Ostao sam zbunjen tri mjeseca, bez smiraja, čak i u snu, razvukla su me različita mišljenja, u meni su se rastalasale pretpostavke i iluzije, bojao sam se za sebe, od nekih ashaba o čijoj historiji sam istraživao, pa bih se zadržao kod nekih od zaprepašćujućih momenata u njihovom ponašanju, jer me je odgoj koji sam primao u toku svog života pozivao na poštovanje i veličanje Božijih evlija i odabranika od Njegovih robova, koji će uznemiravati onoga koji o njima bude ružno pričao ili se prema njima ružno ponašao čak i u njihovom odsustvu i nakon njihove smrti.

Još prije sam čitao u knjizi Hajatul-hajevanil-kubra od Demirija:

“Neki čovjek je grdio Omera ibn Hattaba, a njegovi prijatelji u karavani su pokušali da ga spriječe u tome. Kada je otišao da mokri, ujela ga je crna zmija, pa je odmah umro. Iskopali su mu rupu da ga zakopaju, kad i tamo crna zmija. Zatim su iskopali na drugom mjestu i svaki put bi našli crnu zmiju. Onda im je jedan učen čovjek rekao da ga ukopaju bilo gdje, jer da kopaju po cijeloj zemlji, nalazili bi crne zmije, a to je zato što Allah hoće da ga kazni na Dunjaluku prije Ahireta, jer je grdio našeg prvaka Omera.”

(Demiri, Hajatul-hajevanil-kubra, sv. 1, str. 38. Ova priča se nalazi na mjestu kada govori o crnoj zmiji.)

I zato sam se našao u vrlo nezgodnoj situaciji u ovom teškom istraživanju, bojeći se, zbunjen, a posebno jer sam naučio na Zejtuni da je najbolji halifa Ebu Bekr Sidik, zatim Omer ibn Hattab Faruk, s kojim je Allah rastavio istinu od laži, zatim Osman ibn Affan, Zun-Nurejn, od kojeg su se postidjeli meleci Milostivog, a onda Ali, kapija grada znanja. A onda, poslije ove četverice, dolazi ostalih šest kojima je obećan Džennet: Talha, Zubejr, Sa‘d, Said, Abdurrahman, Ebu Ubejde, a onda svi ostali ashabi. Puno su nas učili da uzimamo dokaz iz ajeta:

 Mi ne pravimo razlike ni između jednog od poslanika El-Bekare, 285. za nužnost gledanja na ostale ashabe istim pogledom, da nikog od njih ne izdvojimo.

Zbog ovoga sam se pobojao za sebe i nekoliko puta tražio oprost od svog Gospodara, kada sam želio prestati s traganjem u ovakvim stvarima koje će me navesti da sumnjam u ashabe Božijeg Poslanika, a.s., i kao rezultat me navesti da sumnjam u svoju vjeru, ali kroz razgovor s nekim alimima za to vrijeme, našao sam mnoge kontradiktornosti koje razum ne može prihvatiti. Počeli su me upozoravati da će, ako nastavim istraživati o ashabima, Allah, dž.š., zaustaviti svoj blagoslov na mene i uništiti me. Ali zbog mnoštva njihovog inata i odbacivanja svega što sam govorio, moja naučna radoznalost i moja silna želja da stignem do istine su me naveli da ponovo sebe uvalim u ovo istraživanje i vidio sam unutrašnju silu koja me je jako poticala.