Sto se tice zabrane o sklapanju prijateljstva, stvari stoje ovako: Zabranjeno je i grijeh je prijateljevati s vladarem tlaciteljem, kao i njemu bliskim ljudima i njihovim glavesinama, kao i sa sljedbenicima takvog vladara i svim ostalim u njegovoj pratnji do najnizeg ranga. Zabranjeno je raditi za njih i poslovati s njima – i tako izraziti priznanje njihovoj vlasti. Svako ko to cini, u bilo kojoj mjeri, zasluzuje Allahovu kaznu zbog pomaganja njima. Prijateljevanje s nepravednim vladarima donosi smrt svemu sto valja a ozivljava sve sto nevalja. Ono uzrokuje nepravdu, tlacenje, korupciju, gazenje Bozije knjige, ubistva Bozijih poslanika i vjernika, rusenje bogomolja, mijenjanje Bozijih obicaja i zakona. Zato je zabranjeno imati posla s njima, pomagati im ili trgovati s njima, osim kada se to mora, kao sto to vazi u slucaju jedenja krvi i lesine.”
(TUHFUL AKUUL, S. 332)
Zaista je spoznaja Allaha dz.s. radost u svakoj tuzi, prijatelj u svakoj samoci, svjetlost u svakoj tmini, snaga u svakoj slabosti i lijek za svaku bolest.
(FURRUUEL KAFI, DIO 8, S. 247)
U jednom poznatom hadisu Umar b. Hanzala pita imama Dzafera Sadika da li je ispravno da njegova dva sljedbenika, koji su u medjusobnom sporu, traze presudu od vladara ili sudije postavljenog od vladara. Imam je odlucno zabranio da to urade, i kao dokaz naveo slijedeci ajet: “Zar ne vidis one koji tvrde da vjeruju u ono sto se objavljuje tebi i u ono sto je objavljeno prije tebe pa ipak zele da im se pred tagutom sudi, a naredjeno im je da ga odbace i ne vjeruju u njega.” (K.4:60)
Onda ga je Umar b. Hamzala upitao: “Sta njih dvojica treba da rade?” Imam je odgovorio ovako: “Trebaju traziti nekoga medju njima koji zna nase hadise, poznaje sta dopustamo a sta zabranjujemo i upoznat je s onim sta propisujemo. Kad ga nadjete ucinite ga svojim sudijom, jer sam ga i ja ucinio vasim sudijom. Ako se njegova presuda, koja se slaze s onim kako mi odlucujemo, odbije, onda je to jednako neposlusnosti Allahu i nama, imamima Poslanikove kuce, jer neposlusnost nama jednaka je neposlusnosti Allahu, a onaj ko Njega ne slusa je musrik.”
(EL VASAIL, DIO 18, S. 98)
Postoje cetiri vrste sudaca (kadija) od kojih ce trojica zavrsiti u dzehennemu: onaj ko namjerno presudi krivo, onaj ko u neznanju presudi krivo, onaj, neuk u serijatu, ko slucajno presudi pravo. Samo ce u dzennet onaj sudija koji iz svog znanja presudi pravo.
(TUHFUL AKUUL, S. 365)
Izdao je svog brata u vjeri kojeg nesto muci onaj koji ga vidi takvog ali mu ne pomogne da se oslobodi muke, i pored toga sto je u stanju pomoci.
(AMALI SADDUK, S. 162)
Covjeku poslije smrti ne koristi nista osim tri stvari: sadaka koju dâ, uz Allahovu pomoc, za vrijeme zivota i koja nastavi sluziti drugima poslije njegove smrti; primjer u slijedjenju vjere kojeg drugi prihvate kao obicaj; i pravovjeran sin koji ce se za njega moliti.
(TUHFUL AKUUL, S. 363)
Duznosti muslimana prema drugom muslimanu su ove: da mu nazove selam kada ga sretne, da ga posjeti kada je bolestan, da mu zeli sve najbolje kada je odsutan, kaze mu jerhamekellah (neka ti se Allâh smiluje) kada kihne, odazove mu se kada ga zove i bude na njegovoj dzenazi kad umre.
(USUULEL KAFI, DIO 2, S. 171)
Musliman je brat muslimanu, i oni su kao jedno tijelo – ako se neki dio razboli citavo tijelo boluje; i njihove duse su kao jedna dusa, i, zaista, veza duse vjernika s Allâhom jaca je od veze suncevih zraka sa suncem.
(USUULEL KAFI, DIO 2, S. 166)
Zaista su obaveze vjernika prema bratu vjerniku i ove: da ne bude sit dok je njegov brat gladan, da ne utoli svoju zedj sve dok mu je brat zedan i da ne bude obucen sve dok mu brat nema sta obuci. Kako li su velike obaveze muslimana prema bratu muslimanu! Zeli bratu svome ono sto zelis za sebe.
(USUULEL KAFI, DIO 2, S. 170)
Vjernik je vjerniku brat, on je oko njegovo i vodic njegov; nikad ga ne izdaje, ne cini mu zlo, ne vara ga i ne slaze kada mu nesto obeca.
(USUULEL KAFI, DIO 2, S. 166)
Covjek najlakse izadje iz vjere kada pocne brojati greske i nedostatke brata u vjeri s namjerom da mu za njih prebaci jednog dana.
(MANIEL AHBAR, S. 394)
Allâh udahne mudrost u srce i ucini da se ona pokaze na jeziku covjeka koji se uzdrzi od ovog svijeta. On mu dâ da vidi njegove bolesti i uputi ga na lijek za njih. Allâh ce ga izvesti bezbijednog iz ovog svijeta i uvesti ga u kucu mira.
(BIHARUL ENVAR, DIO 73, S. 48)
Ljudi ce na razne nacin prelaziti sirat cupriju. Ona ce biti tanja od dlake i ostrija od sablje. Neki ce je prelaziti puzajuci, neki hodajuci, neki ce prelaziti viseci tako da ce pojedine dijelove njihovih tijela vatra sprziti a neke nece.
(REVZATAL VAIZIIN, S. 499)
Neznalicu ces prepoznati po tome sto odgovara prije nego saslusa, protivi se prije nego razumije i prosudjuje o onome o cemu nema znanja.
(BIHARUL ENVAR, DIO 78, S. 278)
Covjek koji djeluje bez razumijevanja jednak je putniku koji ne zna put. Tako, sto se vise krece vise zastranjuje.
(TUHFUL AKUUL, S. 362)
Najvise volim onog brata koji mi skrece paznju na moje nedostatke.
(TUHFUL AKUUL, S. 366)
Pozivajte ljude dobru bez koristenja jezika – trudom, iskrenoscu i poboznoscu.
(USUULEL KAFI, DIO 2, S. 105)
>>> Izreke imama Hasana Askerija