Pismo 59 (pitanje)

28. muharem, 1330. godine po H.

Istina je izišla na vidjelo

Nisam naišao na čovjeka suptilnijeg izraza i jačeg argumenta od tebe, ni među prijašnjim ni među sadašnjim ljudima. Istina je izišla na vidjelo inidicijama kojima si ukazao na nju, zastor sumnje je strgnut sa lica uvjerenosti. Nestalo je sumnje u to da su riječi veli i mevla u hadis-gadiru u značenju zaštitnika. Da se mislilo na pomagača ili slično, tada ne bi kaznu tražio, onaj što je tražio. Tako da je vaš stav o riječi mevla dokazan i jasan.

Obmana

2.    Kamo sreće da ste saglasni sa nama u komentaru hadis-gadira, na način kako o njemu govori grupa učenjaka, poput Imama Ibn Hadžera u Es-Savaiku el-muhrike, i Halebija u Siri, kada kažu: “Slažemo se da je on najpodesniji za imamet, ali se misli na budućnost (kada dođe vrijeme za to). U suprotnom on bi bio Imam i pored Poslanikovog, s.a.v.a., prisustva, ali to se dvoje ne bi miješalo kada dođe vrijeme za to. Pa kao da se mislilo na vrijeme kada mu se da prisega, tako da nema protivurječenja s tim da prije njega budu tri imama. Na ovaj se način čuva plemenitost selefu saliha, radijallahu te'ala anhum edžme'in.

- S -

Pismo 60 (odgovor)

30. muharem, 1330. godine po H.

Opovrgavanje obmane

Tražili ste – pomogao Allah istinu s vama – da se saglasim s tim da se hadis-gadirom mislilo na to da je Ali najpodesniji za imamet onog trenutka kada ga muslimani odaberu za njega, i kada mu daju prisegu za to. Tako da njegova podesnost koja je utvrđena na dan Gadira važi za budućnost a ne za sadašnjost. Drugim riječima, da je riječ o potencijalnoj a ne aktuelnoj podesnosti, kako ne bi bilo protivurječja sa hilafetom trojice halifa koji su mu prethodili.

Zaklinjemo vas svjetlom istine, i dostojanstvom pravednosti, i ćašću poštenja, pravilima poštene igre, da li možete biti zadovoljni ovim pa da se i mi povedemo za tobom i krenemo tvojim putem? I da li ste spremni da se ovo značenje prenosi od vas, da se vama pripiše, pa da se povedemo za vama? Ne mislim da ste zadovoljni ni da ste spremni, i sa sigurnošću znam, da se i vi čudite onome koji pomisli da se mislilo na ovo značenje, na koju riječi hadisa ne aludiraju. I niko iz tih riječi takvo šta ne razumije.

I nespojivo je sa Poslanikovom mudrošću, i rječištošću, i sa ničim od njegovih uzvišenih djela i riječi na dan Gadira. Niti sa bilo čim na što smo već ranije ukazali od neporecivih indicija. Niti sa onim što je iz toga razumio Haris Ibn Nu'man El-Fehri. Pa Allah Uzvišeni ga je potvrdio to, i Allahov poslanik, s.a.v.a., i svi ashabi.

S tim da se prioritetnost toga da je riječ o budućem vremenu ne može spojiti sa općim aspektom hadisa, jer on podrazumjeva, što je sasvim jasno, da Ali ne bude zaštitnik prve trojice halifa, niti zaštitnik bilo koga od muslimana koji umru u vrijeme njihovog hilafeta. A to je suprotno od onoga što je odredio Poslanik rekavši: “Zar nisam vjernicima preči od njih samih?” Pa oni rekoše: “Da jesi!” A on kaza: “Kome sam ja zaštitnik (preči od njega samog) – dakle od svakog pojedinačnog vjernika – pa Ali mu je zaštitnik (preči od njega samog).” 

Dakle, kao što i sam vidiš, ne postoji nikakvo isključivanje i izuzimanje. Ebu Bekr i Omer (Kako bilježi Darekutni – kao pri kraju petog poglavlja, prve glave u Es-Savaiku el-muhrike, Ibn Hadžer, pa pogledaj 26. stranicu. Ovo prenosi više muhadisa, svojim lancima prenosilaca i svojim putevima tradiranja. Ahmed bilježi slično ovome od Omera preko Bera'a ibn Aziba u Musnedu 4/281. A to je spomenuto u 54. pismu. ) kada su čuli Allahovog poslanika, s.a.v.a., šta mu govori na Gadiru, rekoše Aliju: “Postao si o Ali Ibn Ebi Talibe, zaštitnikom svakog vjernika i vjernice!” Dakle, oni su otvoreno kazali da je zaštitnik svakog vjernika i vjernice generalno, od trenutka kada se Gadir dogodio.

Pa je rečeno Omeru: (To bilježi Darekutni, kao i Es-Savaiku el-muhrike, str. 36 ) “Zbilja činiš Aliju ono što ne činiš nijednom od Poslanikovih ashaba.” On reče: “Zaista on je moj zaštitnik!” Dakle, jasno i glasno daje do znanja da mu je on zaštitnik, a tada još uvijek Alija, a.s., nisu izabrali za halifu, niti su mu dali prisegu za to. To nam daje do znanja da je on njegov zaštitnik i zaštitnik svakog vjernika i vjernice, aktuelno a ne u budućem vremenu, dakle od onog trenutka kada je to Allahov poslanik, obznanio od strane Allaha, na dan Gadira. 

Dvojica beduina su imali nesporazum pa su došli pred Omera da im presudi. On je zamolio Alija da im presudi. Pa jedan od njih dvojice reče: “Ovaj da nam sudi!?” Omer ljutito skoči, ščepa ga za odjeću na prsima pa mu reče: “Teško tebi, šta ti znaš ko je on!? On je tvoj zaštitnik, i zaštitnik svakog vjernika, i ko ga ne prihvata za zaštitnika, pa on nije vjernik!” (Bilježi ga Darekutni, kao i u Es-Savaiku el-Muhrike, Ibn Hadžer, prvo poglavlje, 11. glava. ) Velik je broj predaja u ovom kontekstu.

A ti, Allah pomogao istinu tobom, znaš da filozofija Ibn Hadžera i njegovih pristalica kada bi bila u opticaju u hadisu-gadira, tada bi Vjerovjesnik, s.a.v.a., njegova nastojanja i odluke, da Allah sačuva, tog dana na Gadiru, bili nesuvisli, njegova bi djela i riječi, da Allah sačuva, bile uzaludne. Zato što on – u skladu sa njihovom filozofijom – nije imao nikakvog cilja i namjere u tom jezivom stajalištu, osim dati do znanja da je Ali, nakon što mu se da prisega za hilafet, tada najpodesniji za hilafet. Ovo spada u stvari kojima se čak i ublehe smiju, a da ne spominjemo razumne ljude.

Po njihovom, Ali, a.s., nema nikakve odlike nad drugima, niti po pitanju hilafeta,  po njihovom mišljenju, nijedan musliman nema nad drugim neku posebnost, jer svako onaj kome se da prisega – po njihovom – je najprioritetniji za nju. Tako da su Ali i drugi ashabi i muslimani u tome jednaki. Pa koja je to vrlina – o muslimani, u skladu sa ovom filozofijom - koju je tog dana Vjerovjesnik, s.a.v.a., posebno istakao samo za Alija, i za nikog drugog od prethodnika.

Što se njihovog stava tiče o prioritetnosti Alija, a.s., za Imamet, koja ukoliko ne bi bila za budućnost u tom bi slučaju on bio Imam i pored toga što je Poslanik još uvijek tu. To je prilično čudna i nastrana tvrdnja, i namjerno previđanje činjenice o tome da je svaki vjerovjesnik, kralj i emir postavljao čovjeka koji će biti nasljednik nakon njega. To je također ignoriranje hadisa u kojem se kaže: “Ti si po položaju u odnosu na mene kao što je Harun u odnosu na Musaa, osim što nakon mene nema vjerovjesnika.” I zaboravljanje njegovih riječi u hadisu kuće, na dan kada je pozvao svoju rodbinu: “Pa slušajte ga i pokoravajte mu se.” Kao i drugi brojni slični hadisi.

S tim da ukoliko ne bismo mogli prihvatiti da Alijeva prioritetnost za Imamet ne može biti za života Allahovog poslanika, s.a.v.a., u tom slučaju nema druge već odmah nakon njegove smrti, kako bi se postupilo u skladu sa općeprihvaćenim pravilom, mislim na razumjevanje riječi – u slučaju da smo lišeni istine – u najbliskijim metaforama njoj, što nije skriveno. A što se pak čestitosti selefu saliha tiče, pa ona je očuvana i bez ove interpretacije, što ću i objasniti kada to prilike budu iziskivale.

Selam

- Š -