Pismo 27 (pitanje)

18 Dhu’lHixhe 1329

 

            Ispoljavanje sumnje u sened hadisa o položaju

 

Hadis o položaju je sahih i dobro poznat, međutim, neumoljivi El-Amidi – istaknuta ličnost u metodologiji prava (usul) – sumnja u njegove senede, i dvoumi se u puteve tradiranja, a vaši su oponenti često privrženi njegovom mišljenju, te kako ćete postići dominaciju nad njima?

Selam

   -S-

 

 

Pismo 28 (odgovor)

19 Dhu’l-Hixhe 1329

 

1. Hadis o položaju spada među najprovjerenije hadise.

 

 

El-Amidi, ovom sumnjom samome sebi nanosi nepravdu, jer zaista hadis o položaju spada u najispravnije i najprovjerenije hadise.

 

Okolnosti presuđuju o tome.

 

Sumnja u ispravnost seneda ovog hadisa nije zaokupila nikoga, niti je ikome palo napamet da polemiše o njegovoj pouzdanosti. Čak i Zehebi – i pored tvrdoglavosti – uTalhisu-l-mustedreku jasno daje do znanja da je predaja sahih.( pogledaj odgovor na pismo 26. )

Ibn Hadžer El-Hejsami – i pored svoga antagonizma u Savaiku – o hadisu govori u dvanaestoj Eš-šubhi, te citira stavove o tome da je hadis sahih, od prvaka hadiske nauke, koji su takvi da se u tome samo na njih oslanja, zato pogledaj 29. stranicu Es-Savaika. Pa da ovaj hadis nije na stupnju pouzdanosti ne bi ga Buharija bilježio u svome Sahihu. Zbilja taj čovjek muči svoju dušu predrasudama kada treba navoditi Alijeve osobine i vrline Ehli bejta.

Muavija je bio lider neposlušne skupine, vrijeđao je Emiru-l-mu'minina i ratovao protiv njega, proklinjao ga sa minbera, naređivao muslimanima da ga proklinju, ipak, usprkos bezočnosti u izražavanju neprijateljstva prema njemu – nije negirao hadis o položaju. Niti je proturiječio Sa'd Ibn Ebi Vekasu kada mu je rekao – u onome što bilježi Muslim u poglavlju o vrlinama Ali Ibn Ebi Taliba, na 324. stranici, drugog dijela Sahiha – “Šta te spriječilo da vrijeđaš Ebu Turaba?” Sa'd Ibn Ebi Vekas reče: “Sjetih se tri stvari koje mu je rekao Poslanik, pa ga nisam vrijeđao, jer da mi je samo jedna od njih, bilo bi mi draže od riđih deva. Čuo sam Allahovog poslanika kako mu govori kada ga je zamijenio u nekim bitkama: “Zar nisi zadovoljan da mi položajem budeš kao što je Harun bio Musau osim što nakon mene nema vjerovjesnika...”(Također ga bilježi Hakim na početku 109. stranice trećeg dijela u Mustedreku, i u skladu sa kriterijima dva šejha ga ocjenjuje sahihom. Zehebi ga bilježi u Talhisu, priznajući da je sahih po kriteriju Muslima. )

To rastuži Muaviju, i nije više insistirao da Sa'd proklinje Alija, a.s.

Pored svega ovoga dodajem i to da je lično Muavija prenosio hadis o položaju. Ibn Hadžer u Sava'iku (107. str., poglavlje 11) kaže: “Prenosi Ahmed da je neki čovjek pitao Muaviju o nekom pravilu. On mu reče: “Pitaj to Alija, on je učeniji.” Čovjek reče: “Tvoj mi je odgovor draži nego li Alijev.” Muavija reče: “Ružno li zboriš! Ne voliš čovjeka kojeg je Allahov poslanik ispunio znanjem, i rekao mu: “Ti si na položaju kod mene poput Haruna kod Musaa, osim što nakon mene nema vjerovjesnika. I Omer bi kada god bi imao problem pitao njega...”(On kaže da su i drugi bilježili ovaj hadis, te da su neki dodali i: “Ustani, Bog ti noge oduzeo.” I izbrisao je njegovo ime iz deftera, pa do kraja onog što prenosi na 107. stranici Sava'ika, a što ukazuje da određeni broj muhaddisa, mimo Ahmeda ovaj hadis o položaju prenose lancem preko Muavije. )

Jednom riječju, hadis o položaju spada u one hadise u čiju pouzdanost nema nikakve sumnje i to u skladu sa mišljenjem svih muslimana, i pored razlike u mezhebima i orijentacijama.

 

Od Ehli sunija ga bilježe.

 

Bilježi ga autor El-Džam'u bejne es-sihahi es-sitte (u poglavlju Fi manakibi Ali). Autor El-Džam'u bejne es-sahihajn (Fi fadaili Ali, Fi gazveti Tebuk).

Također se nalazi u Sahihu-l-Buhariju u poglavju Fi gazveti Tebuk (3/58).

Također u poglavlju Fadailu Ali u Sahihu-l-Muslimu (3/323).

U poglavlju Fadailu ashabi en-nebijj u Sunenu Ibn Madže (1/28, kada govori o vrlinama Alija).

U poglavlju o Alijevim vrlinama u Mustedreku-l-Hakim (3/109 i drugim mjestima).

Bilježi ga i imam Ahmed Ibn Hanbel u Musnedu od Sa'da brojnim putevima tradiranja (str: 1/173, 175, 177, 179, 182, 185).

Također ga prenosi u Musnedu od Ibn Abbasa (1/331),

Esme Binti Amis (6/369, 438),

Ebu Se'ida El-Hudrija (3/32),

Muavije Ibn Ebi Sufjana, i određenog broja drugih ashaba.

Taberani ga bilježi od Esme Binti Amisa, Ummu Seleme, Hubejša Ibn Džunadeta, Ibn Omera, Ibn Abbasa, Džabir Ibn Semereta, Zejd Ibn Erkama, El-Beraa Ibn Aziba, Ali Ibn Ebi Taliba, (Kako o tome navodi Ibn Hadžer u prvom hadisu u El-Erbe'inu, kojeg navodi u drugom poglavlju, devete glave, na 72. stranici Es-Savaika. Sujuti, govoreći o Aliju u Tarihu-l-Hulefa kaže: “Taberani ga bilježi od svih njih, dodavši i Esmu Binti Kajs.”)i drugih. Bezzar ga bilježi u svomeMusnedu,[5](Što navodi Sujuti govoreći o Aliju u Tarihu-l-Hulefa, str. 65. )

Tirmizi u Sahihu, (Na što aludira 2504. hadis u Kenzu-l-umalu 6/152.)od Ebu Se'ida El-Hudrija.

Ibn Abdulber ga bilježi u Ahvalu-l-Ali u El-Isti'abu, zatim govori o njemu: “On spada u najprovjerenije hadise i najispravnije od njih. Prenosi ga od Vjerovjesnika S'ad Ibn Ebi Vekas, a velik je broj puteva kojim je tradiran od S'ada.”

O njemu govori Ibn Ebi Hejseme i drugi. Pa kaže: “Prenosi ga Ibn Abbas, Ebu Se'id El-Hudri, Ummu Seleme, Esma Binti Amis, Džabir Ibn Abdullah i dosta drugih čija je lista dugačka.” Ovo su riječi Ibn Abdulberra. Svako ko je govorio o bici na Tebuku od muhadisa i povjesničara prenosi i ovaj hadis. Prenosi ga i svako ko piše biografiju Alija, a.s., i leksikone o prenosiocima hadisa i od starijih i mlađih generacija, bez obzira na različitost orijentacija i mezheba. Prenosi ga svako ko piše o vrlinama Ehli bejta, odlikama ashaba, poput imama Ahmed Ibn Hanbela i drugih koji su bili prije i poslije njega. Riječ je dakle o neospornom hadisu u svakoj generaciji ovog ummeta.

 

Uzrok El-Amidijeve sumnje.

 

Dakle Al-Amidijevo sumnjičenje u sened ovog hadisa nije mjerodavno, jer on nije upućen u nauku o hadisu, te je njegov sud o senedima i putevima tradiranja poput mišljenja običnog čovjeka koji ne razumije hadis. Njegova velika upućenost u metodologiju prava (Usul) ga je dovela u ovaj bezdan, pošto ga je u skladu s onim što iziskuje Usul vidio nedvosmisleno jasnim tekstom kojeg nije mogao riješiti osim sumnjom u njegov sened, misleći da je to moguće. A daleko bilo, daleko bilo da je moguće. Selam.

- Š -