Pismo 67 (pitanje)

6. safer, 1330. godine po H.

 

Sunije ne znaju za oporuku Aliju, niti su upoznati s bilo kojim hadisom na tu temu. Zato bismo bili zahvalni da nam to predstavite.

Selam.

- S -

 

 

Pismo 68 (odgovor)

9. safer, 1330. godine po H.

 

            Tekstovi oporuke

 

Tekstovi oporuke od Imama čistoga Ehli bejta su mutevatir.

Dovoljno ti je ono što je došlo drugim putevima mimo njih a što si čuo u 20. pismu u riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.a., kada je uzeo Alija za vrat:

“Ovo je moj brat i moj opunomoćenik, i moj halifa među vama, zato slušajte ga i pokoravajte mu se.”

هذا أخي ووصيي، وخليفتي فيكم، فاسمعوا له وأطيعوا

Muhamed Ibn Hamid Er-Razi, bilježi od Selemeta El-Abreša od Ibn Ishaka, od Ebu Rejbeta El-Ejadija od Ibn Burejde od njegovog oca Burejde od Poslanika, s.a.v.a.:

“Svaki vjerovjesnik ima svoga opunomoćenika i nasljednika, i zaista moj opunomoćenik i nasljednik je Ali Ibn Ebi Talib.”

Ovaj hadis bilježi Zehebi u Mizanu-l-I'tidalu. On govoreći o Šeriku negira ovaj hadis, aludirajući da ga Šerik ne prenosi, pa kaže: “Muhamed Ibn Hamid Razi nije pouzdan.”

Odgovor na to je da Imam Ahmed Ibn Hanbel, Imam Ebu Kasim Begavi, Imam Ibn Džerir Taberi, te vrhunski kritičar Ibn Mu'in, te drugi iz njihove generacije, Muhameda Ibn Hamid Razija ocjenjuju pouzdanim, i prenose od njega. On je njihov učitelj, na njega se oslanjaju kao što to priznaje Zehebi u biografiji Muhamed Ibn Hamida u El-Mizanu. On nije od onih ljudi koji su optuženi za rafidizam ili šiizam. On je od Zehebijevih predaka, tako da nema mjesta da se u ovom hadisu on optužuje. 

Taberani u El-Kebiru, bilježi preko Selmana Farsija:

“Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista moj opunomoćenik i čuvar mojih tajni, i najbolji kojeg ću ostaviti za sobom, onaj koji će izvršiti moja obećanja i promicati din, je Ali Ibn Ebi Talib."

(Ovaj hadis i sadržajem i senedom nalazi se u Kenzu-l-ummalu 6/154, broj 2570. Bilježi ga i u Muntehabu-l-Kenzu, pa pogledaj u Muntehab štampan na marginama Ahmedovog Musneda 5/32.)

Ovo je eksplicitan tekst o tome da je on nasljednik/opunomoćenik, i decidno upućuje na to da je on najbolji čovjek nakon Vjerovjesnika, s.a.v.a. U njemu postoje obligatne indikacije na njegov hilafet, nužnost da mu se pokorava, što posjednicima razuma nije sakriveno.

Ebu Ne'im El-Hafiz, bilježi u Hiljetu-l-evlija'u od Enesa:

“Rekao mi je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Enese, prvi koji ti dođe na ova vrata to je Imam bogobojaznih, i velikodostojnik muslimana, i vjerski poglavar, pečat opunomoćenika, predvodnik ljudi nurli lica.”

Enes veli: “Kad dođe Ali, pa radosno ustade Allahov Poslanik, s.a.v.a., i reče mu zagrlivši ga: “Ti ćeš ispuniti moje pravo, pronosit ćeš moj glas, objašnjavati im ono u čemu se razilaze nakon mene.”

(Kao i u Šerhu-n-Nehdži-l-belagati, 2/450, a što smo naveli u 48. pismu )

Bilježi Taberani u El-Kebiru lancem prenosilaca do Ebu Ejuba Ensarija od Allahovog Poslanika, s.a.v.a., da je rekao:

“O Fatima, zar nisi znala da je Allah, s.v.t., pogledao stanovnike zemlje i od njih je odabrao tvoga oca te ga postavio za vjerovjesnika, zatim je pogledao drugi put, i probrao tvoga muža, te meni objavio, te sam te vjenčao za tebe i uzeo ga za svoga opunomoćenika.”

(Ovaj hadis i sadržajem i senedom nalazi se u Kenzu-l-ummalu 6/153, broj 2541. Bilježi ga i u Muntehabu-l-Kenzu, pa pogledaj u Muntehab štampan na marginama Ahmedovog Musneda 5/31. )

Pogledaj kako Allah, s.v.t., odabira Alija od svih stanovnika zemlje, nakon što je od njih izabrao Svoga pečata vjerovjesnika.

Pogledaj kako opunomoćenika odabira na način biranja vjerovjesnika.

Pogledaj kako Allah, s.v.t., objavljuje Svome Vjerovjesnku da ga oženi za svoju kćer i da ga uzme za svog opunomoćenika.

Pogledaj da li su halife prethodnih vjerovjesnika bili drugi ljudi ili njihovi opunomoćenici.

Da li je dozvoljeno zapostaviti Allahovog odabranika od Njegovih robova i opunomoćenika velikana Vjerovjesnika, a dati prednost nekom drugom nad njim?

Da li je ispravno od bilo koga da on vlada nad njim i da ga učini svojim podanikom?

Da li je ikako suvislo da pokoravanje takvom bude obavezno pored ovog kojeg je Allah odabrao, kao što je odabrao Svoga vjerovjesnika?

I kako to da ga odaberu Allah i Njegov Poslanik, a da mi i pored toga odaberemo drugog čovjeka?

Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.  (Ahzab, 36. )

Međusobno se isprepliću predaje o tome da su licemjeri, zavidnici i rivali kada su saznali da Allahov Poslanik, s.a.v.a., za Alija, a.s., želi udati hazreti Fatimu, s.a., - za koju je rekao da je dio njegovog mesa – koja je poput hazreti Merjeme i velikodostojnica je žena u Džennetu, osjetili su zavist zbog toga i to im je teško palo, posebno nakon toga što su je neki prosili ali im nije pošlo za rukom, pa su kazali: “Zaista je ovo odlika kojom postaje očigledna Alijeva vrijednost, kojoj se ne može približiti onaj koji joj teži, niti je može pojmiti onaj koji to nastoji učiniti.”

(Ibn Ebi Hatim bilježi od Enesa: “Došli su kod Poslanika Ebu Bekr i Omer proseći ruku Fatime, pa je on šutio, nije im odgovorio. Pa se oni obratiše Aliju upućujući ga da on to učini...” Prenosi ga od Ibn Ebi Hatima dosta povjerljivih, poput Ibn Hadžera u Es-Savaiku el-Muhrike, u 11. poglavlju. Jedan dio njih isti hadis prenosi od Ahmeda lancem prenosilaca od Enesa. Ebu Davud Sidždistani bilježi – poput Ibn Hadžera u 11. poglavlju u Savaiku – da je Ebu Bekr prosio Fatimu pa se Poslanik okrenuo od njega, zatim je prosio Omer, pa se Poslanik okrenuo i od njega, pa su ga oni savjetovali da je prosi...

Od Alija se prenosi: “Prosili su Ebu Bekr i Omer Fatimu od Poslanika, pa se on ustegao od davanja njima. Omer je rekao: “Ti si za nju o Ali...” Bilježi ga Ibn Džerir, ocjenjujući ga vjerodostojnim, Dulabi ga bilježi u Ez-Zerijjetu et-Tahire, nalazimo ga i Kenzu-l-ummalu, 6/392/6007.) 

Tada su počeli sa širenjem uznemirujućih riječi, u tom smjeru su poduzeli neke mjere, pa su i svoje žene slali kod velikodostojnice žena svijeta kako bi joj ga učinili mrskim. Pa su joj između ostalog govorile: “Pa on je ubogi siromah, nema baš ništa!” Međutim, njihove priče i zle namjere njihovih muževa nisu urodile plodom. I pored toga nije ih ni na koji način uvrijedila. Sve dok u vezi sa njom nije upotpunjena Allahova, s.v.t., i Poslanikova volja. Tada je željela objelodaniti vrijednost Emiru-l-mu'minina čime je Allah posramio njegove neprijatelje, pa je rekla: “O Allahov Poslaniče, udao si me za siromaha, koji nema imetka. On joj je odgovorio riječima koje si čuo.

Kada Allah želi proširiti vrlinu skrivenu,

za to razveže jezik zavidnika.

وإذا أراد الله نشر فضيلة * طويت أتاح لها لسان حسود

Hatib u El-Mutefiku svojim lancem prenosilaca koji je provjeren, bilježi hadis od Ibn Abbasa: “Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.a., udao Fatimu za Alija, Fatima je rekla: “O Allahov Poslaniče, udao si me za siromaha koji nema ništa.” Vjerovjesnik je rekao: “Zar nisi zadovoljna s tim što je Allah između stanovnika zemlje odabrao dva čovjeka. Jedan je tvoj otac, a drugi tvoj muž...”

(Ovaj se hadis i sadržajem i senedom nalazi u Kenzu-l-ummalu, 6/391/5992, bilježi ga u poglavlju o Alijevim vrlinama i naglašava da je sened dobar.)

Hakim u El-Mustedreku 3/129 u poglavlju o Alijevim vrlinama preko Salidža Ibn Junusa od Ebu Hafsa El-Ebara od E'amaša, od Ebu Hurejre prenosi: “Rekla je Fatima: “O Allahov Poslaniče, udao si me za Alija, a on je siromah, nema imetka?” On reče: “O Fatima, zar nisi zadovoljna s tim da je Allah, s.v.t., pogledao stanovnike zemlje i među njima odabrao dva čovjeka. Jedan od njih je tvoj otac a drugi tvoj muž...”

A od Ibn Abbasa prenosi da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Zar nisi zadovoljna da sam te udao za prvog muslimana koji je prihvatio islam, najučenijeg među njima, a da si ti velikodostojnica žena moga ummeta, kao što je Merjem velikodostojnica žena svoga naroda. Zar nisi zadovoljna, o Fatima, time što je Allah pogledao stanovnike zemlje te od njih odabrao dva čovjeka. Jednog od njih učinio je ocem tvojim a drugog mužem tvojim...”

(Ovaj hadis se i sadržajem i senedom nalazi u Kenzu-l-ummalu, 6/153/2543, prenosi ga od Hakima njegovim lancima prenosilaca do Ibn Abbasa i Ebu Hurejre. I prenosi ga od Taberanija i Hatiba senedom do Ibn Abbasa. Međutim, u Muntehabu-l-Kenzu prenosi ga od Hatiba u El-Muttefiku senedima do Ibn Abbasa pa pogledaj Muntehab štampan na margini Ahmedovog Musneda 5/39. Prenosi ga Allame El-Mu'tezile u Šerhu Nehdži 2/451 iz Ahmedovog Musneda. )

Nakon ovoga kada bi zbog nevolja tog vremena velikodostojnicu žena pritisla bol Poslanik, s.a.v.a., bi je tješio podsjećanjem na Allahovu i Poslanikovu blagodat koja joj je data, tako što je udata za najboljeg čovjeka ummeta, kako bi je to umirilo i utješilo u svemu što joj se vremenom dešavalo. Dovoljan ti je svjedok za ovo, hadis kojeg bilježi Imam Ahmed u svome Musnedu, 5/26, od Mua'kal Ibn Jesara: “Zaista je Vjerovjesnik, s.a.v.a., došao u obilazak Fatime kada se bila razboljela pa je upita: “U kakvom te stanju zatičem?” Ona reče: “Tako mi Allaha, tuga mi je postala golema, a nevolja teška, a bolest se odužila.” On reče: “Zar nisi zadovoljna što sam te udao za čovjeka koji je prvi prihvatio islam, i najučeniji je od svih, i najmilosniji među njima...”

Predaje o ovoj temi su brojne toliko je ovo pismo prostorom manje od toga da ih može sve prikazati.  Selam

- Š -