“...Reci (ljudima, o Muhammede): ‘Ne tražim za ovo (prenošenje Objave) nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske (ljubavi prema mojoj bliskoj rodbini).’ A umnogostručićemo nagradu onome ko učini dobro djelo...” (42:23).

 

 Božiji Poslanik (S) je eksplicitno rekao muslimanima da se ovaj ajet odnosi na njegov Ehlul-Bejt, odnosno na Alija, Fatimu, Hasana i Husejna, i tražio od njih da im se pokoravaju i nakon njega slijede ove uzorne ličnosti. Svi komentatori, biografi i sakupljači hadisa jednoglasno tvrde da je Poslanik, objašnjavajući ovaj ajet, rekao da se riječi ‘bliski rođaci’ koje su ovdje upotrijebljene isključivo odnose na njegov Ehlul Bejt odnosno Alija, Fatimu, Hasana i Husejna.

 

Poznati učenjak Zamahšeri, u svom komentaru Kur’ana ‘Keššaf,’ kaže:

“...prenosi se da su idolopoklonici sazvali skup i rekli jedni drugima: “Hoće li Muhammed tražiti od nas da mu damo nagradu zbog toga što nam propovijeda?” Tada je Allah objavio Poslaniku ovaj ajet kao odgovor.”

“Reci (ljudima, o Muhammede): ‘Ne tražim za ovo (prenošenje Objave) nikakvu drugu nagradu od vas, osim ljubavi prema mojoj bliskoj rodbini (Ehlul Bejtu).’ A umnogostručićemo nagradu onome ko učini dobro djelo...” (42:23). 

 

Zamahšeri dodaje:

 

“Takođe se prenosi da je po objavljivanju spomenutog ajeta Allahov Poslanik upitan: Ko je tvoja bliska rodbina koju moramo voljeti? Odgovorio je: Ali, Fatima i njihova dva sina (Hasan i Husejn).” Allama Bahrani, koji se poziva na djelo ‘Musned’ imama Ahmeda ibn Hanbela, koji je kroz lanac prenosilaca i sa autoritetom Sa‘ida ibn Džubejra citirao Ibn Abbasa: “Kada su objavljene Allahove riječi, “Reci: Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu osim ljubavi prema mojoj bliskoj rodbini...”, Allahov Poslanik je bio upitan ko su ti njegovi bliski rođaci prema kojima je ljubav učinjena obaveznom za sve muslimane. Poslanik je odgovorio: ‘Ali, Fatima i njihova dva sina (Hasan i Husejn)’.”

(‘Gajetu-l-Maram,’ komentar ovoga ajeta.)

 

Fahruddin Razi u svom djelu Et-Tefsir El-Kebir, nakon što je citirao naprijed navedeni hadis od Zamahšerija, kaže:

“Svjedočim da ‘al’ Muhammeda (S) sačinjavaju oni čiji su poslovi potpuno povezani sa poslovima Poslanika... A bez sumnje, niko nije bio bliži Božijem Poslaniku od Fatime, Alija, Hasana i Husejna. To je dobro poznata činjenica koju prenose svi lanci prenosilaca, i oni su njegov ‘al’.”

(Ko god je dobro upoznat sa arapskim jezikom posvjedočiće da se riječ “al” ne može interpretirati kao “ummet” ili “nas” (ljudi), kako su to predlagali neki kasniji dezinformisani pisci. 12 Poslaniku (S) su svi sinovi umrli kao djeca, pa su ga nevjernici nazivali “kusavim” ili čovjekom bez repa, bez poroda. Ali, Allah dž.š. mu je dao kćerku Fatimu (ع) koja ga je nadživjela i nastavio njegovu lozu preko nje, te je radi nje objavljena 108. kur’anska sura “Kevser.” U njoj Allah kaže kako je Poslaniku (S) dao “mnogo dobro” ili “kevser,” odnosno kćerku Fatimu (s.a.), a “...onaj koji tebe mrzi, sigurno će on bez pomena (tj. bez repa) ostati.” Neki naučnici tvrde da su Zejneba, Umm Kulsum i Rukajja zapravo kćeri Hadidže (ع) iz prvog ili drugog braka, te da je jedino Fatima (ع) zaista Poslanikova (S) kći, stoga pisac za nju koristi riječi “jedino preživjelo dijete.” Oni uzimaju suru ‘Kevser’ kao dokaz za to. Osim toga, zna se da je hazreti Hadidža (ع) imala četrdeset godina kada se udala za Božijeg Poslanika (S) i vjerovatnije je da je u prethodna dva braka rodila drugu žensku djecu, te da nije imala vremena roditi toliko djece sa Poslanikom (S) (prim. prev.))

 

Dakle, neosporna je činjenica da se riječi Ehlul Bejt i Al Muhammed (S) odnose samo na Poslanikovu najbližu porodicu, na njegovu kćerku Fatimu, zeta Alija, unuke Hasana i Husejna i nikoga više.

 

Već smo spomenuli neke primjere Poslanikove ljubavi prema njegovoj porodici. Nema sumnje da je Poslanik veoma jako volio svoje jedino preživjelo dijete, Fatimu. 12 Poznate Poslanikove riječi potvrđuju ovu činjenicu:

 

“Fatima je dio mene, i ko god povrijedi Fatimu, povrijedio je i mene.”

 

Fatima mu je bila toliko draga da je Poslanik s prezirom odbio ponude mnogih bogatih Arapa koji su tražili njenu ruku, i na kraju je udao za sopstvenog rođaka Alija Ibn Ebi Taliba, kojega je lično odgojio.

 

U nekoliko slučajeva je Božiji Poslanik izdvojio Alijevu superiornost kao i visoki položaj njegovih unuka, Hasana i Husejna. Hadisi takođe potvrđuju njegovu prirodnu naklonost prema Aliju i njegovim unucima, Hasanu i Husejnu. Odatle je dužnost svih onih koji tvrde da pripadaju Poslanikovom ummetu da slijede Poslanikove hadise koje se odnose na njegov Ehlul Bejt.

 

Povrh toga, Sam Allah je naredio muslimanima da to čine, kao što se jasno da vidjeti iz sljedećih ajeta:

 

• “Reci (ljudima, o Muhammede): ‘Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’...” (3:31);
• “Njega (Poslanika) slijedite da biste na pravom putu bili” (7:158);
• “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu)...” (24:63);
• “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor...” (33:21).

 

Pored naprijed navedenih ajeta, još jedan dokaz superiornosti Ehlul Bejta nad ostalim muslimanima je i blagoslov za Poslanika i njegovu porodicu koji vjernik izgovara prilikom tešehhuda u svakom od pet dnevnih namaza:

 

“Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ali Muhammed 

O Allahu, obaspi Svojim blagoslovima Muhammeda i porodicu Muhammedovu.”

 

Imam Šafija, velika ličnost koja se smatra za osnivača šafijske pravne škole u Islamu, u poznatom hvalospjevu koji je posvetio Ehlul Bejtu nije samo naglasio da je ljubav prema njima sinonim za vjeru, nego je odlučno prekorio one koji su odricali njihovu superiornost: 

 

O jahaču, stani na kamenitom tlu Mine,

I vikni onima koji su se zaustavili kod Hifa i onima koji se kreću Kada hodočasnici u zoru dođu na Minu,

Krećući se kao talasi Eufrata koji se lome o obalu: Ako je ljubav prema Muhammedovoj porodici rafd (krivovjerje),

Onda neka džinni i ljudi posvjedoče da sam ja rafidija (heretik).

(Fahruddin Razi, ‘Et-tefsiru-l-kebir,’ komentar sure Šura, ajet br. 23.)

 

Muhibuddin Tabari u svojoj knjizi ‘Dahairu-l-Ukba fi Menakib Davi-lKurba,’ citirajući Ibn Abbasa, Poslanikovog rođaka i sljedbenika, kaže:

“Po objavljivanju ajeta o ljubavi, ljudi su upitali Poslanika ko su bili njegovi bliski rođaci koje je trebalo da vole. Poslanik je odgovorio: ‘Ali, Fatima, Hasan i Husejn’.” Ovo takođe prenosi Ahmed u djelu ‘El-Menakib.’

(Muhibbuddin Tabari, ‘Daha’iru-l-ukba fi menakib davi-l-kurba,’ str. 25.)

 

Ibn Munzir, Ibn Ebi Hatam, Ibd Merdevaja i Taberani u djelu ‘Mu’džem El-Kebir’ takođe su citirali iste riječi od Ibn Abbasa koje se odnose na ovaj ajet. Dželaluddin Sujuti prenosi da je Poslanikov stariji unuk, Imam Hasan ibn Ali (ع) rekao u jednom od svojih govora:

“Ja sam iz Ehlul Bejta, a ljubav prema njima je Allah učinio obavezom svakog muslimana.” Zatim je proučio ovaj isti ajet, “Reci: Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu osim ljubavi prema mojoj bliskoj rodbini.”

 

Treba primijetiti da Kur’an ne govori o običnim sentimentalnim vezama između muslimanskih zajednica i Poslanikove kuće, nego naglašava duboku i iskrenu ljubav. Pravo iskazivanje ljubavi muslimani najbolje mogu pokazati ukoliko slijede uzvišene primjere koje su postavili članovi Ehlul Bejta, primjenjuju njihovo učenje i uputstva u svakodnevnim postupcima i priznaju ih kao vodiče nakon Božijeg Poslanika.

Kada je ovaj ajet stavljen u Poslanikova usta i kada mu je naređeno da obavijesti muslimane kako on ne želi nikakvu platu ili nagradu za prenošenje Božanske poruke, osim ljubavi prema njegovim najbližim rođacima, Allah je jasno pokazao muslimanima da je lojalnost prema Ehlul Bejtu i prihvatanje njihovog vođstva jedini put prema njihovom napretku i razvoju na ovome svijetu i prema spasenju na budućem.

 

Samo naglašavanje riječi ‘bliska rodbina’ od strane Svemogućeg Allaha u Časnom Kur’anu i naredba muslimanima koja iz njega slijedi je konkretan dokaz prava Ehlul-Bejta na vođstvo; u protivnom Allah ne bi ni objavio ovaj ajet, niti bi Poslanik naglasio njegovu važnost. 

 

Eto kako nas Kur’an na predivan način podstiče na zahvalnost prema Poslanikovom zadatku da nas prosvijetli porukom Islama. Drugim riječima, to znači da ćemo biti smatrani nezahvalnim bijednicima koji ne zaslužuju da se nazovu muslimanima ukoliko se ne držimo puta Ehlul Bejta.

 

Kur’an nam takođe govori da se moramo držati puta Poslanikove porodice i uzeti ih kao modele prema kojima ćemo oblikovati svoj život i ponašanje u skladu sa osobinama kao što su čistoća i besprijekornost. Stoga je jasno iz različitih tefsira, rivajeta i hadisa, koje smo preuzeli od učenjaka koji su pripadali različitim doktrinarnim pravcima, da je Poslanik bio veoma otvoren kada je tumačio ovaj blagoslovljeni ajet.