariji da bi on spavao i sa 11 žena u jednom satu i da je imao potenciju poput 30 ljudi, mogu li oni tada biti kritizirani?

 

Kritika je na one muslimane koje su prihvatili ove legende i tretiraju ih kao istinite. Uistinu oni to tretiraju poput Kur'ana koji ne ostavlja mjesto sumnji. Ali ovi muslimani su bili kontrolisani u svemu pa čak i u svom kreduvjerskom poimanju, i ni u čemu nisu imali pravo izbora. Ove knjige su im nametnule vladara iz najranijeg doba.