Pismo 69 (pitanje)

10. safer, 1330. godine po H.

 

Dokazi koji negiraju oporuku

 

 

Ehli sunet ve-l-džema'at negiraju oporuku pozivajući se na ono što Buhari u svome Sahihu prenosi od Esveda koji kaže da je pred Aišom spomenuo da je Vjerovjesnik oporučio Alija, a.s. (Ovaj hadis Buharija biježi u poglavlju Oporuke (El-Vesaja) 2/83, kao i u poglavlju Bolest i smrt Vjerovjesnika (Meredu en-Nebijji ve vefatuhu), 2/14; Bilježi ga Muslim u poglavlju Oporuka u Sahihu 2/14.) 

Ona je rekla:

“Ko to kaže?” Ja sam vidjela Vjerovjesnika, i ja sam ga privila na svoje grudi, pa je tražio leđen, pa mu ruke i noge klonuše, te umrije, da nisam ni primjetila, pa kako je mogao oporučiti Aliju?”

ذكر عند عائشة، رضي الله عنها، أن النبي أوصى الى علي رضي الله عنه، فقالت: من قاله؟ لقد رأيت النبي، وإني لمسندته إلى صدري فدعا بالطست فانخنث فمات، فما شعرت، فكيف أوصى إلى علي ؟

Vjerovatno znaš da su dva šejha – Buharija i Muslim – bez da su imali namjeru prenijeli u ovom hadisu Vjerovjesnikovu oporuku Aliju, jer zbilja oni koji govore o tome da je Allahov Poslanik oporučio Alija, nisu bili izašli iz ummeta, već to su bili ashabi ili tabiini, koji su bili dovoljno hrabri da izraze ono što nije godilo majki vjernika i protivilo se politici tih dana. Upravo zbog toga, kada je Aiša čula njihove riječi, napravila je pometnju, veliku pometnju time što ih je zanijekala veoma slabim načinom odbijanja. Imam Es-Sindi u komentaru na ovaj hadis koji se nalazi u Sunenu Nesaija, 6/241, štampanom u Egiptu na Al-Azharu: “Nije skriveno da ovakvo što ne spriječava da je oporuka učinjena prije ovoga, i to ne iziskuje da je on umro iznenadnom smrću pa da to nije moguće da je učinio ili da se takvo što ne može pretpostaviti. A i kako bi kada je on i prije bolesti znao da mu se smrt približila, pa je danima bio bolestan...” Dobro razmisli o ovom govoru, vidjet ćeš da je krajnje čvrst.

Buharija u Sahihu od nje, koristeći nekoliko načina prenosi da je govorila:

“Umro je Allahov Poslanik, između moga stomaka i brade.” (مات رسول الله بين حاقنتي وذاقنتي)

Također, često je govorila: “Umro je na mojim grudima.” (مات بين سحري ونحري)

Katkad bi govorila: “Umro je s glavom na mojim bedrima.” (نزل به ورأسه على فخذي)

(Njene riječi “Umro je Allahov Poslanik, između moga stomaka i brade,” kao i riječi: “Umro je na mojim grudima,” nalaze se u poglavlju o njegovoj bolesti i smrti u Sahihu-l-Buhariju. A riječi: “Umro je s glavom na mojim bedrima,” nalaze se u poglavlju Posljednje riječi, odmah nakon poglavlja o njegovoj bolesti i smrti. )

Ukoliko bi bilo kakve oporuke, ona joj ne bi bila skrivena. U Sahihu-l-Muslimu se od Aiše prenosi da je rekla:

“Nije ostavio Allahov Poslanik, s.a.v.a., ni zlatnika ni srebrenjaka, ni bravčeta ni deve, niti je šta oporučio.”

(Sahihu-l-Muslim, 2/14 poglavlje Oporuka. )

ما ترك رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم ديناراً ولا درهما ولا شاة ولا بعيراً ولا أوصى بشيء

U oba Sahiha, (Pogledati u oba Sahiha poglavlje o Oporukama. )  prenosi se od Talhe Ibn Musrifa da je rekao:

“Upitao sam Abdullaha Ibn Ebi Avfa, da li je Allahov Poslanik ostavio oporuku?

On reče: “Nije.”

Ja rekoh: “Kako to, propisao je ljudima oporuku, a on je napustio?”

On reče: “Oporučio je Allahovu knjigu...”

Usljed toga što su ovi hadisi vjerodostojniji od hadisa koje ste vi naveli, usljed toga što su zabilježeni u dva Sahiha, a ti drugi nisu, oni imaju prednost u konfrontaciji, i na njih se može pouzdati. Selam.

-S-

 

 

Pismo 70 (odgovor)

11. safer, 1330. godine po H.

 

Oporuka ne može biti porečena.

 

Vjerovjesnikova oporuka Aliju, ne može biti porečena, jer nema sumnje u to da mu je povjerio nakon što mu je u ostavštinu prenio znanje i mudrost (Pogledaj pismo 66, znat ćeš da mu je Poslanik ostavio tu baštinu) 

 

– da ga on ogasuli, opremi i ukopa, 

 

- Ibn Sa'd u Tabekatima, 2/61, u drugom dijelu bilježi od Alija da je rekao:

“Oporučio je Vjerovjesnik da ga mimo mene niko drugi ne gasuli.”

- Ebu Šejh i Ibn Nedžar – kao što je u Kenzu-l-ummalu, 4/54 – bilježe od Alija:

“Oporučio mi je Allahov Poslanik, s.a.v.a., pa je rekao: “Kada umrem, pa ogasuli me sa sedam mješina.”

- Ibn Sa'd u Tabekatima 2/63, govoreći o gasuljenju Poslanika, s.a.v.a., bilježi od Abdulvahida Ibn Ebi Avaneta:

“Rekao je Poslanik u bolesti u kojoj je umro: “O Ali, ogasuli me kada umrem.” Ali je rekao: “Pa sam ga ogasulio, i nisam uzimao dio tijela a da me nije pratio.”

- Hakim bilježi u Mustedreku, 3/59, a Zehebi u Talhisu, lancem prenosilaca do Alija, i obojica ga ocjenjuju vjerodostojnim, da je rekao:

“Ogasulio sam Allahovog Poslanika, pa sam želio vidjeti šta se dešava sa mejjitom. Nisam vidjeo ništa. A on je i u životu i u smrti bio lijepog mirisa.”

Ovaj hadis bilježi Sei'd Ibn Mensur u svome Sunenu, Mervezi u Džanizu, Ebu Davud u Marasilu, Ibn Muni' i Ibn Ebi Šejbe u Sunenu, Kenzu-l-ummal, 4/54/1094.

 

Bejheki u svome Sunenu prenosi od Abdullaha Ibn Harisa:

“Zaista je Ali ogasulio Vjerovjesnika, a na njemu je bila košulja...” u Kenzu-l-ummalu, 4/55/1104.

- Isto tako prenosi od Ibn Abasa:

“Ali ima četiri odlike koje nema niko drugi. On je prvi koji je klanjao sa Allahovim Poslanikom. U svakoj bici njegov bajrak je bio kod njega. On se sa njim strpio na dan kada su ostali pobjegli od njega. I on ga je ogasulio i spustio u mezar.”

Prenosi ga Ibn Abdulbir u Alijevoj biografiji u El-Isti'abu, Hakim u Mustedreku, 3/111.

- Prenosi od Ebu Se'ida El-Hudrija: “Rekao je Allahov Poslanik:

“O Ali, ti ćeš me ogasuliti i vratiti moje dugove, i položiti u kabur.”

Bilježi ga Dejlemi, Kenzu-l-ummal, 6/155/2583.

Od Omera prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik kaže Aliju:

“Ti si moj gassal i ti si onaj koji će me spustiti u mezar.”

Kenzu-l-ummal, 6/393.

 

U Ahmedovom Musnedu na marginama u 5/45. Prenosi od Alija da je čuo Poslanika da govori:

“Dato mi je u Aliju pet stvari koje nijednom vjerovjesniku prije mene nisu date. Prva, on će vratiti moj dug i on će me položiti u mezar...”

Kenzu-l-ummal, 6/403. 

 

Kada ga je položio na tabut, i trebalo je da obave namaz Ali je rekao:

“Nek niko ne predvodi namaz, jer on je vaš imam i živ i mrtav. Pa su ljudi dolazili u grupama i obavljali namaz u safovima, a nisu imali imama, izgovarali su tekbire a Ali je stajao naspram Allahovog Poslanika, govoreći:

“Selam tebi o Vjerovjesniče, i milost i blagoslovi Njegovi. Bože, zaista svjedočimo da je on dostavio ono što Si mu objavio, i savjetovao je svoj ummet, i borio se na Allahovu putu, dok nije učinio dominantnim Allaha i din, upotpunivši Njegovu riječ. Bože, učini nas od onih koji slijede ono što mu je Allah objavio, i učvrsti nas nakon njega, i spoji nas sa njim.”

Ljudi su govorili: “Amin, amin.” Sve dok mu nisu klanjali muškarci, pa žene, pa djeca.”

 

Ovo prenosi od riječi do riječi Ibn Sa'd u Tabekatima kada govori o gasuljenju Vjerovjesnika. Prvi koji su toga dana došli Poslaniku su Hašemije, pa Muhadžiri, pa Ensarije, zatim narod. Prvi ko je klanjao dženazu bili su Ali i Abas,stajali su u safu, i obavivši namaz s pet tekbira. 

 

- vrati njegov dug, ispuni njegovo obećanje,

- oduži njegovu obavezu,

 

Hadisi o svemu ovom se mutevatir putem čistoga Ehli bejta. A tebi je dovoljno ono što prenosi Taberani u El-Kebiru od Ibn Omera, zatim Ebu Ja'la u svome Musnedu od Alija. U tom hadisu Poslanik kaže:

“O Ali, ti si moj brat i pomagač, vratit ćeš moj dug, ispuniti moje obećanje, i odužit moju obavezu...”

 

Isto tako lancem prenosilaca do Alija, a nekolicina ih prenosi od Busajrija da su prenosioci ovog hadisa pouzdani. Ibn Mirdevejh i Dejlemi ga bilježe također, kao i Kenzu-l-ummal, 6/155 lancem prenosilaca do Ibn Omera.

A u istom svesku na 440. stranici do Alija, a nekolicina prenosi od Busajrija da su prenosioci pouzdani.

Ibn Mirdevejh i Dejlemi – kao u Kenzu-l-umalu, 6/155 – bilježe o ovome od Enesa.

Imam Ahmed Ibn Hanbel u Musnedu 4/164 bilježi od Habešija Ibn Džunadeta:

“Čuo sam da Allahov Poslanik govori: “Moj dug neće vratiti niko osim mene i Alija.”

Ibn Mirdevejh – kao u Kenzu-l-ummalu, 6/401 – prenosi od Alija:

“Kada je objavljen ajet: i upozori svoj rod bližnji, rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Ali će vratiti moj dug, i ispunit će moje obećanje.”

 

Od Sa'da se prenosi da je rekao:

“Čuo sam Allahovog Poslanika kada je govorio na dan Džuhfe, a bijaše uzeo Alija za ruku, zahvaljivao Allahu, hvalio Ga, zatim je rekao: “O ljudi, ja sam vaš zaštitnik.”

Oni rekoše: “Istinu si kazao o Allahov Poslaniče.”

Zatim podiže Alijevu ruku, pa reče: “Ovo je moj pomagač, on će vratit moj dug...”

Od Katade se prenosi:

“Zaista je Ali vratio Poslanikove stvari nakon njegove smrti, mislim da je njihova vrijednost bila, kako je rekao, oko 500.000 dirhema.”

Rečeno je Abdurezaku:

“Da li mu je to oporučio Vjerovjesnik?” On reče: “Da, nema sumnje u to da je Poslaniko oporučio Aliju, jer da nije ne bi mu dozvolili da vrati njegov dug.”

Ovaj hadis navodi autor Kenzu-l-ummala, 4/60/1170. 

 

- da ljudima objasni ono oko čega se nakon njega budu razilazili u Božijim propisima i šerijatu. 

 

Hadisi se očito međusobno potvrđuju da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., oporučio Aliju da on objašnjava njegovom ummetu ono u čemu se budu razilazili nakon njegovog života. Dovoljni su ti za to 11. i 12. hadis u 48 pismu, kao i drugi koje smo već naveli, a i oni koje smo izostavili jer su dovoljno poznati.

 

- Svome ummetu je povjerio da mu je on zaštitnik nakon njega, 

(To postaje jasno iz 36., 40., 45. i 56. pisma.)

 

- i da je on njegov brat,

 

(Bratimljenje između Vjerovjesnika i njegovog opunomoćenika je preneseno mutevatir predajama, dovoljno ti je za njihovu validnost ono što smo iznijeli u 32. i 34. pismu.)

 

- i otac njegovog potomstva. 

 

To da je on otac njegovog potomstva jasno je po sebi, a Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju:

“Ti si mi brat, otac moga potomstva, boriš se po mome sunnetu...”

bilježi ga Ebu Ja'la u svome Musnedu. Kenzu-l-ummal, 6/404.

Busejri ističe da u prenosioci pouzdani.

Također ga bilježi i Ahmed u El-Menakibu. Ibn Hadžer u Es-Saviku el-muhrike, str. 75, deveto poglavlje, bilježi:

“Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista je Allah, potomstvo svakog vjerovjesnika stavio u njegove slabine, a moje potomstvo stavio je u slabine Alija.”

Prenosi ga Taberani od Džabira u El-Kebiru. Hatib u Tarihu od Ibn Abbasa.

U Kenzu-l-ummalu, 6/152, 2510, nalazi se hadis:

“Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Dijete svake žene pripisuju očevoj strani, osim djece Fatimine. Njima sam ja skrbnik, rod i otac.”

Prenosi ga Taberani od Zehra'a. Zatim Es-Savaiku el-muhrike, str. 112, hadis 22. Bilježi ga Taberani od Ibn Omera kao na spomenutoj stranici.

Bilježi ga i Hakim poput njega u El-Mustedreku, 3/164 od Džabira, zatim kaže:

“Sened ovog hadisa je ispravan, ali ga ne bilježe Buharija i Muslim. Hakim u El-Mustedreku i Zehebi u Talhisu, prenose hadis koji ocjenjuju vjerodostojnim u skladu sa kriterijima Buharije i Muslima: Rekao je Poslanik: “A ti, o Ali, ti si moj brat i otac moga potomstva, od mene si i za mene.”

I tako veliki broj očitih predaja. 

 

- I da je on njegov pomoćnik, 

 

Od predaja da je on njegov vezir, tj. pomoćnik, ti je dovoljno:

“Ti si u odnosu na mene položajem poput Haruna u odnosu na Musaa...”

što smo objasnili u 26. i drugim pismima. Kao i njegove riječi u hadisu opomene na dan kuće:

“Pa koji od vas će mi pomoći u mojoj stvari?” Pa Ali reče: “Ja, o Allahov Poslaniče, biti ću tvoj pomagač u tome...”

Čuo si ga u 20. pismu. Sve pohvale Imamu Busejriju koji je u svojoj izvrsnoj poemi rekao:

i vezir amidžiću svome u nastojanjima uzvišenim/ i od ehla sretnog pomagača / ne bi ga povećalo otkrivanje koprene sigurno / jer on je Sunce kojem nema koprene. 

 

- plemeniti 

 

Ummet je jednoglasan u tome da u Kur'anu postoji ajet po kojem niko nije radio osim Alija, a.s., i nakon njega do Sudnjeg dana, niko neće ni raditi. To je ajet savjetovanja u suri Mudžadele. I u tome se slažu i prijatelji i neprijatelji, i u vezi s tim prenijeli su predaje, i u skladu sa kriterijima dva šejha, Buharije i Muslima ocijenili ih kao vjerodostojne, a znaju ga i dobročinitelji i griješnici ovog ummeta.

Dovoljno o tome ti je ono što bilježi Hakim u Mustedreku, 2/482, i Zehebi u Talhisu na istoj stranici. Pogledaj komentar ovog ajeta od Sa'lebija i Taberija, Sujutija, Zamahšerija i Razija, te drugih mufesira.

U 74. pismu uslijedit će hadis Ummu Seleme i Abdullaha Ibn Omera o povjerljivom razgovoru Vjerovjesnika i Alija u trenucima Poslanikove smrti. Neki govore da je riječ o došaptavanju na dan Taifa.

A tada je Poslanik kazao: “Nisam se ja sa njim došaptavao, već Allah mu je došaptavao.”

I o njihovim došaptavanjima u nekim danima Aiše, pa razmisli. 

 

- i prijatelj 

 

Dovoljan dokaz da je on njegov prijatelj (velijj) jesu Poslanikove riječi u predaji koju prenosi Ibn Abbas, a koju smo naveli u 26. pismu:

“Ti si moj prijatelj i ovoga i onoga svijeta.”

S tim da je ovo od neophodnih akisoma vjere Islama, nema potrebe za iscrpnim istraživanjem. 

 

- i opunomoćenik, 

 

Dovoljno ti je od hadisa ono što si čuo u 28. pismu. 

- kapija njegovog grada mudrosti.

 

(Pogledaj deveti hadis u 48. pismu i ono što smo uz njega priložili. )

- Kapija milosti ovog ummeta,

(Pogledaj 14. hadis u 48. pismu. )

 

- i njegova sigurnost, i lađa njegovog spasa,

(Kao što to presuđuju predaje koje smo naveli u 8. pismu. )

 

- i zaista je ummetu pokoravanje njemu stroga dužnost kao i pokoravanje Poslaniku, i neposlušnost njemu je poput neposlušnosti Poslaniku,

(U skladu sa presudom 16. hadisa u 48. pismu.

 

- i slijeđenje njega je poput slijeđenja Poslanika, a napuštanje njega je kao napuštanje Poslanika,

(U skladu sa presudom 17. hadisa u 48. pismu. )

 

- i zaista je mir za onoga ko je u miru s njim, i rat za onoga ko je u ratu s njim,

 

Imam Ahmed u svome Musnedu, 2/442, od Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., pogledao u Alija, Fatimu, Hasana i Husejna i rekao:

“Ja sam u ratu s onim ko ratuje protiv njih, a u miru s onima koji su u miru s njima...”

I da je onog dana kada ih je pokrio prekrivačem – u vjerodostojnoj predaji – rekao:

“Ja sam u ratu sa onim ko je u ratu s njima, u miru s onim ko je u miru s njima, neprijatelj sam njihovim neprijateljima.”

Prenosi ga Ibn Hadžer u komentaru prvog ajeta o njihovim vrlinama koje smo iznijeli u prvom poglavlju, 11. glave iz Es-Savaiku el-Muhrike. A poznate su njegove riječi: “Rat protiv Alija je rat protiv mene, mir sa njim je mir sa mnom.” 

 

- prijatelj je onome ko je njemu prijatelj, a neprijatelj onome ko je njemu neprijatelj.

Pogledaj 20. hadis u 48. pismu. A dovoljne su njegove, mutevatir, riječi:

“Bože, budi prijatelj ko mu je prijatelj, a neprijtelj ko mu je neprijatelj.”

Allahu hvala, već si čuo u 36. pismu njegove riječi koje prenosi Burejde:

“Ko mrzi Alija, mrzi i mene, ko se napusti Alija napustio je mene.”

A mutevatir su riječi: “Voli ga samo vjernik, a mrzi ga samo licemjer.” 

I zaista ko njega voli pa taj voli Allaha i Njegovog Poslanika, a ko njega mrzi taj mrzi Allaha i Njegovog Poslanika. (U skladu sa presudom 19., 20. i 21. hadisa u 48. pismu. )

 

Ko ga pomogne pa pomogao je Allaha i Njegovog Poslanika, ko mu bude neprijatelj pa neprijatelj je Allahu i Njegovom Poslaniku.

(U skladu sa hadisom 22. iz 48. pisma, a dovoljno ti je: “Bože pomozi onome ko mu pomogne, a budi neprijatelj onome ko mu bude neprijatelj.” 

 

- Ko njega uznemiri uznemirio je Allaha i Njegovog Poslanika, 

 

Dovoljne su ti riječi Allahovog Poslanika u hadisu Amr Ibn Šasa:

“Ko uznemiri Alija, pa mene je uznemirio.”

Bilježi ga Ahmed u Musnedu, 3/483. Hakim u Mustedreku, 3/123. Zehebi u Talhisu, na istoj stranici, priznajući da je hadis vjerodostojan. Bilježi ga Buhari u Tarihu, Ibn Sa'd u Tabekatu, Ibn Ebi Šejbe u Musnedu, Taberani u El-Kebiru; Kenzu-l-ummal, 6/400.

 

- ko njega vrijeđa pa uvrijedio je Allaha i Njegovog Poslanika. 

U skladu sa 18. hadisom u 48. pismu. 

 

On je Imam dobrih, ubica razvratnika, pomagač onom ko njemu pomogne, ostavlja onog ko njega ostavi.

(U skladu sa prvim hadisom, 48. i drugih pisama.)

 

Zaista je on velikodostojnik muslimana, Imam bogobojaznih, predvodnik ljudi nurli lica.

(Pogledaj, 2, 3, 4 i 5. hadis u 48. pismu. )

 

Zaista je on bajrak upute, Imam Božijih prijatelja, svjetlost onima koji su pokorni Allahu, riječ kojom je Allah obavezao bogobojazne.

(Pogledaj 6. hadis u 48. pismu. 

 

Zaista je on najveći istinoljubljenik, onaj koji u ummetu rastavlja istinu od laži, poglavar vjernika.

(U skladu sa 7. hadisom u 48. pismu. )

 

Zaista je on na položaju velikog Dokaza i mudrog Spomena (Kur'ana). 

(Dovoljno ti je ono što si čuo u 8. pismu iz vjerodostojnog hadisa sekalejn, koji istinu postavlja na svoje mjesto. Također u 50 pismu je rečeno da je Ali sa Kur'anom a Kur'an sa Alijem i da se ne razdvajaju.)

 

I zaista je on u odnosu na Poslanika na položaju Haruna u odnosu na Musaa. 

(Što je razjašnjeno u 26., 28., 30., 32 i 34. pismu.)

 

I u položaju njega u odnosu na njegovog Gospodara. 

(U skladu sa 13. hadisom iz 48. pisma.)

 

I na položaju njegove glave u odnosu na tijelo, 

(U skladu sa hadisom kojeg smo naveli u 50. pismu, pa pogledaj hadis i priloženo.)

 

- i on je poput njega samog. 

(U skladu sa ajetom međusobnog proklinjanja i hadisom Ibn Avfa, kojeg smo naveli u 50. pismu. )

 

I zaista je Allah, s.v.t., pogledao stanovnike zemlje i odabrao njih dvojicu. 

(Što očito govore predaje navedene u 68. pismu. )

 

Dovoljna ti je oporuka na dan Arefata na oprosnom hadžu, da njegov dug ne vraća niko osim Alija.

(Pogledaj 15. hadis u 48. pismu i priloženo. )

 

I mnogo drugih karakteristika kojima nije dorastao niko drugi osim opunomoćenik, i koji je time poseban u odnosu na položaj vjerovjesnika. Pa kako će, i gdje će, i kada će biti moguće za razumnog čovjeka da nakon svega toga porekne oporuku?! Ili da joj oponira, osim ukoliko ima zle namjere. I da li je oporuka išta drugo do li povjeravanja nekih od navedenih statusa?

 

 

Uzrok njenog negiranja.

 

 

Što se pripadnika četiriju mezheba tiče, od njih su oporuku negirali oni koji su negirali, vođeni time da se ona ne može pomiriti sa hilafetom trojice halifa.

 

 

Ono što poricatelji prenose nije argument.

 

 

To što oni iznose predaje koje prenosi Buharija i drugi od Talhe Ibn Musrifa, kada kaže: “Pitao sam Abdullaha Ibn Ebi Avfa: “Da li je Vjerovjesnik, s.a.v.a., ostavio oporuku?” Pa je on rekao: Ne.” Ja rekoh: “Kako to da je oporuku propisao ljudima, a on je napustio?” On reče: “Oporučio je Allahovu knjigu...” Pa to nije dokaz protiv nas. Zaista ovaj hadis kod nas nije valjan, iako ga iziskuje (fabricira) politika i vlast, ali budemo li sve to zanemarili, vjerodostojne predaje čistoga Ehli bejta o oporuci su mutevatir, tako da ono što im je oprečno, treba biti bačeno.

 

 

 

I razum i savjest presuđuju u korist oporuke.

 

 

 

Međutim, pitanje oporuke nema potrebe za dokazom, nakon što razum i savijest donose sud o njoj.

(Razum ne prihvata mogućim to da Vjerovjesnik, s.a.v.a., naredi da se čini oporuka, da bude strog prema svome ummetu u tom pitanju, a da je on napusti i to u stanju kada je za njom imao više potrebe nego li ummet. Jer je za sobom ostavio toliko ostavštine koja je imala potrebu za opunomoćenikom, toliko je jetima ostavio koji su imali toliku potrebu za skrbnikom, koliko niko drugi na svijetu. Daleko bilo da tako vrijednu ostavštinu sagledanu u Božijem zakonu i propisima, prepusti samoj sebi, i da Allah sačuva od toga, da jetime muškarce i žene a to su svi stanovnici zemlje, širom i poprijeko, prepusti samima sebi da djeluju bez uvida, i da postupaju u skladu sa svojim nahođenjem i strastima, bez opunomoćenika kojeg bi ostavio među njima koji će nad njima upotpuniti dokaz Božiji. Međutim, savjest presuđuje u koristi oporuke Aliju, jer nalazimo da mu je oporučio da ga ogasuli, i da ga opremi i da ga ukopa, vrati njegov dug, izvrši obavezu, i objasni ljudima ono u čemu se razilaze nakon njega. A ljudima je oporučio da im je on zaštitnik nakon njega i da je... na što smo ukazali na početku ovog pisma.)

A to što Buhari prenosi od Ibn Ebi Avfa da je Vjerovjesnik oporučio Kur'an, pa to je istina. Međutim, kusava. Jer je Poslanik, s.a.v.a., oporučio da se držimo dvije vrijedne stvari, skupa. I oporučio je svome ummetu da se prihvate oba užeta, zajedno. I upozorio ih zalutalošću ukoliko ih se ne budu držali. I obavjestio ih da se ovo dvoje neće rastaviti sve dok mu ne dođu kraj Izvora. Vjerodostojni hadisi o tome, putem čistoga Ehli bejta su mutevatir. Dovoljno ti je ono što je vjerodostojno drugim putevima, mimo njih, a što smo naveli u 8. i 48. pismu.

Selam

- Š -