Pismo 49 (pitanje)

11. Muharem, 1330. godine po H.

 

1. Priznavanje Alijevih vrlina.

2. Vrline ne podrazumjevaju dekret o postavljenju za halifu.

 

1.       Imam Ebu Abdullah Ahmed Ibn Hanbel je rekao: “Ono što je preneseno o vrlinama Ali Ibn Ebi Taliba, nije preneseno ni o jednom ashabu Allahovog poslanika.” (Bilježi Hakim u El-Mustedreku ala-s-sahihajn, str. 107. Ali se Zehebi nije poveo za njim u Talhisu. )

 (ما جاء لأحد من أصحاب رسول الله من الفضائل ماجاء لعلي بن أبي طالب)

Ibn Abbas je rekao: “Ono što je o Aliju objavljeno u Kur'anu, nije objavljeno ni o kome drugom.”

(Bilježi ga Ibn Asakir u drugi autori Sunena.)

(ما نزل في أحد في كتاب الله ما نزل في علي)

Drugi put je rekao: (Također ga bilježi Ibn Asakir ) “O Aliju je objavljeno tri stotine ajeta u Kur'anu.”

نزل في علي ثلاثمئة آية من كتاب الله عز وجل

Sljedeći put kaže: “Nije objavljeno nijedno O vjernici a da Ali nije njihov zapovjednik i plemić. Već je Allah korio Muhammedove, s.a.v.a., ashabe na više mjesta u Knjizi časnoj, a Ali je spomenut samo po dobru...” (Bilježi ga Taberani, Ibn Ebi Hatim i drugi autori Sunena. Prenosi ga Ibn Hadžer, kao i tri prethodna hadisa u Es-Savaiku el-muhrike, str. 72, poglavlje 3, glava 9 )

ما أنزل الله: يا أيها الذين آمنوا، الا وعلي أميرها وشريفها، ولقد عاتب الله أصحاب محمد صلى الله عليه وآله وسلم، في غير مكان من كتابه العزيز، وما ذكر علياً الا بخير

Abdullah Ibn Ajjaš Ibn Ebi Rebi'a kaže: “Ali je imao koliko si htio definitivnog iskustva u znanju, prednjačio je u islamu, bio je zet Allahovog poslanika, s.a.v.a., imao je dugoko znanje u sunnetu, bio je odvažan u borbi, širokogrud u imetku.” (Prenosi ga o Ibn Ajjaša hronolozi i autori sunena. Vidjet ćeš ga u navedenoj adresi u Es-Savaiku. )

كان لعلي ما شئت من ضرس قاطع في العلم، وكان له القدم في الاسلام؛ والصهر من رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم، والفقه في السنة، والنجدة في الحرب، والجود في المال

Imam Ahmed Ibn Hanbel je upitan o Aliju i Muaviji, pa je rekao: “Zaista je Ali imao mnogo neprijatelja, pa su njegovi dušmani istraživali ne bi li našli neku njegovu mahanu, pa je ne nađoše. Te dođoše čovjeku (Muaviji) koji je ratovao i borio se protiv njega. Pa su ga iz pakosti prema njemu okivali u zvijezde.” ( Kako bilježi Es-Selefi u Et-Tujurijatu, a prenosi ga Ibn Hadžer na adresi koju smo naveli u Savaiku)

سئل الامام أحمد بن حنبل عن علي ومعاوية، فقال:  ان علياً كان كثير الأعداء، ففتش أعداؤه عن شيء يعيبونه به فلم يجدوه، فجاؤوا الى رجل قد حاربه وقاتله، فأطروه كيداً منهم به

El-Kadi Isma'il, Nesai, Ebu Ali En-Nisaburi i drugi kažu:“Ni o jednom ashabu nije preneseno putem dobrih seneda ono što je došlo o Aliju.” (Što je razglašeno od njih. To prenosi Ibn Hadžer u Es-Savaiku el-Muhrike, str. 72, na početku drugog poglavlja, devete glave. )

لم يرد في حق أحد من الصحابة بالأسانيد الحسان ما جاء في علي

 

2.       U to nema sumnje, međutim diskutabilno je to da je Poslanik ostavio dekret o njegovom hilafetu. Navedeni hadisi ne spadaju u tekstove koji su jasni u tome. Već to su hadisi o karakteristikama i vrlinama Imama, a koje se ne mogu nabrojati. I mi vjerujemo, da je on, kerremallahu vedžheh, posjednik tih vrlina i ponad toga. I pored onoga što ste vi spomenuli, mnogo i mnogo toga je propušteno. U svemu tome ne manjka predlaganja za imamet, međutim, kao što već znate, predlaganje nije isto što i dekret o njegovom postavljenju za to.

Selam.