Pismo 17 (pitanje)
3 Dhu’l-Hixhe 1329 H
Ljupkost i gracioznost diskusanta.
Tako mi očiju tvojih, ne vidješe moje oči od tebe nekog probranijeg srcem, niti bržeg shvatanjem, niti su moje uši čule oštroumnijeg niti dalekovidijeg, niti je koji slušalac od tebe čuo nježnijeg tona, niti razboritije argumentacije, svaki put kada nam se obratiš častiš nas obiljem, i svaki put u razgovoru zavladaš ustima, ušima, očima i srcima. Čestitam ti na posljednjem pismu, to je knjiga u koju sumnje nema (2:2), povija vratove ljudi i istinom šiba glave zablude.
Isticanje da nema prepreke u tome da se sunije pozivaju na pouzdane šiije.
Sunijama nije ostala prepreka da se pozivaju na svoga brata šiiju kada je on pouzdan. Tvoj stav o ovome je očita istina. Dok je stav oponenata grubost i zanovijetanje. Njihov stav o tome kako nema pozivanja na šiije, protivurječan je njihovom djelu, dok se njihova praksa pozivanja na njih suprotstavlja njihovom stavu. Tako da im stav i praksa ne teku jednim tokom, niti su usmjereni jednom cilju. Jedna drugom nanose štetu, direktno se sudarajući. Usljed toga njihov je argument osakaćen, a tvoj očuvan.U svom osvrtu iznio si ono za šta je potrebno napisati odvojeni traktat, koji sam za tebe naslovio – Šiijski senedi u sunijskim senedima – koji će biti vrhunac u toj oblasti tako da onaj koji traži i žudi, iznad toga neće imati ništa drugo. Nadam se da se u islamskom svijetu desi, ako Bog da, krasna reformacija.
Njegovo vjerovanje u ajete o Ehli bejtu.
Vjerujemo u sve Allahove ajete – i u ajete o našem prvaku Emiru-l-mu'mininu, Aliju Ibn Ebi Talibu, i ostalim članovima Ehli bejta, Allah njima zadovoljan bio, više nego ste vi razložili.
Njegova začuđenost pomirenjem među njima i onoga što je kod sunija.
Ne znam zašto sunije odstupiše od Imama Ehli bejta. I nisu se pokorili njihovom mezhebu ni u načelima ni u ograncima. Niti su posumnjali u ijedno sporno pitanje u svojim riječima. Niti je ulema razmatrala njihove stavove. Već su im se suprotstavljali u doktrinama. Bez bojazni su im oponirali. I uvijek se većina ummeta nakon selefa, u vjeri obraćala drugima mimo Ehli bejtu, bez poricanja. Pa ukoliko su kur'anski ajeti, i sahih hadisi, nedvosmisleni o onome što ste govorili, to znači da se sunije nisu okrenule od učenjaka Ehli bejta, niti su se zadovoljili njihovom zamjenom. Već iz Kur'ana i sunneta o Ehli bejtu nisu shvatili ništa više od pohvale i obaveze da ih vole i poštuju, a selefu salih su bliži ispravnosti i bolje poznaju značenja sunneta i Kura'ana, zato slijedi uputu njihovu. (6:90) Neka ti je selam.
- S -
Pismo 18 (odgovor)
4 Dhu’l-Hixhe 1329
Zahvala na izlivu emocija.
Zahvaljujem se na vašem lijepom mišljenju prema mojoj malenkosti, i cijenim vaš pristup prema meni i mome obraćanju. Ganut sam takvom naklonošću, i zatečen uljudnim poštovanjem i uvažavanjem.
Greška diskutanta pripisivanjem toga svim ljudima kible.
Međutim, zamolio bih vas da ponovo razmotrite činjenicu u vezi onog što ste kazali o odstupanju od Ehli bejtu, i to doveli u vezu sa svim ljudima kible. Podsjećam vas da polovina ljudi kible – a to su šiije Ehli bejta Muhammedovog, nisu odstupili niti su oni koji odstupaju. Niti će ikada odstupiti od Imama Ehli bejta, a.s., ni u čemu, ni u principima ni u ograncima. Jer njihov je stav da Boga služiti u skladu sa njihovim putem (neka je Allahov blagoslov na njih) predstavlja, odredbom Kur'ana i sunneta, strogo preciziranu dužnost svakog pojedinca. I oni služe Allahu na taj način, u svim vremenima i na svim mjestima. Na tome su bili oni dobri i prije i kasnije, od trenutka preseljenja plemenite duše Poslanikove, s.a.v.a., pa sve do danas.
Ehli bejtu su leđa okrenuli državnici ummeta.
Zaista su odstupili od Ehli bejta i u načelima i u ograncima vjere, državnici i rukovodioci ummeta. Od kako su odstupili od njih s hilafetom i u njemu se upravili svojoj volji, iako je postojalo određenje da je halifa Emiru-l-mu'minin Ali Ibn Ebi Talib. Jer arapi se neće povinovati tome da hilafet bude u posebnoj kući, pa zato postojeće određenje su interpretirali po svome, te hilafet podrediše izboru, tako da svako pleme stremi ka njemu pa makar i nakon vremena izvjesnog. Tako da je hilafet jednom bio ovdje, drugi put ondje a sljedeći put negdje tamo.
Uložili su svu svoju snagu i žustrinu kako bi potvrdili ovu osnovu, i kako bi uklonili sve ono što joj se suprotstavlja. Situacije su ih prisilile da se okrenu od mezheba i škole Ehli bejta i da interpretiraju sve ono što ukazuje na nužnost pokoravanje Ehli bejtu iz Kur'ana i sunneta, pa ukoliko bi se predali formi argumenata te se vratili Ehli bejtu, te se elita i narod njima vratio u ograncima i načelima vjere, a sebi bi nametali liniju povratka svojoj osnovi, i tako bi postajali najveći pozivači Ehli bejtu. A to se nije slagalo sa njihovim ambicijama niti se poklapalo sa njihovim postupcima, žustrinom i politikom.
Ko pažljivo posmatra te stvari znat će da odstupanje od imameta Imama Ehli bejta u mezhebu, nije ništa drugo do li ogranak odstupanja od njihovog općeg imameta nakon Allahovog poslanika, s.a.v.a. I da je interpretiranje argumenata o njihovom posebnom imametu, slijedilo nakon interpretiranja argumenata o njihovom općem imametu, jer da je drugačije, od njih se ne bi niko okrenuo.
Imami Ehli bejta – ne obaziravši se ni na kakav znak – ne zaostaju za drugima.
Pustimo tekstove i objašnjenja, pogledaj na njih bez obaziranja na to, pa da li nalaziš da su oni nedorasli, u znanju, djelu ili takvaluku – imamu Šafiji ili četverici imama ili drugima? Pa ukoliko nisu nedorasli, pa zašto bi drugi mimo njih bili prioritetniji da budu slijeđeni i imali više prava da im se pokorava?
Koje pravedni sud presuđuje o zalutalosti onih koji su se prihvatili njih?
Pa koje to pravedno suđenje, presuđuje o zalutalosti onih koji su se prihvatili njihovog užeta, i koji pristaju za njima? Daleko bilo da ehli sunnet ve-l-džema'at donese takav sud. Nek je selam na njih.
- Š –