Neki primjeri prekršaja hadisa koji sadrže istinu o Omeru ibn Hattabu
1. U knjizi o mensturaciji “Poglavlje o tejemmumu”, Muslim u svom Sahihu izvješćuje:
“Došao je čovjek Omeru i rekao: "Postao sam džunub i ne mogu naći vode.’ Omer reče: ‘Ne klanjaj.’ Na što mu Ammar reče: ‘Ne sjećaš li se vođo pravovjernih da smo ja i ti bili u boju i postali smo džunubi i nismo mogli naći vode? Što se tiče tebe ti nisi obavio namaz, a ja sam se povaljao u prašini i klanjao nakon toga, pa je Resulullah , s.a.v.a., rekao: ‘Bilo bi ti dovoljno da si udario dlanovima po prašini, potom otresao prašinu i potom potrao svoje ruke sa njima.’’ Omer je odgovorio: ‘Boj se Allaha o Ammare!’ Amar reče: ‘Ako ti tako želiš, ja necu više nikada spomenuti ovaj događaj."
Ovaj hadis je prenio Davud u svom Sunenu, Ahmed ibn Hanbel u Musnedu, Nesa'i u svom Sunenu i Bejheki i Ibn Madže također. Buharia skriva istinu pri prenošenju ovog hadisa. Da bi zaštitio status Omera, on je iskrivio hadis da ljudi ne bi doznali za halifino nezananje u pogledu šeriatskih propisa.
Evo tog hadisa u Buharijinoj verziji.
U “Knjizi o tejemummu” u “Poglavlju o onome ko uzme tejemumm, da li on može udariti svojim dlanovima (po prašini)”, Buhari prenosi u svom Sahihu:
“Čovjek je došao Omeru ibn Hattabu i rekao: ‘Ja sam nečist (džunub) i nisam našao vodu.’ Ammar ibn Jasir je rekao Omeru ibn Hattabu: ‘Ne sjećaš li se kada smo bili na ratnom putovanju ti i ja..."
Tekst je kao što ćete primjetiti editovan od strane Buharije. Omer je rekao: ‘Ne klanjaj!’ Međutim, ovo je u Buhariji izostavljeno, jer bi to ugrozilo Omerovu veličinu. Nema sumnje da je Buharija uređivao Omerove formulacije koje su izgovorene još za života Božijeg Poslanika, a koje su u neslaganju sa Kur'anom i sunnetom. Buharija, također, nije želio prenjeti ljudima da je Omer zadržao ovo mišljenje čak za vrijeme svog hilafeta. On je, međutim, ovako širio njegovo mišljenje među muslimanima. Ibni Hadžer u komentaru Buharije je kazao: “Ovo je poznato Omerovo mišljenje.”
Dokaz da je Buharija snažno podržavao Omerovo mišljenje je Amarovo obraćanje njemu: “Ako ti ne želiš ja ga više neću spominjati.” Zato čitoče čitaj i čudi se!
2. El-Hakim Nejšaburi u svom Mustedraku u svez. 2., str. 514., prenosi hadis kojeg je Zehebi prenio autentično u svom “Talhisu”. Prenosi se od Enes ibn Malika da je Omer ibn Hattab sa mimbera učio Allahove riječi:
“Mi smo odgajali žitarice, grožđe, travu, masline, hurme, a povrće i voće i “el-ab”? On reče: “Mi znamo sve ovo, ali šta je “el-ab”. Slijedite ono što je Njegovom uputom učinjeno jasnim u Njegovoj knjizi i postupanje po tome, a što se tiče onoga što ne znate jedite to u ime vašeg Gospodara.”
Ova predaju prenosi većina kometatora pri komentari sure “Abase”. Među njima su Sujuti u Durul Mensur, Zamahšeri u “Keššafu”, Ibn Kasir u svom Tefsiru, također i Razi u svom Tefsiru, kao i Hazan u svom Tefsiru. Međutim, Buharia, po svom dobrom običaju izbrisao je taj hadis i nikada ga nije spomenuo da ne bi ljudi spoznali Omerovo neznanje u pogledu značenja riječi “el-ab”.
Umjesto toga on je prenio hadis na sljedeći način.
Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o čvrstom držanju za Kur'an i sunnet” u “Poglavlju o tome šta je ogavno u stalnom zapitkivanju i opterećivanju sebe s onim što te ne zanima i riječi Najuzvišenijeg:
‘Ne pitajte o stvarima koje će vas ako vam se kažu stvoriti neugodnost.’”, od Enes ibn Malika se prenosi da su oni bili s Omerom i da je on kazao:
“Nama je zabranjeno da se preopterećujemo!”
Eto, kako Buharia prenosi i tretira svaki hadis koji bi išao na kompromitaciju Omerovog lika. Kako neko može sada doći do istine na osnovu prosječnog hadisa. Hadis je skraćen zato jer, skriva Omerovo neznanje značenja riječi “el-ab” pa se jedinstveno tvrdi: “Nama je zabranjeno da se preopterećujemo?”
3. Ibni Madže u svom Sunnenu, svez. 2, str. 227.; Hakim u svez. 2., str. 59., u svom Mustadraku; Ebu Davud u svez. 2., str. 402., u svom Sunnenu; Ibni Hadžer u Fethul-Bari i drugi prenosioci prenosi od Ibn Abasa da je kazao:
“Luda žena koja je počinila blud dovedena je Omeru. On se konsultovao s ljudima u vezi s njom i potom naredio da se ona kamenuje. Ali ibn Talib je prošao kraj njih i pitao: “Šta je s njom?” Oni su odgovorili: “Ona je žena iz tog i tog plemena i izvršila je blud i Omer je zapovjedio da bude kamenovana?” On reče vratite je nazad!” Potom je on otišao do Omera i kazao mu: “Da li ti znaš da je pero dignuto s lude osobe od onog momenta kada je ona prestala biti zdrava, od spavača dok spava, i od djeteta dok ne dostigen punoljetnost?” Omer ju je oslobodio i rekao: “Da ne bi Alija Omer bi propao.”
(Ibn Džerzi u svom Tezkira, str. 75.)
No, Buhari je bio uznemiren s ovom predajom, jer kako bi on mogao informisati ljude o halifinom neznanju propisa vezano za kažnjavanje definisanom u Allahovoj knjizi, propisu kojeg je i Allahov Poslanik objasnio? Kako neko može preuzeti položaj halife ako je na ovakom stepenu (ne)znanja?
Kako bi mogao Buhari prenijeti predaju u kojoj je sadržana pohvala na racun h. Alija koji ih je podučio onome što nisu znali? I još gore, kako bi on mogao priznati Omerovo vlastitio priznanje: “Da ne bi Alija Omer bi bio uništen!”
No, pogledajmo još kako Buhari prekraja hadise.
Buhari u svom Sahihu u “Knjizi o nevjernicima i otpadinicima protiv kojih se rat vodi” u “Poglavlju o tome da ludak muško ili žensko ne treba biti kamenovano”, prenosi bez spominjanja bilo kakvog lanca prenosilaca:
“Ali je rekao Omeru zar ne znaš da su pera dignuta s ludih osoba kad polude sve dok ne ozdrave, od djeteta sve do njegova punoljetstva i spavajućeg dok se ne probudi?”
Ovo je živi primjer Buharijevog trertiranja hadisa, kako on skraćuje hadis ako se u njemu kompromituje Omer. On također redukuje hadis ako treba spomenuti Alijeve vrline koje su nepobitne.
4. U “Knjizi o kaznama” u “Poglavlju o onome ko se napije” Muslim prenosi u svom Sahihu od Enesa ibn Malika koji izvješćuje da je čovjek koji je pio alkohol doveden pred Poslanika, s.a.v.a. Naredio je da se taj čovjek išiba s dva palmina pruta, sa 40 batina. Enes je kazao:
“Ebu Bekr je činio tako kada je Omer postao halifa. On se posavjetovao s ljudima i Abdurahman ibn Avf je rekao:
‘Najmanja kazna je 80 batina.’, i Omer je postupio tako.”
Buhari, po svojoj uobičajnoj praksi ne želi razotkriti Omerova nepoznavanja propisa o kazni i kako je on tražio savjet ljudi o običnom propisu koji je Božiji Poslanik primjenjivao i što je Ebu Bekr također nakon njega činio. Buhari u svom Sahihu u “Knjizi o kaznama” u “Poglavalju o tome šta je preneseno u vezi bičevanja onoga ko se opije”, prenosi preko Enes ibn Malika da je Božiji Poslanik naredio kažnjavanje svakog oponiranja, bičevanjem sa po 40 udaraca.
5. Hadiski učenjaci i historičari su zabilježili bolest i smrt, tako da nikada ne skrenu poslje toga. Ovaj dogadaj je bio poznat kao “tragični utorak”. Omer ibn Hattab se suprostavio tome riječima da Božiji Poslanik halucinira. Bože oprosti! Buhari u svom Sahihu u “Knjizi o džihadu” u “Poglavlju o posredovanju koje je trebalo biti poduzeto prema zimijama (pripadnicima prijašnjih objava pod muslimamskim proretkoratom) i kako postupati s njima”, u “Knjizi o nasljedstvu” u “Poglavlju od onoga koji nema ništa da nasljedi”, prenosi se od Ibn Abasa da je kazao:
“Četvrtak! Kakav četvrtak!” Toliko je plakao dok pjesak ispred njega nije postao natopljen od njegovih suza. On je rekao: “U utorak se bolest Poslanikova pogoršala i on je rekao: ‘Donesite mi pismo da vama izdiktiram nešto nakon čega se nikada više nećete zalutati.’ Oni su raspravljali međusobno u Poslanikovu prisustvu pa su rekli: ‘Allahov Poslanik halucinira.’ On je rekao: ‘Ostavite me nasamo! Ja sam bolji od onoga šta mi vi pripisujete." On je oporučio tri stvari na svojoj samrti:
1. Uklanjanje svih mušrika s arabskog poluotoka,
2. Darivanje delegaca kao što je on darivao,
3. Zaboravio sam treću stvar.”
Da! Ovo je doista “tragedija ” u kojoj je Omer odigrao herojsku ulogu. On je oponirao Božijem Poslaniku, s.a.v.a., spriječavajući ga da zabilježi to što je htio, koristeći pritom ružan riječnik koji je u konkurenciji s Allahovom Knjigom (tj. rekavši da on halucinira). Buhari i Muslim su prenijeli spomenuti hadis u svom tekstu baš u orginalnoj formi i s inkrimisanom riječu “halucinira” i nisu je ni izmjenili sve dotle dok nisu spomenuli Omerovo ime, jer onako ogavne riječ ne može naškoditi njegovom autoritetu.
Međutim, kada dođu u poziciju da prenesu predaju u kojoj moraju prenijeti izvorno Omerove riječi koji umanjuju njihov halifatski kredibilitet, to postaje problematično za Muslima i Buhariju. Oni tada izbjegavaju da iznesu istinu koja se tiče njegovog suprostavljanja i oponiranja Poslaniku u mnogim stvarima za vrijeme Poslanikova, s.a.v.a., života.
Buhari i Muslim su dobro znali da bi takvo iznošenje istine o halifi moglo uzrokovati pad raspoloženja kod muslimana općenito prema Omeru, pa su stoga pribjegli preuređenju predaja o njemu. Oni su tako izmjenili riječ “halucinira” sa “obuzet bolom” da bi tako izbjegli njegovo ružno izražavanje. Evo kako su spomenuti incident prenijeli Buharija i Musilm.
Preko Ibn Abasa se prenosi da je kazao: “Kada se smrt primakla Allahovu Poslaniku, s.a.v.a., bili su u kući Poslanikovoj neki ljudi među njima i Omer ibn Hattab. Poslanik je rekao: ‘Doneste mi papir da vam mogu zapisati nešto poslije čega nikada nećete zalutati.’ Omer je kazao:
‘Poslanik je obuzet bolešću, vi imate Kur'an knjigu Allahovu i to nam je dovoljno.’ Ljudi su se u kući uskomešali raspravljajući. Među njima je bilo i onih koji su rekli: ‘Donesite to (papir) da bi nam Poslanik izdiktirao pismo zahvaljujući kojem nikada ne bismo zalutali.’ Bilo je tu i onih koji su rekli ono što je Omer rekao. Kada se prazna diskusija intenzivirala u prisustvu Poslanika, s.a.v.a., , on im je rekao: ‘Odlazite!’ Abdullah ibn Mesud je rekao: I Ibn Abbas bi kazao: ‘Uistinu se dogodila tragedija svih tragedija u onome što se dogodilo između Allahova Poslanika koji je želio da im zapiše oporuku i njihovo odbijanje i svađa."
(Sahih Buhari, “Knjiga o bolesti”, “Poglavlje o govoru bolesnog: ‘Odlazite od mene!’”; Sahih Muslim, “Knjiga o nasljeđu”, “Knjiga o odbijanju oporuke”, svez. 5., str. 76. )
Možda je Muslim preuzeo predaju od svog učitelja Buharije. Mi kažemo Buhariji: Nema veze koliko si preoblikova riječi i nema veze koliko si trudio da sakriješ istinu, ono što si prenio je dovoljan dokaz protiv tebe i tvoga vođe Omera. Jer, riječ “halucinirati” je dokaz protiv tebe i tvoga vođe Omera. Jer riječ “halucinirati” i njeno problikavanje u “oduzimanje bolom” vodi istom zaključku. Pa one koje istražuju čak i danas mogu čuti izraz: “Jadnik! Bio obuzet groznicom dok nije počeo halucinirati.” Naročito ako dodamo njegove riječi: “Vi imate Kur'an Knjigu Božiju i to nam je dovoljno!”
Ovo znači da je ovisnost o Resulullahu završena i njegovo postojanje je isto kao i njegovo nepostojanje. Mi smo uvjereni da bi svaki čovjek nakon što bi dobro, bez predrasuda, proučio ovaj hadis pažljivo, postao bijesan prema Omeru koji je spriječio zajednicu da dođe do upute zbog čega je ona odmah zastranila.
Zašto bi se mi bojali govoriti istinu sve dok je ona radi odbrane Resulullaha, a sljedbeno tome i Kur'ana i cjelokupnog islamskog učenja?
“Zato se, kada budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi!” (5:44)
Zašto tako onda čine neki učenjaci, čak i u ovom dobu znanja i prosvjećenosti, pokušavajući da prekriju istinu izmišljanjem i inoviranjem takvih tumačenja koja nemaju nikakve razumske ni druge potpore.
Ovo je ono u što se učenjak Muhammed Fuad Abdul Baki zaklinje u svom komentaru u knjizi “El-lu'lu vel Mardžun fi ma ittifaka alejhi el-sejhan”, kada spominje hadis o “tragediji utorka.”
(El lu'lu vel Mardžun, o onome o čemu su dva šejha saglasna, svez. 2., str. 166.)
On je komentirajući rečeni incident napisao:
Pera, tinte, tintare, ili je mislio za papir da je to nešto na što bi se moglo zabilježiti, naprimjer papir ili plećka od životinje. Izgleda da je pismo koje je on htio izdiktirati bilo u vezi naimenovanja Ebu Bekra za halifu.
Međutim kada su oni stupili u raspravu i prepirku da je galama toliko eskalirala, on je izmjenio svoje mišljenje, ostajući na tome da ga izabere za imama koji će predvoditi namaz. (Pa je krenuo s objašenjavanjem riječi “halucininacija”) Pa kaže: “Halucinirati” Ibn Batal tumači kao pasti u konfuziju, a Ibnul-Tin tvrdi da je to stanje delirija, ludosti, pomahnitalosti. Ali, to ne odgovara njegovom visokom statusu.
Možda to znači da vas Božiji Poslanik ostavlja, iz riječi “el-hadžer” koja je suprotna riječi “spoj” kako je to Božanski nadahnuto u njemu. Zbog toga je on kazao u “Najvećem ashabu” da je Ibn Asir kazao: “Ta tvrdnja je u upitnom smislu i elif nagalašava upitan smisao bez upitne forme.
Tako rečenica znači: ‘Da li je njegov govor postao luđački zbog njegove bolesti?’ Ovo je najbolje što može biti rečeno o tome. Izraz ne treba da bude u formi izreke. Ako je to tako onda će se izraz ticati ili pokvarenosti ili haluciniranja. Onaj koji je izgovorio te riječi bio je Omer, zato se ne može zamisiti da je on mislio na to značenje.”
Mi u odgovoru tebi, o veliki učenajače, kažemo da tvoje pretpostavke nimalo ne služe istini. Za nas je dovoljno da si priznao, da je onaj koji izgovorio te riječi bio Omer. A ko te je informisao da je Resulullah htio da piše o hilafetu Ebu Bekra?
Da li bi Omer išao protiv ovoga?
On je bio taj koji je izgradio stubove Ebu Bekrovog hilafeta i on je taj koj je tjerao ljude grubo i silovito da mu izraze svoju privrženost i tako da je čak prijetio da će zapaliti kuću Fatime-Zehre. Ima li iko više pored tebe o veliki, časni učenjače, koji bi ishodio takvo pojašnjenje?
Ono što je poznato i za one prošle i sadašnje učenjake je da je Ali ibn Ali Talib bio planiran od strane Božijeg Poslanika za halifu, čak i da ne priznaju njegovu deklaraciju za to.
Dovoljno vam je da primjetite šta Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o oporuci” u svez. 3., str. 186., on kaže:
“Oni su spominjali pred Aišom da je Ali bio (predviđen) za hilafet oporukom. Ona je upitala: “Kada ga je izabrao za svog nasljednika, ja sam ga podržavala na mojim prsima i on je tražio lavor. Ja sam ga položila na moje krilo, a nisam ni znala da je on već preslio. Pa kada ga je onda izabrao?”
Buhari prenosi ovaj hadis u kome je Aiša poriče njegovo pravo na nasljedstvo, i to je ono što godi Buhariji. Mi kažemo da su oni koji su spomenuli Aiši da je Allahov Poslanik izabrao Alija bili isitnoljubivi. Aiša nije ni odbila takvu mogućnost, već je postavila pitanje kao neko ko se pravi da ne zna: “Kada je izabran?”
Mi odgovaramo da je izabran u prisustvu uglednih ashaba i u njenom odsutvu. Nema sumnje da su ti ashabi rekli njoj kada je on izabran, ali vladajući autoriteti su to zabranili spominjati, isto kao što su zabranili spominjanje treće Poslanikove oporuke ili su je zaboravili.
Politički motivi su razlog zašto je istina ugušena, čak je i Omer sam ispričao da je on spriječio Poslanika u iznošenju završne oporuke jer je znao da se ono isključivo tiče hilafeta i Alija ibn Taliba.
Ibn Ebi Hadid je prenio dijalog koji se odigrao između Omera i Ibn Abasa u kojem je Omer kroz pitanje rekao Ibn Abasu:
“Ima li išta u Alijevoj duši za hilafet?”
Ibn Abas je kazao: “Da.”
Omer je na to rekao: “Poslanik je želio u toku svoje bolesti da jasno spomene njegovo ime, ali sam ga ja spriječio u tome iz ljubavi i brige za islam.”
(Šarh Nahdžul Belaga, Ibn Ebi Hadid, svez. 12., str. 21. Ibn Ebi Hadid je spomenuo da je dijalog prenesen od Ahmeda ibn Taliba, autora knjige o historiji Bagdada, u njegovom Musnedu.)
Zašto o veliki učenjače trčiš izvan realnosti? Umjesto izlaganja i otrivanja istine poslije perioda tlačenja od strane Benu Umeja i Benu Abasija, ti ovdje još uvećavaš nepravdu prekrivajući i skrivajući istinu i tako spriječavaš i onemogućujuš druge da dođu do nje. Ako je to što kazao bilo u dobroj namjeri, ja tada molim Allaha da te uputi i ispravi tvoje shvaćanje.
6. Buhari je, također, učinio mnogo šta na izmjeni, korekciji, redukovanju, preoblikovanju, mješanja tekstova Poslanikovih hadisa da bi zaštito lik Ebu Bekra i Omera od kompromitacije, i da bi spiječio druge da stignu do istine. Tako nalazimo Buhariju da čuveni historiski događaj pri kojem je Božiji Poslanik visoko uzdigao h. Alija, u potpunosti isključuje iz svoje zbirke, jer je bio svestan da to ide na uštrb Ebu Bekra.
Učenjaci ehli sunneta poput Tirmizija u svom Sahihu, Hakim u Mustadraku, Ahemed ibn Hanbel u svom Musnedu, Imam Nesa'i u svom Hasa'is, Taberi u svom Tefsiru, Džemaludin Sujuti u Darul Manthur, Ibn Asir u svojoj Historiji i Kenzul-ummal i Zamahšeri u Kaššafu i brojni drugi učenajci su izvjestili u svojim Sahihima i Musnedima sljedeće:
“Božiji Poslanik je poslao Ebu Bekra i naredio mu da prenese objavljenje riječi: “Allah i Njegov Poslanik se odriču... i nakon ove godine, nijednom mušriku neće biti dozvoljeno da obavlja hadž ili obilazi kjabu razodjeven (go).” Onda je umjesto njega poslao h. Alija i neredio mu da on obznani te riječi. Ebu Bekr se vratio Poslaniku i rekao: “O Allahov Poslaniče je li nešto objavljeno u pogledu mene?” On reče: “Ne! Ali mi je Džibril došao i rekao: ‘Niko to neće činiti osim ti ili čovjek u srodstvu s tobom, tj. Ali."
Buhari je kao i obično prenio hadis u skraćenoj formi. On izvještava u “Knjizi o tumačenju Kur'ana” u “Poglavlju naslovljenom: ‘Tako idite po zemlji još četiri mjeseca”, Humejd ibn Abdurahman me obavjestio da Ebu Hurejre rekao:
“Ebu Bekr me je poslao na dan hadža sa proglasima na dan Kur'ban bajrama da objavim na Mini da mušrici od ove godine ne mogu vršiti hadž niti kružiti oko Kjabe razgolićeni, Humejd ibn Abdurahman je rekao: “Tada je Allahov Poslanik pratio to sa Ali bin Talibom i naredio mu da obznani ajete o “bera'atu”, tj. odricanju od mušrika. Ebu Hurejre je kazao: “Ali je uzvikivao s nama na dan bajrama za ljude na Mini “bera'a” (odricanje), da nijedan mušrik poslije ove godine neće moći obaviti hadž niti kružiti oko Kjabe go.”
(Sahih Buhari, svez. 5., str. 202., Knjiga o tumačenju Kur'ana, Sura el Bera'a (Tewbe). )
Vidi, o čitaoče kako se iskrivljuju hadisi i istina o događajima radi usklađivanja sa sektaškim skupinama? Ima li ikakve sličnosti između onoga što je prenio Buhari i onoga što su prenijeli drugi hadiski stručnjaci i komentatori iz ehli sunneta.
Buhari prenosi da je Ebu Bekr onaj koji je poslao Ebu Hurejru i druge telale da oglašavaju na Mini da nijedan mušrik od ove godine neće moći učestvovati u hadžiskim procesijama razgolićen. Potom dolazi predaja od Humejda ibn Abdurahmana da je Poslanik, s.a.v.a., slijedio Ali ibn Ebi Taliba i naredio mu da oglašava ajete o odricanju od mušrika, potom još jednom dolazi govor Ebu Hurejre da je Ali učestvovao sa njima zajedno u oglašavanju “odricanju”.
Na ovaj način je Buhari negirao superiornost h. Alija gdje je on bio taj kojeg je Poslanika posredstvom Džibrila odabrao da obznani “bera'a” i posredstvom kojeg je od Allaha, dž.š., došla naredba da se ukloni Ebu Bekra iz toga: “Niko to neće učiniti već ti ili čovjek u srodstvu s tobom.” Bilo je preteško Buhariji da prenese Ebu Bekrovo uklanjanje iz ovog događaja Allahovom objavom i davanja prednosti Ali ibn Taliba nad njim. Ovo je nešto sa čime Buharija nije nikad bio zadovoljan, zato je on učinio to što je učinio iskrivljivajući i mješajući hadis s nečim drugim, baš kao što je to činio i sa drugim predajama.
Kako da tragalac za istinom ne bude svjestan ovog iskrivljavanja, prekrajanja, izdaju akademskih naučnih principa, naročito ako pročita izjavu Ebu Hurejre: “Ebu Bekr me poslao zajedno sa drugima da oglašavamo za vrijeme hadža na dan kurban-bajrama!” Je li to Ebu Berk bio u ulozi glavog zapovjednika čak i za vrijeme života Božijeg Poslanika. Kako je onaj koji je poslan da uradi nešto postao onaj koji druge šalje, i bira oglašivače među ashabima.
Obratite pažljivo na Buharijin stil kako pažljivo mjenja sve što se tiče Alija ibn Ebi Taliba koji je bio poslan od strane Poslanika da uradi zadatak za koji je jedino on bio kvalifikovan. Tako u Buharijinom aranžmanu h. Ali postaje samo jedan od oglašivača pored Ebu Hurejre i drugih ashaba, bez spominjanje uklanjanja Ebu Bekra i njegovog dolaska Poslanika, s.a.v.a., sa suzama (kako je to preneseno od nekih drugih prenosilaca). Kod njega nema ni spomena o Poslanikovim riječima:
“Džibril mi je došao i naredio: ‘Niko neće učiniti ovo osim tebe i onoga ko je s tobom u srodstvu."
Iz ovog hadisa je jasno da je Poslanik, s.a.v.a., naznačio svoj naročiti respekt prema svom amidžiću. Nadalje, jasno je da se sve odvijalo prema onome što je Džibril dostavio naređenje Poslaniku i nakon ovoga nije ostalo nimalo prostora za slobodno tumačenje poput onog od Buharije da je to bilo lično mišljenje Muhammedovo, s.a.v.a., koji je bio poput drugih ljudi i koji je, prema njima, mogao da pogodi i da pogriješi. Bolje je bilo za Buharija da je kompletno odbacio ovaj hadis kao što je to uradio sa drugim hadisima.
Vi ćete ga vidjeti da u svom Sahihu u “Knjizi o ugovoru” u “Poglavlju o pomirenju”, gdje je Resulullah, s.a.v.a., rekao h. Aliju: “Ti si od mene i ja sam od tebe.”, u toku rasprave između Alija, Džafera i Zejda i kćerke Hamzine dok Ibn Madže, Tirmizi, Nesa'i, Imam Ahmed i autor Kenzul Umala prenosi da je Božiji Poslanik rekao:
“Ali je od mene i ja sam od Alija, niko ne može mene zastupati izuzev ja lično i Ali."
(Sunen Ibn Madže, svez. 1., str. 44.; Džami'ul Sahih, Tirmizi, svez. 5., str. 300.; Hasais Nesa'i, str.20.; Ibn Hanbel Musned, svez. 5., str. 30.; elHavarizmi el Menakib, str. 79.; Ibnul Džerzi, Tazkirul-Havas, str. 36., Ibn Hadžer, Sava'ikul Muhrika, str. 120. )
On je to rekao na oprosnom hadžu, ali je Buharija odbio da to prenese. 7. Ja dodajem ovome da je Imam Muslim izvjestio u svom Sahihu u “Knjizi o vjeri” u “Knjizi o dokazu da je ljubav prema Ensarijima i Aliju znak imana, i da je mržnja prema njima znak licemjerstva”, Ali je rekao:
“Tako mi Onoga Koji rascjepljuje zrno, Koji je stvorio dušu, postoji ugovor između Poslanika koji ne zna da piše i mene da me niko osim vjernika neće voljeti i da me niko osim munafika neće mrziti.”
Hadiski učenjaci, autori Sunena su potvrdili govor Poslanika Aliju: “Niko te neće voljeti osim vjernika i niko te neće mrziti osim munafia.” Ovo je preneseno od Tirmizija u njegovom Zaha'iral-Akba, Ibn Hadžera u Lisanul-Mizan. Buhari je, međutim, unatoč činjenici da su svi prenosioci u lancu pouzdani, da su ga prenjeli svi drugi sakupljači, uključujući i Muslima, odbio ga prenjeti, vjerovatno bojeći se da bi ono o munaficima moglo ticati i ugledne ashabe bliske Božijem Poslaniku.
U duhu ovog znaka, koji je pojašnjavan od onoga koji ništa nije govorio po svom hiru već posredstvom objave po kojem je nadahnut, hadis pokazuje veliku superiornost samog Alija naspram ostalih ljudi, jer posredstvom njega istina može biti potvrđena, a laž i licemjerstvo može biti obznanjeno.
Jer on je najveći dokaz Allahov za ummet nakon smrti Njegova Poslanika kroz koji će biti iskušan. Licemjerstvo je unutarnja tvar koju niko ne zna do Onaj koji zna svaki pogled oka i ono što srce krije. Niko to ne zna osim Onoga koji zna nevidjivo, jer Allah je, sva slava i hvala pripada Njemu, iz Svoje milosti i dobrote uspostavio znak za ovaj Ummet, pa će tako biti uništeni oni koji su uništeni nakon jasnih znakova koji su im došli, i oni koji su spašeni nakon jasnih znakova koji su im došli. Ja bih ovdje istakao još neke primjere lukavštva i pritvorenosti Buharije u pogledu ovoga.
Lično vjerujem da je Buharija zadobio počasno mjesto kod onih prošlih i ovih sadašnjih od ehli sunneta zbog toga što je uložio sve od sebe da hadisi koje je uvrstio u svoju zbirku ne budu u suprotnosti s mezhebom koji je on priglio i slijedio.
On je izvjestio u svom Sahihu u “Knjizi o poklonima, vrlinama i podsticanju udaljavanja” u “Poglavlju o davanju svoje žene, i žene muža”, on je kazao:
“Ubejdullah ibn Abdullah me obavjestio da je Aiša kazala: ‘Kada se Božiji Poslanik, s.a.v.a., razbolio i kada mu se bolest pojačala on je zatražio dozvolu od svojih žena da bude njegovan u mojoj sobi. One su to dozvolile. On je izašao napolje oslonjen o dva čovjeka, jedva koračajući po zemlji. Bio je između Abbasa i drugog čovjeka.’ Ubejdullah je rekao: ‘Ja sam prenio ono što je Aiša rekla Ibn Abasu i on mi reče: ‘Znaš li ko je drugi čovjek kojeg Aiša nije spomenula?’
Rekoh: ‘Ne.’ On reče: ‘To je bio Ali ibn Ebi Talib."
Ibn Sad je prenio ovaj hadis tačno kao što je gore prenesen u svom dijelu Tabakat, autentičnim lancem u svez. 2., str. 29. Slično tome autor djela Sira el-Halabijja i drugi autori u svojim Sunenima su precizno prenjeli da “Posigurno, Aiša nije bila sretna da čuje dobre stvari pripisane njemu (h.Aliju).” Buhari je, međutim, ispustio ovu rečenicu kroz koju je postalo jasno da je Aiša mrzila Alija i da ona nije mogla spomenuti njegovo ime.
Osim toga, u onome što je on prenio ima jasan i dovoljan dokaz za onoga ko je razborit i ko razumije efekte kombinatorike riječi. Da li može ostati skriveno za onoga ko čita historiju naročito izražena mržnja Aiše prema Aliju, vođi i zaštitniku pravovjernih, (Ibn Hadžer u Savaikul-Muhrika je prenio na str. 107.:
“Dva beduina su raspravljala i potom došla kod Omera. On ih je poslao Aliju na suđenje. Jedan od njih je rekao: ‘Hoće li nas ovaj nikakav da nam presudi?’ Na što ga je Omer zarobio i rekao mu: ‘Teško tebi zar ti ne znaš ko je je ovo! Ovo je tvoj vođa i vođa svakog pravovjernog i onaj ko ga ne uzme za vođu nije vjernik.’” )
koja je išla dotle da je ona po prispjeću vijesti o njegovoj smrti iz zahvale Allahu na tome učinila sedždu? U svakom slučaju neka se Allah smiluje majci pravovjernih i neka joj oprosti makar zbog njenog muža. Mi ne tragamo za granicama Allahove milosti koja je sveobuhvatna.
No više bismo željeli da se silni ratovi, raskoli nesloge i nesreće nisu dogodili, jer oni su uzrokovali naše cijepanje, razjedinjavanje, tako da se danas borimo s glađu, da smo postali objekat kolonijalizma i žrtve tiranije. Nema moći ni snage osim u Allaha!