Rekao sam jednom našem alimu: Ako je Muavija ubijao nevine i kaljao čast, a vi mu presuđujete i tvrdite da je upotrijebio idžtihad i pogriješio i ima za to jednu nagradu, ako je Jezid ubio Poslanikove sinove i Medinu proglasio dozvoljenom svojoj vojsci da u njoj rade šta hoće, i za njega tvrdite da je upotrijebio idžtihad i pogriješio i ima jednu nagradu, pa čak neki kažu: “Husejn je ubijen sabljom svoga djeda” da bi opravdali ono što je uradio Jezid, zašto onda i ja ne bih mogao činiti idžtihad u istraživanju, a to je ono što me podstiče na to da sumnjam u ashabe i da neke od njih razotkrijem.

Ovo se ne može mjeriti s ubistvom, koje su Muavija i njegov sin Jezid uradili čistom potomstvu. Pa ako pogodim istinu, imat ću dvije nagrade, a ako pogriješim, onda samo jednu. Pored kritike nekih od ashaba, ne želim ih vrijeđati, omalovažavati ili proklinjati, već želim stići do istine, radi spoznavanja spašene skupine između zalutalih skupina, a ovo je moja dužnost i dužnost svakog muslimana, a Allah zna nutrine i ono što grudi kriju. Ovaj učenjak mi je ovako odgovorio: - Sine, vrata idžtihada su već odavno zatvorena.

  - A ko ih je zatvorio?

- Četverica imama.

Odahnuo sam:

- Elhamdulillah, kada ih nije zatvorio Allah, dž.š., ili Njegov Poslanik, ili hulefai rašidini, za koje “nam je naređeno da ih slijedimo”, nema za mene nikakve prepreke da se i ja koristim idžtihadom kao što su oni.

- Ne možeš primjenjivati idžtihad osim ako poznaješ sedamnaest nauka: tefsir, jezik, gramatiku, morfologiju, retoriku, hadis, historiju i druge. Prekinuo sam ga rekavši:

- Ja neću primjenjivati idžtihad da bih objašnjavao propise ljudima ili da budem osnivač mezheba u islamu, ne to, nego da bih saznao ko je u pravu, a ko nije, da bih saznao je li Imam Ali bio na pravom putu ili je to bio Muavija. Za to ne treba poznavati sedamnaest nauka. Dovoljno je da proučim život svakog od njih i šta su radili da bih otkrio istinu.

- Zašto te interesuje da to znaš kada Allah, dž.š., kaže:

Taj je narod bio i nestao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama pripada ono što ste zaslužili; vi nećete biti pitani za ono što su oni radili. (El-Bekare,)

 

Upitao sam ga kako čita ve la tus’elun, s e na ta ili s u? Odgovorio je: - Čitam tus’elun s u.

- Elhamdulillah kada je tako, da je s e, odustao bih od istraživanja. Dakle, kada je s u, to znači da Allah neće nas pitati o onome što su oni radili, a to je kao i Njegove riječi:

Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio. (El-Muddesir)

i

i da je čovjekovo samo ono što sam uradi. (En-Nedžm, 39.)

 

Kur’an nas podstiče na to da istražujemo vijesti o prošlim narodima i da iz toga izvlačimo pouku. Allah, dž.š., nam pripovijeda o faraonu, Hamanu, Nemrudu, Karunu, o prošlim poslanicima i njihovim narodima, ne da bi nas razonodio, nego da vidimo šta je istina, a šta neistina. A što se tiče tvojih riječi: “Zašto te interesuje takvo istraživanje?”, odgovorit ću ti da me interesuje prvo da bih saznao koga Allah voli, pa da ga i ja volim, te da bih saznao Allahove neprijatelje, pa da im i ja budem neprijatelj. Ovo je ono što i Kur’an traži od mene, ustvari, stavlja mi to u obavezu.

 

Drugo, interesuje me da saznam kako ću se klanjati Allahu i kako ću Mu se približavati kroz dužnosti koje je propisao i kako On želi da se izvršavaju, a ne kako to želi Malik, Ebu Hanife i drugi mudžtehidi. Našao sam da Malik kaže da je bismilla mekruh u namazu, dok Ebu Hanife tvrdi da je bismilla preporučena, a drugi da namaz ne važi bez bismille. S obzirom na to da je namaz stub vjere, ako bude primljen, bit će primljeno i ostalo, a ako bude odbijen, bit će odbijena i ostala djela, ne želim da mi namaz bude poništen. Šiije tvrde da se noge ne peru u abdestu, nego da se potiru, a sunije da se peru, a u Kur’anu se jasno govori o potiranju:

a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. (El-Maide, 6.)

 

Kako razuman musliman može prihvatiti riječi jednog, a odbiti riječi drugog bez istraživanja i dokaza?

- Ti možeš iz svakog mezheba uzeti ono što ti se sviđa, jer su svi mezhebi islamski i svi su uzeli od Božijeg Poslanika. Rekao sam mu da se bojim da ne budem od onih za koje Allah, dž.š., kaže: 

Jesi li vidio onoga koji je za boga svoga strast svoju uzeo, onoga koga je Allah, u lutanju ostavio u stanju znanja, i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će ga, ako neće Allah, uputiti? Zašto se ne urazumite? (El-Džasije, 23)

 

Ja ne vjerujem da su svi mezhebi na pravom putu, jer jedan mezheb dozvoljava nešto, a drugi to smatra haramom. Nemoguće je da jedna stvar bude i halal i haram u isto vrijeme, jer Poslanik, s.a.v.a., nije pravio protivrječnosti u propisima, jer je to objava iz Kur’ana:

Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli protivrječnosti mnoge. (En-Nisa, 82)

 

S obzirom na to da u četiri mezheba ima puno razilaženja, oni nisu od Allaha, ni od Njegova Poslanika, jer Poslanik nije protivrječio Kur’anu. Kada je ovaj alim vidio da je moj odgovor logičan i da su dokazi prihvatljivi, rekao je:

- Savjetujem ti, radi Allaha, koliko god sumnjao, nemoj sumnjati u hulefai rašidine, jer su oni četiri stuba islama, ako srušiš jedan od ta četiri stuba, srušit će se zgrada. - Estagfirullah, a gdje je onda Božiji Poslanik ako su oni stubovi islama?

- Božiji Poslanik je ta zgrada! On je cijeli islam. Nasmiješio sam se na ovo i rekao:

- Po drugi put estagfirullah, ti govoriš ono za šta osjećaš da nemaš prava, govoriš da Poslanik nije mogao biti postojan osim s njima, a Allah, dž.š., kaže:

On je poslao Poslanika Svoga s uputom i religijom istinitom da bi je uzdigao iznad svih religija. A Allah je dovoljan Svjedok! (El-Feth, 28)

 

Poslao je Muhammeda s objavom i niko nije s njim učestvovao u tome, ni od ove četverice, niti ko drugi. Allah Uzvišeni o tome kaže:

Kao što vam Mi jednoga od vas kao poslanika poslasmo da vam ajete Naše kazuje, da vas očisti, da vas Knjizi i mudrosti pouči, i da vas ono što niste znali nauči. (El-Bekare, 151)

- Ovo smo mi naučili od naših imama i šejhova. Naša generacija nije raspravljala s ulemom kao što vi, nova generacija, to danas radite. Vi sumnjate u sve, pa i u vjeru, a ovo je jedan od znakova Sudnjeg dana. I Poslanik, a.s., je rekao: ِ

 “Sudnji dan će nastupiti kada stvorenja postanu zlobna.”

(Musned Ahmed ibn Hanbel, sv. 1, str. 294; El-Isti‘ab, sv. 3, str. 1245; Muslimova zbirka hadisa, sv. 6, str. 167, hadis 176 (1924); El-Mustedreku alas-sahihajn, sv. 4, str. 456)

 

- Gospodine, zašto ovo zastrašivanje? Utječem se Allahu, dž.š., da sumnjam u vjeru ili da izazivam sumnju u nju. Vjerujem u Njega, Jednog, Jedinog, Koji nema druga, u Njegove meleke, knjige i poslanike. Vjerujem da je Muhammed Njegov rob i Poslanik, i najbolji poslanik, i da poslije njega nema više poslanika, a ja sam musliman, pa kako me optužuješ?

- Optužujem te i za više od toga, jer sumnjaš u našeg prvaka Ebu Bekra i našeg prvaka Omera, a Poslanik, a.s., je rekao: 

“Da se iman moga ummeta vaga s imanom Ebu Bekra, pretegao bi iman Ebu Bekra.”

(Umdetul-kari’, sv. 1, str. 108; Gazali, El-Mustesfa, str. 70; Tarihu Dimešk, sv. 30, str. 126; Ibn Adi, El-Kamil, sv. 4, str. 201, koji ga je zabilježio preko Abdullaha ibn Abdulaziza, kojeg je opisao riječima: “Prenosio hadis od svog oca, a on od Nafi‘a, koji prenosi od Ibn Omera hadise u kojima ga niko ne slijedi.” U Mizanul-i‘tidal, sv. 2, str. 255, nakon bilježenja ovog hadisa, autor kaže: “Ebu Hatem i drugi su rekli: Njegovi hadisi su odbačeni.” Ibn Džunejd je rekao: “Ne vrijedi ni prebijene pare.)

 

A o našem prvaku Omeru je rekao:

“U snu sam vidio kako će ljudi meni biti predočeni, a na njima košulje, neke su dotle i dotle, a neke su dotle i dotle, a prolazi Omer ibn Hattab vukući za sobom svoju košulju. Pitali su me kako to tumačim i odgovorio sam im: ‘Vjera.’”

(Musned Ebu Davud Et-Tajalisi, str. 309; El-Isti‘ab, sv. 3, str. 1148; Tahzibul-kemal, sv. 21, str. 325; El-Vafi bil-vefejat, sv. 22, str. 285)

 

I dođeš ti sada, u četrnaestom stoljeću, da sumnjaš u pravednost ashaba, a posebno Ebu Bekra i Omera. Zar ne znaš da su stanovnici Iraka pripadnici razdora, nevjerstva i licemjerja? Šta da kažem ovom učenjaku koji tvrdi da posjeduje znanje, koji se ponosi grijesima pa od rasprave na najljepši način prelazi na izmotavanje, klevetanje, širenje glasina pred skupinom ljudi koji su zadivljeni njime, oči im pocrvenjele, vratne žile se napuhale, a primijetio sam na njihovim licima zlo. Ništa drugo mi nije preostalo nego da brzo odem do kuće i donesem Muvettu od Imama Malika i Sahihul-Buhari, pa sam rekao:

- Ono što me je potaklo na sumnju je Božiji Poslanik, i otvorio sam knjigu Muvetta, gdje Malik prenosi od Božijeg Poslanika da je rekao o šehidima Uhuda:

“Ovima ću ja svjedočiti.” Ebu Bekr Sidik je rekao: “Zar i mi, Božiji Poslaniče, nismo njihova braća, prihvatili smo islam kao što su ga i oni prihvatili, borili se kao što su se i oni borili.” Božiji Poslanik, a.s., je rekao: “Tačno, ali ja ne znam šta ćete vi uvesti novo poslije mene!” Ebu Bekr je plakao i plakao, a onda rekao: “Zar ćemo mi ostati poslije tebe?”

(Malik, Muvetta, sv. 2, str. 462, hadis 32, Kitabul-džihad, Poglavlje o šehidima; El-Istizkar, sv. 5, str. 104; Et-Temhid, sv. 21, str. 228, autor je komentarisao: “Ovaj ovakav hadis je mursel i prekinut je kod svih prenosilaca Muvette, međutim, njegovo značenje je potvrđeno s mnogo vjerodostojnih puteva. Značenje njegovih riječi ‘svjedočim za njih’ jeste da svjedoči za njih i njihovo ispravno vjerovanje, sačuvanost od grijeha koji odvode u Vatru, od izmjena i promjena i nadmetanja za dunjaluk i slično, Allah najbolje zna, a i malo vjerskog znanja je dovoljno da znamo da šehidi s Uhuda i oni od ashaba Božijeg Poslanika, s.a.v.a., koji su umrli prije njega bolji od onih koji su ostali za njim, a Allah najbolje zna.)

 

Zatim sam otvorio Sahihul-Buhari, a u njemu:

“Ušao je Omer ibn Hattab kod Hafse, a kod nje je bila Esma bint Umejs, pa kada je vidio, upitao je: ‘Ko je ova?’ Ona je rekla: ‘Esma bint Umejs.’ Omer je rekao: ‘Abesinka ova, primorkinja ova?’ Esma je rekla: ‘Da, jesam.’ Onda je rekao: ‘Mi smo vas pretekli hidžrom i mi smo preči Poslaniku od vas.’ Ona se naljutila i rekla: ‘Nije tako, tako mi Allaha! Vi ste bili s Božijim Poslanikom, hranio je među vama one  koji su bili gladni i vazio neznalicama među vama. A mi smo bili u kući ili zemlji dalekoj, ljutoj Abesiniji, a to sve u ime Allaha i Njegova Poslanika. Tako mi Allaha, neću uzeti zalogaj niti ću popiti gutljaj vode sve dok ne prenesem ovo Poslaniku. I mi smo bivali uznemiravani i bojali se. Spomenut ću ovo Poslaniku i pitat ću ga. Tako mi Allaha, neću ništa slagati, niti uljepšati, niti ću šta dodati.’ Kad je došao Poslanik, s.a.v.a., rekla je: ‘Božiji Poslaniče, Omer je rekao tako i tako.’ Upitao je: ‘A šta si ti njemu rekla?’ Odgovorila je: ‘Tako i tako.’ Onda je on, a.s., rekao: ‘Nije on preči meni od vas. On i njegovi drugovi su učinili jednu hidžru, a vi, pripadnici lađe, učinili ste dvije hidžre.’ Rekla je: ‘Vidjela sam Ebu Musaa i pripadnike lađe kako mi dolaze u grupama pitati me za ovaj hadis, i ništa na Dunjaluku ih nije više obradovalo niti im je u duši bilo veličanstvenije od onog što je za njih govorio Poslanik, s.a.v.a.’”

(Buharijeva zbirka hadisa, sv. 3, str. 331, hadis 4230; Muslimova zbirka hadisa, sv. 7, str. 468, hadis 169 (2502); Musned Ebu Ja‘la, sv. 13, str. 30; Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 7, str. 515; Nesai, Es-Sunenul-kubra, sv. 5, str. 104; El-Mu‘džemul-evsat, sv. 6, str. 231; Et-Tabekatul-kubra, sv. 8, str. 281; Sijeru a‘lami-nubela, sv. 2, str. 283; Tarihul-islam, sv. 2, str. 431; El-Bidajetu vennihaje, sv. 4, str. 233)

 

Kada su pročitali ove hadise, ovaj alim i oni koji su bili s njim, promijenili su se u licima i počeli gledati jedan drugog, čekajući šta će odgovoriti ovaj alim koji je bio šokiran. On je samo podigao obrve u znak čuđenja i rekao:

 

I reci: “Gospodaru, uvećaj mi znanje!” (Ta-ha, 114)

 

Rekao sam:

- Ako je Božiji Poslanik prvi koji je posumnjao u Ebu Bekra i nije svjedočio za njega, zato što ne zna šta će novo izmisliti poslije njega, a.s., i ako Božiji Poslanik nije potvrdio prednost Omeru ibn Hattabu nad Esmom bint Umejs, nego je njoj dao prednost nad njim, onda je moje pravo da sumnjam i da nikom ne dajem prednost dok ne razjasnim i upoznam istinu. Poznato je da se ova dva hadisa ne slažu s hadisima koji govore o prednosti Ebu Bekra i Omera, nego ih poništavaju, jer su ova dva hadisa bliža razumnoj stvarnosti od navodnih hadisa o prednosti. Prisutni su rekli: 

- A kako to?

- Božiji Poslanik, a.s., nije htio svjedočiti za Ebu Bekra i rekao mu je: “Doista ja ne znam šta ćete vi nakon mene novo izmisliti.” Ovo je razumljivo, pa i Kur’an to potvrđuje, a historija svjedoči da su oni dosta promijenili poslije njega, i zato je Ebu Bekr plakao. Promijenio je i naljutio hazreti Fatimu, Poslanikovu kćerku, o čemu smo već govorili. Promijenio se, pa se čak i pokajao prije svoje smrti i poželio da nije insan.

A što se tiče hadisa: “Ako bi se vagao iman moga ummeta s imanom Ebu Bekra, pretegao bi iman Ebu Bekra”, neistinit je i nelogičan. Nemoguće je da iman čovjeka koji je proveo četrdeset godina u džahilijetu, Bogu druga pripisujući i klanjajući se kipovima, bude bolji od cijelog ummeta Muhammedova, a u njemu su evlije, dobri Allahovi robovi, šehidi i imami koji su svoje živote proveli boreći se na Allahovom putu. Onda, kako je daleko Ebu Bekr od ovog hadisa! Da je ovaj hadis vjerodostojan, on ne bi poželio na kraju svoga života da nije insan. Da je njegov iman prelazio iman cijelog ummeta, onda se ne bi predvodnica žena Fatima, kćerka Poslanikova, a.s., ljutila na njega i upućivala dovu protiv njega na svakom namazu. Alim ništa nije odgovorio, ali su neki od prisutnih rekli:

- Ovaj je hadis, tako nam Allaha, izazvao sumnju u nama. Na to mi se učenjak obratio:

- Jesi li ovo želio? Doveo si ih do toga da sumnjaju u svoju vjeru!

Jedan od njih me je poštedio dajući mu odgovor:

- Ne, nije tako, on ima pravo. Mi nismo pročitali jednu cijelu knjigu u svom životu. Slijedili smo vas i slijepo oponašali bez ikakve diskusije. Sada nam je jasno da je istina i tačno ovo što hadžija kaže. Naša dužnost je da čitamo i istražujemo. Neki od prisutnih su se složili s ovim mišljenjem. To je bila pobjeda istine. Nije bila silom zaslužena pobjeda, nego pobjeda razuma i dokaza: َ

 

I reci: “Donesite vaše dokaze ako istinu govorite!” (El-Bekare, 111; En-Neml, 24.)

 

To me je potaklo i ohrabrilo da nastavim istraživanje i uđem u ring. Ušao sam s Allahovim imenom i u ime Njega i kao pripadnik Poslanikovog ummeta, moleći od Njega pomoć i uputu, jer je On Taj Koji je obećao da će uputiti svakoga ko traži istinu, a On ispunjava svoja obećanja. Istraživanje se nastavilo potpunom preciznošću tri godine, zato što ja ponavljam ono što sam čitao i ponekad knjigu ponovo čitam od prve do posljednje stranice. Pročitao sam knjigu El-Muradže‘at od Imama Šerefuddina. Vraćao sam mu se nekoliko puta i on mi je otvorio nove horizonte, koji su prouzročili moju uputu, i raširio moja prsa za ljubav prema Ehli bejtu. Pročitao sam knjigu El-Gadir od šejha Eminija. Čitao sam je tri puta zbog nepobitnih i sasvim jasnih dokaza u njoj.

 

Zatim sam pročitao Fedek fit-tarih od sejjida Muhammeda Bakira Sadra i knjigu Sekifa od šejha Muhammeda Ride Muzafera. Iz ove dvije knjige sam shvatio zamršene tajne koje su postale jasne, kao što sam pročitao i knjigu En-Nass vel-idžtihad od Šerefuddina, pa sam uvećao uvjerenje, zatim knjigu Ebu Hurejre od Šerefuddina i ŠejhulMudire od šejha Mahmuda Ebu Rijje Masrija i saznao da se ashabi koji su promijenili dosta toga poslije Božijeg Poslanika dijele u dvije grupe: jedna skupina je promijenila propise posredstvom svoje vlasti i moći, a druga izmišljanjem lažnih hadisa o Poslaniku. Zatim sam čitao knjigu El-Imamu Sadik vel-mezahibu erbe‘a od Eseda Hajdara, odakle sam saznao razliku između urođenog i stečenog znanja. Saznao sam i za razliku između Allahove mudrosti koju On daje kome hoće i izdavanja za poznavaoce nauke i idžtihada po mišljenju koje je udaljio ummet od duha islama.

 

 Pročitao sam još puno knjiga od sejjida Džafera Amilija, sejjida Murtede Askerija, sejjida Huija, sejjida Tabatabaija, šejha Muhammeda Emina Zejnuddina, Firuz Abadija, Ibn Ebu Hadida Mu‘tezilija u njegovom objašnjenju Nehdžul-belage i El-Fitnetul-kubra od Taha Husejna. Iz historije sam čitao: Tarihut-Taberi, Tarihu Ibnil-Esir, Tarihul-Mes‘udi, Tarihul-Ja‘kubi. Puno sam knjiga pročitao dok se nisam uvjerio da su šiije imamije u pravu, pa sam postao šiija. S Allahovim blagoslovom, popeo sam se na lađu Ehli bejta i prihvatio se za uže privrženosti njima, jer sam, zahvaljujući Allahu, našao zamjenu za neke ashabe za koje sam se uvjerio da su se vratili svojim prijašnjim stopama i da je samo mali broj ashaba ostao na Pravom Putu. Zamijenio sam ih imamima iz Poslanikovog Ehli bejta, od kojih je Allah odstanio nečistoću i potpuno ih očistio i obavezao sve ljude na to da ih vole.

 

Stoga šiije nisu, kako tvrdi neka naša ulema, Perzijanci i medžusije, čiju osionost i slavu i veličanstvo je polomio naš prvak Omer u Bici na Kadisiji, pa ga zato oni mrze. Odgovorio sam ovim neznalicama da privrženost Ehli bejtu nije vezana samo za Perzijance. Šiija ima i u Iraku, Hidžazu, Siriji, Libanu, a to su sve Arapi. Kao što ih ima i u Pakistanu, Indiji, Africi, Americi, a to niti su Arapi, niti Perzijanci. Ako se ograničimo samo na šiije Irana, dokaz će biti još jači, jer sam našao da Perzijanci govore o imametu 12 imama i oni su svi Arapi, Kurejšije, Benu Hašim, Poslanikovo potomstvo. Da su Perzijanci pristrasni i da mrze Arape, kao što to neki tvrde, uzeli bi Selmana Farsija za imama, jer je on Perzijanac i poznati ashab, čiju vrijednost priznaju i šiije i sunije podjednako.

 

S druge strane sam našao da su se sunije u imametu naklonili Perzijancima jer su većina njihovih imama Perzijanci, kao što su Ebu Hanifa, Imam Nesai, Tirmizi, Buhari, Muslim, Ibn Madže, Razi, Imam Gazali, Ibn Sina, Farabi i mnogi drugi. Ako šiije Perzijanci odbijaju Omera ibn Hattaba jer je uništio njihovu veličinu i ugled, kako ćemo onda protumačiti odbijanje Omera od strane šiija Arapa i drugih koji nisu Perzijanci? Ova tvrdnja ne počiva na dokazima. Svi oni odbijaju Omera zbog uloge koju je odigrao u udaljavanju Emirul-mu’minina Alija ibn Ebu Taliba od hilafeta poslije Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i smutnje, iskušenja i nesreće ovom ummetu koju je to prouzročilo. Dovoljno je da se skine veo s očiju bilo kojeg slobodnog istraživača i otkrije mu se istina, pa da odbije Omera bez ikakvog prethodnog neprijateljstva prema njemu.

 

Istina je da su se šiije, bilo da su Perzijanci, Arapi ili drugi, pokorili Kur’anu i hadisu, slijedili Imama Alija i njegove potomke kao svjetiljke u tami, i nisu bili zadovoljni drugima, usprkos politici primamljivanja i zastrašivanja koju su provodile emevije, a poslije njih abasije, punih sedam stoljeća, kroz koje se šiije progone na svakom ćošku, ubijaju, protjeruju, uskraćuju im se darovi, brišu im se djela i o njima šire razne neistine i izmišljotine da bi odbili svijet od njih, a čiji tragovi su ostali i do dana današnjeg. Ali šiije su ostali postojani, otporni, strpljivi, držali su do istine i nije ih odvraćao s Allahovog puta ničiji prijekor. I do dana današnjeg plaćaju cijenu ovog otpora.

 

Izazivam bilo kojeg učenjaka od naše uleme da sjedne s njihovim učenjacima i da raspravlja s njima, pa neće izaći iz toga drugačije nego upućen uputom u kojoj se oni nalaze. Da, našao sam zamjenu, neka je hvala Allahu koji me je uputio na ovo, a ne bih bio upućen da me Allah nije uputio. Elhamdulillahi, neka Mu je hvala što me je uputio na grupu spašenu koju sam nestrpljivo tražio. Nemam više nikakve sumnje da onaj ko se drži Alija i Ehli bejta, drži se za najčvršće uže, koje se neće prekinuti. Puno Poslanikovih hadisa o tome govori i u tome su složni svi muslimani. Razum je najbolji vodič za onog ko sluša, a priseban je. Pa Ali je bio apsolutno najučeniji i najhrabriji među ashabima i u ovome se svi slažu. Samo ovo je dovoljno za dokazivanje njegovog prava na hilafet, bez ikakva drugog dokaza.

 

Allah, dž.š., kaže:

Allah vam je Taluta za vladara poslao”, reče im vjerovjesnik njihov. “Odakle da nam on bude vladar, kada smo mi priličniji od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato!”, rekoše oni. “Doista je Allah njega da vam vlada izabrao”, reče on, “i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario. Allah daje vlast kome On hoće. Allah je neizmjerno darežljiv i Onaj Koji sve zna!” (El-Bekare, 247)

 

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ِ “Ali je od mene, a ja sam od njega i on je zaštitnik svakog vjernika poslije mene.”

(Tirmizijin Džami‘-sunen, sv. 7, str. 331, hadis 3975; Ibn Ebu Šejbe, El-Musannef, sv. 7, str. 504; Musned Ebu Davud Et-Tajalisi, sv. 111; Nesai, Es-Sunenul-kubra, sv. 5, str. 45; Ibn Ebu Asim, Es-Sunne, str. 550.

 

A Zamahšeri kaže u stihovima:

 

Mnoge sumnje i razdori vladaju, a svi da su na pravom putu vjeruju

– držim se la ilahe illallah i volim Ahmeda i Alija.

Što družbu je pećine volio obični pas se spasio,

pa kako da se onda ja upropastim što porodicu Poslanika volim?

(El-Kuna vel-elkab, sv. 2, str. 299; Šerhu ihkakil-hakk, sv. 2, str. 157)

 

Da, našao sam zamjenu, zahvaljujući Allahu, dž.š., i počeo sam slijediti, poslije Božijeg Poslanika, Emirul-mu’minina, prvaka Poslanikovih opunomoćenika, vođu onih pobožnjaka osvijetljenih lica, neporaženog Božijeg lava, Imama Alija ibn Ebu Taliba, i dva prvaka mladića stanovnika Dženneta i dva bosiljka Poslanikova iz ovog ummeta, Imama Ebu Muhammeda Hasana Zekijja i Imama Ebu Abdullaha Husejna, i djelić tijela Božijeg odabranika, Poslanikovu kćer i majku imama, rudnik poslanstva, onu zbog čije se srdžbe srdi Gospodar Moći i Sile, prvakinju žena, Fatimu Zehru. Imama Malika sam zamijenio učiteljem svih ehli suneta i ummeta, Imamom Džaferom Sadikom.

 

Prihvatio sam i devet bezgrešnih imama, iz potomstva Husejna, imame muslimana i Allahovih odabranih prijatelja. Ashabe koji su se vratili svojim stopama, poput Muavije, Amra ibn Asa, Mugire ibn Šu‘be, Ebu Hurejre, Ikrime, Ka‘bul-Ahbara i drugih, zamijenio sam zahvalnim ashabima, koji nisu prekinuli zavjet Božijeg Poslanika, poput Ammara ibn Jasira, Selmana Farisija, Ebu Zerra Gifarija, Mikdada ibn Esveda, Huzejme ibn Sabita Zu-šehadetejna, Ubejje ibn Ka‘ba i drugih. Neka je hvala Allahu na ovoj spoznaji. Ulemu mog naroda, koji su zaledili naše razume i mnogi od njih slijedili sultane i vladare u svakom vremenu, zamijenio sam dobrostivom šiijskom ulemom, koji nisu zatvorili vrata idžtihada nijedan dan, nisu klonuli, niti su se potčinili nepravednim vladarima i sultanima.

 

Da, pristrasne, ekstremne ideje, koje vjeruju u protivrječnosti, zamijenio sam slobodnim, prosvijetljenim i produhovljenim idejama koje vjeruju u dokaze. Kao što se kaže u našem vremenu: “izaprao sam mozak” od prljavštine koja se zgusnula, kroz dugi period od trideset godina, od zabluda emevija, a očistio sam ga vjerovanjem nepogrešivih, od kojih je Allah odstranio nečistoću i potpuno ih očistio, za vrijeme koje mi je još preostalo da živim. Dragi Bože, proživi nas u njihovoj vjeri, učini da umremo na njihovom putu i proživi nas s njima.

 

Tvoj Poslanik je rekao: 

“Čovjek će biti proživljen s onima koje voli.”

(Es-Sakib fil-menakib, str. 260; Biharul-envar, sv. 66, str. 81; El-‘Uhūdul-Muhammedije, str. 42. Predaja u obliku “Čovjek će biti proživljen s onim koga je volio” zabilježena je u mnogim zbirkama hadisa kao što su Buharijeva, Muslimova, Tirmizijeva...)

 

Tako sam se vratio svome izvoru. Moj otac i amidže su nam pričali da ono što znaju o našem porijeklu jest da su oni potomci Božijeg Poslanika koji su pobjegli iz Iraka pod pritiskom abasija i potražili sklonište na sjeveru Afrike, u Tunisu, gdje ih ima i danas. Na sjeveru Afrike ima mnogo onih kao što smo mi. Zovu se ešraf jer su iz čistog potomstva, ali su zalutali u zabludama emevija i abasija i ništa nije ostalo od istine, osim poštovanja koje im iskazuje svijet. Neka je hvala Allahu na uputi! Neka je hvala Allahu na spoznaji i otvaranju razuma i očiju prema Istini.