Zašto Iran ne ulazi u rat, a u Gazi se čini genocid?
Zašto i Iran laže kao i sve ostale muslimanske zemlje?
Kao odgovor uzmimo u obzir sljedeće stvari:
1. Iran je islamska država koja sebe smatra dužnom da pomaže potlačenim narodima, naročito muslimanskim, bez obzira kako će drugi na to gledati.
2. Iranska politika je takva da pomaže potlačenim bez miješanja u njihove stvari:
a) Ne daje im ribu, već ih uči da sami pecaju. Iranci daju obuku, novac i još važnije, daju tehnološku sposobnost da potlačeni ljudi sami mogu biti sposobni u svom djelovanju.
Primjeri su vrlo jasni:
Iran je jedina islamska država koja je Bosni i Hercegovini za vrijeme agresije donijela više stotina tona oružja usprkos nepravednom embargu, i poslala desetine najiskusnijih visokih vojnih oficira koji su došli radi pružanja obuke pripadnicima Armije BiH, kao što je i došla grupa pripadnika libanskog Hizbullaha radi pružanja obuke.
2006. Hamas je uspio kidnapovati cionističkog vojnika Šalita radi razmjene za palestinske zatvorenike. „Izrael“ je tada pokrenuo veliki rat protiv palestinskog otpora radi oslobađanja vojnika. Situacija u Gazi je bila vrlo teška, zato je Hizbullah da bi olakšao Gazi, kidnapovao dva cionistička vojnika. „Izrael“ je prestao napadati Gazu i proglasio sveobuhvatni rat protiv Libana, tj. Hizbullaha, bukvalno sa istim ciljevima kao i danas u Gazi, tj. uništenje Hizbullaha, i bezuvjetno oslobađanje dva vojnika... Tada je cijeli svijet bio protiv Hizbullaha, čak i libanski sunijski premijer Fuad Es-Senjure i mnogi sunijski oficiri u libanskoj vojci. Javno mnijenje, naročito u muslimanskim zemljama, nije pokazalo solidarnost sa Hizbullahom. „Izrael“ je uz pomoć zapada, naročito Amerike, ubijao, uništavao, masakrirao... a svo šiijsko stanovništvo od juga do Bejruta moralo se raseliti po crkvama i školama a dobar dio i u Siriju. Razaranja, ubijanja i uništavanja su bila ista kao danas u Gazi. Hizbullah, kako su kasnije rekli, nije imao više od 10.000 boraca. Rat je trajao 33 dana. Iran nije ušao u rat, niti je prijetio da će ući. Naravno, generali su bili u komandi Hizbullaha i davali im savjete. Hizbullah je sam ratovao i pobijedio. To je najveća pobjeda u histoiji sukoba sa „Izraelom“.
Treći primjer je Jemen. 2014. Saudijska Arabija (naizgled, a ustvari USA) je formirala koaliciju sa više od 15 država, uključujući Egipat, Tursku, Maroko, Jordan... da izvrše invaziju na Jemen navodno da spriječe „iransko miješanje“ i bukvalno istim oružjem koje se danas koristi protiv Gaze, počeli su uništavati, masakrirati i razarati jednu siromašnu muslimansku zemlju.
Zašto? Zato što se u Jemenu od '90. pojavio pokret čiji slogan je:
Allahu ekber.
Smrt Americi.
Smrt „Izraelu“.
Prokletstvo jevrejima.
Pobjeda islamu!
Oni nisu bili pod utjecajem Irana, već su im se slogani podudarili. Iranci nisu ušli u rat, niti su prihvatili miješanje u stvari Jemena. Saudijci i njeni saveznici uključujući CIA-u i MOSSAD nikad nisu našli nijedan trag prisustva Iranaca u ratu u Jemenu niti je iko od Iranaca ubijen ili zarobljen za 8 godina rata. Ali su Iranci nakon agresije šejtanskog saveza protiv potlačenih Jemenaca, počeli da im pomažu u obuci i tehnologiji. Danas ti hrabri i čestiti Jemenci koriste svoje oružje protiv „Izraela“ kao podršku Palestincima.
b) Ne naređuju i ne sprječavaju potlačene u onom što sami odluče i smatraju boljim za sebe.
3. Ono što palestinski otpor posjeduje od oružja, obuke i tehnologije to je od Iranaca. Iranci su pomogli svim Palestincima koji su se željeli boriti protiv cionističkog okupatora. Nisu ulazili u njihova opredjeljenja i ubjeđenja, pa su pomogli islamistima kao što su Hamas i Džihad i nacionalistima i čak socijalistima, jer Iranci nigdje nisu ulazili u te specifičnosti potlačenih naroda. Što se Gaze tiče, Iranci su pored oružja, obuke i tehnologije, pomogli i u inžinjeringu tunela. Tuneli su urađeni po vrlo složenim naučnim tehnikama.
4. Danas nijedna država na svijetu ne radi na političkom nivou kao Iran da se zaustavi genocid i nepravedni rat u Gazi. Otkako je počela agresija, Iranski ministar vanjskih poslova, pa čak i predsjednik države, su konstantno u obilasku drugih država i nastoje na svaki način da mobilišu sve mogućnosti za zaustavljanja rata. Oni u tome jednostavno nemaju mira. Konstantno upozoravaju da sve ovo može završiti sveobuhvatnim ratom čiji ishod niko ne može pretpostaviti. Također, iranski generali su, kao što smo pratili na medijima, u Bejrutu, u zajedničkom vojnom štabu radi praćenja situacije i davanja savjeta borcima u Gazi i Zapadnoj Obali.
5. Ulazak Irana ili bilo koje druge države u rat u svijetu će se smatrati „agresijom“ na drugu „suverenu državu“ i po „međunarodnim zakonima“ Vijeće sigurnosti UN-a“ će odmah donijeti rezoluciju pod članom 7, tj. vojna intervencija međunarodne zajednice protiv agresora. Naravno, Iranci su stalno naglašavali da su se spremni braniti ukoliko budu napadnuti. U ovom ratu, vrlo lahko može doći do tog trenutka. Tada će neprijatelj, uz Božiju pomoć, vidjeti ono što nije mogao ni zamislili.
6. Treba objasniti i status Hizbullaha. Hizbullah je odmah 8. oktobra ušao u sukob sa „Izraelom“, ali u okviru mogućnosti.
Direktan ulazak Hizbullaha na teritorij okupirane Palestine bio bi proglašen agresijom i rezolucija Vijeća sigurnosti bi pokrenula vojni napad na Liban.
7. Pozicija Hizbullaha u Libanu nimalo nije lahka. Protivnici Hizbullaha među kršćanima i sunijama jasno i otvoreno se suprotstavljaju Hizbullahovom pokušaju dovođenja zemlje u ratnu opasnost. Međutim, Hizbullah je velikom mudrošću, do sada pružio najveću pomoć palestinskom otporu. Već su do sada izgubili preko 70 svojih najboljih boraca. Trećina cionističke vojske je u pripravnosti na granici sa Libanom, a u ovoj trećini su najbolje vojne jedinice, zbog velikog straha od upada Hizbullaha. Više od polovine mornarice i trećina avijacije su izdvojene i pripravne protiv Hizbullaha. Hizbullah je od 8. oktobra ubio i ranio više od 130 vojnika. Uništio je veći dio špijunske opreme cionističkog režima, a to je oprema koja prikuplja informacije cijelog Libana, Sirije, Jordana, Turske... preko 60.000 hiljada doseljenika su evakuirani iz doseljeničkih kolonija. Sukob se svakodnevno intenzivno odvija 24 sata na granici Libana sa Palestinom. Naravno, svaki trenutak može doći do šireg i sveobuhvatnog rata između Hizbullaha i cionističke vojske, a u tom slučaju uništenje, masakri i razanja će biti daleko veći nego u Gazi.
Rat u Gazi kod mnogih ljudi u svijetu se shvata kao oslobodilački rat protiv okupatora i zato postoji velika simpatija, a tako nešto se ne očekuje u slučaju Libana, ukoliko Hizbullah započne rat.
8. Otpor u Palestini je u dobrom stanju. Usprkos svim velikim bolovima, teškoćama i nevoljama, a to je i zakon pobjede i stizanja do konačnog cilja, otpor će, uz Božiju pomoć, pobijediti. Cijena pobjede se plaća. Naravno, oni koji su uz palestinski otpor, neće ga iznevjeriti, kao što ga do sada nisu iznevjerili. Osovina otpora neće dozvoliti da se otpor u Gazi porazi. To se, uz Božiju pomoć, neće desiti.
9. Prema tome, krajnje je nepravedno, a u mnogim slučajevima, zlonamjerno i bolesno, da neko Iran izjednačava sa svim drugim muslimanskim zemljama kao što su Turska koja sarađuje sa „Izraelom“ na najvišem bezbjedonosnom, vojnom, ekonomskom i diploamtskom nivou ili sa Egiptom koji također sarađuje sa „Izraelom“ na najvišim nivoima, ili sa Jordanom koji je stvoren kao pas-čuvar cionističke tvorevine ili sa Saudijskom Arabijom koja smatra da „svi Palestinci i Izraelci zajedno nisu vrijedni koliko jedan najmanji Saudijac...!
Iranci su dovoljno opremili i naoružali Palestince da se sami mogu boriti, pa nek sve ostale arapske i islamske zemlje samo prestanu surađivati sa cionistima i onima koji im pomažu i podržavaju.
10. Ujedinjeni arapski Emirati, i po svemu sudeći Turska, igraju najprljaviju ulogu u Gazi u korist zločinačke tvorevine, time što su počeli slati ili praviti bolnice izvan Gaze, tj. evakuirati i prazniti bolnice u Gazi. Tako će se stotine hiljada ljudi koji su utočište našli unutar i oko bolnica, morati raseliti na jug. To je prljavi plan cionista da mogu politikom spaljene zemlje, uništiti sve redom i tako doći do pripadnika otpora.
11. Savjet svim dobronamjernim ljudima koji se brinu za Gazu i Palestinu, da se bez znanja o zbilji na terenu i na osnovu nepotpunih i neprovjerenih informacija, ne uzrujavaju i da ne šire pesimizam i beznađe. Palestinci su odlučni i vrlo pametni borci.
U ovom ratu, odlučuje čovjekova volja, a ne vojna tehnologija. Cionisti su, uz Božiju pomoć, na rubu konačnog gubitka.
2006. u toku žestokih borbi, kada je novinar Al-Jazeera pitao uvaženog sejjida Hasana Nasrullaha šta očekujete od arapskih naroda i država, on je rekao: „Ne tražimo pomoć i voljeli bismo da ne stanu na stranu naših neprijatelja.“ Ista škola je i škola otpora u Palestini. Oni su se spremili za vrlo težak rat. Ispod svih ruševina će granuti sunce pobjede a dan izdajnika i neprijatelja će zauvijek utrnuti.
Write a comment