Stav Božijeg Poslanika, s.a.v.a., o ashabima
1. Hadis o Havdu
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
“Dok ja budem stajao, naići će skupina ljudi. Kada ih prepoznam, između nas će se ispriječiti neki čovjek i reći im: ‘Hajdemo!’, ‘Gdje?’, upitat ću ja. ‘U vatru, tako mi Allaha’, odgovorit će on. ‘A šta su skrivili?’, upitat ću ja. ‘Oni su se poslije tebe odmetnuli natraške.’ (...) Mislim da će se od njih spasiti samo poneko!"
(Buharijeva zbirka hadisa, sv. 4, str. 658, hadis 6587; približnim riječima isto je zabilježeno i u Musned Ahmed ibn Hanbel, sv. 3, str. 18; Tarihu Dimešk, sv. 8, str. 109, El-Nihaje fi garibilhadisi, sv. 5, str. 274)
Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
“Ja ću biti prvi na Havdu. Ko prođe kraj mene, napit će se, a ko se napije, neće više nikad ožednjeti. Doći će mi narod koji ja poznajem, a i oni poznaju mene, zatim ćemo biti razdvojeni i ja ću reći: ‘Drugovi moji!’ A onda će mi biti rečeno: ‘Ti ne znaš šta su oni izmislili novo poslije tebe.’ A ja ću im reći: ‘Daleko bio, daleko bio onaj koji je izmijenio bilo šta u vjeri poslije mene."
(Buharijeva zbirka hadisa, sv. 4, str. 657, hadis 6582-6586; Muslimova zbirka hadisa, sv. 7, str. 183, hadis 26 (2290); Musned Ahmed ibn Hanbel, sv. 2, str. 300 i 408, sv. 3, str. 28, sv. 5, str. 333 i 339; Bejheki, Es-Sunenul-kubra, sv. 4, str. 78; El-Mu‘džemul-evsat, sv. 8, str. 307; El-Mu‘džemulkebir, sv. 23, str. 414; El-Isti‘ab, sv. 1, str. 163; Et-Temhid, sv. 2, str. 301; Tefsirul-Kurtubi, sv. 4, str. 168.)
Onaj ko pažljivo ispita ove hadise, koje prenose sunije u svojim sahihima i musnedima, neće imati nimalo sumnje u to da se većina ashaba promijenila, i ne samo to, nego su postali i otpadnici od vjere poslije Poslanika, a.s., a samo mali broj njih, koji se poredi s malobrojnom stokom koja slobodno pase, nije zalutao.
Ni u kojem slučaju se ne može ovaj hadis primijeniti na treću skupinu ashaba, a to su munafici, jer tekst hadisa jasno kaže: “pa ću reći: ‘Drugovi moji!’”, nego su ovi hadisi primjeri i objašnjenja onog što smo već objasnili iz časnih ajeta koji su govorili o njihovom vraćanju u pređašnje stanje, otpadništvu i prijetnji velikom patnjom.
2. Hadis o “nadmetanju za Dunjaluk”
Kaže Božiji Poslanik, s.a.v.a.:
“Ja ću vas preteći i bit ću svjedok protiv vas. Tako mi Allaha, ja sada gledam u svoj izvor (Havd) i dati su mi ključevi zemaljskih riznica (ili ključevi zemlje). I ja se, tako mi Allaha, ne bojim za vas da ćete se odati širku poslije mene, već se bojim da ćete se nadmetati za Dunjaluk.”
(Buharijeva zbirka hadisa, sv. 1, str. 892, hadis 1344; Muslimova zbirka hadisa, sv. 7, str. 186, hadis 30 (2296); Musned Ahmed ibn Hanbel, sv. 4, str. 149; Bejheki, Es-Sunenul-kubra, sv. 4, str. 14; Sahihu Ibn Hibban, sv. 11, str. 472; El-Mu‘džemul-kebir, sv. 17, str. 278; Et-Tabekatulkubra, sv. 2, str 205; Sijeru a‘lamin-nubela, sv. 6, str. 23; El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 6, str. 210; Subulul-huda ver-rešad, sv. 12, str. 234; Rijadus-salihin, str. 719.)
Istinu je rekao Božiji Poslanik, nadmetali su se za Dunjaluk, pa su i sablje izvukli i borili se jedni protiv drugih i jedni druge nevjernicima smatrali. Neki od poznatih ashaba nagomilali su zlato i srebro. Neki od historičara, kao Mes‘udi u Murudžuz-zeheb i Taberi i drugi, prenose da je bogatstvo Zubejra brojalo 50.000 dinara, 1.000 konja, 1.000 robova i mnogo imanja u Basri, Kufi, Egiptu i drugim mjestima.
(Mes‘udi, Murudžuz-zeheb, sv. 2, str. 341; Sijeru a‘lamin-nubela, sv. 1, str. 65; Et-Tabekatulkubra, sv. 3, str. 110)
Tako su i Talhini prihodi iz Iraka svaki dan bili 1.000 dinara, a priča se i više od toga.
(Sijeru a‘lamin-nubela, sv. 1, str. 40; Et-Tabekatul-kubra, sv. 3, str. 222; El-Mustedreku alassahihajn, sv. 3, str. 369; Murudžuz-zeheb, sv. 2, str. 341.)
Abdurahman ibn Avf je imao 100 rasnih konja, 1.000 deva, 10.000 ovaca, a vrijednost četvrtine njegova imetka, koji je podijelio na svoje žene da dobiju poslije njegove smrti, bila je 84.000 dinara.
(El-Mustedreku alas-sahihajn, sv. 3, str. 309; Ed-Diraje fi tahridži ehadisil-hidaje, sv. 2, str. 181; Et-Tabekatul-kubra, sv. 3, str. 136; Usdul-gabe, sv. 3, str. 317; El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 7, str. 184.)
Osman ibn Affan je ostavio iza sebe 150.000 dinara, pored stoke, posjeda i zemlje koja se ne može ni izbrojati.
(Es-Siretul-halebije, sv. 2, str. 272; Tarihul-islam, sv. 3, str. 461; El-Bidajetu ven-nihaje, sv. 7, str. 214; Murudžuz-zeheb, sv. 1, str. 433)
Zejd ibn Sabit je ostavio toliko zlata i srebra da, kada su ga ljudi pokušali razbijati sjekirama, nažuljali su ruke, pored imetka i posjeda u vrijednosti 100.000 dinara.
(Murudžuz-zeheb, sv. 3, str. 76; Et-Tabekatul-kubra, sv. 3, str. 149.)
Ovo su samo neki jednostavni primjeri, a u historiji ima još mnogo svjedočenja u čije se istraživanje nećemo sada upuštati. Zadovoljit ćemo se s ovih nekoliko primjera da dokažemo istinitost navedenog hadisa i da se Dunjaluk uljepšao u njihovim očima i privukao ih njegov sjaj.