Pismo 57 (pitanje)

 25. muharem, 1330. godine po H.

 

Interpretiranje hadisa-gadir.

 

1.   Prihvatanje da su postupci ashaba ispravni čini neophodnim interpretiranje hadis-gadira, bio on mutevatir ili ne. Usljed toga sunije kažu da se riječ mevla u Kur'anu koristi u različitim značenjima. Nekada je u značenju zaštitnik (evla) kao u ajetu: Sklonište vaše je vatra, ona je zaštitnik vaš. (مَأْوَاكُمُ النَّارُ‌  هِيَ مَوْلَاكُمْ)(57:15)

Nekada je u značenju pomagča (nasir) poput riječi Uzvišenog Allaha: Zato što je Allah pomagač vjernicima i što za nevjernike nema pomagača.

(ذَٰلِكَ بِأَنَّ اللَّـهَ مَوْلَى الَّذِينَ آمَنُوا وَأَنَّ الْكَافِرِ‌ينَ لَا مَوْلَىٰ لَهُمْ) (47:11)

Nekada u značenju nasljednik (varis) poput: I svačemu smo učinili nasljednike od onog šta ostave roditelji i rođaci. (وَلِكُلٍّ جَعَلْنَا مَوَالِيَ مِمَّا تَرَ‌كَ الْوَالِدَانِ وَالْأَقْرَ‌بُونَ) (4:33)

Ili pak nasljednik u značenju rođaka poput riječi: (وَإِنِّي خِفْتُ الْمَوَالِيَ مِن وَرَ‌ائِي) tj.

A uistinu, ja se bojim svojih rođaka iza sebe. (19:5) Ili u značenju prijatelja: (يَوْمَ لَا يُغْنِي مَوْلًى عَن مَّوْلًى شَيْئًا) tj. Dan kada neće prijatelj koristiti prijatelju nimalo. (44:41) Isto tako riječ el-vali dolazi u značenju onoga ko je preči da raspolaže stvarima, kao kada kažemo: “Taj i taj je staratelj maloljetnika.” Te u značenju pomagača i voljenog. Kažu: “Možda je značenje hadisa da onaj kome sam bio pomagač, ili prijatelj, ili voljen, pa i Ali je isto tako.” Ovo je značenje koje ide u skladu sa plemenitošću selefu-saliha i predvodništvom trojice halifa, r.a.

 

 Indicije za takav pristup.

 

Često koriste okolnosti kako bi ukazali na značenje hadisa. Neki koji su bili sa Alijem u Jemenu, vidjeli su da je Ali beskompromisan u izvršavanju Allahovih zapovijedi, usljed čega su o njemu ružno govorili. Usljed toga je na dan Gadira, Allahov poslanik, s.a.v.a., postupio kako je postupio, i hvalio je Imama, otvoreno ukazujući na njegove vrline, dajući do znanja njegovu veliku vrijednost, uzvraćajući onima koji su napadali na njega. Tako da je u svojem obraćanju posebno uznosio Alija, pa je kazao kome sam prijatelj pa Ali mu je prijatelj, a Ehli bejt je općenito hvalio, rekavši: “Ostavljam vam dvije vrijedne stvari, Allahovu knjigu i moju porodicu moj Ehli bejt.” Bilo je to poput oporuke da paze kako će postupati prema Aliju, posebno, a prema Ehli bejtu općenito. Pa kažu: “U tome nema oporuke za hilafet, niti dokaza za Imamet.” Selam

- S -

 

 

 

Pismo 58 (odgovor)

27. muharem, 1330. godine po H.

 

Hadis-gadir je nemoguće interpretirati.

 

Znam da vaša srca nisu sigurna u ono što ste spomenuli, niti vam se duša oslanja na to, te da ste vi svjesni vrijednosti Allahovog poslanika, s.a.v.a., i njegove vanredne mudrosti, i nužne bezgriješnosti, pečata vjeronavjestiteljstva, te da je on predvodnik mudraca, i pečat vjerovjesnika i da ne govori po želji, to je Objava koja mu se objavljuje, uči ga Jedan ogromne snage. (53: 3-5)

Ukoliko bi vas filozof stranac pitao o tome što se desilo na dan Gadir humma, rekavši: “Zbog čega je zadržao tolike hiljade ljudi, zarad čega ih je po toj žegi, usred podneva zaustavio?

Šta je to bilo toliko važno pa da vrati one koji su otišli dalje, i da sačeka one koji još nisu bili stigli?

Zašto je u toj pustinji bez vode okupio toliku masu?

Zatim im se obratio, naredbom od Allaha, na tom mjestu, gdje ljudi odlaze svako na svoju stranu, te da prisutni obavijeste odsutne.

I šta je iziskivalo isvješće o svojoj smrti odmah na početku obraćanja?

Kada je kazao:

“Mislim da će mi doći izaslanik od Boga i da ću se odazvati, i ja ću biti pitan, i vi ćete biti pitani.”

Šta je to zbog čijeg dostavljanja će Allahov poslanik biti pitan?

I što će ummet biti pitan o pokoravanju u toj stvari?

I zašto ih je pitao:

“Zar ne svjedočite da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik?

I da je Džennet istina, i da je Vatra istina, i da je smrt istina, i proživljenje nakon smrti je istina? I da će Čas doći, i u to nema sumnje, i da će Allah proživjeti one koji su u mezarima?”

Odgovorili su: “Da, svjedočimo te stvari.”

I zašto je tada hitro uzeo Alija za ruku, podigavši je tako da mu se ukazala bjelina nadlaktice? Pa je rekao:

“O ljudi, zaista je Allah moj zaštitnik, a ja sam zaštitnik vjernika.”

I zašto je riječi: “Ja sam zaštitnik vjernika.” objasnio riječima: “Ja sam im preči od njih samih.” I zašto je nakon ovog objašnjenja kazao: “Pa kome sam ja zaštitnik, pa ovo mu je zaštitnik.”

Ili kome sam bio zaštitnik, pa ovo mu je zaštitnik. Bože, budi prijatelj ko mu bude prijatelj, i budi neprijatelj ko mu bude neprijatelj, pomozi onome ko mu pomogne, a ostavi onog ko ga ostavi.”

Zašto je ovakvu dovu, koju ne zaslužuje niko osim istinskih Imama i stvarnih halifa, uputio samo za njega?

I zašto je prethodno od okupljenih ljudi tražio svjedočenje o spomenutim pitanjima?

Pa je rekao: “Nisam li vam ja preči od vas samih.”

Pa rekoše: “Jesi.” Pa on reče: “Kome sam zaštitnik pa Ali mu je zaštitnik.”

I zašto je jedno pored drugog stavio Kur'an i Ehli bejt?

I ostavio ih predvodnicima posjednika razuma do Sudnjega dana?

Čemu ovoliko pridavanje pažnje i naglašavanje od strane mudrog Vjerovjesnika?

Koja je to važna stvar koja potrebuje sva ta uvodna pitanja?

I šta je krajnji cilj koji je trebao biti postignut na tom velikom stajalištu?

Koja je to stvar koju mu je Allah, s.v.t., naredio da dostavi, kada mu je rekao:

O Poslaniče! Dostavi šta ti je objavljeno od Gospodara tvog. A ako ne učiniš, onda nisi prenio poslanicu Njegovu; a Allah štiti tebe od ljudi. (5:67)

Koja to važna stvar zahtijeva ovakvu potvrdu od strane Allaha, s.v.t.?

I koja iziskuje takav poticaj i bodrenje da se dostavi, koji su slični prijetnji?

Koja je to stvar čijim dostavljanjem Poslanik strijepi od smutnje?

I ima potrebu za Božijom zaštitom od uznemiravanja licemjera zbog njene obznane?

Da li ćete vi – časti vam vaše, ukoliko vas upitaju sva ova pitanja – odgovoriti da su Allah, s.v.t., i Njegov poslanik, s.a.v.a., željeli obznaniti ljudima da je Ali pomagač muslimanima, i da im je on prijatelj, i to je to!

Ništa više od toga?

Ne mislim da bi vas takav odgovor zadovoljio, niti smijem pomisliti da ovakvo šta možete prispodobiti Apsolutnom Gospodaru i predvodniku mudraca, posljednjem Poslaniku i Vjerovjesniku.

Vi ste iznad toga da smatrate dostojnim da on uloži sav svoj napor i odlučnost da bi objasnio nešto što nema potrebe da bude objašnjeno, i da razjasni stvar koja je ljudima već jasna. Nema sumnje da vi Poslanikova djela i riječi držite čistim od onoga što razumni ljudi smatraju nesuvislim, ili što mudraci i filozofi izlažu svojim kritikama. Štaviše, nema sumnje u to da vi njegove riječi i djela držite na pijedestalu mudrosti i bezgriješnosti.

A Allah, s.v.t., je rekao: Uistinu, to je riječ izaslanika plemenitog, posjednika moći, kod Vlasnika Arša cijenjenog, Slušanog, tamo pouzdanog. I nije drug vaš lud. (81:19-22) 

Dakle, uzvišeni Allah, s.v.t., i Njegov poslanik, su na velikim visinama iznad te uvrede da objašnjavaju stvari jasne, i razjašnjavaju očiglednosti, i da zarad objašnjenja tih očitih stvari podastiru nepovezane premise, koje nemaju dodirne tačke niti veze s njom.

A ti, podržao Allah istinu tobom, znaš da ono što odgovara poduzimanju takvih mjera, u tom žarkom mjestu, ono što je pogodno djelima i riječima na dan Gadira, zaista je to dostavljanje ugovora, i preciziranje zamjenika nakon njega.

Kontekst kazanog i racionalni argumenti, dovode do nepobitnog zaključka da on, s.a.v.a., tog dana nije imao drugu namjeru osim odrediti Alija za svoga namjesnika, i zamjenika nakon sebe. Tako da taj hadis, sa svojim jasnim i izravnim indicijama o Alijevom hilafetu, ne prihvata interpretaciju. I nema načina da se ovo značenje zaobiđe, što je jasno za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je. (50:37)

 

Indicije za interpretaciju su nasumične i obmanjujuće.

 

Što se pak indicija tiče koje su sebi umislili, pa one su nasumične i obmanjujuće. Nema im premca u pogrešnosti i preuveličavanju. Usljed toga što Allahov poslanik, s.a.v.a., šalje Alija dva puta u Jemen.

Prvi puta osme godine po H., u njoj su protiv njega ružno govorili oni što ružno govore i uputili su žalbu na njega nakon povratka u Medinu. I on ih je grdio zbog toga, pa su čak na njegovom licu vidjeli srdžbu, tako da se na to više nisu vraćali.

Drugi put je bilo desete godine po H. kada mu je Vjerovjesnik dao zastavu i svojom rukom mu stavio amamu na glavu, rekavši mu: “Idi i ne osvrći se!” I on je krenuo čvrsto upućen sve dok nije ispunio zapovijed Vjerovjesnika, s.a.v.a. Stigao je kod Poslanika na oprosnom hadžu pa je činio telbiju kako je čini o vjerovjesnik, čak je s njim podijelio svoje kurbane.

Taj put, nisu vrijeđali oni što šire uznemirujuće vijesti, niti su bili nepravedni oni što pate od predrasuda.

Pa kako je moguće da hadis bude razlog onome što govore protivnici?

Ili da bude odgovor onome što neko od vas pretpostavlja?

Zato što samo nepravednost prema Aliju nije moguće da bude uzrokom Poslanikovih pohvala u njegovu korist na način kako je to Vjerovjesnik glasno učinio sa minbera načinjenog od devinih sjedala, osim da – da Allah sačuva – Poslanik u svojim riječima, djelima, važnim stvarima i odlukama bude nasumičan.

Daleko bilo, od njegove svete mudrosti.

Zaista Allah, s.v.t., kaže:

Uistinu je on govor Poslanika plemenitog, i nije on govor pjesnika; malo što vjerujete! Niti je govor proroka, malo čega se sjećate! Objava je od Gospodara svjetova. (69: 41-43)

Ukoliko bi želio samo ukazati na njegove vrline, ili pak odbiti napad od njega, rekao bi: “Ovo je moj amidžić, zet, otac moje djece, i velikan moga Ehli bejta, i nemojte me uznemiravati dirajući ga.” Ili slično tome, riječima koje ukazuju na njegove vrline i vrijednost. A iz sadržaja hadisa na um ne može ništa drugo pasti osim onog što smo kazali. Ma koji povod da je bio, jer riječi se prihvataju onakvima kakvim ih um razumije, one se, što je po sebi jasno, ne brinu o svojim uzrocima. To što je Poslanik u hadis-gadiru spomenuo svoj Ehli bejt, pa to potvrđuje značenje o kojem mi govorimo. Jer ih je spojio sa Kur'anom, i učinio ih predvodnicima oni koji posjeduju znanje rekavši: “Zaista među vama ostavljam ono što ako ga se budete držali nećete nikada zalutati, Allahovu knjigu i moju porodicu, moj Ehli bejt.”

Postupio je na takav način da bi svome ummetu dao do znanja da nakon svoga vjerovjesnika nemaju kome da se obrate osim ovim dvjema adresama. I ne mogu se pouzdati ni u koga nakon njega osim u njih dvoje. A za obaveznost slijeđenja Imama čiste porodice dovoljno ti je to što ih je povezao sa Kur'anom, kome neispravnost nema pristupa ni sa jedne strane.

Pa kako nije ispravno obratiti se knjizi čiji su sudovi suprotni Božijoj knjizi, nije ispravno obratiti se lideru čiji su sudovi suprotni Imamima Ehli bejta.

Poslanikove riječi: “Zaista ovo dvoje neće nestati niti će se rastati sve dok mi ne dođu kraj izvora,” je argument za to da će na Zemlji nakon njega uvijek biti jedan Imam od njih. On je parnjak Kur'ana.

Ko razmisli o ovom hadisu uvidjet će da za cilj ima ograničiti hilafet na Imame čistoga Ehli bejta. To potvrđuje ono što bilježi Imam Ahmed u svome Musnedu, 5/122, od Zejda Ibn Sabita: “Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: “Zaista među vama ostavljam svoje dvije halife. Allahovu knjigu, uže zategnuto od nebesa do Zemlje. I svoju porodicu, Ehli bejt. Zaista se ovo dvoje neće razići sve dok mi ne dođu kod izvora...”

Ovo je odredba o hilafetu Imama Ehli bejta.

A ti znaš da je odredba o obaveznosti slijeđenje Ehli bejta, odredba o obaveznosti slijeđenje Alija, jer on je njihov velikodostojnik koji se uzajamno ne odbijaju i njihov Imam koji se međusobno ne osporavaju.

Hadis-gadira i hadisi koji su mu slični, obuhvataju odredbu o Aliju, otuda što je on Imam Ehli bejta, čiji je položaj prema Allahu i Njegovom poslaniku jednak položaju Kur'ana. Kao i zbog svoje velike ličnosti, jer zbilja je on zaštitnik onome kome je Allahov poslanik bio zaštitnik.

Selam

- Š -