U jednom selu na jugu Tunisa, u toku jedne svadbe, sjedile su žene i razgovarale o nekoj ženi koja je bila supruga tog i tog. Jedna starica koja je sjedila među njima začudila se na to. Kada su je upitali za razlog njenog čuđenja, odgovorila je da je ona njih oboje dojila i da su brat i sestra po mlijeku. Žene su ovu vijest prenijele svojim muževima, pa su oni potražili potvrdu. Otac žene je posvjedočio da je njegovu kćerku dojila ta starica koja je svima bila poznata kao dojilja. A i otac tog čovjeka je također posvjedočio da je njegovog sina dojila ista ta žena. Podigle su se te dvije porodice i počele se tući međusobno štapovima, svaka optužujući drugu da je ona uzrok nesreće koja će im navući Allahovu srdžbu i kaznu, posebno što je prošlo već deset godina kako su u braku i imaju troje djece.

 

Kada je žena to čula, pobjegla je u kuću svog oca, odbijajući da jede i pije i želeći da se ubije, jer to nije mogla podnijeti. Kako se mogla udati za brata i s njim roditi troje djece, a nije znala. Bilo je i nekoliko ranjenih iz obje porodice. Umiješao se jedan veliki šejh koji je zaustavio borbu i savjetovao im da odu kod alima i traže od njih fetvu, pa će se možda naći rješenje.

 

Počeli su obilaziti alime u susjednim gradovima i tražiti rješenje za svoj problem. Kada bi ispričali o čemu se radi, svaki od njih bi rekao da je takav brak haram i da se muž i žena moraju zauvijek rastaviti i da moraju osloboditi roba ili postiti dva mjeseca i druge fetve. Kada su došli u Gafsu i upitali ulemu, dobili su isti odgovor, jer malikije smatraju brak po mlijeku haramom, pa makar bila i jedna kap mlijeka, jer je Imam Malik mlijeko mjerio po vinu “ono što opija u velikoj količini, i malo je haram” (Kitabul-umm, sv. 6, str. 156; Subulus-selam, sv. 4, str. 35; Nejlul-evtar, sv. 9, str. 58; Musnedu Ahmed ibn Hanbel, sv. 2, str. 91; Sunenu Ibn Madže, sv. 2, str. 1124; Nesai, Es-Sunenul-kubra, sv. 8, str. 300; Musnedu Ebu Ja‘la, sv. 7, str. 50; Fethul-bari, sv. 10, str. 36.) pa bratom i sestrom po mlijeku smatra one koji su popili kap mlijeka od iste dojilje. Onda ih je jedan od prisutnih uputio mojoj kući rekavši: “Pitajte Tidžanija, on poznaje sve mezhebe. Vidio sam ga kako diskutuje s ovom ulemom nekoliko puta, pa ih je potukao jasnim dokazima.”

 

Ovo mi je prenio muž žene kada sam ga uveo u biblioteku. Ispričao mi je cijeli problem u detalje i rekao: “Moja žena hoće da se ubije, djeca su mi zapostavljena, a mi ne vidimo rješenje za ovaj problem. Uputili su nas tebi i obradovalo me je kada sam vidio ove knjige kakve u životu nisam vidio. Možda ćeš nam ti pronaći rješenje.”

 

Donio sam mu kahvu, razmislio malo, a onda sam ga upitao koliko puta je on dojio tu ženu. Odgovorio mi je: “Ne znam, samo znam da je moja žena dojila dva ili tri puta kod te dojilje.” Rekao sam mu da je, ako je to tačno, njihov brak halal i nema tu ništa. Jadnik je skočio na mene ljubeći mi glavu i ruke govoreći: “Neka te Allah obraduje dobrim! Otvorio si vrata spokojstva preda mnom.” A onda je skočio, ne dovršivši kahvu, niti tražeći objašnjenje, ni dokaz za ono što sam rekao.

 

Samo je tražio izun da ide i radosnu vijest kaže svojoj ženi, djeci i porodici. Ali sljedeći dan je došao s još sedmericom ljudi, predstavivši ih: “Ovo je moj otac, a ovo otac moje žene. Ovo je seoski starješina, ovo je naš imam, ovaj ovdje je duhovni vođa. Ovo je velikan našeg plemena, a ovo direktor škole. Došli su da im objasniš kako si riješio ovaj problem?”

 

Sve sam ih uveo u biblioteku, očekujući da će se raspravljati sa mnom. Počastio sam ih kahvom i poželio im dobrodošlicu. Rekli su: “Došli smo da razgovaramo s tobom o pitanju srodstva po mlijeku koje je Allah zabranio u Kur’anu, a i Njegov Poslanik, a.s., riječima: ‘Haram su srodnici po mlijeku, kao što su haram oni po krvi.’ A i Imam Malik je to smatrao haramom.” Rekao sam: “Vas ste osmerica, a ja sam sâm. Ako budem razgovarao sa svima, neću vas uspjeti uvjeriti i razgovor će proći u sporednim stvarima, zato vam predlažem da izaberete jednog od vas, pa ću s njim razgovarati, a vi presudite između mene i njega!”

 

 Svidjela im se ova ideja i prihvatili su je. Izabrali su duhovnog vođu kao najučenijeg među njima. Onda me je počeo ispitivati kako sam odobrio ono što su Allah, Njegov Poslanik i imami zabranili. Rekao sam: “Utječem se Allahu od toga! Allah je zabranio da se uzimaju rođaci po mlijeku jednim ajetom općenito i nije objasnio detaljno, već je to prepustio svome vjerovjesniku, pa on je objasnio ajete načinom i količinom.”

Rekao je: “Imam Malik zabranjuje uzimanje onih koji su dojili jednu ženu, pa bila i jedna kap mlijeka.” Rekao sam: “To znam, ali Imam Malik nije autoritet muslimanima, a i da je tako, zašto si onda spomenuo i druge imame?” Odgovorio je: “Neka je Allah zadovoljan njima, oni su svi preuzeli isto to od Božijeg Poslanika, a.s.”

Upitao sam ga: “Kakav ćeš onda dokaz navesti Allahu, dž.š., jer oponašaš Imama Malika čije se mišljenje suprotstavlja hadisu Božijeg Poslanika, s.a.v.a.?” Zbunjen, upitao je: “Subhanallah, meni nije poznato da je Imam Malik, imam Medine, radio u suprotnosti s Poslanikovim sunnetom!” Ove riječi su i prisutne zbunile.

Nisu odobravali ovu moju smjelost, da kažem ovako o Imamu Maliku. Objasnio sam im upitavši ih: “Je li Imam Malik bio jedan od ashaba?” Odgovorio je da nije. Ponovo sam upitao: “Je li bio od tabiina?” Odgovorio je: “Nije, bio je od tabii-tabiina (treća generacija poslije Poslanika).”

Rekao sam: “Ko je od njih bliži Poslaniku, on ili Imam Ali ibn Ebu Talib?” Odgovorio je: “Imam Ali je bliži i on je jedan od hulefai rašidina.” Jedan od prisutnih je dodao: “Imam Ali, Bog ga uzvisio, je kapija grada znanja.”

Rekao sam: “Zašto ste onda ostavili kapiju grada znanja, a slijedite čovjeka koji nije bio ni ashab Božijeg Poslanika, ni tabiin, nego se rodio poslije fitneluka, kada je grad Božijeg Poslanika napao Jezid i učinio krvoproliće, pobio odabrane ashabe, kada je promijenjen Poslanikov sunnet i kada su uvedene novotarije?

Kako čovjek, poslije svega toga, može biti siguran u te imame kojima je vlast bila zadovoljna, jer su donosili fetve koje su odgovarale njihovim željama?” Jedan od njih je rekao: “Čuli smo da si ti šiija i da obožavaš Imama Alija.” Onaj što je do njega sjedio udario ga je tako da ga je oborio i rekao mu je: “Šuti, kako te nije stid reći takvo nešto ovakvom čovjeku, učenjaku. Nikad dosad nisam vidio biblioteku kao ovu. Ovaj čovjek govori ono što dobro poznaje i u šta je uvjeren!”

 

Odgovorio sam mu: “Tačno je da sam ja šiija, ali šiije ne obožavaju Imama Alija. Oni, umjesto da slijede Imama Malika, slijede Imama Alija, kapiju grada znanja, što ste i vi posvjedočili!” Duhovni vođa je upitao: “Je li Imam Ali dozvolio brak između dvoje koji su brat i sestra po mlijeku?” Odgovorio sam: “Ne, i on zabranjuje brak brata i sestre po mlijeku ako je dojenje bilo petnaest puta i to zasićujuće i jedno za drugim, bez prekida, ili iz kojeg raste meso i kosti.” Ozarilo se lice oca žene, pa je rekao: “Elhamdulillah, moja kćerka nije dojila više od dva ili tri puta. U riječima Imama Alija je izlaz iz ove teškoće i milost od Allaha nakon što smo bili pali u očaj.” Onda je duhovni vođa rekao: “Daj nam dokaz da vidimo, da se uvjerimo.” Dao sam im knjigu Minhadžus-salihin od sejjida Huija.

 

Sam im je pročitao poglavlje o dojenju. Mnogo su se obradovali, a posebno muž, koji se bojao da ja neću imati dokaz koji će ih uvjeriti. Tražili su od mene da im posudim knjigu da je ponesu u svoje selo i pokažu seljanima. Dao sam im je i oni su izašli opraštajući se i moleći se za mene i tražeći oprost.

 

Čim su izašli iz moje kuće, sreo ih je jedan moj protivnik i odveo ih nekim nazovi-alimima koji su ih zaplašili i upozorili da sam ja izraelski špijun, a knjiga Minhadžus-salihin koju sam im dao da je zabluda, da su Iračani nevjernici i munafici, a šiije medžusije koji dozvoljavaju da se uzme sestra, a kamoli sestra po mlijeku, i druge optužbe. Upozoravali su ih dok se oni nisu predomislili i promijenili mišljenje. Prisilili su muža da napiše zahtjev sudu u Gafsi i traži razvod braka. Glavni sudija je tražio da ode u glavni grad kod muftije i od njega traži rješenje ovog problema. Muž je otputovao i proveo je mjesec dana čekajući da ga muftija primi. Kada ga je primio, ispričao mu je sve u detalje.

 

Kada ga je muftija upitao o učenjacima koji su rekli da je taj brak halal, odgovorio je da nijedan nije rekao da je halal osim jednog, a to je Tidžani Semavi. Muftija je zapisao moje ime i rekao ovom čovjeku: “Ti sada idi kući, a ja ću poslati pismo na sud u Gafsu.” I stvarno, stiglo je pismo od glavnog muftije u kojem je muž obaviješten da je muftija napisao da je njegov brak haram. Ovo je ono što mi je ispričao muž na kojem su se vidjeli tragovi umora i očajanja, a meni se izvinio zbog neprilika koje mi je prouzročio. Zahvalio sam mu se na tim osjećanjima izražavajući čuđenje kako je muftija mogao poništiti brak pod ovim uslovima.

 

Tražio sam od njega da mi donese pismo koje je muftija poslao u sud da ga objavim u tuniskim novinama i objasnim kako glavni muftija ne poznaje islamske mezhebe i razmimoilaženja među njima u pitanju veze po mlijeku. Onda mi je muž rekao da on ne može vidjeti fasciklu u kojoj se drži njegov slučaj, a kamoli da donese pismo glavnog muftije. Nekoliko dana poslije toga došao mi je poziv glavnog sudije da donesem knjigu i dokaze o punovažnosti braka između brata i sestre po mlijeku. Otišao sam noseći nekoliko izvora i u svakom sam zabilježio poglavlje o dojenju da je lakše naći kada zatreba. Došao sam u zakazano vrijeme i pisar me je uveo u kancelariju glavnog sudije.

 

Iznenadio sam se kada sam tamo ugledao predsjednika prvostepenog suda, predsjednika okružnog suda, državnog opunomoćenika i s njima tri člana. Svi su bili obučeni u odjeću koju oblače na suđenju i kao da su na zvaničnom sastanku. Primijetio sam da i muž one žene sjedi u dnu sale, nasuprot njima. Nazvao sam selam, a oni su svi gledali u mene s gađenjem i prezirom. Čim sam sjeo, obratio mi se predsjednik vrlo grubim riječima:

- Ti si Tidžani Semavi? Odgovorio sam da jesam.

- Ti si taj koji je rekao da je ovaj brak ispravan?

 

- Ne, nisam ja taj muftija. To su imami i islamska ulema koji su rekli da je ispravan brak kao što je ovaj! - Zato smo te i pozvali. Ti si sada na optuženičkoj klupi i, ako ne izneseš dokaz za svoju tvrdnju, osudit ćemo te na zatvor, i nećeš izaći odavde, osim u zatvor. Shvatio sam tada da sam stvarno na optuženičkoj klupi. Ne zato što sam rekao propis po ovom pitanju, nego zato što su neki zli alimi razgovarali s ovim sudijama i rekli da sam ja onaj koji širi smutnju, da psujem ashabe i da podstičem slijeđenje Ehli bejta.

 

Predsjednik suda im je rekao, ako dođu dva svjedoka protiv mene, da će me baciti u zatvor. Dodajem to da je jedna grupa “muslimanske braće” iskoristila ovu fetvu i razglasila na sve strane da sam ja dozvolio brak sa sestrom, i da je to vjerovanje šiija. Sve sam to otprije znao, a uvjerio sam se kada mi je predsjednik suda zaprijetio da će me baciti u zatvor. Nije mi ostalo ništa drugo nego da skupim hrabrost i branim se, pa sam rekao predsjedniku:

- Mogu li govoriti otvoreno i bez straha?

- Govori, jer ti nemaš advokata!

- Prije svega, želim da se zna da nisam ja taj koji je izdao fetvu po svom mišljenju. Evo muža ove žene pred vama, pa ga pitajte. On je došao kod mene i pitao me je. Moja dužnost je bila da mu odgovorim ono što sam znao. Pitao sam ga koliko puta je njegova žena dojila dojilju koju je on dojio. Kada mi je rekao da je to bilo samo dva puta, onda sam mu rekao islamski propis o tome. Ali nisam ja taj koji je mudžtehid, pa da sam donio propis, niti sam ga ja propisao.

 

- Čudno! Ti sada tvrdiš da poznaješ islam, a da ga mi ne poznajemo!

- Bože sačuvaj! Ja nisam tako mislio. Ovdje svi poznaju mezheb Imama Malika i tu se zaustavljaju, a ja sam tražio u svim mezhebima i našao sam rješenje za ovo pitanje.

- A gdje si našao rješenje?

- Prije nego što odgovorim, mogu li vas pitati jedno pitanje?

- Pitaj šta god želiš. - Šta vi kažete za islamske mezhebe?

- Svi su ispravni i svi su oni uzeli od Božijeg Poslanika, a u njihovom razmimoilaženju je milost.

- Onda se smilujte na ovog jadnika, pokazao sam na muža one žene,

- koji je više od dva mjeseca odvojen od svoje žene i djece, a postoje islamski mezhebi koji su riješili njegov problem. Predsjednik je ljutito rekao:

- Daj dokaz i dovoljno je brbljanja. Mi smo ti dozvolili da sebe braniš, a ti si postao drugom advokat. Izvadio sam iz tašne knjigu Minhadžus-salihin od sejjida Huija i rekao:

- Ovo je mezheb Ehli bejta i ovdje ima dokaz. Prekinuo me je riječima:

- Ostavi mezheb Ehli bejta, mi ga ne poznajemo, niti vjerujemo u njega. Očekivao sam ovo, pa sam zato donio neke knjige i analizu izvora ehlu sunneta, koje sam poredao po svome znanju, pa sam na prvo mjesto stavio Sahihul-Buhariju, zatim Sahih Muslima, onda Knjigu fetvi od Mahmuda Šeltuta, zatim Bidajetul-mudžtehid ve nihajetul-muktesid od Ibn Rušda, Zadulmesir fi ilmit-tefsir od Ibn Dževzija i druge sunijske izvore. Kada je predsjednik odbio da pogleda knjigu sejjida Huija, pitao sam koje knjige hoće, odgovorio je: - Buharija i Muslim.

 

Izvadio sam Sahihul-Buhari, otvorio određenu stranicu i rekao:

- Izvolite, pročitajte!

- Ti pročitaj! Pa sam čitao:

- “Pripovijedao nam je taj i taj od tog i tog, a on od Aiše, majke pravovjernih, da je rekla: ‘Božiji Poslanik, a.s., je umro, a zabranio je uzimanje braće i sestara po mlijeku, ako su dojili pet puta i iznad toga.’”

(U Muslimovoj zbirci hadisa, sv. 4, str. 488, hadis 24 (1452), zabilježeno je da je Aiša rekla: “Od Kur’ana je objavljeno i ovo: ‘Deset uobičajenih dojenja zabranjuje brak.’ Potom je to derogirano sa pet uobičajnih dojenja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je umro, a ona su učena i smatrana kur’anskim tekstom.”)

 

Predsjednik je onda uzeo knjigu od mene i sam to pročitao, onda dodao državnom opunomoćeniku do sebe, pa je i on pročitao, a onda je uzeo onaj do njega i tako su svi pročitali. Ja sam za to vrijeme izvadio Sahihu Muslim i pročitao hadise. Onda sam otvorio knjigu fetvi koje je napisao Šejhul-Azhar Mahmud Šeltut, u kojoj je i on naveo da se imami razilaze u pitanju dojenja, pa od njih neki kažu da je haram ako se preko petnaest puta dojilo. Jedni su rekli sedam puta, jedni preko pet, osim Malika, koji se suprotstavio jasnom vjerskom tekstu i zabranio i jednu kap. Zatim Šeltut kaže: “Ja uzimam srednje mišljenje, pa kažem da je haram da se uzmu brat i sestra po mlijeku ako su dojili od jedne žene sedam puta i više od toga.” Kada je to sve predsjednik pročitao, rekao je:

- Dovoljno.

Zatim se okrenuo prema mužu one žene i rekao mu: - Idi sada i dovedi oca svoje žene da preda mnom posvjedoči da je ona dojila dva ili tri puta i uzet ćeš svoju ženu još danas. Jadnik je poletio od radosti. Državni opunomoćenik, a i ostali su se izvinili i tražili dozvolu da idu zbog poslova, pa im je predsjednik dozvolio. Kada smo ostali sami, okrenuo se prema meni izvinjavajući se:

- Oprosti mi, profesore. O tebi su mi rekli krive stvari i vrlo čudne. Sada mi je jasno da su to zavidnici i da ti žele zlo. Obradovao sam se ovoj nagloj promjeni i rekao:

- Neka je hvala Allahu Koji je dao da pobijedim pred tvojim očima.

- Čuo sam da imaš veliku biblioteku, imaš li knjigu Hajatul-hajavan elkubra od Demirija?

 

Rekao sam da imam i on je tražio da mu je posudim, jer je traži već dvije godine: - Možeš je uzeti kad god hoćeš. - Imaš li vremena da dođeš kod mene pa da nešto naučim od tebe? - Estagfirullah, ja sam taj koji uči od tebe. Ti si stariji od mene i poštovaniji. Imam četiri dana u sedmici slobodna i spreman sam da dođem. Dogovorili smo se da to bude subota svake sedmice, jer on nema sjednice suda toga dana. Kada je zatražio od mene da mu ostavim knjige Sahihul-Buhari i Muslim i knjigu fetvi od Šeltuta da bi iz njih izvadio tekstove, lično me je ispratio do vrata. Izašao sam veseo zahvaljujući Allahu na ovoj pobjedi, a ušao sam sa strahom, jer mi je bilo zaprijećeno zatvorom, i još se predsjednik suda promijenio u mog prijatelja, poštuje me i traži od mene da mu odem da bi nešto naučio od mene.

 

Ovo je, zaista, blagoslov puta Ehli bejta, ko ih slijedi neće propasti i siguran je ko zatraži utočište kod njih. Muž one žene je, po povratku u selo, a i poslije toga, pa i poslije povratka njegove žene, govorio o tome šta se desilo i vijest se proširila u sva susjedna sela. Slučaj je završen tako što je zaključeno da je brak halal.

 

Liudi su počeli pričati da sam ja najučeniji i da sam čak učeniji od muftije Republike. Muž ove žene je došao mojoj kući i pozvao mene i moju porodicu i rekao da svi njegovi očekuju moj dolazak i da će zaklati troje teladi da bi to proslavili. Izvinio sam mu se zbog svoje zauzetosti u Gafsi i rekao mu da ću ga posjetiti, ako Bog da, drugi put. I predsjednik suda je razgovarao sa svojim prijateljima o ovom slučaju koji je postao poznat. Allah Uzvišeni je odvratio varku onih koji spletkare i neki od njih su došli da mi se izvine nakon što im je Allah dao da shvate istinu i postanu Njegovi iskreni robovi.

 

To je Njegova milost koju On daje kome hoće, a Allah je Uzvišen i Milostiv. I posljednja naša dova je zahvala Allahu Gospodaru svjetova, i neka je salavat na Poslanika Muhammeda, s.a.v.a., i na njegovu čistu porodicu. I neka je Božiji blagoslov na našeg predvodnika Muhammeda, njegovu časnu i čistu porodicu.