Neke izreke imama Muhammeda el-Bakira

 

 

Zaista, vjernik moze biti samo onaj koji u stanju srece ne cini grijeh i ne zapada u zabludu; u stanju ljutnje govori ono sto je pravo; kada ima moc ne poseze za onim sto mu ne pripada.

(USUULEL KAFI, DIO 2, S. 234)

 

Svaki Allahov sluga ima bijelu povrsinu na svom srcu. Kada pocini neki grijeh na njoj se pojavi crna mrlja; kada se za njega pokaje mrlja nestaje. Kada stalno cini grijeh crna mrlja se povecava sve dok ne prekrije svu bijelu povrsinu. Kada je prekrije u tom covjeku nema vise nikakvog dobra. O tome Allah kaze u Kuranu: “Ono sto su radili prekrilo je srca njihova.” (K.83:14)

(BIHARUL ENVAR, DIO 73, S. 332)

 

Zaista, kad covjek stekne bogatstvo na nedozvoljen (haram) nacin, pa s njim obavi hadz i umru, cini dobro rodbini i druga dobra djela. Allah mu nista od toga nece prihvatiti.

(BIHARUL ENVAR, DIO 99, S. 125)

 

Covjekova savrsenost lezi u razumijevanju vjere, strpljenju u nevolji i pravilnoj procjeni u zivotnoj opskrbi.

(TUHFUL AKUUL, S. 292)

 

Tri djela se smatraju plemenitim u Ovom i Onom svijetu: da oprostis onome ko se o tebe ogrijesi, da se priblizis onome ko se od tebe udalji i da pokazes razumijevanje prema onome ko se prema tebi nerazumno ponasa.

(TUHFUL AKUUL, S. 293)

 

Zaista Allah ne voli da ljudi mnogo traze pomoc jedni od drugih; ono sto On zeli je da ljudi puno i uporno traze pomoc od Njega.

(TUHFUL AKUUL, S. 293)

 

Alim (ucenjak) cije znanje koristi ljudima, bolji je od sedamdeset hiljada onih koji (samo) ibadet cine.

(TUHFUL AKUUL, S. 294)

 

Savjetujem ti pet stvari: ako ti je zlo ucinjeno, nemoj zlo ciniti; ako si prevaren, nemoj prevariti; ako te slazu, nemoj se ljutiti; ako si hvaljen, nemoj se veseliti; ako te kritikuju nemoj se rastuziti. Ako se o tebi govori ruzno razmisli o tome. Ako vidis da je to istina i zbog toga se naljutis, znaj da ti je gore sto ces pasti u Allahovim ocima zbog istine o sebi, od toga sto ce ti ugled opasti medju ljudima. A ako to nije istina, onda zasluzujes nagradu i pored toga sto nisi ulozio nikakav trud.

(TUHFUL AKUUL, S. 284)

 

Zaista, Allah daruje dobra dunjaluka i onom koga voli i onom koga mrzi. Ali, vjeru u Njega ne daje nikome do onom koga voli.

(TUHFUL AKUUL, S. 300)

 

Pazi se prepirke. Ona kvari srce i uzrokuje dvolicnost.

(EIMATANA, DIO 1, S. 365, IZ KNJIGE HILIJATUL EVLIJA)

 

Zaista, najveci gubitnik na Sudnjem danu ce biti onaj ko govori o pravednosti i podstice druge na nju, a sam nije pravedan.

(TUHFUL AKUUL, S. 298)

 

Pazi se odlaganja - to je more koje je progutalo one osudjene na propast; pazi se ravnodusnosti - ona cini srce tvrdim; pazi se otezanja u onome u cemu nemas izgovora – u njemu nalaze utociste oni koji kasnije zazale; Ponistavaj grijehe prosle jakim zaljenjem i trazenjem oprosta. Izlazi se Allahovoj milosti i oprostu dugim moljenjem. Neka ti molitva bude lijepa dova i tajno obracanje Gospodaru u nocnoj tmini. Postani zahvalnik veliki tako sto ces smatrati velikom i opskrbu malu, i malom ces smatrati svoju poslusnost Allahu. Privlaci obskrbu zahvaljivanjem ucestalim.

(TUHFUL AKUUL, S. 285)

 

Covjek koji radi sljedece tri stvari nece umrijeti prije nego sto dozivi njihove zle posljedice: tlaci, prekida rodbinske veze i lazno se zaklinje. Zaista, djelo za koje se najbrze dobije Allahova nagrada je odrzavanje rodbinskih veza. Cak i ljudi koji cine grijehe postaju imucni i njihovo bogatstvo raste ako se drze zajedno i pomazu medjusobno. Zaista, lazno zaklinjanje i raskidanje rodbinskih veza ostavljaju zemlje opustjele i zatiru tragove stanovnika njihovih.

(TUHFUL AKUUL, S. 294)

 

Onaj ciji jezik govori istinu ruka mu dobra djela cini; onaj cija je namjera lijepa njegova opskrba se uveca; onaj ko svojoj porodici dobro cini duze zivi.

(TUHFUL AKUUL, S. 295)

 

Cuvaj se lijenosti i nestrpljenja jer su oni kljucevi svakog zla; onaj ko je lijen ne izvrsi ni jednu duznost a onaj ko nema strpljenja ne ustraje ni u jednoj obavezi.

(TUHFUL AKUUL, S. 295)

 

i selam onome koga sretnes i odustati od prepiranja i onda kada si u pravu.

Skroman biti znaci ostati zadovoljan i kada ti se ne ukaze cast u nekom skupu, nazvati prvi.

(TUHFUL AKUUL, S. 296)

 

Zaista, vjernik je brat vjerniku – ne vrijedja ga, ne lisava ga onog sto mu moze dati i ima uvijek o njemu lijepo misljenje.

(TUHFUL AKUUL, S. 296)

 

Niko nije siguran od grijeha sve dok nije u stanju potpuno vladati svojim jezikom.

(TUHFUL AKUUL, S. 298)

 

Zaista, Allah mrzi onog ko proklinje, ogovara i ruga se vjernicima.

(TUHFUL AKUUL, S. 300)

 

Muhammed bin Muslim kaze da mu je imam Muhammed Bakir rekao: O Muhammede, znaj da su tlacitelji i njihovi sljedbenici daleko od Allahove vjere. Zaista, oni su zavedeni i zavode druge. Njihova djela “nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; nece moci da ocekuju nikakvu nagradu za djela koja su ucinili, to ce teska propast biti.” (K.14:18)

(USUULEL KAFI, DIO 1, S. 375)

 

Zaista je Allah sakrio tri stvari u druge tri. Svoje zadovoljstvo sakrio je u djelima poslusnosti Njemu. Zato, nemoj nista smatrati malim od onoga u cemu si Mu bio poslusan, jer mozda se bas u tome nalazi Njegovo zadovoljstvo. Svoju ljutnju sakrio je u neposlusnosti Njemu. Zato, nemoj ni jednu neposlusnost Njemu smatrati malom, jer se mozda bas u njoj krije Njegova ljutnja. Svoje prijatelje sakrio je medju ljudima. Zato, ne potcjenjuj ni jednu osobu, jer mozda je bas ona Njegov prijatelj.

(BIHARUL ENVAR, DIO 78, S. 188)

 

Uzmi ovaj svijet za mjesto u kojem ces se zadrzati samo sahat vremena, poslije cega ces ga napustiti, ili kao imetak kojeg si sanjao da si stekao i u snu si mu se obradovao – onda si se probudio i prazne ruke nasao.

(TUHFUL AKUUL, S. 287)

 

Tri djela su uzroci covjekove potpune propasti: smatranje svojih dobrih dijela brojnim, zaboravljanje svojih grijeha i zadovoljnost sa vlastitim misljenjem.

(KITABUL HISAL, DIO 1, S. 112)

 

Djela svakog onog koji pridaje vise vaznosti svojoj spoljasnjosti nego svojoj unutrasnjosti na Sudnjem danu imaju malu vrijednost.

(TUHFUL AKUUL, S. 294)

 

Zaista je Allah otezao cinjenje dobrih djela u Ovom svijetu, ali je odredio veliku nagradu za njih na Sudnjem danu. I zaista, u njemu je ucinio grijehe lahkim i dostupnim, ali ih je ucinio na Onom svijetu bezvrijednim.

(USUULEL KAFI, DIO 2, S. 143)

 

Ugrabi ovaj dan kao vrijedan plijen, jer ne znas da li ce ti sutra zapasti.

(TUHFUL AKUUL, S. 299)

 

Dzennet je okruzen teskocama i strpljenjem; tako, svako ko se strpi u teskocama ovog zivota uci ce u njega. Dzehennem je okruzen uzivanjem i pohlepom; tako, svako ko dopusti svojoj dusi da uziva u svemu sto zeli uci ce u njega.

(USUULEL KAFI, DIO 2, S. 89)

 

Najgora zarada je zarada na kamatama.

(FURRUUEL KAFI, DIO 5, S. 147)

 

Onaj ko pouci nekoga i time ga uputi na pravi put ima nagradu onoga upucenog, i nista od nje mu se nece umanjiti. Onome ko pouci nekoga i time ga na stranputicu odvede pripada teret grijeha onoga kojeg je na stranputicu odveo, i nista mu se od toga nece umanjiti.

(TUHFUL AKUUL, S. 297)

 

Zaista je Allah za svako zlo stvorio katanac. Kljuc koji moze otkljucati svaki taj katanac je pijenje opojnog pica. Medjutim, bolji i od tog kljuca je laganje.

(BIHARUL ENVAR, DIO 72, S. 237)

 

Da zna onaj koji moli druge sta znaci moliti nekoga ne bi nikad nikoga ni za sta molio. Da zna onaj koji se moli sta znaci odbiti onog koji moli ne bi nikad nikog odbio.

(TUHFUL AKUUL, S. 300)

 

Onaj ko ode nepravednom vladaru, pa mu u lice kaze da se pazi Allaha (zbog svojih postupaka), prepadne ga Allahovom kaznom, i tako ga uspije posavjetovati i uputiti, zato ima nagradu koja je jednaka nagradi svih ljudi i dzina zajedno, a njegovo djelo ima vrijednost dijela svih ljudi i dzina zajedno.

(BIHARUL ENVAR, DIO 75, S. 375)

 

Islam je utemeljen na pet stvari: namazu, zekatu, hadzu, postu i pokornosti nama, Poslanikovoj porodici (Ehlulbejtu). Za svaku od njih ucinjena je olaksica, osim za petu. Tako, onaj ko je bolestan moze klanjati sjedeci ili pak lezeci, onaj ko nema dovoljno imetka ne mora davati zekat, onaj ko je bolestan ne mora postiti u mjesecu ramazanu. Medjutim, u stanju pokornosti nama vjernik mora biti bio zdrav ili bolestan, bogat ili siromasan – pokornost nama je uvijek obavezna.

(VASAILU SIJA, DIO 1, S. 14)

 

Allah je objavio poslaniku [uajbu (a.s.): kaznicu sto hiljada ljudi iz tvog naroda. Od toga ce cetrdeset hiljada biti grijesnika, a sezdeset hiljada poboznih. On na to rece: O Gospodaru, dobro grijesnike, ali zasto i pobozne? Onda je Allah dz.s. objavio: Zato sto su laskali gresnicima i blago se s njima odnosili; i zato sto se nisu ljutili zbog stvari zbog kojih se Ja ljutim.

(MI[KATUL ENVAR, S. 51)

 

Nakon spoznaje Allaha, vrhunac u svim stvarima vjere, njihov kljuc i vrata koja njima vode, te zadovoljstvo milostivog Allaha lezi u poslusnosti Imamu. Tako, ako neko provodi svoje noci u ibadetu, svoje dane u postu, sve sto stekne daje u sadaku i obavlja hadz svake godine - a ne prizna pokornost Allahovom covjeku, ne uzme ga kao prijatelja i zastitinika i svoj ibadet ne obavlja po njegovoj uputi i odobrenju – nema pravo ocekivati Allahovu nagradu, i takav covjek se ne ubraja u vjernike.

(VASAILU [IJA, DIO 1, S. 91)

 

Znaj da se ne mozes nazivati nasim prijateljem ako te ne bi brinulo da ljudi mjesta u kojem zivis kazu za tebe da si los covjek i ako te ne bi radovalo da kazu da si covjek dobar. Ispitaj sebe prema Allahovoj knjizi – ako se drzis njenog puta, izbjegavas ono sto ti ona nalaze da izbjegavas, trazis ono sto ti ona nalaze da trazis i bojis se onoga cime te ona strasi – onda budi cvrst u stanju u kakvom jesi, jer ako si u njemu sve ono sto se govori o tebi nece ti skoditi.

(TUHFUL AKUUL, S. 284)

 

Sulejman bin Halid prenosi da ga je jednom imam Muhammed Bakir upitao: “Hoces li da ti kazem sta su korijen, grane i najveci vrh stabla islama?” Kada je Sulejman odgovorio potvrdno Imam je nastavio: “Korijen njegov je namaz, grane njegove su zekat a najveci vrh njegov je dzihad.” Zatim je Imam dodao: “Ako zelis mogu te obavijestiti i o nekim radnjama i njihovim koristima.” Sulejman to pozeli pa mu Imam rece: “Post stiti od dzehennemske vatre, sadaka brise grijehe, kao i dizanje sredinom noci radi Allahovog spominjanja.”

(USUULEL KAFI, DIO2, S. 23)

 

Svako onaj ko se trudi u slijedjenju Allahove vjere i ulaze napor u cinjenju ibadeta Njemu, a ne slijedi Imama postavljenog od Allaha – sva njegova vjera je propala a njegov ibadet je uzalud. Takav covjek se smatra izgubljenim u zabludi, i Allah mrzi ono sto on radi. On je nalik ovci koja je izgubila cobana i stado svoje pa tokom dana besciljno hodi. Kada noc padne pridruzi se nekom stadu i njegovom cobanu sa zeljom da je prime u njihov tor. Kada sutradan coban stado potjera ona odbije da ga poslusa pa se opet odvoji i pocne lutati besciljno. Kada opet ugleda neko stado pozeli da mu se pridruzi ali je njegov coban otjera rijecima, “Idi svom stadu i cobanu, o izgubljena, zalutala!”. Tako ona nastavlja da luta uplaseno i zbunjeno, nemajuci svog cobana da je povede na ispasu ili da je vrati. U takvom stanju bude sve dok ne naleti na vuka koji je napadne i pojede. Kunem se Allahom, takvoj ovci slici svako iz ovog ummeta ko osvane bez Imama postavljenog od Allaha, ociglednog i pravednog. Takva osoba osvanula je zalutala i izgubljena – i ako bi umrla u takvom stanju, umrla bi kao kafir (nevjernik) i munafik (dvolicnjak).

(USUULEL KAFI, DIO 1, S. 375)

 

Onaj ko voli, mrzi i daje u ime Allaha ima savrsenu vjeru.

(USUULEL KAFI, DIO2, S. 124)

 

Dzabir prenosi da mu je imam Muhammed Bakir jednom rekao: “O Dzabire, da li je dovoljno za onoga koji hoce da bude nas sljedbenik (sija) da samo kaze da nas voli? Kunem se Allahom da nase sije mogu biti samo oni koji se boje Allaha i poslusni su Njemu; samo oni, o Dzabire, koji su poznati po svojoj skromnosti, blagosti, iskrenosti; samo oni za koje se zna da uvijek spominju Allaha, poste i redovno klanjaju; samo oni koje krasi dobrota prema roditeljima, briga za siromasne, komsije u nevolji, duznike i sirocadi; samo oni koji su cuveni po istini govorenja, ucenju Kurana, spominjanju drugih samo po dobru i cuvanju tajni rodbine i prijatelja.”

(USUULEL KAFI, DIO2, S. 84)

 

Zaista, vjernik moze biti samo onaj koji u stanju srece ne cini grijeh i ne zapada u zabludu; u stanju ljutnje govori ono sto je pravo; kada ima moc ne poseze za onim sto mu ne pripada.

(USUULEL KAFI, DIO 2, S. 234)

 

 

 

 >>> Neke izreke imama Džafera Sadika