Pismo 25 (pitanje)

16 Dhu’l-Hixhe 1329

 

1. Vjerovanje u ovaj tekst.

 

Vjerujem u Onog koji je tobom rasvijetlio tamu, i tobom razjasnio nejasno, i učinio te znakom od Njegovih znakova, i osobom kojom se očituju Njegovi dokazi.

 

Traženje više dokaza.

 

Zato ponudi mi više dokaza, Allah ti oca nagradio.

Selam

- S -

 

 

Pismo 26 (odgovor)

17 Dhu’l-Hixhe, 1329

 

1. Jasni tekst o više od deset Alijevih vrlina koje niko drugi nema.

 

Od tekstova ti je nakon hadisa o kući na dan poziva, dovoljno ono što bilježi imam Ahmed u prvom dijelu Musneda, pri dnu 330. stranice, i imam Nesai u Ĥasaisu el-Alevijje, str. 6, zatim Hakim u trećem dijelu Mustedreka, str. 123, te Zehebi u Talĥisu, i drugi autori Sunena putevima koji su jednoglasno ocjenjeni ispravnim; od Amr Ibn Mejmuna da je rekao:

“Sjedio sam kod Ibn Abbasa kad dođe devetero ljudi koji mu rekoše: “O Ibn Abbase, ili ćeš ustati sa nama, ili reci ovima da nas ostave same. On reče: “Ustajem s vama.”

Kaže prenosilac: “Još uvijek je bio zdrav, prije nego će oslijepiti.”

Kaže: “Počeli su razgovor. Ne znamo šta su govorili.”

Dalje kaže: “Pa dođe tresući odjeću, i govoreći sa izrazom tuge:

“Kleveću čovjeka koji ima više od deset vrlina koje niko drugi nema.

Kleveću čovjeka kojem je Vjerovjesnik, s.a.v.a., rekao: “Poslat ću sigurno čovjeka, kojeg Allah nikada neće poniziti, voli Allaha i Poslanika i njega vole Allah i Poslanik. Pa je zbog ovih riječi glavu podigao ko je bio podigao.

Zatim reče Poslanik: “Gdje je Ali?”

Pa dođe a oči ga bole zbog čega nije mogao gledati. On mu huknu u (pomaza pljuvačkom) oči. Zatim tri puta zamahnu bajrakom i dade mu ga u ruke.

Nakon toga Ali dovede Safiju binti Hajj.”

Ibn Abbas reče: “Zatim je Poslanik, s.a.v.a., poslao nekog sa surom Tevbe, a zatim posla Alija za njim, te je on uze od tog čovjeka.

Rekao je Poslanik: “Ne može/smije je odnijeti osim čovjek koji je od mene a ja od njega.”

Ibn Abbas reče: “Rekao je Poslanik, s.a.v.a., amidžićima: “

Koji od vas će me pomoći i na ovom i na onom svijetu?”

Kaže: “I Ali je sjedio, a oni se oglušiše.”

Pa reče Ali: “Ja ću te pomoći i ovoga i onoga svijeta.”

Poslanik reče: “Ti si moj pomagač i ovoga i onoga svijeta.”

Pa Poslanik ponovi svoje pitanje: “Ko će od vas da me pomogne ovoga i onoga svijeta?”

Oni se oglušiše. Pa reče Ali: “Ja ću te pomoći ovoga i onoga svijeta.”

Poslanik reče Aliju: “Ti si moj pomagač i ovoga i onoga svijeta.”

Ibn Abbas kaže: “Ali, a.s., je nakon Hatidže bio prvi čovjek koji je povjerovao.”

Kaže: “Uzeo je Poslanik svoj ogrtač pa ga je stavio na Alija, Fatimu, Hasana i Husejna i citirao: “Zaista Allah želi da odstrani od vas nečistoću Ehlu-l-bejte, i očisti vas (potpunim) čišćenjem. (33:33)”

Kaže: “Ali se žrtvovao obukavši na se Vjerovjesnikovu odjeću, zatim je počinuo na njegovo mjesto, a idolopoklonici su se ustremili na njega.”

Pa je rekao: “Pošao je Poslanik u bitku na Tebuk, pa su i ljudi pošli sa njim. Pa reče Ali: “Idem li i ja s tobom?” Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ne.” Pa zaplaka Ali, na što mu Allahov poslanik, s.a.v.a., reče: “

Nisi li zadovoljan da mi položajem budeš kao što je Harun bio Musau osim što nakon mene nema vjerovjesnika? Zaista ne bih trebao otići dok tebe ne postavim za svoga zamjenika.”

I rekao mu je Allahov poslanik, s.a.v.a.: “Ti si zaštitnik svakog vjernika i vjernice nakon mene.” Ibn Abbas kaže: “Allahov poslanik je zatvorio sva vrata prema džamiji osim Alijevih vrata, pa je u džamiju ulazio i u stanju džunupluka jer to je bio jedini put koji je imao.”

Kaže: “Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a.: “Kome sam ja bio zaštitnik, pa zaista mu je Ali zaštitnik...”

Nakon što ga je zabilježio, Hakim za ovaj hadis kaže da mu je lanac sahih, ali ga dva šejha (Buharija i Muslim) nisu zabilježili u ovom kontekstu.”

Ja kažem da ga bilježi Zehebi u Talĥisu, zatim kaže: “Sahih.”

 

Objašnjenje argumentiranja tim tekstom.

 

Nije skriveno šta se u ovom hadisu nalazi od neporecivih i jasnih argumenata, da je zbilja Ali njegov namjesnik i halifa nakon njega. Zar ne vidiš kako ga je Vjerovjesnik, s.a.v.a., učinio svojim pomagačem i na ovom i na onom svijetu. Izabravši ga time iznad ostalih bližnjih. I kako je ukazao da je njegov položaj u odnosu na Vjerovjesnika kao položaj Haruna u odnosu na Musaa.

I od svih položaja izuzeo je samo vjerovjesništvo. I upravo to izuzimanje je argument da je riječ o općem položaju. Ti znaš da je najočitiji položaj koji je Harun imao kod Musaa da mu je pomoćnik (vezir) i da mu je bio potpora, i da je bio sudionik u misiji, i njegov zamjenik (halifa), i njegovom cijelom ummetu bilo je naređeno da mu budu pokorni, zbog riječi:

"i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drûgom u zadatku mome." (20:29-32)

Kao i riječi:

Naslijedi me u narodu mom i sređuj (stvari) i ne slijedi put smutljivaca. (7: 142)

Te Božijih riječi:

Već ti je dato potraživanje tvoje, o Musa. (20:36)

Tako da je Ali, a.s., presudom ovog teksta halifa Allahovog poslaniku u njegovom narodu, i pomoćnik u porodici, drug u misiji – i to linijom hilafeta a ne vjerovjesništva – i najodabraniji čovjek ummeta, i najpreči od njih i živ i mrtav, i on je taj što im je naređeno da mu se moraju pokoravati za vrijeme Vjerovjesnika – jer je njegov pomoćnik – poput onog što je bilo za Haruna u ummetu Musaa, a.s., za vrijeme Musaa, a.s.

Ko čuje hadis o njegovom položaju, odmah mu se u umu sami od sebe nameću svi ovi položaji, i uopće ne sumnja da se mislilo na njih.

A Allahov poslanik, s.a.v.a., je razjasnio stvar učinivši je očiglednom riječima:

“Zaista ne bih trebao otići dok tebe ne postavim za svoga zamjenika.” (انه لا ينبغي أن أذهب الا وأنت خليفتي)

Ovaj tekst je izričit u tome da je on njegov halifa. Štaviše, tekst je očit u tome da ukoliko bi Poslanik otišao a ne bi postavio njega za svoga zamjenika, pa učinio bi ono što ne bi trebao učiniti. A to je zbog toga što mu je od Allaha naređeno da ga ostavi za svoga zamjenika, kao što je dokazano u komentaru Allahovih riječi:

O Poslaniče! Dostavi šta ti je objavljeno od Gospodara tvog. A ako ne učiniš, onda nisi prenio poslanicu Njegovu. (5:67)

Ko bude dobro razmotrio riječi Allaha Uzvišenog (nisi prenio poslanicu Njegovu) a zatim pažljivo pogleda u riječi Vjerovjesnika, s.a.v.a., (Zaista ne bih trebao otići dok tebe ne postavim za svoga zamjenika) vidjet će da su upravljene ka istoj intenciji, što nije skriveno. I ne zaboravi Poslanikove, s.a.v.a., riječi u ovom govoru: “Ti si zaštitnik svakog vjernika i vjernice nakon mene.” Pa zaista je to nedvosmislena riječ o tome da je on upravitelj i pomagač i njegov zamjenik u tome, kao što je rekao El-Kumejt, r.a.:

Divna li upravitelja nakon njegova vjerovjesnika

utočište svijesti o Bogu, i krasna li učitelja.

Selam

- Š -