Pismo 55 (pitanje)

19. muharem, 1330. godine po H.

 

Koji je razlog pozivanja na njeg i pored toga što nije mutevatir?

 

 

Šiije se slažu u legitimnosti tavatura u onome na što se pozivaju u vezi sa imametom jer je imamet kod njih jedan od principa vjere. Pa koji je razlog toga da se pozivate na hadis-gadira iako kod ehli suneta nije mutevatir? Iako je provjeren kroz njihove vjerodostojne puteve.

- S -

 

 

Pismo 56 (odgovor)

22. muharem, 1330. godine po H.

 

Dovoljno ti je ovdje za razlog pozivanja ono što smo već ranije kazali – u knjizi  24. pismo.

 

Prirodni zakoni iziskuju da je hadis-gadira mutevarit.

 

Svakako je tavatur hadis-gadira stvar na koju upućuju zakoni kojima je Allah stvorio prirodu što je osobina svakog velikog povijesnog događaja na kojima izrasta veliki ummet. Dogodio se naočigled hiljada ljudi iz njegovog ummeta koji su došli sa različitih mjesta, da bi o tome prenijeli vijest onima koji dolaze nakon njih. Pogotovo što će nakon njih biti povodom pažnje njegovih bliskih i prijatelja u svakoj generaciji, kako bi se širenjem i objelodanjenjem stiglo do vrhunca. Pa je li moguće da joj vijest bude – i pored svega rečenog – u grupi ahad hadisa? Naravno da ne, nema druge već će biti proširena na sve strane svijeta poput širenja jutarnje svjetlosti, koja obuhvata i kopno i more: I nećeš naći u Allahovom zakonu promjene. (35:43)

 

Allaha, s.v.t., providnost.

 

Hadis-gadira bio je pod Allahovom, s.v.t., providnošću, zato ga je, Uzvišeni Allah, i objavio Svome vjerovjesniku, s.a.v.a., i o njemu je objavio u Kur'anu, uče ga muslimani danonoćno, i kada su sami i pred drugima, i u dovama i u namazima, i sa minbera i minareta: 

O Poslaniče! Dostavi šta ti je objavljeno od Gospodara tvog. A ako ne učiniš, onda nisi prenio poslanicu Njegovu; a Allah štiti tebe od ljudi. (5:67) 

(Kod nas nema dileme o tome da je ovaj ajet objavljen o Alijevom vilajetu na dan Gadir huma, naše predaje o tome od čistih Imama Ehli bejta su mutevatir. A tebi je dovoljno ono što je o tome prenijeto od drugih pored njih. Ono što je zabilježio Imam Vahidi u komentaru ovog ajeta sure Maide u knjizi Esbabu-n-nuzul, str. 150, preko dva niza prenosilaca od Atijje od Ebu Seida El-Hudrija: Ovaj ajet: O Poslaniče! Dostavi šta ti je objavljeno od Gospodara tvog je objavljen na dan Gadir huma, o Ali Ibn Ebi Talibu.” Ovaj hadis bilježi Hafiz ebu Ne'im u komentaru ovog ajeta u knjizi Nuzulu-l-Kur'an, preko dva lanca prenosilaca, jedan od njih od Ebu Se'ida, a drugi od Ebu Refi'a. Prenosi ga Imam Ibrahim Ibn Muhammed El-Hamujini Eš-Šafe'i u knjizi El-Feraid, višestrukim lancima prenosilaca od Ebu Hurejre. Bilježi ga Imam Ebu Ishak Es-Sa'lebi u značenju ajeta u Tefsiru-l-Kebiru preko dva vjerodostojna lanca prenosilaca. Ono što svjedoči u korist njega je to da je prije njegove objave namaz bio propisan, zekat obavezan, post određen, propisi hadža objašnjeni, halal i haram jasni, šerijat uspostavljen, njegovi propisi potpuni. Pa koja druga stvar osim Vilajeta ima potrebu da od Allaha ima takvu potvrdu, i koja potrebuje toliko bodrenje na dostavljanje, koje sliči prijetnji. Zbog koje je to stvari zbog njene obznane, mimo hilafeta Poslanik imao bojazan od smutnje, i imao potrebu za zaštitom od uznemiravanja ljudi. 

يَا أَيُّهَا الرَّ‌سُولُ بَلِّغْ مَا أُنزِلَ إِلَيْكَ مِن رَّ‌بِّكَ وَإِن لَّمْ تَفْعَلْ فَمَا بَلَّغْتَ رِ‌سَالَتَهُ وَاللَّـهُ يَعْصِمُكَ مِنَ النَّاسِ

I kada je dostavio poslanicu toga dana, s odredbom o Alijevom imametu, i zavjetovanja da će on nakon njega biti Božiji halifa, Allah, s.v.t., objavljuje ajet:

Danas sam vam usavršio vjeru vašu i upotpunio vam blagodat Svoju i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (5:3) 

(Naši vjerodostojni hadisi o onome što smo rekli u vezi objave ovog ajeta su mutevatir, putem čiste Porodice, tako da u njeg nema sumnje, iako je Buharija prenio predaju da je objavljen na dan Arefata – a članovi kuće bolje znaju. ) 

(الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي وَرَ‌ضِيتُ لَكُمُ الْإِسْلَامَ دِينًا) 

da, da, to je Allahova blagodat koju daje kome On želi. (57:21) 

(ذَٰلِكَ فَضْلُ اللَّـهِ يُؤْتِيهِ مَن يَشَاءُ) 

Zbilja ko god pogleda ove ajete prihvatit će ovu Božiju providnost.

 

 

Briga Allahovog poslanika, s.a.v.a.

 

 

Kada je providnost Božija bila u ovom obliku, pa nije čudo što je od Poslanika pokazata takva briga. Jer njemu se približio kraj života, dobio je vijest o smrti, te je Božijom voljom donio odluku da proglasi Alijev vilajet na velikom hadžu pred mnoštvom svjedoka. I nije se zadovoljio samo na hadis kuće, onog dana kada je pozvao rodbinu svoju u Mekki, niti na druge brojne hadise, a neke si već čuo. Prije hadža, ljudima je obznanjeno da će te godine Poslanik, s.a.v.a., obaviti oproštajni hadž, tako da su mu došli ljudi sa svih strana. Iz Medine je izišao sa oko sto hiljada ili više ljudi. 

(Sejjid Ahmed Zejni Dehlan u poglavlju o oprosnom hadžu u knjizi Es-Siretu en-Nebevijje, navodi: “Izišlo je s njim iz Medine, 80000, a kažu 124000 ljudi, a kažu i više od toga. Ovo je broj koji je pošao sa njim, a oni koji su sa njim obavili hadž je veći od toga...” Ono što saznajemo iz ovoga jeste da je s njim izišlo više od 100000 ljudi i svi oni su svjedočili hadis Gadir. ) 

Kada je bio dan stajanja na Arefatu, obznanio je ljudima: “Ali je od mene, a ja sam od Alija, i niko ne može vršiti ono što je moje, osim mene ili Alija.” (Ovaj smo hadis naveli u pismu 48, pa pogledaj 15. hadis, gdje smo dali neka objašnjenja i komentare, koji su dostojni pažnje istraživača ) 

Kada je s tim hiljadama koji bijahu s njim otišao i stigao u dolinu Humm, i spustio mu se Ruhu-l-emin sa ajetom o dostavljanju poslanice od Gospodara svjetova, on je tu zastao, sačekao da pristignu oni koji su zaostali, i da se vrate oni koji su brže otišli, pa kada su se iskupili obavili su namaz. Nakon toga im se obratio naredbom od Allaha Uzvišenog, i objelodanio Alijev vilajet. Ti si već neke stvari od toga čuo, a ono što nisi čuo je ispravnije i izričitije, iako je dostatno i ono što si čuo. Te riječi od Poslanika, s.a.v.a.,  ponio je svako ko je bio sa njim od te velike skupine. Bilo ih je više od sto hiljada iz različitih gradova. A Božiji zakon u stvaranju koji je nepromjenjiv iziskuje da to bude mutevatir, ma koliko bilo prepreka koje sprečavaju da se isti prenosi. Jer svakako Imami Ehli bejta imaju načine u kojima dolazi do izražaja njihova mudrost u njegovom plasiranju i širenju.

 

 

Briga emiru-l-mu'minina, a.s.,

 

 

Od toga ti je dovoljno ono na što se pozvao Emiru-l-mu'minin u danima svoga hilafeta, kada su se ljudi okupili u Rahbi pa je on kazao: “Zaklinjem Allahom svakog čovjeka muslimana koji je čuo Poslanika, s.a.v.a., na dan Gadir huma da je rekao ono što je rekao, da ustane i posvjedoči ono što je čuo, a da ne ustane niko drugi već samo oni koji su to vidjeli svojim očima i čuli svojim ušima.” Tada ustade trideset ashaba, od kojih su dvanaestorica učestvovala na Bedru, i posvjedočiše da ga je on uzeo za ruku i rekao ljudima: “Znate li da sam ja preči ljudima od njih samih?” I ljudi su rekli: “Da, znamo.” I Poslanik je rekao: “Kome sam ja bio zaštitnik pa ovo mu je zaštitnik, Bože, pomozi onog ko mu pomogne, budi neprijatelj njegovom neprijatelju...” Ti znaš da je slaganje tridesetorice ashaba na laži nešto što razum ne prihvata mogućim. Tako da je samim njihovim svjedočenjem nedvojbeno bez ikakve sumnje tavatur postignut. Ovaj hadis od njih su prenijeli okupljeni ljudi na Rahbi i proširili ga nakon što su se vratili svojim gradovima i proširili ga na sve strane. Nije skriveno da je dan Rahbe bio za vrijeme hilafeta Emiru-l-mu'minina. Njegov je hilafet bio 35 godine po H. a dan Gadira se desio na oprosnom hadžu 10. godine po H. Između ova dva dana u najmanju ruku bilo je 25 godina, u tom periodu desila se razorna kolera, ratovi, osvajanja i bitke u periodu trojice halifa.

Ovaj period –  a to je četvrtina stoljeća – samom svojom dužinom, ratovima i bitkama, i razornom kolerom. Većina onih koji su svjedočili na dan Gadira bili su stari ashabi, zatim mladići koji su žudili da sretnu svoga Gospodara kroz džihad na Njegovom putu i putu Njegova poslanika, s.a.v.a., sve dok od njih u životu nije ostalo u poređenju sa onima koji su pomrli samo neznatan broj. A oni koji su ostali živi bili su se razišli po zemlji tako da su Rahbu svjedočili samo oni koji su bili sa Emiru-l-mu'ninom u Iraku, i to samo muškarci ali ne i žene. I pored svega toga, ustalo ih je tridesetorica ashaba. Od toga dvanaestoro koji su učestvovali na Bedru, i svjedočili su hadis-Gadir da su ga čuli od Poslanika, s.a.v.a. Koliko ih tek ima koje je od ustajanja na obavezno svjedočenje spriječila mržnja, poput Enes Ibn Malika (Kada ga je Ali, a.s., upitao zašto i on nije ustao sa ashabima Allovog poslanika, da posvjediči ono što je toga dana čuo od njega? On je rekao: “O Emiru-l-mu'minine, pritisle me godine, pa sam zaboravio.” Tada je Imam Ali, a.s., rekao: “Ukoliko govoriš neistinu dao ti Allah gubu koju ti turban ne može sakriti.” Jedva je napustio skup a na licu mu se već pojavili znakovi lepre. Nakon toga je govorio:

  “Stigla me kletva dobroga roba...” Ovo je poznati incident o kojem govori Imam Ibn Kutejbe Ed-Dinuri, spomenuvši Enesa u knjizi El-Me'arif, str. 194. Isto svjedoči i Imam Ahmed Ibn Hanbel u Musnedu, 1/119, rekavši: “Pa ustadoše osim trojice, i stigla ih je njegova kletva.”) i drugih, pa ih je stigla dova Emiru-l-mu'minina, a.s. Da mu se pružila prilika da okupi sve one koji su bili živi toga dana od ashaba, i muškarce i žene, i kada bi ih zakleo na dan Rahbe, svjedočilo bi mnogostruko više od trideset osoba. Šta misliš da mu se pružila prilika za preklinjanje u Hidžazu prije nego je prošlo toliko vremena od gadirske prisege? 

Zato razmisli dobro o ovoj postojanoj zbilji, jer ona je najjači dokaz o tome da je hadis-Gadir mutevatir. I dovoljno ti je ono što je od hadisa došlo o danu Rahbe predaja koju je zabilježio Imam Ahmed od Zejd Ibn Erkama u Musnedu, 4/370, od Ebu Tufejla: “Iskupio je Ali, a.s., ljude na Rahbi. Zatim im je rekao: “Zaklinjem Allahom svakog čovjeka, muslimana koji je čuo Allahovog poslanika, s.a.v.a., da je na dan Gadir humma govorio ono što je čuo da ustane. Pa ustade trideset ljudi.” Ebu Ne'im kaže: “Ustalo je mnogo ljudi, i posvjedočili su kada ga je uzeo za ruku da je rekao ljudima: “Znate li da sam ja vjernicima preči od njih samih?” Rekli su: “Znamo, o Allahov poslaniče” Rekao je: “Kome sam ja zaštitnik, pa ovo mu je zaštitnik. Bože, pomozi onome ko mu pomogne, budi neprijatelj onome ko mu bude neprijatelj.” Ebu Tufejl kaže: “Pa iziđoh, a kao da u duši imam neki osjećaj – tojest zbog nepridržavanje cijelog ummeta za ovaj hadis – pa sretoh Zejd Ibn Erkama i rekoh mu: “Čuo sam Alija da govori: “Tako i tako...” Zejd reče: “Pa šta poričeš? Jer čuo sam da mu te riječi govori Allahov poslanik, s.a.v.a...”

Kada ovo svjedočenje Zejda, i Alijeve riječi toga dana o ovoj temi dodaš onoj tridesetorici, to znači da je ukupan broj prenosilaca ovog hadisa tog dana bio 32 ashaba.

Imam Ahmed u svome Musnedu, 1/119, bilježi Alijev hadis od Abdurahmana Ibn Ebi Lejle da kaže: “Bio sam svjedok da je Ali, a.s., na Rahbi zaklinjao ljude riječima: “Zaklinjem Allahom onog ko je čuo Allahovog poslanika da na dan Gadir humma govori: “Kome sam ja zaštitnik pa Ali mu je zaštitnik, nek ustane i svjedoči. A nek ne ustaje osim onaj ko ga je vidio.” Abdurahman kaže: “Ustade 12 učesnika Bedra, kao da gledam u jednog od njih, pa rekoše: “Svjedočimo da smo čuli Allahovog poslanika, s.a.v.a., da na dan Gadir huma govori: “Zar nisam vjernicima preči od njih samih, i zar moje žene nisu njihove majke? Rekosmo: Da, o Allahov poslaniče.” On reče: “Pa kome sam zaštitnik, pa Ali mu je zaštitnik. Bože, budi prijatelj onome ko mu bude prijatelj, budi neprijatelj onome ko mu bude neprijatelj...”

Imam Ahmed ga na istoj stranici prenosi drugim putem pa kaže: “Bože budi prijatelj onome ko mu bude prijatelj, budi neprijatelj onome ko mu bude neprijatelj, pomozi onome ko mu pomogne, napusti onog ko ga napusti.” Kaže: “Pa ustadoše, osim trojice koji nisu ustali. Pa je Ali protiv njih dovio i stigla ih je njegova dova...”

I kada dodaš Alija i Zejd Ibn Erkama spomenutoj dvanaestorici, tog dana će broj učesnika na Bedru biti 14, što je svima jasno. Ko bude istražio zabilježene hadise o zaklinjanju na Rahbi, shvatit će mudrost Imama Alija, a.s., kada je riječ o širenju i prenošenju hadis-Gadira.

 

 

Briga Husejna, a.s.

 

 

 I sejjid šehida, Ebu Abdullah Husejna, a.s., je istupio u vrijeme Muavije na način da je istina došla na vidjelo. Poput istupa Imama Alija, a.s., koji se desio na Rahbi, i on je na dan Arefata sakupio ljude pa je govorio o svome djedu, ocu, majki, bratu, to je učinio na tako rječit način kako do tada niko nije čuo, što je osvojilo srca i uši i oči prisutnih. On je iznio sve njihove vrline, smještajući ih u srca ljudi, da ih dobro upamte i čuvaju, i da se to nikada ne zaboravi, govorio je o onome što se dogodilo na dan Gadir humma, učinivši to na način dostojan tog događaja. Ovaj istup je imao veliki učinak i u tome da hadis-gadir bude što bolje poznat i da se što više proširi.

 

 

Briga devetoro Imama, a.s

.

 

 I devet Imama njegovih blagoslovljenih potomaka imaju svoje načine u širenju ovog hadisa putevima mudrosti shvatljive svim ljudima koji imaju čula percipiranja. Obilježavali su 18. dan zi-l-hidžeta blagdanom, svake godine, održavajući skupove zarad čestitanja i radosti i to s velikom radošću i srećom, trudeći se da se u tom danu što više približe Allahu, s.v.t., postom, namazima i dovama. U njemu su izrazito činili dobročinstva. Iz zahvalnosti na onome što im je Allah od blagodati dao u jednom danu poput tog dana određujući Emiru-l-mu'mina za hilafet, i davanjem dekreta o njegovom imametu. U njemu su obilazili svoju rodbinu, bili još velikodušniji prema svojoj obitelji, obilazili su braću, brinuli se za komšije, i naređivali svojim prijateljima da i oni čine sve te stvari.

 

 

Briga šiija

 

 

 

Usljed toga je 18. zu-l-hidže, svake godine bajram kod šiija, ( Ibn Esir govoreći o važnim događajima 352. godine u svome Kamilu 2/181, kaže: “U njoj je 18. zu-l-hidžeta, Muizu-d-Devle naredio da se ukrasi Bagdad, zapaljena je vatra na skupu policije, svugdje je bilo veselje, pijace su bile otvorene noću, kao što se to čini za bajrame, pa tako je učinjeno za obilježavanje blagdana Gadira, tj. Gadir-humma, tukli su u bubnjeve, trube su se oglasile, bio je to nezaboravan dan.) u svim vremenima i na svim mjestima. Tog dana odlaze u mesdžide, zarad obavljanja obaveznih i dobrovoljnih namaza, učenja Kur'ana, učenja preporučenih dova, iz zahvalnosti Allahu, s.v.t., na upotpunjenu vjere, i zaokruženju blagodati Imametom Emiru-l-mu'minina. Nakon toga se međusobno obilaze, jačaju svoje veze, radosni i veseli, stremeći da se što više približe Allahu činjenjem dobrih djela, unoseći sreću i radost u srca rodbine i komšija. Svake godine na taj dan oni odlaze na mezar Emiru-l-mu'minina, nikada ne bude ispod sto hiljada ljudi sa svih strana koji ga zijarete, kako bi na taj način pokazali pokornost i robovanje Allahu, kako su to činili i blagoslovljeni Imami, od posta, namaza, dova upućenih Allahu, približavanja Bogu, činjenjem dobrih djela i dijeljenjem milostinje, i ne bi se razilazili dok se ne bi približili Imamovom mezaru, prenoseći riječi zabilježene od nekih Imama, koja bi sadržavale svjedočenje o Emiru-l-mu'mininu i njegovoj plemenitoj ulozi i sjajnoj prošlosti, i naporima u uspostavljanju temelja vjere, i služenju časniku Vjerovjesnika i Poslanika, pored onog što on ima od vrlina i odlika, od čega je i obećanje mu dato od Vjerovjesnika, i njegove odredbe na dan Gadira da bude velij nakon njega. Ovo šiije čine svake godine. U njihovim hutbama uvijek i na svakom mjestu opetuje se hadis-gadira. Čak su ga i pjesnici prepjevali u svojim poemama. Tako da nema mjesta sumnji u to da je hadis mutevatir, putem Ehli bejta i njihovih šiija. Zbilja njihovo nastojanje u očuvanju tog hadisa od riječi od riječi, i pridavanje pažnje u njegovom bilježenju, čuvanju i širenju postiže krajnje granice. Dovoljno ti je pogledati u četiri knjige kao i druge šiijske knjige hadisa koje su dokumentovale mnoge lance prenosilaca ovog hadisa koji stižu do Imama i ko pogleda u te knjige, sasvim jasno će vidjeti tavatur ovog hadisa direktnim putevima.

 

 

Hadis je tavatur sunijskim putem tradiranja. 

 

 

Štaviše, nema sumnje ni u to da je ovaj hadis mutevatir i sunijskim putem tradiranja, i to u skladu sa presudom prirodnih zakona, kako si već čuo: nema promjene u stvaranju Allahovom. To je vjera postojana, ali većina ljudi ne zna. (30:30)

 Autor El-Fetava El-Hamidijje – i pored svoje pristrasnosti – jasno izražava stav o tome da je hadis mutevatir u svome kratkom traktatu naslovljenom Es-Salavatu el-bahireh fi el-hadisi el-mutevatire. Sujuti i ljudi koji čuvaju hadise poput njega jasno ukazuju na tu činjenicu. Naprimjer, Ibn Džerir Taberi autor poznatog Tefsira i Tariha, i Ahmed ibn Muhammed ibn Se'id ibn Akdeh, i Muhammed ibn Ahmed Ibn Osman Ez-Zehebi, bavili su se načinima tradiranja ovog hadisa. Svaki od njih na ovu temu napisao je odvojenu knjigu. Ibn Džerir u svojoj knjizi ga iznosi na 75 načina tradiranja, a Ibn Ukde u svojoj knjizi na 105 načina tradiranja, (Autor Gajetu-l-merama, pri kraju 16. poglavlja na 89. stranici piše: “Ibn Džerir hadis-gadira bilježi putem 95 načina tradiranja u posebnoj knjizi naslovljenoj El-Vilaje. Ibn Ukde ga bilježi posredstvom 105 načina tradiranja, također u posebnoj knjizi posvećenoj toj temi. Imam Ahmed Ibn Muhamed Ibn Es-Sidik El-Magrebi nedvosmisleno navodi da su i Zehebi i Ibn Ukde za ovaj hadis napisali posebnu knjigu. Pogledaj predgovor dragocjene knjige naslovljene Fethu-l-meliki el-alijj bi sihati hadisi babu medineti el-ilmi Alijj.) Zehebi i pored svoje rigoroznosti, veliki broj tih načina ocjenjuje vjerodostojnim. (To navodi Ibn Hadžer u 5. poglavlju prve glave u Es-Savaiku el-muhrike. ) U 16. poglavlju Gajetu-l-merama, nalazi se 89 hadisa o Gadiru, a putevi tradiranja su sunijski, iako nije prenio ni od Tirmizija ni od Nesaija, ni od Taberanija, ni od Bezara niti od Ebu Ja'le niti od mnogih osoba koje su prenosile ovaj hadis. Sujuti ovaj hadis bilježi u Tarihu-l-hulefa u poglavju o Aliju, a.s., prenoseći ga od Tirmizija. Zatim kaže: “Bilježi ga Ahmed od Alija i Ebu Ejuba El-Ensarija, i Zejd Ibn Erkama, Omera, i Zu Merra. (Također ga prenosi od Ibn Abbasa na adresi 1/131 u Musnedu, i od Berra'a na adresi 4/281 Musned.) Ebu Ja'la od Ebu Hurejre. Taberani od Ibn Omera i Malik Ibn Huvejrisa, i Habeši Ibn Džunadeta i Džerira i Sa'da Ibn Ebi Vekasa i Ebu Se'ida Hudrija i Enesa. Bezzar od Ibn Abbasa i Amareta i Burejde...”

Ono što ukazuje na raširenost ovog hadisa jeste hadis koji bilježi Imam Ahmed u Musnedu, 5/419 od Rijaha ibn Harisa na dva načina tradiranja: “Došla je grupa ljudi kod Alija pa mu rekoše: “Esselamu alejke o naš zaštitniče.” On reče: “Ko ste vi?” Oni rekoše: “Mi smo tvoji štićenici, o Emiru-l-mu'minine.” On reče: “Kako da budete moji štićenici a arapi ste.” Oni rekoše: “Čuli smo Allahovog poslanika, s.a.v.a., na dan Gadir huma da kaže: “Kome sam ja zaštitnik, pa zaista mu je i on zaštitnik.” Kaže Rijah: “Pošto oni odoše, ja mu priđoh i upitah ga: Ko bijahu ovi ljudi?” Rekoše: “Grupa ensarija, među njima je bio i Ebu Ejub Ensari...”

Ono što aludira na to da je hadis mutevatir jeste hadis koji bilježi Ebu Ishak Es-Sa'lebi u komentaru sure Me'aridž u Tefsiru-l-Kebiru putem dvaju vjerodostojnih lanaca: “Allahov poslanik, s.a.v.a., je na dan Gadir humma pozvao ljude pa su se okupili. Uzeo je Alija za ruku i rekao je: “Kome sam ja zaštitnik, pa Ali mu je zaštitnik.” To se pročulo i proširilio po gradovima. Ta vijest je stigla i do ušiju Harisa Ibn Nu'mana Fehrija. On uzjaha devu i uputi se Allahovom poslaniku. Spustio je devu i sišao sa nje. Rekavši: “O Muhammede, naredio si nam da svjedočimo da nema boga osim Allaha i da si ti Allahov poslanik, pa smo to prihvatili od tebe. I naredio si nam da obavljamo pet namaza, i to smo prihvatili od tebe. Naredio si nam zekat, pa ga prihvatismo. Naredio si nam da postimo mjesec ramazan, i to prihvatismo. Naredio si nam hadž, pa smo to privhatili. Ali nisi bio zadovoljan time, već si podigao ruku svoga amidžića i dao mu prednost nad nama, rekavši: “Kome sam ja zaštitnik, pa Ali mu je zaštitnik.” Da li je to od tebe ili od Allaha?” Poslanik reče: “Tako mi Allaha osim koga nema drugog boga, zaista je ovo od Allah, s.v.t.” Haris se okrenu i pođe prema svojoj devi govoreći: “Bože, ukoliko je ovo što Muhammed govori istina, pa sputi na nas kamenje sa neba ili nam spusti bolnu kaznu.” Pa nije ni stigao do deve kada Allah, s.v.t., spusti kamen koji ga pogodi u glavu a iziđe mu na zadnjicu, ubivši ga. Tada je Allah objavio ajete: Neko je zatražio da se kazna izvrši nad nevjernicima – niko je ne može spriječiti da to Allah, Gospodar nebesa, ne učini. (70: 1-3)” (Prenosi ga od Sa'lebija grupa istaknutih sunijskih alima poput Allame Šeblendžija Misrija u poglavlju od Aliju u knjizi Nuru-l-ebsar. Pa ukoliko želiš pogledaj 11. stranicu )

Ovaj hadis grupa istaknutih sunijskih alima ocjenju neospornom ocjenom. 

(Pogledaj šta prenosi Halebi od hadisa sa oprosnog hadža u svojoj siri poznatoj kao Es-Siretu el-Halebije. Ovaj ćeš hadis naći u 3. svesku na 214. stranici. )

Selam

- Š -