Pismo 36 (odgovor)

29. Zu-l-hidže, 1329. godine po H.

 

1.     Ibn Abbasov hadis

2.     Imranov hadis

3.     Burejdetov hadis

4.     Hadis deset karakteristika

5.     Alijev hadis

6.     Vehebov hadis

7.     Ibn Ebi Asimov hadis

 

1.    Od toga ti je dovoljno ono što bilježi Ebu Davud Et-Tajalisi – kao u Alijevoj biografiji u El-Isti'abu – senedom koji završava na Ibn Abbasu koji kaže:

“Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a., Ali Ibn Ebi Talibu: “Ti si zaštitnik svakog vjernika nakon mene.” (أنت ولي كل مؤمن بعدي)

(Bilježi ga Ebu Davud i drugi autori Sunena od Ebu Avane El-Vadaha Ibn Abdullaha El-Ješkurija od Ebu Beldža Jahje Ibn Selima El-Fezarija od Amr Ibn Mejmuna El-Edvija od Ibn Abbasa (dakle merfu'), prenosioci ovog seneda su svi autoriteti. Na sve njih pozivaju se i Buharija i Muslim u svojim Sahihima, osim na Jahju Ibn Selima čije rivajete nisu bilježili. Međutim kritičari priznaju da je on vjerodostojan prenosilac i da je bio od onih koji su mnogo spominjali Allaha. Zehebi govoreći o njegovoj biografiji u El-Mizanu prenosi da ga ocjenjuju kao pouzdanog Ibn Mu'in, Nesai, Darekutni, Muhammed Ibn Sa'd, Ebu Hatim i drugi. El-Isti'ab fi ma'rifeti-l-ashab, Ibn Abdulber El-Kurtubi, 3/228. )

 

2.    Sličan je i sahih hadis od Imrana ibn Hasina koji kaže:

“Poslao je Allahov poslanik, s.a.v.a., vojsku. Na čelo je postavio Ali Ibn Ebi Taliba. On je za sebe iz humsa odabrao jednu robinju. To im se nije dopalo od njega. Pa se četverica od njih dogovoriše da se požale Vjerovjesniku, s.a.v.a. Kada su se vratili. Jedan od te četvorke ustade i reče: “O Allahov poslaniče, znaš li da je Ali učinio to i to. Poslanik okrenu lice od njega. Pa ustade i drugi i reče to isto. Poslanik okrenu lice i od njega. Pa ustade i treći te i on reče to isto što mu rekoše prijatelji. Pa Poslanik okrenu lice od njega. Ustade i četvrti te reče ono što oni rekoše. Pa im se okrenu Poslanik, s.a.v.a., s ljutitim pogledom, te reče: “Šta vi želite od Alija? Zaista je Ali od mene, a ja sam od njega, i on je zaštitnik svakog vjernika nakon mene.”

بعث رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم سرية، واستعمل عليهم علي بن أبي طالب، فاصطفى لنفسه من الخمس جارية، فأنكروا ذلك عليه، وتعاقد أربعة منهم على شكايته الى النبي صلى الله عليه وآله وسلم،فلما قدموا، قام أحد الأربعة فقال: يا رسول الله ألم تر أن علياً صنع كذا وكذا، فأعرض عنه، فقام الثاني فقال مثل ذلك، فأعرض عنه، وقام الثالث فقال مثل ما قال صاحباه، فأعرض عنه، وقام الرابع فقال مثل ما قالوا: فأقبل عليهم رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم، والغضب يبصر في وجهه فقال: ما تريدون من علي؟ ان علياً مني، وأنا منه، وهو ولي كل مؤمن بعدي

( Bilježi ga više autora Sunena, poput El-Hafiz En-Nesai u Hasaisu Emiri-l-mu'minin Ali Ibn Ebi Talib, Ahmed Ibn Hanbela u Imranovom hadisu na početku 438. stranice, 4. sveska svog Musneda. Hakim na 111. stranici, 3. sveska u El-Mustedreku. Zehebi u Talhisu-l-mustedreku, prihvativši njegovu vjerodostojnost po kriteriju Muslima. Bilježe ga i označavaju vjerodostojnim Ibn Ebi Šejbe, Ibn Džerir, što od njih prenosi Muteki El-Hindi u Kenzu-l-ummalu 6/399/6081. Bilježi ga i Tirmizi jakim senedom o kojem govori Askelani u Alijevoj biografiji u El-Isabe fi temjiizi es-sahabe 4/569. Prenosi ga više puta Ebu Abdullah Ahmed u El-Musnedu. Prenesen je u knjizi Fadailu Alijj, i prenose ga mnogobrojni muhaddisi.)

 

3.   Takav je i hadis od Burejde, koji se doslovno nalazi u Ahmedovom Musnedu u 5. svesku na 356. stranici:

“Allahov poslanik, s.a.v.a., je poslao dvije vojske u Jemen. Na čelu jedne je Ali Ibn Ebi Talib, a druge Halid Ibn Velid. Rekao im je: “Kada se susretnete, Ali je vođa ljudi."

(Allahov poslanik, s.a.v.a., za života nikada nikoga nije postavio da bude zapovjednik Aliju. Već on je bio emir/zapovjednik drugima. On je u svim borbama nosio Poslanikov bajrak, za razliku od drugih. Zaista su Ebu Bekr i Omer bili vojnici Usame, pod njegovom zastavom koju mu je dao Poslanik kada ga je postavio za emira u bici na Mu'ti. Poslanik ih je lično uvrstio u tu vojsku prema konsenzusu hroničara. Isto tako njegovom odredbom bili su vojnici Amr Ibn Asa u bici Zatu-s-Selasil. U tom pohodu imali su spor sa svojim vosjkovođom Amr Ibn Asom. To bilježi Hakim u El-Mustedreku3/43. Navodi ga i Zehebi u Talhisu, dajući do znanja da je hadis vjerodostojan. Međutim, Ali, a.s., nikada nije bio ni pod čijim zapovjedništvom niti je ikoga slijedio osim Vjerovjesnika, od počekta njegovog Poslanstva pa do smrti. )

Ukoliko se razdvojite, svaki od vas je na čelu vojske svoje.”

Burejde nastavlja:

“Pa smo naišli na jemensko pleme Benu Zubejde i sukobili se s njima. Muslimani su izvojevali pobjedu nad idolopoklonicima. Borili smo se sa njihovim borcima a njihove smo žene zarobili. Pa je Ali izabrao jednu od zarobljenih žena za sebe.” Burejde kaže: “Pa je Halid Ibn Velid po meni poslao pismo Allahovom poslaniku, s.a.v.a., obavjestivši ga o tome. Kada sam stigao kod Poslanika, s.a.v.a., predao sam mu pismo. Pa su mu ga pročitali. Vidio sam mu srdžbu na licu. Pa rekoh: “O Allahov poslaniče, tražim utočište kod tebe. Poslao si me sa čovjekom i naredio mi da mu budem pokoran. I obavio sam ono čime sam poslan.” Tada reče Allahov poslanik, s.a.v.a.: “Ne govori ružno o Aliju, zaista je on od mene, a ja od njega. On je vaš zaštitnik nakon neme. Zaista je on od mene, a ja od njega, on je vaš zaštitnik nakon mene.”

بعث رسول الله بعثين الى اليمن، على أحدهما علي بن أبي طالب، وعلى الآخر خالد بن الوليد، فقال: اذا التقيتم فعلي على الناس وان افترقتم فكل واحد منكما على جنده، قال: فلقينا بني زبيدة من أهل اليمن فاقتتلنا، فظهر المسلمون على المشركين، فقاتلنا المقاتلة وسبينا الذرية، فاصطفى علي امرأة من السبي لنفسه، قال بريدة: فكتب معي خالد الى رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم، يخبره بذلك، فلما أتيت النبي صلى الله عليه وآله وسلم دفعت الكتاب فقرئ عليه فرأيت الغضب في وجهه فقلت يا رسول الله هذا مكان العائذ بعثتني مع رجل وأمرتني أن أطيعه ففعلت ما أرسلت به فقال رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم: لا تقع في علي فانه مني، وأنا منه، وهو وليكم بعدي، وانه مني وأنا منه، وهو وليكم بعدي

(Ovo bilježi Ahmed na 356. stranici preko Abdullaha Ibn Burejda od njegovog oca. A bilježi ga i na 347. stranici u 5. svesku El-Musneda od Se'id Ibn Džubejra od Ibn Abbasa od Burejde u kojem kaže: “Bio sam sa Alijem u vojnom pohodu u Jemenu. Doživio sam od njega nešto što me naljutilo, pa kada sam stao pred Poslanika, prigovorio sam mu na Alija. Tad ugledah da se promijeni lice Allahovog poslanika. Pa reče: “Burejde! Nisam li ja preči vjernicima od njih samih?” Rekoh: “Jesi, o Allahov poslaniče.” On reče: “Kome sam ja zaštitnik pa Ali mu je zaštitnik...” Bilježi ga Hakim na 110. stranici, 3. sveska u El-Mustedreku, kao i drugi muhaddisi. Kao što i sam vidiš, ovaj hadis je jasan u onome na što želimo ukazati. Zaista to što je prvo kazao: Nisam li ja preči vjernicima od njih samih? je indicija da se riječju zaštitnik (مولی) misli na onoga ko im je preči (اولی) od njih, što je odveć jasno. Poput ovog je i hadis kojeg bilježi više muhadisa, poput Imama Ahmeda na 483. stranici, 3. sveska u El-Musnedu od Amr Ibn Šasa El-Eslemija, koji je bio učesnik na Hudejbiji: “Išao sam sa Alijem u Jemen. Na tom putu je postupio tako da sam osjetio ljutnju prema njemu. Kada sam se vratio, žalio sam se na njega u džamiji pa je to stiglo do Poslanika. Ujutru uđoh u džamiju kad tamo sa ashabima i Poslanik, s.a.v.a. Kada me ugledao, prikovao je pogled na mene, pratio me pogledom sve dok nisam sjeo. Tada reče: “O Amre, tako mi Allaha uznemirio si me!” Rekoh: “Utječem se Allahu od toga da tebe uznemirim, o Allahov poslaniče.” On reče: “Da, ko uznemiri Alija, uznemirio je mene.”)

عن عمرو بن شاس الأسلمي، قال: وكان من أصحاب الحديبية، فقال: خرجت مع علي الى اليمن، فجفاني في سفري ذلك حتى وجدت في نفسي عليه، فلما قدمت، أظهرت شكايته في المسجد حتى بلغ ذلك رسول الله، فدخلت المسجد ذات غدوة ورسول الله صلى الله عليه وآله وسلم، في ناس من أصحابه، فلما رآني أبدني عينيه، يقول حدد الي النظر، حتى اذا جلست قال: يا عمرو، والله لقد آذيتني، قلت: أعوذ بالله أن أؤذيك يا رسول الله قال: بلى، من آذى علياً فقد آذاني

Taj izraz nalazi se kod Nesaija na 17. stranici u Hasaisu el-Alevijje:

“Nemoj nipošto, o Burejde, da mi omrzavaš Alija, pa zaista je Ali od mene, a ja od njega, i on je vaš zaštitnik nakon mene.” 

(لا تبغضنّ يا بريدة لي علياً، فان علياً مني وأنا منه، وهو وليكم بعدي)

(Kako ga prenosi Muteki El-Hindi na 398. stranici, 6. sveska Kenzu-l-ummala. Od njega ga prenosi i u Muntehabu-l-Kenzu )

Kod Ibn Džerira glasi: Rekao je Burejde:

“Tada se Vjerovjesniku zajapuri lice, pa reče: “Kome sam ja bio zaštitnik, pa zaista Ali mu je zaštitnik.” Kaže: “Pa nesta tog osjećaja u meni protiv Alija, pa rekoh: “Ne spominjem ga po lošem.”

واذا النبي قد احمر وجهه، فقال: من كنت وليه فان علياً وليه، قال: فذهب الذي في نفسي عليه، فقلت لا أذكره بسوء

Taberani ovaj hadis bilježi u opsežnoj formi, pa u tome što prenosi kaže se:

“Kada je Burejde stigao iz Jemena, i ušao u džamiju, zatekao je skupinu pred vratima Poslanikove, s.a.v.a., sobe. Oni mu priđoše, pozdravljajući ga i postavljajući mu pitanja. Rekoše mu:

“Kakve vijesti donosiš?”

Reče: “Dobre, Allah je muslimanima dao pobjedu.”

Rekoše: “Šta te natjeralo da dođeš?”

Reče: “Robinja, koju je Ali uzeo iz humsa. Dođoh da o tome izvjestim Vjerovjesnika.”

Povišake: “Izvjesti ga, izvjesti, past će mu Ali u očima.”

Alahov poslanik, s.a.v.a., je čuo njihov govor iza vrata. Pa iziđe ljutit.

Te reče: “Šta je ljudima pa omalovažavaju Alija!? Ko mrzi Alija pa mrzi mene. Ko napusti Alija, pa napustio je mene! Zaista je Ali od mene, a ja od njega! Stvoren je od moje gline, a ja sam stvoren od gline Ibrahimove, a ja sam bolji od Ibrahima.

(Pošto je ukazao na to da je Ali stvoren od njegove gline, neophodnost iziskuje da je on bolji od Alija. A njegove riječi da je stvoren od gline Ibrahimove mogu biti povod da neko pretpostavi da je Ibrahim, a.s., bolji od njega, a pošto je ovo suprotno zbilji, on jasno daje do znanja da je bolji od Ibrahima kako bi spriječio pretpostavku suprotnu zbilji. )

Sve porod jedan od drugog – a Allah sve čuje i sve zna. (3:34) O Burejde, zar ne znaš, da Aliju pripada više od robinje koju je uzeo. Pa zaista on je vaš zaštitnik nakon mene.”

ان بريدة لما قدم من اليمن، ودخل المسجد، وجد جماعة على باب حجرة النبي صلى الله عليه وآله وسلم، فقاموا اليه يسلمون عليه ويسألونه، فقالوا: ما وراءك؟ قال: خير فتح الله على المسلمين، قالوا: ماأقدمك؟ قال: جارية أخذها علي من الخمس، فجئت لأخبر النبي بذلك، فقالوا: أخبره أخبره، يسقط علياً من عينه، ورسول الله صلى الله عليه وآله وسلم، يسمع كلامهم من رواء الباب، فخرج مغضباً فقال: ما بال أقوام ينتقصون علياً؟ من أبغض علياً فقد أبغضني، ومن فارق علياً فقد فارقني، ان علياً مني، وأنا منه، خلق من طينتي، وأنا خلقت من طينة ابراهيم، وأنا أفضل من ابراهيم ذرية بعضها من بعض، والله سميع عليهم، يا بريدة أما علمت أن لعلي أكثر من الجارية التي أخذ. وأنه وليكم بعدي

( Ibn Hadžer prenosi ovu predaju od Taberanija na 103. stranici u Es-Savaiku el-Muhrike, u govoru u drugom od 14 smislova ajeta o kojima govori u 11. poglavlju Savaika. Međutim, kada stiže do Poslanikovih riječi: “zar ne znaš, da Aliju pripada više od robinje koju je uzeo,” zaustavlja pero, duša mu se uzjoguni pa reče: i do kraja hadisa. Nije ovaj njegov primjer za čuđenje, i neka je hvala Allahu koji nam je potpuno zdravlje dao.)

Ovaj hadis spada u one u čije dešavanje nema sumnje, a putevi lanaca koji vode do Burejde su brojni, i svi su potpuno pažljivo razmotreni.

 

4.    Slično je i ono što bilježi Hakim od Ibn Abbasa iz značajne predaje. 

(Bilježi ga Hakim u El-Mustedreku3/134.. I Zehebi u Talhisu, priznajući da je vjerodostojan. Nesai u El-Hasaisu el-Alevijje, str. 6. Imam Ahmed u Musnedu 1/331. A mi smo ga doslovno naveli u 26. pismu. )

U njoj je riječ o deset Alijevih karakteristika.

Pa kaže:

“Ti si poslije mene, zaštitnik svakog vjernika.” (أنت ولي كل مؤمن بعدي

 

5.    Isto tako i Poslanikove, s.a.v.a., riječi u hadisu, koje glase:

“O Ali, od Allaha sam u vezi sa tobom iskao pet stvari. Pa mi je dao četiri a jednu je odbio... i dao mi je da ti budeš zaštitnik vjernika nakon mene.”

يا علي سألت الله فيك خمساً فأعطاني أربعاً، ومنعني واحدة، الىأن قال: وأعطاني أنك ولي المؤمنين من بعدي

(Kenzu-l-ummal, 6/396/6048. (svezak/str./hadis) )

 

6.   Poput njega je i ono što bilježi Ibn El-Seken od Veheba Ibn Hamze – kako stoji u Vehebovoj biografiji u El-Isabetu:

“Putovao sam sa Alijem i doživio od njega nešto što me naljutilo. Rekao sam da ću se žaliti na njega ako se vratim. Pa sam se vratio i govorio Allahovom poslaniku o Aliju i grdio ga.” Tada Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ne govori tako za Alija, pa zaista je on vaš zaštitnik poslije mene.” 

( Kenzu-l-ummal, 6/155/2579.)

سافرت مع علي فرأيت منه جفاء، فقلت لئن رجعت لأشكونه، فرجعت، فذكرت علياً لرسول الله فنلت منه، فقال: لا تقولن هذا لعلي، فانه وليكم بعدي

 

7.   Ibn Ebi Asim blježi od Alija da je Poslanik, s.a.v.a. rekao:

“Nisam li vam preči od vas samih?”

Rekoše: “Jesi.”

Reče: “Kome sam bio zaštitinik, pa on mu je zaštitnik.”

(ألست أولى بالمؤمنين من أنفسهم؟ قالوا: بلى، قال: من كنت وليه فهو وليه)

Vjerodostojne predaje o tome, od Imama čistoga Ehli bejta su mutevatir.

Ovo je dovoljno za ono što smo željeli, mada ajet vilajeta u Allahovoj, s.v.t.,  knjizi potvrđuje ono što smo kazali. Svaka hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Selam

- Š -

 

Pismo 36 (odgovor)

29. Zu-l-hidže, 1329. godine po H.

 

1.     Ibn Abbasov hadis

2.     Imranov hadis

3.     Burejdetov hadis

4.     Hadis deset karakteristika

5.     Alijev hadis

6.     Vehebov hadis

7.     Ibn Ebi Asimov hadis

 

1.    Od toga ti je dovoljno ono što bilježi Ebu Davud Et-Tajalisi – kao u Alijevoj biografiji u El-Isti'abu – senedom koji završava na Ibn Abbasu koji kaže:

“Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.a., Ali Ibn Ebi Talibu: “Ti si zaštitnik svakog vjernika nakon mene.” (أنت ولي كل مؤمن بعدي)

(Bilježi ga Ebu Davud i drugi autori Sunena od Ebu Avane El-Vadaha Ibn Abdullaha El-Ješkurija od Ebu Beldža Jahje Ibn Selima El-Fezarija od Amr Ibn Mejmuna El-Edvija od Ibn Abbasa (dakle merfu'), prenosioci ovog seneda su svi autoriteti. Na sve njih pozivaju se i Buharija i Muslim u svojim Sahihima, osim na Jahju Ibn Selima čije rivajete nisu bilježili. Međutim kritičari priznaju da je on vjerodostojan prenosilac i da je bio od onih koji su mnogo spominjali Allaha. Zehebi govoreći o njegovoj biografiji u El-Mizanu prenosi da ga ocjenjuju kao pouzdanog Ibn Mu'in, Nesai, Darekutni, Muhammed Ibn Sa'd, Ebu Hatim i drugi. El-Isti'ab fi ma'rifeti-l-ashab, Ibn Abdulber El-Kurtubi, 3/228. )

 

2.    Sličan je i sahih hadis od Imrana ibn Hasina koji kaže:

“Poslao je Allahov poslanik, s.a.v.a., vojsku. Na čelo je postavio Ali Ibn Ebi Taliba. On je za sebe iz humsa odabrao jednu robinju. To im se nije dopalo od njega. Pa se četverica od njih dogovoriše da se požale Vjerovjesniku, s.a.v.a. Kada su se vratili. Jedan od te četvorke ustade i reče: “O Allahov poslaniče, znaš li da je Ali učinio to i to. Poslanik okrenu lice od njega. Pa ustade i drugi i reče to isto. Poslanik okrenu lice i od njega. Pa ustade i treći te i on reče to isto što mu rekoše prijatelji. Pa Poslanik okrenu lice od njega. Ustade i četvrti te reče ono što oni rekoše. Pa im se okrenu Poslanik, s.a.v.a., s ljutitim pogledom, te reče: “Šta vi želite od Alija? Zaista je Ali od mene, a ja sam od njega, i on je zaštitnik svakog vjernika nakon mene.”

بعث رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم سرية، واستعمل عليهم علي بن أبي طالب، فاصطفى لنفسه من الخمس جارية، فأنكروا ذلك عليه، وتعاقد أربعة منهم على شكايته الى النبي صلى الله عليه وآله وسلم،فلما قدموا، قام أحد الأربعة فقال: يا رسول الله ألم تر أن علياً صنع كذا وكذا، فأعرض عنه، فقام الثاني فقال مثل ذلك، فأعرض عنه، وقام الثالث فقال مثل ما قال صاحباه، فأعرض عنه، وقام الرابع فقال مثل ما قالوا: فأقبل عليهم رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم، والغضب يبصر في وجهه فقال: ما تريدون من علي؟ ان علياً مني، وأنا منه، وهو ولي كل مؤمن بعدي

( Bilježi ga više autora Sunena, poput El-Hafiz En-Nesai u Hasaisu Emiri-l-mu'minin Ali Ibn Ebi Talib, Ahmed Ibn Hanbela u Imranovom hadisu na početku 438. stranice, 4. sveska svog Musneda. Hakim na 111. stranici, 3. sveska u El-Mustedreku. Zehebi u Talhisu-l-mustedreku, prihvativši njegovu vjerodostojnost po kriteriju Muslima. Bilježe ga i označavaju vjerodostojnim Ibn Ebi Šejbe, Ibn Džerir, što od njih prenosi Muteki El-Hindi u Kenzu-l-ummalu 6/399/6081. Bilježi ga i Tirmizi jakim senedom o kojem govori Askelani u Alijevoj biografiji u El-Isabe fi temjiizi es-sahabe 4/569. Prenosi ga više puta Ebu Abdullah Ahmed u El-Musnedu. Prenesen je u knjizi Fadailu Alijj, i prenose ga mnogobrojni muhaddisi.)

 

3.   Takav je i hadis od Burejde, koji se doslovno nalazi u Ahmedovom Musnedu u 5. svesku na 356. stranici:

“Allahov poslanik, s.a.v.a., je poslao dvije vojske u Jemen. Na čelu jedne je Ali Ibn Ebi Talib, a druge Halid Ibn Velid. Rekao im je: “Kada se susretnete, Ali je vođa ljudi."

(Allahov poslanik, s.a.v.a., za života nikada nikoga nije postavio da bude zapovjednik Aliju. Već on je bio emir/zapovjednik drugima. On je u svim borbama nosio Poslanikov bajrak, za razliku od drugih. Zaista su Ebu Bekr i Omer bili vojnici Usame, pod njegovom zastavom koju mu je dao Poslanik kada ga je postavio za emira u bici na Mu'ti. Poslanik ih je lično uvrstio u tu vojsku prema konsenzusu hroničara. Isto tako njegovom odredbom bili su vojnici Amr Ibn Asa u bici Zatu-s-Selasil. U tom pohodu imali su spor sa svojim vosjkovođom Amr Ibn Asom. To bilježi Hakim u El-Mustedreku3/43. Navodi ga i Zehebi u Talhisu, dajući do znanja da je hadis vjerodostojan. Međutim, Ali, a.s., nikada nije bio ni pod čijim zapovjedništvom niti je ikoga slijedio osim Vjerovjesnika, od počekta njegovog Poslanstva pa do smrti. )

Ukoliko se razdvojite, svaki od vas je na čelu vojske svoje.”

Burejde nastavlja:

“Pa smo naišli na jemensko pleme Benu Zubejde i sukobili se s njima. Muslimani su izvojevali pobjedu nad idolopoklonicima. Borili smo se sa njihovim borcima a njihove smo žene zarobili. Pa je Ali izabrao jednu od zarobljenih žena za sebe.” Burejde kaže: “Pa je Halid Ibn Velid po meni poslao pismo Allahovom poslaniku, s.a.v.a., obavjestivši ga o tome. Kada sam stigao kod Poslanika, s.a.v.a., predao sam mu pismo. Pa su mu ga pročitali. Vidio sam mu srdžbu na licu. Pa rekoh: “O Allahov poslaniče, tražim utočište kod tebe. Poslao si me sa čovjekom i naredio mi da mu budem pokoran. I obavio sam ono čime sam poslan.” Tada reče Allahov poslanik, s.a.v.a.: “Ne govori ružno o Aliju, zaista je on od mene, a ja od njega. On je vaš zaštitnik nakon neme. Zaista je on od mene, a ja od njega, on je vaš zaštitnik nakon mene.”

بعث رسول الله بعثين الى اليمن، على أحدهما علي بن أبي طالب، وعلى الآخر خالد بن الوليد، فقال: اذا التقيتم فعلي على الناس وان افترقتم فكل واحد منكما على جنده، قال: فلقينا بني زبيدة من أهل اليمن فاقتتلنا، فظهر المسلمون على المشركين، فقاتلنا المقاتلة وسبينا الذرية، فاصطفى علي امرأة من السبي لنفسه، قال بريدة: فكتب معي خالد الى رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم، يخبره بذلك، فلما أتيت النبي صلى الله عليه وآله وسلم دفعت الكتاب فقرئ عليه فرأيت الغضب في وجهه فقلت يا رسول الله هذا مكان العائذ بعثتني مع رجل وأمرتني أن أطيعه ففعلت ما أرسلت به فقال رسول الله صلى الله عليه وآله وسلم: لا تقع في علي فانه مني، وأنا منه، وهو وليكم بعدي، وانه مني وأنا منه، وهو وليكم بعدي

(Ovo bilježi Ahmed na 356. stranici preko Abdullaha Ibn Burejda od njegovog oca. A bilježi ga i na 347. stranici u 5. svesku El-Musneda od Se'id Ibn Džubejra od Ibn Abbasa od Burejde u kojem kaže: “Bio sam sa Alijem u vojnom pohodu u Jemenu. Doživio sam od njega nešto što me naljutilo, pa kada sam stao pred Poslanika, prigovorio sam mu na Alija. Tad ugledah da se promijeni lice Allahovog poslanika. Pa reče: “Burejde! Nisam li ja preči vjernicima od njih samih?” Rekoh: “Jesi, o Allahov poslaniče.” On reče: “Kome sam ja zaštitnik pa Ali mu je zaštitnik...” Bilježi ga Hakim na 110. stranici, 3. sveska u El-Mustedreku, kao i drugi muhaddisi. Kao što i sam vidiš, ovaj hadis je jasan u onome na što želimo ukazati. Zaista to što je prvo kazao: Nisam li ja preči vjernicima od njih samih? je indicija da se riječju zaštitnik (مولی) misli na onoga ko im je preči (اولی) od njih, što je odveć jasno. Poput ovog je i hadis kojeg bilježi više muhadisa, poput Imama Ahmeda na 483. stranici, 3. sveska u El-Musnedu od Amr Ibn Šasa El-Eslemija, koji je bio učesnik na Hudejbiji: “Išao sam sa Alijem u Jemen. Na tom putu je postupio tako da sam osjetio ljutnju prema njemu. Kada sam se vratio, žalio sam se na njega u džamiji pa je to stiglo do Poslanika. Ujutru uđoh u džamiju kad tamo sa ashabima i Poslanik, s.a.v.a. Kada me ugledao, prikovao je pogled na mene, pratio me pogledom sve dok nisam sjeo. Tada reče: “O Amre, tako mi Allaha uznemirio si me!” Rekoh: “Utječem se Allahu od toga da tebe uznemirim, o Allahov poslaniče.” On reče: “Da, ko uznemiri Alija, uznemirio je mene.”)

عن عمرو بن شاس الأسلمي، قال: وكان من أصحاب الحديبية، فقال: خرجت مع علي الى اليمن، فجفاني في سفري ذلك حتى وجدت في نفسي عليه، فلما قدمت، أظهرت شكايته في المسجد حتى بلغ ذلك رسول الله، فدخلت المسجد ذات غدوة ورسول الله صلى الله عليه وآله وسلم، في ناس من أصحابه، فلما رآني أبدني عينيه، يقول حدد الي النظر، حتى اذا جلست قال: يا عمرو، والله لقد آذيتني، قلت: أعوذ بالله أن أؤذيك يا رسول الله قال: بلى، من آذى علياً فقد آذاني

Taj izraz nalazi se kod Nesaija na 17. stranici u Hasaisu el-Alevijje:

“Nemoj nipošto, o Burejde, da mi omrzavaš Alija, pa zaista je Ali od mene, a ja od njega, i on je vaš zaštitnik nakon mene.” 

(لا تبغضنّ يا بريدة لي علياً، فان علياً مني وأنا منه، وهو وليكم بعدي)

(Kako ga prenosi Muteki El-Hindi na 398. stranici, 6. sveska Kenzu-l-ummala. Od njega ga prenosi i u Muntehabu-l-Kenzu )

Kod Ibn Džerira glasi: Rekao je Burejde:

“Tada se Vjerovjesniku zajapuri lice, pa reče: “Kome sam ja bio zaštitnik, pa zaista Ali mu je zaštitnik.” Kaže: “Pa nesta tog osjećaja u meni protiv Alija, pa rekoh: “Ne spominjem ga po lošem.”

واذا النبي قد احمر وجهه، فقال: من كنت وليه فان علياً وليه، قال: فذهب الذي في نفسي عليه، فقلت لا أذكره بسوء

Taberani ovaj hadis bilježi u opsežnoj formi, pa u tome što prenosi kaže se:

“Kada je Burejde stigao iz Jemena, i ušao u džamiju, zatekao je skupinu pred vratima Poslanikove, s.a.v.a., sobe. Oni mu priđoše, pozdravljajući ga i postavljajući mu pitanja. Rekoše mu:

“Kakve vijesti donosiš?”

Reče: “Dobre, Allah je muslimanima dao pobjedu.”

Rekoše: “Šta te natjeralo da dođeš?”

Reče: “Robinja, koju je Ali uzeo iz humsa. Dođoh da o tome izvjestim Vjerovjesnika.”

Povišake: “Izvjesti ga, izvjesti, past će mu Ali u očima.”

Alahov poslanik, s.a.v.a., je čuo njihov govor iza vrata. Pa iziđe ljutit.

Te reče: “Šta je ljudima pa omalovažavaju Alija!? Ko mrzi Alija pa mrzi mene. Ko napusti Alija, pa napustio je mene! Zaista je Ali od mene, a ja od njega! Stvoren je od moje gline, a ja sam stvoren od gline Ibrahimove, a ja sam bolji od Ibrahima.

(Pošto je ukazao na to da je Ali stvoren od njegove gline, neophodnost iziskuje da je on bolji od Alija. A njegove riječi da je stvoren od gline Ibrahimove mogu biti povod da neko pretpostavi da je Ibrahim, a.s., bolji od njega, a pošto je ovo suprotno zbilji, on jasno daje do znanja da je bolji od Ibrahima kako bi spriječio pretpostavku suprotnu zbilji. )

Sve porod jedan od drugog – a Allah sve čuje i sve zna. (3:34) O Burejde, zar ne znaš, da Aliju pripada više od robinje koju je uzeo. Pa zaista on je vaš zaštitnik nakon mene.”

ان بريدة لما قدم من اليمن، ودخل المسجد، وجد جماعة على باب حجرة النبي صلى الله عليه وآله وسلم، فقاموا اليه يسلمون عليه ويسألونه، فقالوا: ما وراءك؟ قال: خير فتح الله على المسلمين، قالوا: ماأقدمك؟ قال: جارية أخذها علي من الخمس، فجئت لأخبر النبي بذلك، فقالوا: أخبره أخبره، يسقط علياً من عينه، ورسول الله صلى الله عليه وآله وسلم، يسمع كلامهم من رواء الباب، فخرج مغضباً فقال: ما بال أقوام ينتقصون علياً؟ من أبغض علياً فقد أبغضني، ومن فارق علياً فقد فارقني، ان علياً مني، وأنا منه، خلق من طينتي، وأنا خلقت من طينة ابراهيم، وأنا أفضل من ابراهيم ذرية بعضها من بعض، والله سميع عليهم، يا بريدة أما علمت أن لعلي أكثر من الجارية التي أخذ. وأنه وليكم بعدي

( Ibn Hadžer prenosi ovu predaju od Taberanija na 103. stranici u Es-Savaiku el-Muhrike, u govoru u drugom od 14 smislova ajeta o kojima govori u 11. poglavlju Savaika. Međutim, kada stiže do Poslanikovih riječi: “zar ne znaš, da Aliju pripada više od robinje koju je uzeo,” zaustavlja pero, duša mu se uzjoguni pa reče: i do kraja hadisa. Nije ovaj njegov primjer za čuđenje, i neka je hvala Allahu koji nam je potpuno zdravlje dao.)

Ovaj hadis spada u one u čije dešavanje nema sumnje, a putevi lanaca koji vode do Burejde su brojni, i svi su potpuno pažljivo razmotreni.

 

4.    Slično je i ono što bilježi Hakim od Ibn Abbasa iz značajne predaje. 

(Bilježi ga Hakim u El-Mustedreku3/134.. I Zehebi u Talhisu, priznajući da je vjerodostojan. Nesai u El-Hasaisu el-Alevijje, str. 6. Imam Ahmed u Musnedu 1/331. A mi smo ga doslovno naveli u 26. pismu. )

U njoj je riječ o deset Alijevih karakteristika.

Pa kaže:

“Ti si poslije mene, zaštitnik svakog vjernika.” (أنت ولي كل مؤمن بعدي

 

5.    Isto tako i Poslanikove, s.a.v.a., riječi u hadisu, koje glase:

“O Ali, od Allaha sam u vezi sa tobom iskao pet stvari. Pa mi je dao četiri a jednu je odbio... i dao mi je da ti budeš zaštitnik vjernika nakon mene.”

يا علي سألت الله فيك خمساً فأعطاني أربعاً، ومنعني واحدة، الىأن قال: وأعطاني أنك ولي المؤمنين من بعدي

(Kenzu-l-ummal, 6/396/6048. (svezak/str./hadis) )

 

6.   Poput njega je i ono što bilježi Ibn El-Seken od Veheba Ibn Hamze – kako stoji u Vehebovoj biografiji u El-Isabetu:

“Putovao sam sa Alijem i doživio od njega nešto što me naljutilo. Rekao sam da ću se žaliti na njega ako se vratim. Pa sam se vratio i govorio Allahovom poslaniku o Aliju i grdio ga.” Tada Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ne govori tako za Alija, pa zaista je on vaš zaštitnik poslije mene.” 

( Kenzu-l-ummal, 6/155/2579.)

سافرت مع علي فرأيت منه جفاء، فقلت لئن رجعت لأشكونه، فرجعت، فذكرت علياً لرسول الله فنلت منه، فقال: لا تقولن هذا لعلي، فانه وليكم بعدي

 

7.   Ibn Ebi Asim blježi od Alija da je Poslanik, s.a.v.a. rekao:

“Nisam li vam preči od vas samih?”

Rekoše: “Jesi.”

Reče: “Kome sam bio zaštitinik, pa on mu je zaštitnik.”

(ألست أولى بالمؤمنين من أنفسهم؟ قالوا: بلى، قال: من كنت وليه فهو وليه)

Vjerodostojne predaje o tome, od Imama čistoga Ehli bejta su mutevatir.

Ovo je dovoljno za ono što smo željeli, mada ajet vilajeta u Allahovoj, s.v.t.,  knjizi potvrđuje ono što smo kazali. Svaka hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Selam

- Š -