“O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga – ako to ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi...” (5:67).

Možda je najjasniji nagovještaj superiornosti Imama Alije nad muslimanima nakon Poslanika gore navedeni ajet, koji označava presudnu fazu u istoriji Božanske objave.

Nakon što je stvorio ovaj veliki i predivni svijet, Svemogući je poslao neprekidan niz poslanika da vode čovječanstvo prema Božijem blagoslovu. Posljednja i najveća veza u tom vječnom lancu bio je Muhammed El-Mustafa (S), kojemu je povjeren najrazumljiviji kodeks zakona, koji je u stanju da odgovori na potrebe čovječanstva sve do Sudnjega dana.

Više nije bilo potrebe za bilo kakvim novim poslanikom. Ali, bez obzira na to, Mudri Stvoritelj ne može ostaviti borbu čovječanstva od više hiljada godina hirovima i kapricima nesavršenih Arapa, koji su proveli veći dio svog života u idolopoklonstvu i grijehu. Zbog toga, kako bi osigurao opstanak Islama i muslimana, Allah je objavio ovaj ajet, postavljajući Imama Alija kao Poslanikovog namjesnika.

Istoričari i prenosioci hadisa su ostavili svjedočanstva o ovom velikom događaju.

"Nakon što je obavljen Oprosni hadž, dok se Pečat vjerovjesnika vraćao prema Medini, odjednom se pojavio melek Džibril, na mjestu gdje su se račvali putevi koji su vodili u razne dijelove Arabije. Primivši Božiju naredbu, Poslanik je stao na mjestu koje se zove Gadir Hum i naredio onima koji su otišli naprijed i onima koji su zaostali iza njega da požure do toga mjesta. Kada se na podnevnom suncu skupio veliki broj ashaba, Poslanik je rekao da je imao da im dostavi veoma važnu poruku. Brzo su skupljena kamilja sjedla kako bi se napravio minber.

Penjući se na njega, Poslanik je održao govor tražeći od ljudi da posvjedoče da je on vjerno izvršio poslanički zadatak koji mu je povjerio Svemogući Allah. Skupina je jednoglasno uzviknula: “Svjedočimo, o Allahov Poslaniče!” On je upitao, “Zar ja nemam veći autoritet nad vama od vas samih?,” na šta su oni odgovorili da  Allah i Njegov Poslanik znaju bolje. Tada je on rekao: “O ljudi, Allah je moj Gospodar (mevla) a ja sam gospodar (mevla) vjernika.” 

(Hakim Hasakani u djelu ‘Ševahidu-t-tenzil,’ I tom, str. 191; Ibn Kesir, V tom, str. 209.) Tada se Muhammed (S) sagnuo i podigao ruku Alija ibn Ebi Taliba (ع) pokazujući ga velikoj skupini i izgovarajući svoje slavne riječi, koje su garantovale nastavljanje Božanskog vođstva: “Kome god sam ja gospodar (mevla), ovaj Ali mu je gospodar (mevla)...”

(Za detaljniji opis istorijskog događaja na Gadir Humu pogledajte slavna djela ‘Musned’ Ahmeda ibn Hanbela, I tom, str. 118-119; IV tom, str. 281, 270, 272, 273; V tom, str. 347, 370; ‘Mustedrek’ od El-Hakima, III tom, str. 109; ‘Sunen’ od Ibn Madžea i Hakima Hasakanija, I tom, str. 190-191; ‘Tarih’ od Ibn Kesira, V tom, str. 209, 210, 213.)

Tako je on proglasio ove riječi prije nego što je sišao sa minbera i osjetio olakšanje što je ispunio veliki zadatak koji će zaštititi muslimane od skretanja sa pravog puta. Veliki broj muslimana se sjatio oko Alija ibn Ebi Taliba (ع) da mu čestita za Božansko naimenovanje. Prema poznatim učenjacima kao što su Zamahšeri i Nesai, prvi čovjek koji je čestitao Imamu Aliju (ع) i položio mu zakletvu na vjernost (bej‘at) bio je Omer ibn El-Hattab, koji je kasnije postao drugi halifa. Džibril je ponovo došao sa novom objavom, koja je pokazivala da je Svemogući Allah bio zadovoljan sa Svojim Poslanikom jer je odlično izvršio veliku finalnu misiju čovječanstvu: “

...Sada Sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam Islam bude vjera...” (5:3).

Ovaj najvažniji zadatak je osigurao nastavljanje Božanskog vođstva. Pošto je Poslanike postavljao Sam Allah, to je moralo važiti i za nasljednike i povjerioce Poslanika, pogotovo u slučaju Islama, koji je posljednja poruka ljudskom rodu. Svi naučnici i istoričari su potvrdili da se događaj na mjestu Gadir Hum zaista desio,  a pored toga i zbirke hadisa svjedoče da je u mnogim prilikama Poslanik naglasio nadmoć svog rođaka nad svim muslimanima.

(Za detaljniji opis istorijskog događaja na Gadir Humu pogledajte poznate knjige ‘Sunen’ od Ibn Madžea, poglavlje pod nazivom “Zasluge Alija,” te ‘Tarih’ od Ibn Kesira, V tom, str. 209, 210-213.)