“...Oni su zavjet ispunjavali i plašili se Dana čija će kob svuda prisutna biti, i hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. ‘Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onoga Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.’ I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati...” (76:7-11).

Ovi ajeti Časnog Kur’ana govore o Ehlul-Bejtu, slaveći njihovu nesebičnost i pobožnost. Istorijski događaj na koji se ovi blagoslovljeni ajeti odnose je slučaj kada su Ali, Fatima i njihova dva sina, Hasan i Husejn, neprekidno postili tri dana,a svakoga dana u vrijeme kada je trebalo prekinuti post, neka osoba kojoj je potrebna hrana bi se pojavila, kako to objašnjava osmi ajet, a Poslanikova porodica bi je sa radošću nahranila, dok su sami noćima ostajali bez hrane.

Allah je bio toliko zadovoljan velikodušnošću Poslanikovih ukućana da je njihova djela pretočio u ajete Časnog Kur’ana kako bi poslužili kao uputstvo muslimanima. Ovi ajeti ne samo da pokazuju potpunu predanost Poslanikove porodice Allahovoj volji, nego ih takođe prikazuju kao čiste i bezgriješne ličnosti, te njihov obećani ugled i uvažavanje među stanovnicima dženneta.

Oni su prikazani kao bezgriješni modeli na koje se treba ugledati, a ko god u muslimanskim zajednicama slijedi njihovu svijetlu stazu, postići će spasenje i biće okupljen u njihovom cijenjenom društvu na Dan proživljenja.

Komentarišući ove ajete u svom djelu ‘Keššaf,’ Zamahšeri prenosi od Abdullaha ibn Abbasa da su se jednom Hasan i Husejn razboljeli, pa je Poslanik zajedno sa nekim od svojih ashaba posjetio svoje bolesne unuke. On je predložio da se Ali zavjetuje Allahu za zdravlje svojih sinova.

Prihvatajući Poslanikov prijedlog, Ali, Fatima i njihova služavka Fida su se zavjetovali da će postiti tri dana zaredom ako dječaci ozdrave. Kasnije su se Hasan i Husejn oporavili i započeli da poste sa svojim roditeljima i služavkom kako bi ispunili zavjet. Ali je od Šam’una, Jevreja iz Hajbera, posudio tri mjerice ječma. Fatima je samljela jednu mjericu i od dobijenog brašna ispekla pet vekni hljeba, svakome po jednu, i postavila trpezu prije nego što je trebalo prekinuti post. U tome trenutku se neki prosjak zaustavio ispred njihovih vrata i rekao: “Es-selamu alejkum, o porodico Muhammeda (S).

Ja sam jedan od najsiromašnijih muslimana, pa me nahranite, nahranio vas Allah hranom iz dženneta!” Tada su mu oni sa radošću dali svu hranu i krenuli na počinak te noći, ne okusivši ništa osim vode. Ponovo su postili sljedećeg dana, a u sumrak, kada su postavili hljeb ispred sebe da prekinu post, neko siroče je pokucalo na vrata tražeći hranu i oni su ga sa radošću nahranili, ne okusivši ništa već drugi dan.

Trećeg dana posta, kada se približilo vrijeme iftara i kada je hrana iznesena, odjednom se pojavio (ratni) zarobljenik i ponovila se ista priča, noć bez ijednog komadića hrane. Zamahšeri nastavlja da je u cik zore Ali došao do Poslanikove kuće držeći Hasana i Husejna za ruke. Kada je Poslanik vidio njihove blijede izraze lica i primijetio da drhte od gladi, izrazio je čuđenje i smjesta ih otpratio do njihove kuće. Kada je u nju ušao, bio je šokiran kada je vidio svoju kćerku Fatimu kako sjedi na serdžadi za namaz, upalih očiju i stomaka zalijepljenog za leđa. Tada je melek Džibril objavio ovu suru uz riječi:

‘O Muhammede, Allah ti čestita zbog (žrtvovanja) tvojih ukućana.’

Tada je izgovorio suru.”

( El-Keššaf,’ komentar sure ‘El-Insan.’ Fahruddin Razi navodi isti hadis u svom djelu ‘Et-Tefsir El-Kebir,’ citirajući iz ‘El-Keššafa.’ Vahidi je takođe naveo identičan hadis)

Još jedan poznati naučnik, Šejh Fadl ibn Hasan Tabarsi, u svom tefsiru ‘Medžme‘u-l-Bejan,’ nakon što je naveo isti hadis, dodaje: “Ali ibn Ibrahim prenosi od svog oca, koji citira Imama Dža‘fera Es-Sadika, uz autoritet Abdullaha ibn Mejmuna, da je Fatima imala (nešto) ječma od kojega je napravljena kaša i postavljena pred njih (da prekinu post). U tom trenutku je došao prosjak i rekao, ‘ja sam siromašan čovjek, neka vam se Allah smiluje.’

Ali (ع) je ustao i dao mu jednu trećinu hrane. Onda je došlo siroče i reklo, ‘ja sam siroče, neka vam se Allah smiluje.’ Ali (ع) je ustao i dao mu drugu trećinu (hrane). Onda je došao (ratni) zarobljenik i rekao, ‘neka vam se Allah smiluje.’ Ali mu je dao preostalu trećinu, a da oni, Ehlul-Bejt, nisu ništa okusili i ostali su bez hrane. Tada je Uzvišeni Allah objavio spomenute ajete. Jasno je da je ova sura objavljena u Medini, a kako svjedoči uvaženi naučnik Ebu Hamza Samali, cijela sura je objavljena u čast Alija i Fatime.”