Muhibbuddin Tabari je prenio od Božijeg Poslanika: “Mi smo Ehlul Bejt, niko se ne može usporediti sa nama.” (Tabari, ‘Daha’iru-l-ukba,’ str. 17.)

Ovaj hadis Božijeg Poslanika je jasan pokazatelj uzvišenog statusa Ehlul Bejta i njihovog jedinstvenog položaja među muslimanskim zajednicama. On ne samo da ističe te neprevaziđene ličnosti, nego i podstiče muslimane da slijede njihovu prosvijetljenu stazu, ne u slijepoj pokornosti nego uz pomoć rasuđivanja i uspoređivanja sa drugima.

 Još jedan poznati hadis koji citira isti autor i koji se takođe nalazi u mnogim drugim knjigama glasi:

“Mi smo Ehlul Bejt radi kojega je Allah pretpostavio onaj svijet ovome svijetu. Moj Ehlul Bejt će poslije mene iskusiti teškoće, nevolje i progone u zemljama, sve dok odande (pokazujući prema istoku) ne dođe jedan narod koji će nositi crne zastave. Oni će zahtijevati prava ali će im biti uskraćena. Stoga će se boriti i odnijeti pobjedu. Biće im dato ono što su zahtijevali, ali oni to neće prihvatiti sve dok to (pravo vlasti) ne predaju čovjeku iz mog Ehlul Bejta, koji će zemlju ispuniti pravdom kao što je bila ispunjena ugnjetavanjem. Stoga, ko god prepozna taj (period), neka im se pridruži, čak i ako bude morao da puže po snijegu.” (Isto,str. 17.)

O istoj temi Dejlemi citira Ebu Sa’idov hadis koji svjedoči da je Poslanik jednom prilikom rekao: “Ko god me povrijedi tako što povrijedi moju porodicu, biće pogođen ozbiljnim Allahovim gnijevom.”

(Prenosi Sujuti u djelu ‘Ihja’u-l-mejit,’ citirajući Dejlemija uz autoritet Ebu Sa’ida, str. 43. Ovo takođe tvrdi Manavi u djelu ‘Faizu-l-Kadir,’ I tom, str. 515, pozivajući se na Dejlemijevo djelo ‘El-Firdava.’)

Sujuti prenosi hadis od Poslanika oslanjajući se na autoritet Alija (ع):

“Naučite svoju djecu tri stvari: da vole vašeg Poslanika, da vole njegovu (Poslanikovu) porodicu i da uče Kur’an, jer će nosilac Kur’ana biti u Allahovom hladu zajedno sa svojim Poslanikom i izabranima onoga dana kada ne bude drugog hlada osim onog Allahovog.”

(Prenosi Sujuti u djelu ‘Ihja’u-l-mejit,’ str. 40-41, koji se poziva na Dejlemijev rivajet koji se oslanja na autoritet Alija (ع(. Ovo takođe tvrdi i Muttaki u djelu ‘Kenzu-l-‘ummal,’ VIII tom, str. 278, te Ibn Hadžer u djelu ‘Sava’iku-l-muhrika,’ str. 103)

 Tabarani citira Ibn Abbasa koji prenosi da je Poslanik (S) rekao:

“(Na Sudnjem danu) nijedna stopa (Allahovog) roba se neće pomjeriti prije nego bude upitan za četiri stvari: za svoje godine i kako ih je proveo, za svoje tijelo i kako se njime služio, za svoje bogatstvo i kako ga je zaradio i trošio, te za svoju ljubav prema nama (Ehlul Bejtu).”

(Prenosi Sujuti u djelu ‘Ihja’u-l-mejit,’ str. 39, od Tabaranija, na osnovu autoriteta Abdullaha ibn Abbasa, a takođe i Hejsemi u djelu ‘Medžme’u-z-zeva’id,’ X tom, str. 346, te Tabari u komentaru ‘El-Kebir’ i u ‘ElEvsatu.’)

Tabarani prenosi još jedan hadis citirajući od Muttaliba ibn Abdillaha ibn Hantaba da je jednom Poslanik održao govor na mjestu koje se zove Džuhfa i rekao:

“Zar ja nemam više autoriteta nad vama od vas samih?” Ljudi su odgovorili, “Da, Allahov Poslaniče!” Poslanik je tada rekao, “Ja ću vas ispitivati (tj. pozvaću vas na odgovornost) o dvije stvari: o Kur’anu i o mom Ehlul Bejtu.”

(Prenosi Sujuti u djelu ‘Ihja’u-l-mejit,’ citirajući od Tabaranija, na osnovu autoriteta Muttaliba ibn Abdillaha, koji je citirao svog oca, str. 38; takođe i Hejsemi u djelu ‘Medžme’u-zeva’id,’ V tom, str. 195;takođe i Ibn Asir u djelu ‘Asadu-l-gaba,’ III tom, str. 137; te Ibn Na’im u djelu ‘Hiljetu-l-evlija,’ IX tom, str. 64, citirajući od Alija (ع).)

Stoga gore navedeni hadisi od različitih poznatih naučnika ne bi trebalo da ikome ostave prostora da sumnja u jedinstvenu ulogu Ehlul Bejta u predvođenju muslimanske zajednice nakon Božijeg Poslanika. Allahov Poslanik je uvijek iznova jasno govorio da njegov Ehlul Bejt treba uzeti kao krajnji autoritet u svim stvarima, jer su oni izjednačeni sa Časnim Kur’anom, a njihovo opsežno znanje će pomoći da se čovječanstvu proširi mudrost i značaj Allahove objavljene riječi.