Ali, sin Husejnov, poznat kao Zejnul Abidin (“Ukras Bozijih robova”) i Sedzad, rodjen je 38. godine po Hidzri. Majka mu je Sahbanu, kci Jezdigarda, perzijskog kralja. Odrastao je uz amidzu Hasana i oca Husejna. Od njih i od svojih tetaka, Zejneb i Umm-Kulsum, primio je direktno znanje o Poslaniku s.a.v., svome pradjedu, ‘Aliju, svome djedu, i Fatimi, svojoj neni. Cuvao je i slijedio njihove oporuke, buduci da su one bile svjetlost i svjetiljke. Bio je prisutan na Kerbeli, ali shrvan teskom bolescu nije mogao sudjelovati u borbi. Vidio je krvavu Kerbelu i poubijana i iznakazena tijela sehida, medju kojima su bili i njegov otac i njegova tri brata s jos trinaest najblizih rodjaka.
I njega i ostalu celjad Poslanikove porodice odveli su kao zarobljenike prvo u Kufu a zatim u Damask.
On i Zejneb, njegova tetka, kazivali su usput ljudima o Kerbeli. Nakon nekog vremena provedenog u zatvoru u Damasku, otpremljen je s porodicom u Medinu. Poslije, jos jednom je okovan u lance i, po nalogu umejskog halife Abdul-Melika, sproveden odatle u Damask. Opet je vracen u Medinu. Povlaci se u svoju kucu. Kazu, u gotovo cijelom ostatku svog zivota nije prisao jelu a da ne bi zaplakao.
Jednog dana sluga mu rece: “O sine Bozijeg Poslanika, zar nije vrijeme da tvoja tuga prestane?” On mu odgovori: “Tesko tebi! Jakub, Boziji Poslanik, imao je dvanaest sinova. I Allah ucini da jedan od njih nestane. Oci njegove pobijeljese od neprestanog placa, njegova glava posijedje od zalosti, a ledja mu se pogese od tuge, iako je njegov sin bio ziv u ovom svijetu. A ja sam gledao dok su ubijani moj otac, moj brat, moj amidza – sedamnaest clanova moje porodice. Kako tuga moja moze prestati?”
Mnogi su zahtijevali od njega da pozove i povede Bozije robove u rat protiv nasilnicke vlasti. Ali on je znao sta je rano a sta kasno. Znao je za odnose vojski u svijetu i ratove koje ce trajati do kraja svijeta i za koje valja pripremati i cuvati ratnike. Umro je u 95. godini po Hidzri. Njegovi prijatelji cuvaju predanje da je otrovan po nalogu umejskog halife Hisama.
Njegove izreke:
Slavljen je Onaj koji ucini priznanje blagodati koje dolaze od Njega jednakim hvaljenjem Njega; slavljen je Onaj koji ucini spoznaju o nemocnosti da se zahvali Njemu jednaku zahvaljivanju Njemu.
(BIHARUL ENVAR, DIO 78, S. 142)
Razmisljajte i radite, zasto ste i stvoreni; Allah vas nije uzalud stvorio.
(TUHFUL AKUUL, S. 274)
Pazite se drustva neposlusnih (Allahu), pomoci tlaciteljima, blizine pokvarenih i porocnih; cuvajte se da vas ne zavedu i drzite se sto dalje od mjesta koja oni posjecuju. Znajte da svaki onaj koji se suprotstavlja ljudima koje je Allah postavio da upravljaju (evlija-allah) i prihvati neku drugi vjeru osim Allahove, te svoj zivot vodi ne ugledajuci se na zivot Allahu bliskog covjeka (velijullah) – zavrsit ce u vatri zapaljenoj koja se hrani tijelima savladanim mukom. Zbog toga uzmite opomenu, o vi koji opazate. Hvalite Allaha zato sto vas je uputio i znajte da se ne mozete otrgnuti iz Njegove moci niti traziti pomoc od nekog jaceg od Njega; On vidi sve sto radite i na kraju cete biti pred Njim skupljeni. Zato okoristite se savjetom i usvojite ponasanje vrlih i poboznih ljudi.
(TUHFUL AKUUL, S. 254)
U njegovom pismu upucenom ucenjaku Muhammedu ibn Muslimu Azzehariju koji je sluzio na halifinom dvoru, stajalo je:
U svojoj Knjizi Allah je obavezao ucenjaka kada je rekao: “A Kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da ce je sigurno ljudima objasnjavati i da nece iz nje nista kriti…” (K.3.187) Sada znaj da je najmanje od onoga sto si sakrio i najlakse od onoga sto si na se natovario (cinjenica) da si bas ti taj koji sluzi kao tjesitelj tlacitelju kada je uznemiren i da mu je tvoja blizina prva stanica na putu ka prijestupu. Zar te nisu ucinili time sto su te pozvali k sebi osovinom oko koje ce se okretati zrvanj njihovog tlacenja i mostom kojim ce premostiti sve prepreke na koje ce pri tome naici? Od tebe su ucinili merdevine pomocu kojih ce dosegnuti zablude i od tebe su ucinili pozivaoca ka njihovim grijesima. Naveli su te da hodis njihovom stazom pa pomocu tebe izazivaju sumnju u narodu i unistavaju njegovo povjerenje u ulemu. Pomocu tebe upravljaju srcima neukih, sto nisu mogli postici ni s najsposobnijim namjestenicima ni sa najjacim pomagacima. Ti im sluzis da bi prikazali svoje greske ispravnim i da bi i sve druge ka njima poveli. Koliko li je manje ono sto ti daju prema onome sto od tebe uzmu! Koliko li je slabije ono sto za tebe grade prema onome sto ti ruse! Zato pazi na se, jer niko nece paziti na tebe ako ti to sam neces.
(TUHFUL AKUL, S. 276)
Allahu nema drazih kapi od dvije kapi: kapi krvi prolivene na Njegovom putu i kapi suze prolivene u nocnoj tami, suze kojom rob Boziji ne zeli nikog drugog osim Njega.
(BIHARUL ENVAR, DIO 100, S. 10)
Za vjernika postoje tri izvora sigurnosti: cuvanje jezika od vrijedjanja drugih ljudi i njihovog ogovaranja, zauzimanje u poslovima koji donose korist u Ovom ili Onom zivotu i dugo plakanje zbog vlastitih grijeha i propusta.
(TUHFUL AKUUL, S. 282)
Vjerniku koji ima sljedece tri osobine Allah postaje zastitnik, i na Sudnjem danu dozvolice mu da se skloni u sjenu Njegovog prijestolja i sacuvat ce ga od uzasa tog Dana: onome koji daje ono sto je za sebe trazio, onome koji ne pruzi ruku ili ne zakoraci prije nego sazna da li ce u tome biti poslusan ili neposlusan Allahu, i onome koji ne kori brata za neki nedostatak prije nego taj isti nedostatak od sebe ukloni.
(BIHARUL ENVAR, DIO 78, S. 141)
Ne pravi neprijatelja od onog za koga samo mislis da ti moze zlo uciniti; ne napustaj ni jednog prijatelja, cak ni onog za koga mislis da od njega neces imati koristi.
(BIHARUL ENVAR, DIO 78, S. 160)
Zaista znanje i potpunu vjeru ima onaj musliman koji ne govori ono sto ga se ne tice, gotovo nikada se ne prepire, blag je, strpljiv je i lijepog je ponasanja.
(TUHFUL AKUUL, S. 279)
Ne moliti od ljudi je bogatstvo na dohvat ruke.
(TUHFUL AKUUL, S. 279)
Druzenje s dobrim i vrlim ljudima vodi ka dobroti i vrlini.
(TUHFUL AKUUL, S. 283)
Cuvaj se druzenja s bezboznicima je ce te prodati za zalogaj hrane, ili manje od toga.
(TUHFUL AKUUL, S. 279)
Cuvaj se druzenja s budalom, jer ce ti donijeti stetu cak i onda kada zeli da bude od koristi.
(TUHFUL AKUUL, S. 279)
Cuvaj se drustva skrca, jer ti nece dati onda kada ti najvise bude trebalo.
(TUHFUL AKUUL, S. 279)
Cuvaj se drustva lazova, jer ti je on kao fatamorgana, prikazuje ono sto je daleko blizu a ono blizu daleko.
(TUHFUL AKUUL, S. 279)
Ako te neko uvrijedi dok ti je stajao s desne strane, pa onda dodje s lijeve i zatrazi da mu oprostis - oprosti mu!
(TUHFUL AKUUL, S. 282)
Vjernikovo gledanje u lice brata u vjeri s ljubavlju i blagonaklonoscu ibadet je Allahu uzvisenom.
(TUHFUL AKUUL, S. 282)
Sto se tice prava komsije, brani ga u njegovom odsustvu, postuj ga u njegovom prisustvu, pomozi mu kada mu se nepravda cini, ne trudi se da saznas o njegovim mahanama; sakrij ono sto znas lose o njemu; savjetuj ga tajno ako mislis da ce prihvatiti tvoj savjet; ne napustaj ga u njegovim teskocama; zanemari njegove greske i oprosti njegove grijehe; zivi s njim lijepim zivotom, casno i prijateljski.
(BIHARUL ENVAR, DIO 74, S. 7)
Boze! Sprijeci me da mislim da su siromasni ponizeni siromastvom a bogati uzdignuti bogatstvom, jer cast zasluzuje onaj koji je poslusan Tebi i cijenjen je onaj koji je ibadetom Tebi zadobio vrijednost.
(ES SAHIFA SEDZDZADIJJA, MOLITVA 35)
Vjernik udruzuje djelo svoje s blagoscu, prijaznoscu, uctivoscu i ljubaznoscu. Posjecuje mjesta u kojima zna da ce nesto nauciti; slusa pazljivo da mu se nema sta prigovoriti; ne prenosi drugima ono sto mu povjere prijatelji; ne taji dokaze koji su u korist neznanca; ne izvrsava ni jednu od duznosti da bi se pokazao pred drugima; stidljivost i skromnost ga nikad ne napustaju; strah ga je kada ga hvale i trazi Allahov oprost za ono sto drugi ne znaju; ne skodi mu neznanje neznalice.
(TUHFUL AKUUL, S. 280)
Duznosti koje imas prema nekome ko ti ucini dobro su ove: da mu zahvalis, da njegovo djelo ne zaboravis, da govoris o tom njegovom djelu drugima i da mu dodijelis mjesto u svojim dovama. Ako tako ucinis onda si mu zahvalio javno i tajno. Ako uspijes da mu istom mjerom uzvratis onda mozes reci da si mu dobrom uzvratio. Ako nisi to u mogucnosti onda se pripremaj i cekaj da ti se ukaze prilika za to.
(TUHFUL AKUUL, S. 256)
Zaista Allah najvise voli onog medju vama ko cini najbolja djela; zaista najveca djela cini onaj koji najvise nastoji da svojim djelima udovolji Allahu; zaista je najsigurniji od Allahove kazne onaj koji ga se najvise boji; zaista je najblizi Allahu onaj koji ima najljepse ponasaje i karakter; zaista najdrazi Allahu je onaj koji najobilnije daruje ukucane svoje; zaista je najpostovaniji kod Allaha onaj koji je najpobozniji i najbogobojazniji.
(TUHFUL AKUUL, S.279)
Da ljudi znaju kakvu korist ima trazenje znanja, trazili bi ga cak i kad bi trebali pri tome prolijevati krv ili roniti u najdublje morske dubine.
(BIHARUL ENVAR, DIO 1, S. 185)
Jednog dana je imam Zejnul Abidin vidio bolesnika koji se oporavio. Rekao mu je: “Kako ti dobro dodje ona (tj. bolest) kojom te je Allah procistio od grijeha. Zaista ti je On dobro mislio njome, zato se i ti sjecaj Njega; oslobodio te je pa mu se zato zahvali.”
(TUHFUL AKUUL, S. 278)
Cuvajte se lazi, velike ili male, u zbilji ili u sali.
(TUHFUL AKUUL, S. 278)
Grijesi koji sprijecavaju primanje dove su ovi: zle namjere, lose misli, dvolicnost prema braci u vjeri, nevjerica u ispunjenje dove, odlaganje vadzib namaza sve dok vrijeme za njih ne istekne, napustanje priblizavanja Allahu davanjem sadake i dobrim djelima i upotreba nepristojnih rijeci u govoru.
(M'ANIEL IKHBER, S. 271)
Neko upita imama Zejnul Abidina: “Kako si poceo svoj dan?” Odgovorio je: “Osvanuo sam svjestan da se od mene zahtijeva osam stvari: Allah zahtijeva da ispunim svoje obaveze prema Njemu, Poslanik s.a.v. zahtijeva da slijedim njegov sunnet, Porodica zahtijeva opskrbu, dusa zahtijeva da joj ispunim zelje, sejtan zahtijeva da slijedim njega umjesto Allaha, dva meleka zahtijevaju iskrena djela, melek smrti zahtijeva dusu i kabur zahtijeva tijelo – eto svaki dan se probudim medju tim zahtjevima.”
(BIHARUL ENVAR, DIO 76, S. 15)
Onaj ko strahuje od dzehennemske vatre zuri da se pokaje Allahu za svoje grijehe i uzdrzava se od onoga sto je On zabranio.
(TUHFUL AKUUL, S. 281)
Pazite se zadovoljstva u cinjenju grijeha jer uzivanje u njima je gore od njihovog cinjenja.
(BIHARUL ENVAR, DIO 78, S. 159)
Grijesi koji mijenjaju Allahovu blagonaklonost su ovi: nepravda prema drugima i njihovo tlacenje, napustanje dobrih i korisnih obicaja, nepodsticanje na cinjenje dobra, iskazivanje nezahvalnost za blagodati i nezahvaljivanje za njih.
(M'ANIEL IKHBAR, S. 270)
Nemoj se ustezati da napustis ruznu osobinu cak i onda ako te drugi po njoj poznaju (tj. imas neku korist od nje).
(BIHARUL ENVAR, DIO 78, S. 161)
Allahu nema nista draze, poslije Njegove spoznaje, kada covjek ne jede haram i ne cini preljubu.
(TUHFUL AKUUL, S. 282)
Mnogo je onih koji budu zaslijepljeni kada se lijepo govori o njima; mnogo je onih koji budu zavedeni kada Allah sakrije njihove grijehe od drugih; mnogo je onih koji budu namamljeni u propast kada im se pruzi prilika da steknu imetak i zive ugodnim zivotom.
(TUHFUL AKUUL, S. 281)
Covjek koji drzi do sebe ne pridaje veliki znacaj ovom svijetu.
(TUHFUL AKUUL, S. 288)
Najbolji kljuc za sve poslove je iskrenost a nabolji pecat je ispunjenje obecanja.
(BIHARUL ENVAR, DIO 78, S. 161)
Mirno prihvatanje neprijatnih desavanja (kao Bozijih odredbi) najveci je stepen vjere.
(BIHARUL ENVAR, DIO 78, S. 135)
Kada je bio upitan ko je u najvecoj opasnosti, Imam je rekao: “Onaj ko ne vidi da je ovaj svijet opasnost za njega.”
(BIHARUL ENVAR, DIO 78, S. 135)
O ljudi, bojte se Allaha i znajte da cete Njemu biti vraceni. Svakome ce se pridruziti svako dobro i svako zlo djelo koje je cinio. Onda ce svaki covjek pozeljeti da je zlo njegovo daleko od njega udaljeno. Allah vas upozorava na Sebe! Tesko tebi sine Ademov, kako si nemaran a ti nisi zanemaren! Smrt ti se brzo primice, zaista brzo prema tebi ide; trazi te i samo sto te ne ugrabi; Kraj ti se primice; melek ce ti dusu uzeti i u kaburu ces svom zvrsiti; onda ce ti dusa biti ponovo vracena i dva meleka Munkir i Nakir ce ti doci da te pitaju i kroz tezak ispit provedu; Prvo ce te pitati kojem si gospodaru robovao, pa onda o poslaniku koji ti je poslan bio, pa onda o vjeri koju si ispovjedao, pa onda o knjizi koju si citao, pa onda o imamu cijem vodjstvu si se prepustio, pa onda o zivotu kako si ga proveo i onda o imetku odakle si ga stekao i kako si ga potrosio.
(TUHFUL AKUUL, S. 249)
Pravo tvoje majke je da znas da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikog, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i stitila te svim svojim djelovima tijela. Nije se brinula je li ona gladna sve dok ti jedes, je li ona zedna sve dok ti pijes, je li ona gola sve dok si ti odjeven, je li ona na suncu sve dok si ti u hladu. Ostavljala je san radi tebe, stitila te od vrucine i studeni, sve da bi te imala. Neces joj moci iskazati zhvalnost, osim Bozijom pomoci i davanjem uspjeha.
(TUHFUL AKUUL, S. 263)
>>> Neke izreke imama Muhammeda el-Bakira