Nalozi za hapšenje Netanjahua: Da li je Bidenova administracija dala zeleno svjetlo?

Lejla Nekula, prof. međunarodnih odnosa na libanskom univerzitetu

Odluka o izdavanju naloga za hapšenje predstavlja prekretnicu u budućnosti Izraela i međunarodnoj izolaciji, jer se suočava sa još jednim slučajem na Međunarodnom sudu pravde zbog kršenja Konvencije o genocidu iz 1951. godine.

Međunarodni krivični sud je 21. novembra 2024. izdao naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Galanta, kao i lidera Hamasa, Muhameda Diaba Ibrahima al-Masrija (Muhammad al-Deif).

Sudije su zaključile da postoje razumni razlozi za vjerovanje da su Netanyahu i Gallant odgovorni za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Pojasu Gaze, uključujući izgladnjivanje civila, usmjeravanje namjernih napada na civilno stanovništvo, ubistva i progone.

Nema sumnje da ova odluka o izdavanju naloga za hapšenje predstavlja prekretnicu u budućnosti “Izraela” i njegove međunarodne izolacije, jer se suočava sa još jednim slučajem na Međunarodnom sudu pravde zbog kršenja Konvencije o genocidu iz 1951. godine.

Neophodno je dati neka zapažanja o raspisivanju potjernica i šta se od njih očekuje, i to:

1- Amicus Curiae podnesci i nedostatak transparentnosti

Dana 20. maja 2024., tužilac Međunarodnog krivičnog suda, Karim Khan, zatražio je od sudija Suda da izdaju naloge za hapšenje Netanyahua, Gallanta i nekih lidera Hamasa. Zatim, 10. juna, Ujedinjeno Kraljevstvo je podnijelo zahtjev za podnesak Amicus Curiae. Sud je pristao, a kasnije i dozvolio drugim zemljama i vladinim organizacijama da podnesu slične podneske.

Prijatelj suda (Amicus Curiae) se u međunarodnom pravu definiše kao „subjekat koji nije stranka u parnici, ali koji podnosi predstavku sudu ili od njega traži da podnese memorandum u parnici, jer ova stranka ima jak interes za predmet tužbe.” U tom kontekstu, uobičajena praksa suda je da na svojoj internet stranici javno objavljuje podneske Amicus Curiae u skladu sa principom pravne transparentnosti, ali je Prvo Pretpretresno vijeće zahtjeve za dozvolu u ovom slučaju klasificiralo kao povjerljive. Nakon dobijenih prigovora, kasnije je odlučeno da se memorandumi javno iznesu, što je izazvalo sumnju u princip transparentnosti suda u ovom slučaju.

U britanskom memorandumu se tvrdilo da sud nema nadležnost da sasluša slučaj, tvrdeći da je sporazum iz Osla iz 1993. zabranjivao nadležnost suda nad izraelskim državljanima. Organizacije za ljudska prava podnijele su kontradiktorne memorandume, u kojima se tvrdi da sporazumi iz Osla nisu relevantni za sud, te da sporazumi ne sprječavaju sud u vršenju svoje nadležnosti.

Imajte na umu da je dugotrajna istraga i različite sudske faze koje je proveo sud zaključile u februaru 2021. da je sud nadležan za situaciju u Palestini (Zapadna obala, Gaza i istočni Kuds). Kasnije je nova britanska (laburistička) vlada povukla svoj memorandum o prigovorima.

2- Nijemci i lažna izraelska istraga

Njemačka je podnijela svoj memorandum Amicus Curiae od 6. avgusta 2024., prigovarajući nadležnosti suda na osnovu principa „komplementarnosti“, koji reguliše odnos između MKS-a i nacionalnih sistema krivičnog pravosuđa (članovi 17-19 Statuta). Načelo komplementarnosti propisuje da sud neće krivično goniti osim ako lokalno pravosuđe u zemlji ne želi ili nije u mogućnosti da sprovede istragu.

U njemačkom memorandumu se tvrdilo da Izrael ima efikasan i nezavisan nacionalni pravosudni sistem i da mu nije dato dovoljno vremena da sprovede svoje unutrašnje istrage.

Njemački memorandum potvrđuje da se prema zemlji koja je uključena u oružani sukob mora postupati blaže.

Napominjemo da tvrdnja da “Izrael” ima nepristrasno pravosuđe nije potvrđena suđenjima koje je izraelsko pravosuđe vodilo u vezi sa kršenjima počinjenim protiv Palestinaca, ni na Zapadnoj obali ni u Pojasu Gaze, pored argumenta oružanih sukoba, nije pokrenut u drugim međunarodnim predmetima pred sudom.

U skladu s njemačkim memorandumom, izraelske novine su izvještavale o pokušajima otvaranja “lažne” istrage u “Izraelu” kako bi spriječili sud da nastavi istragu.

U izvještaju izraelskog Channel 12 od 28. oktobra navodi se da je izraelski ministar pravde Yariv Levin, na Netanyahuov zahtjev, zatražio od državnog tužioca Galija Beharava Meare da otvori krivičnu istragu protiv Netanyahua i Gallanta kao način pokušaja da se zaobiđe zahtjev za izdavanje naloga za hapšenje protiv njih na Međunarodnom krivičnom sudu. U izvještaju se navodi da je Netanyahu želio otvoriti istragu, a zatim je zatvoriti, pri čemu je podnio izvještaj Međunarodnom krivičnom sudu u kojem se navodi da su optužbe istražene i zaključene.

Bhairav Mayara je odbio zahtjev, rekavši da je to očigledna laž i da neće zadovoljiti MKS, navodi se u izvještaju. Bhairav Mayara smatra da bi samo vladin istražni komitet - najviši nivo istrage u "Izraelu" - o 7. oktobru i ratu u Gazi koji je uslijedio, zadovoljio sud. Netanyahu je odbio da se posveti takvoj istrazi, rekavši da bi trebalo pričekati do kraja rata. U izvještaju se navodi da se Netanyahu plaši da je pokušaj njegovog uklanjanja s vlasti pravni trik.

Sud izdaje naloge za hapšenje

Tako je sud mogao da izda naloge za hapšenje Netanyahua i Gallanta, uprkos svim pritiscima, jer je Predstavnički dom američkog Kongresa odobrio nacrt zakona kojim se dozvoljava uvođenje sankcija Međunarodnom krivičnom sudu, a takođe izriče sankcije sudu ako istražuje ili krivično goni ljude koje štiti Washington ili njegovi saveznici.

Javni tužilac Karim Khan je u televizijskom intervjuu objavio da su on i sudije bili pod snažnim pritiskom, od kojih je poslednja Kanova prijetnja seksualnim skandalima, pošto je britanski list „Dejli mejl” objavio da je javni tužilac Karim Kan optužen za uznemiravanje zaposlenice, što je Khan oštro demantovao i rekao da su on i sud podvrgnuti progonu i prijetnjama, negirajući kampanju u potpunosti. U međuvremenu, glavna sutkinja u ovom slučaju, Rumunka Julia Mutuc, razriješena je u oktobru 2024. godine iz zdravstvenih razloga i zamijenjena je slovenačkim sudijom na sudu.

Kao rezultat toga, može se očekivati, uprkos američkim izjavama, da je Bidenova administracija dozvolila izdavanje naloga za hapšenje Netanyahua, koji je na posljednjoj sjednici Knesseta dao sramotne izjave protiv Bidena i njegove administracije, znajući da "Izrael" neće sarađivati sa sudom i neće sprovoditi naloge za hapšenje, a nije ni u obavezi da to učini uglavnom zato što nije član njegovog režima. Dakle, nema štete u davanju zelenog svjetla za njihovo izdavanje, jer nalozi ne znače da sud može uhapsiti, ali štete Netanyahuu i njegovoj političkoj budućnosti i ubijaju njegovu aroganciju i oholosti.

Al-Mayadeen.net