Zubejr ibn Avvam
I on je jedan od poznatih ashaba, prvih muhadžira i jedan je od bližih po srodstvu sa Božijim Poslanikom, s.a.v.a. On je sin Safije kćerke Abdulmuttalibove, Poslanikove tetke, sestre od oca. On je i muž Esme kćerke Ebu Bekrove, Aišine sestre. On je jedan od šestorice koje je Omer ibn Hattab kandidovao za hilafet.
Omer ibn Hattab je začetnik ove ideje, koja je u stvari varka. To je stvorilo protivnike Alijeve, jer su svi ashabi znali da Ali ima pravo na hilafet, a Kurejšije su ga uzurpirali. Kada im je Fatima navodila argumente, oni su joj rekli: “Da nam je došao tvoj muž i amidžić, ne bismo nikog izjednčili s njim.”
Omer ibn Hattab nije dozvolio da se hilafet poslije njegove smrti vrati legalnom nasljedniku, pa mu je stvorio protivnike tako što je svakom od njih dao nadu da će biti halifa. Zato su prodali svoju vjeru za dunjaluk, ali njihova trgovina im nije donijela dobit.
I on je jedan od onih koji su obradovani Džennetom, kao što tvrde ehli sunnet vel džemaat. I nije ni čudno zato što je se uvijek družio sa sličnim njemu Talhom. Nikad Talha nije spomenut, a da nije i Zubejr. Niti je ikada Zubejr spomenut, a da nije i Talha s njim. On je i jedan od onih koji su se natjecali u sticanju dunjaluka i njime punili stomake. Njegova zaostavština je dosezala, po onome što navodi Taberi, 50.000 dinara, l.000 konja, l.000 robova i mnogo nepokretne imovine u Basri, Kufi, Egiptu i drugim oblastima.
Dok o tome Taha Husejn kaže:
“Ljudi se razilaze o količini onoga što je podijeljeno od zaostavštine Zubejrove. Pa oni koji tvrde da je malo ostavio kažu: ‘Nasljednici njegovi su između sebe podijelili 35 miliona.’ A oni koji tvrde da je mnogo ostavio kažu: ‘Nasljednici su između sebe podijeli 52 miliona.’
A umjereni kažu:
‘Podijelili su između sebe 40 miliona.’ To nije čudno, jer je Zubejr imao zemlju u Fustatu, zemlju u Aleksandriji, zemlju u Basri, zemlju u Kufi, jedanaest kuća u Medini, i imao je još imovine i stoke.”
(Taha Husejn, El-Fitnetu-l -kubra, 1/147)
Buharija prenosi da je Zubejr ostavio iza sebe 50 miliona i 200.000 hiljada.
(Sahih Buhari, 4/53, pogl. o obavezi humusa i berićetu gazije u imetku bilo da je živ ili mrtav.)
Mi ovdje ne želimo da pravimo račun šta je koji od ashaba imao od imetka i bogatstva koje su sabrali, jer može biti da je ovaj cijeli imetak halal.
Ali kada vidimo koliko su Talha i Zubejr žudili za dunjalukom i znamo da su njih dvojica prekršili zakletvu koju su položili Zapovjedniku vjernih Imamu Aliju, jer je on bio odlučan u tome da sav imetak koji je Osman podijelio, vrati u državnu riznicu muslimana. Ovdje počinjemo sumnjati u ovu dvojicu. Kada je Imam Ali preuzeo položaj halife, odmah je požurio da vrati ljude Poslanikovom sunnetu.
I prvo što je uradio, podijelio je iz državne kase svakom muslimanu jednako, bilo da je bio Arap ili stranac, svakome po tri dinara. Ovo je bila praksa Božijieg Poslanik, s.a.v.a., cijeli njegov život. Ovim je Imam Ali poništio novotariju Omer ibn Hattaba koji je davao prednost Arapu nad nearapom, i duplo je davao Arapu spram nearapa.
Dosta je bilo da Ali ibn Ebi Talib vrati ljude poslaničkom sunnetu pa da se ashabi pobune protiv njega, jer im se svidjelo ono što je Omer uveo kao novotarije. Ovo je ono šte smo zanemarili u traženju opravdanja ljubavi Kurejšija prema Omeru i njegovom veličanju.
Omer je Kurejšijama dao prednost nad ostalim muslimanima i potakao u njima žar arapskog nacionalizma, Kurejševićkog plemstva i osjećaja aristokracije. Kako onda da Ali četvrtinu stoljeća poslije Poslanikove smrti vrati Kurejšije na položaj koji su imali u Poslanikovo vrijeme, kada je Poslanik svima isto davao, pa bi Bilal Habešija dobio isto kao i Abbas, Poslanikov amidža. Kurejšije su prigovarali ovu jednakost Božijem Poslaniku, s.a.v.a.
Nalazimo u historiji i biografiji Poslanikovoj da su mu se suprotstavljali u najvećem broju slučajeva, upravo zbog ovoga. Zbog ovoga su se Talha i Zubejr pobunili protiv Zapovjednika vjernih Imama Alija, jer je sve izjednačio u udjelu i nije im dao nikakvu oblast za upravljanje što su od njega tražili.
Imam Ali ide dalje pa čak traži da mu polože račun o imecima koje su sabrali, kako bi uzurpiran imetak vratio jadnom narodu. Važno je znati kada je Zubejr izgubio nadu da će ga Ali imenovati za namjesnika Basre i da će mu dati prednost nad drugima i kada se pobojao da će novi halifa od njega tražiti da mu položi račun za ogromno bogatstvo koje je posjedovao, došao je sa svojim drugom Talhom i zatražili su dozvolu da idu na umru.
Imam Ali je znao za njihove skrivene namjere, pa im je rekao: “Tako mi Allaha, njih dvojica ne žele umru, oni žele izdaju.” Zubejr se drugi pridružio Aiši, kćerki Ebu Bekrovoj, a sestri njegove žene. On i Talha su s njom krenuli prema Basri.
Kada su zalajali psi iz suhog riječnog korita na Aišu, ona se htjela vratiti, ali oni su joj doveli 50 ljudi kojima su platili kako bi posvjedočili da to nije ono mjesto na koje ju je upozoravao Poslanik, s.a.v.a. Oni su lažno posvjedočili kako bi majka pravovjernih, Aiša, nastavila svoju neposlušnost prema svom Gospodaru i svom mužu i nastavila s njima u Basru.
Oni su bili veoma lukavi i znali su da će ona imati veći uticaj na ljude od njih samih. Cijelu četvrtinu stoljeća su radili na tome da ljudi povjeruju da je ona voljena žena Božijeg Poslanika i kćerka dragog mu prijatelja, kod koje se nalazi pola vjere. Čudno je da i Zubejr isto kao i Talha tražio osvetu za Osmanovu krv, a dobri ashabi su ga optužili da je on taj koji je sve pripremao za Osmanovo ubistvo. Kada se Imam Ali sreo s njim u borbi, rekao mu je:
“Tražiš od mene osvetu za Osmanovo ubistvo, a ti si ga ubio!”
(Tarih Taberi, 5/204; Ibn Asir, El-Kamil, 3/102)
Mesudi Prenosi da mu je rekao:
“Teško tebi Zubejre, šta je te navelo da kreneš protiv mene?” Zubejr je rekao: “Tražim osvetu za Osmanovu krv.” Ali je rekao: “Ubio Allah onog od nas ko je odgovoran za Osmanovo ubistvo!”
Hakim bilježi u Mustedreku, pa kaže:
“Kada su Talha i Zubejr došli u Basru ljudi su im rekli: “Zašto ste došli?” Rekli su: “Tražimo osvetu za Osmanovo ubistvo.” Husejn je rekao: “Subhnallah, zar mislite da ljudi nemaju razuma, pa tako govorite. Tako mi Allaha, Osmana nije ubio niko drugo do vas dvojica!”
I Zubejr je uradio isto što i prijatelj mu Talha. Izdao je Osmana i poticao na njegovo ubistvo, zatim je slobodno, svojom voljom položio prisegu Imamu Aliju. Potom je prekršio svoju zakletvu, krenuo u Basru i tražio osvetu za Osmanovo ubistvo. Kada je ušao u Basru i sam je učestvovao u zločinima. Ubili su više od 70 ljudi, čuvara i opljačkali su državnu riznicu.
Historičari kažu da su oni potpisali ugovor o kratkom primirju sa Osmanom ibn Hanifom (namjesnikom Basre) i obećali su da će ga poštovati dok ne dođe Ali. Zatim su prekršili obećanje i ugovor i napali su Osman ibn Hanifu dok je predvodio džemat jacije namaza. Povezali su te ljude i pobili ih.
Htjeli su ubiti i Osman ibn Hanifu, Alijevog namjesnika, ali su se pobojali da će to čuti njegov brat Sehl ibn Hanif, namjesnik Medine, pa će se osvetiti njihovim porodicama. Zato su ga samo izbičevali, iščupali bradu i brkove. Zatim su nasrnuli na državnu kasu. Tu su pobili 40 čuvara koji su čuvali kasu. Osmana su zatvorili i još ga više mučili.
O ovoj izdaji Taha Husejn kaže, a misli na Talhu i Zubejra:
“Nije im bilo dovoljno to što su prekršili zakletvu vjernosti datu Aliju, nego su uz to dodali i kršenje ugovora o primirju koje su sklopili sa Osman ibn Hanifom. Ubili su koga su ubili od stanovnika Basre koji su prigovorili na poništenju primirja, zatvaranju namjesnika, prisvajanju onog što se nalazilo u državnoj kasi i ubijanju čuvara.”
(Taha Husejn, El-Fitnetu-l-kubra, 2/3)
Kada je Ali došao u Basru nije odmah krenuo u borbu protiv njih. Prvo ih je pozvao da se vrate Allahovoj knjizi, ali su oni odbili i ubili su one koji su im donijeli Kur’an. Uprkos tome, Imam Ali ih po drugi put poziva i podsjeća Zubejra, kao što je uradio sa Talhom, pa mu kaže:
“O Zubejre, sjećaš li se dana kada sam prošao sa Božijim Poslanikom, s.a.v.a., u Benu Ganem, pa je pogledao u mene i nasmijao se i ja sam se nasmijao, a ti si rekao: ‘Ali ibn Ebi Talib ne ostavlja šalu.’ A Božiji Poslanik, s.a.v.a., ti je rekao: ‘Šuti, on se ne bavi besposlicom! Kada se budeš borio protiv njega, ti ćeš biti onaj koji nanosi nepravdu."
(Tarih Taberi o Bici oko deve; Tarih Mesudi; Tarih Hasem i drugi.)
Ibn Ebi Hadid navodi hutbu Zapovjednika vjernih, Ali ibn Ebi Taliba u kojoj kaže:
“Dragi Bože, Zubjer je prekinuo moje rodbinske veze, prekršio je zakletvu meni datu, i poveo neprijatelje protiv mene, zaštiti me danas od njega, čime hoćeš!”
(Šerhu Nehdžul-belage, Ibn Ebi Hadidi, l/l0l)
U Stazi rječitosti Imam Ali o Talhi i Zubejru kaže:
“O Bože moj, ta dvojica su me napustila i nanijela mi nepravdu. Obojica su prekršili zakletvu na vjernost meni i podigli ljude protiv mene. Ti razveži ono što su oni svezali i ne ojačaj ono što su istkali. I pokaži im zlo kojem su se uputili i po kojemu su radili. Prije boja tražio sam da budu postojani u zakletvi i postupao prema njima sa uvažavanjem, ali su oni prije bitke unizili dobrotu i odbacili sigurnost.”
Nehdžul-belaga, govor 36.
U pismu upućenom Talhi i Zubejru prije početka borbe Imam Ali im je napisao:
“Odustanite, o prvaci, od mišljenja svoga, jer doista sramota je sad ono što je najveće prije nego li se sastanu sramota i Vatra! Selam!”
Nehdžul-belaga, pismo 54.
Ovo je bolna istina, i ovo je kraj Zubejra, bez obzira koliko neki historičari pokušavali da nas ubijede da je se on sjetio Poslanikovog hadisa na koji ga je podsjetio Ali, i da se pokajao i odustao od borbe i da je u dolini Sinaa ubio Ibn Džermuza.
Ovo se ne slaže sa onim što je Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Borit ćeš se protiv Alija i time ćeš počiniti nepravdu prema njemu.”
Neki historičari kažu da se Zubejr htio povući i odustati od borbe protiv Alija kada ga je on podsjetio na Poslanikove riječi, ali njegov sin Abdullah ga je optužio da je kukavica, što ga je veoma uzrujalo, pa se vratio u borbu sve dok nije bio ubijen.
Ovo je bliže i stvarnosti i hadisi šerifu u kojem je vijest o budućem događaju (gajbu) od onog ko ne govori ništa po hiru svome. Ako se doista i pokajao i povratio od svoje nepravde, zašto onda nije postupio po riječima Božijeg Poslanika, s.a.v.a.:
“Kome sam ja bio vladar, ovaj Ali mu je vladar. Dragi Bože, budi prijatelj onome ko je njemu prijatelj, budi neprijatelj onome ko je njemu neprijatelj! Pomozi onoga ko njega pomaže i ponizi onoga ko njega ponižava!”
Zašto nije pomogao Alija i njega uzeo za vladara? Pretpostavimo da je to što je nemoguće uradio, zašto onda nije održao govor ljudima koje je poveo u borbu sa sobom i obavijestio ih da je on shvatio pravu istinu i sjetio se onoga što je bio zaboravio, i zašto nije zatražio od njih da odustanu od borbe čime bi bilo spriječeno proljevanje krvi nevinih muslimana? Međutim, ništa od toga se nije desilo.
Znamo da je priča o pokajanju i odustajanju od borbe samo isprazna izmišljotina lažaca koji su bili pritisnuti ili Alijevom istinom i Zubejrovom laži, pa kada je njegovog druga Talhu ubio Mervan ibn Hakem, izabrali su Ibn Džermuza da ubije Zubejra izdajući ga tako, a kako bi olakšali tumačenje biografije Talhe i Zubejra i da ih ne bi spriječili da uđu u Džennet, sve dok je Džennet njihova privatna svojina u kojeg uvode onoga koga oni hoće i zabranjuju onome kome hoće.
Dovoljan dokaz o neispravnosti ove predaje jeste pismo Imama Alija u kome ih poziva da odustanu od borbe rekavši:
“Doista, sramota je sad ono što je najveće prije nego li se sastanu sramota i Vatra!”
Niko nije prenio da su oni odgovorili na Imamove pozive ili da su poslušali njegove naredbe kao odgovor na njegovo pismo. Imam Ali ih je prije početka borbe pozvao Allahovoj knjizi, ali oni su to odbili prihvatiti i ubili su mladića koji im je donio Kur'an.
Tek tada je Ali dozvolio da se otpočne sa borbom. Možda ćeš pročitati neke anegdote kod nekih historičara. Neki od njih ne znaju istinu, niti mogu shvatiti primjere toga, pa onda kažu da kada je Zubejr saznao da je Ammar ibn Jasir došao sa Ali ibn Ebi Talibom, rekao je:
“O kako je on hrabar mladić, od njega sam izgubio odvažnost.”,
a onda ga je uhvatio strah i sablja mu se počela tresti u ruci. Jedan od njegovih drugova je rekao: “Zašto me majka nije izgubila, zar je ovo onaj Zubejr s kojim sam htio i umrijeti i živjeti?
Tako mi onog u čijoj ruci je moja duša, ovo što vidim je samo zbog nečega što je čuo ili vidio od Allahova Poslanika, s.a.v.a.!”
(Tarih Taberi, 5/205)
Izmišljajući ove predaje oni njima žele reći da se Zubejr sjetio Poslanikovog hadisa: “Teško Ammaru, ubiće ga griješnička skupina!”, pa je i on zadrhtao iz straha da ne bude od ove griješničke skupine. Oni žele da potcijene naše razume i ismijavaju se sa nama, ali naši razumi su potpuni i zdravi - elhamdulillahi! Kako to da se Zubejr trese iz straha od hadisa “Ammara će ubiti griješnička skupina.”, a ne trese se od mnogih hadisa koje je čuo od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., vezano za položaj Ali ibn Ebi Taliba?!
Zar je Ammar za Zubejra bio vrijedniji i cjenjeniji od Alija?! Zar Zubejr nije čuo Poslanika, s.a.v.a., kada kaže:
“O Ali, tebe će voljeti samo iskreni vjernik, a mrzit će te samo munafik (licemjer).”
Zar ga nije čuo da kaže:
“Ali je sa istinom, a istina je sa Alijem gdje god je i on.” Poslanikove, s.a.v.a., riječi: “Kome sam ja bio vladar, ovaj Ali mu je vladar. Dragi Bože, budi prijatelj onome ko je njemu prijatelj i neprijatelj onome ko je njemu neprijatelj! Pomozi onog ko njega pomaže, a ponizi onog ko njega ponižava!”
I njegove riječi: “O Ali, ja sam u ratu s onim ko sa tobom ratuje i u miru sam s onim ko je s tobom u miru!” I njegove riječi: “
Danas ću zastavu dati čovjeku koji voli Allaha i Njegova Poslanika i koga voli Allah i Njegov Poslanik.”
I njegove riječi:
“Ja sam se borio s njima zbog objavljivanja Kur’ana, a ti ćeš se borit s njima zbog tumačenja Kur’ana.”
I njegove, s.a.v.a., riječi:
“Naređujem ti da se boriš protiv onih koji krše svoje zakletve, protiv nepravednih i otpadnika od vjere.”
I mnogih drugih riječi, a posljednji je hadis koji je Božiji Poslanik, s.a.v.a., uputio Zubejru:
“Ti ćeš se boriti protiv njega i time ćeš mu počiniti nepravdu.”
Kako je samo Zubejr daleko od svih ovih istina koje poznaju i obični ljudi, a on je Poslanikov i Alijev tetić? To su kameni razumi koji nisu u stanju spoznati istinu iz historijskih događaja, nego na sve moguće načine nastoje pronaći opravdanja kako bi obmanuli ljude i prikazali im da su Talha i Zubejr od onih koji su obradovani Džennetom.
“To su puste želje njihove! - Ti reci: ‘Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite” Bekare, 111
“Onima koji dokaze naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili - kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će debelo uže kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući. Eto tako ćemo Mi griješnike kazniti.”A'araf, 40